Što se tiče onih koji nisu baš dovoljno inteligentni, oni također imaju volju da dobro obavljaju svoju dužnost i žele braniti interese Božje kuće, ali im nedostaje mudrosti, ne znaju kako postupati u skladu s načelima i ne mogu prozrijeti nijednu stvar. U nekom trenutku naiđu na iskušenje i padnu u njega, te kao rezultat toga izdaju interese crkve, izdaju braću i sestre i nanose štetu radu Božje kuće. Kako bismo se trebali nositi s takvom vrstom ljudi koji su glupani i nedovoljno inteligentni i kako bismo trebali postupati s njima? Kada je riječ o takvim glupanima kojima nedostaje duhovno razumijevanje i koji su nedovoljno inteligentni, svaki do posljednjeg bi trebao biti smijenjen a njihova dužnost izmijenjena, i nijedan se ne može koristiti. Ako se takvi ljudi koriste, mogli bi u bilo kojem trenutku donijeti nevolje radu Božje kuće – postoji mnogo takvih lekcija. Danas ima mnogo ljudi koji izvana imaju nešto ljudskog obličja, ali ne mogu razgovarati u zajedništvu ni o kakvoj istina-stvarnosti. Vjeruju u Boga dugi niz godina, a ipak ostaju u tom stanju. Korijen ovog problema treba jasno sagledati; to je problem izuzetno lošeg kova i nedostatka duhovnog razumijevanja. Takvi se ljudi neće promijeniti bez obzira na to koliko godina vjeruju u Boga i nisu postigli značajan napredak unatoč svim propovijedima koje su slušali. Može ih se samo staviti po strani, da služe na bilo koji skroman način na koji su sposobni. Je li ovo dobar način postupanja s njima ili ne? (Dobro.) Neki ljudi s nedovoljnom inteligencijom i bez ikakvih jačih strana uopće ne mogu razumjeti Božje riječi čak ni nakon što su ih čitali nekoliko godina, i ne uspijevaju razumjeti propovijedi unatoč tome što su ih slušali nekoliko godina. Je li i dalje korisno takvim ljudima izdavati knjige Božjih riječi? (Ne.) Knjige Božjih riječi ne bi se trebale izdavati ljudima s nedovoljnom inteligencijom, jer je to uzaludno i ravno rasipanju, a sve koje su im dane treba odmah prikupiti natrag. Ovo nije da bi im se oduzelo pravo da čitaju Božje riječi, već zato što im je inteligencija nedovoljna. Čak i ako takvi ljudi žive crkvenim životom, ne mogu razumjeti istinu, a kamoli obavljati dužnost. Takvi ljudi su smeće, zar ne? Vi trebate znati kako postupati sa smećem. Neki ljudi izvana izgledaju prilično bezazleno, ali im je inteligencija toliko očajna da ne mogu ispravno obaviti ni bilo kakve fizičke poslove i upropaste sve što rade. Ako ih se zamoli da obave neki posao, sigurno će nešto oštetiti, pa se takvi ljudi ne mogu koristiti. Ako ga zamoliš da donese kantu vode, prevrnut će bocu ulja. Ako ga zamoliš da opere zdjelu, razbit će tanjur. Ako ga zamoliš da kuha, skuhat će ili previše ili premalo, ili će biti preslano ili preblago. Oni se trude svim srcem, ali bez obzira na to kako pokušavaju, ne mogu to dobro napraviti, pa čak ni fizički rad ne obavljaju dobro. Mogu li se takvi ljudi koristiti? (Ne.) Dakle, ako se ne mogu koristiti, što bi ih se trebalo zamoliti da rade? Znači li to da im nije dopušteno vjerovati u Boga i da ih Božja kuća ne želi? Ne, ne znači. Samo im nemojte dopustiti da obavljaju dužnost. Ako ne rade ispravno stvari koje su unutar opsega normalnog ljudskog života – uključujući svakodnevne, zdravorazumske stvari i uobičajene stvari svakodnevnog života – ili su nesposobni raditi te stvari, onda nisu prikladni za obavljanje dužnosti u Božjoj kući.

Iako neki ljudi ne posjeduju dobru ljudskost niti ikakve posebne talente, a kamoli da se mogu odgajati za vođe, oni ipak mogu obavljati neke fizičke poslove. Na primjer, hranjenje kokoši i pataka, hranjenje svinja i čuvanje ovaca poslovi su koje mogu dobro obavljati. Ako im daš jednostavan posao, mogu ga dobro obaviti sve dok ulažu svoje srce u to, i stoga takvi ljudi mogu obavljati dužnost u Božjoj kući. Iako je to pojedinačan, jednostavan posao, oni mogu uložiti svoje srce u njega i ispuniti odgovornost, a također mogu postavljati zahtjeve samima sebi u skladu s Božjim riječima i istina-načelima. Bez obzira na to je li posao velik ili malen, ili je rad važan ili nevažan, na kraju krajeva, oni mogu dobro obaviti pojedinačni posao koji im je dodijeljen. Ne samo da mogu dobro hraniti kokoši tako da one normalno polažu jaja, već ih mogu i zaštititi da ih ne odnesu vukovi. Ako čuju zavijanje vuka, odmah će obavijestiti svog nadzornika, nastojeći izbjeći bilo kakve nezgode u obavljanju posla i zadatka koji im je povjerila Božja kuća. Ako tako rade, onda su relativno posvećeni, i to se računa kao sposobnost da ispune svoju odgovornost i dobro obave posao. U onome što preostaje – njihovom osobnom životu i načinu na koji se vladaju i kako postupaju sa stvarima – ponešto zaostaju; na primjer, ne znaju kako komunicirati i razgovarati s drugima, ili kako razgovarati u zajedništvu o svom stanju s drugima, a ponekad su i jogunasti. Smatra li se to problemom? Je li u redu ne koristiti ih zbog tih problema? (Ne.) Neki ljudi imaju lošu osobnu higijenu; ne peru kosu najmanje deset dana i općenito loše mirišu. Drugi prave glasne zvukove dok jedu i piju dok se oni oko njih odmaraju, a glasni su i u drugim prilikama, kao što su hodanje, zatvaranje vrata i razgovor – neobrazovani su i nemaju manire. Kako treba postupati s takvim ljudima? Svi moraju biti puni razumijevanja, pomagati im i podržavati ih s ljubavlju, razgovarati u zajedništvu s njima o tome što je normalna ljudskost i dopustiti im da se malo-pomalo mijenjaju. Budući da ste svi zajedno, morate se naučiti uskladiti. Takvi se ljudi mogu koristiti sve dok su sposobni ispravno obavljati svoj posao, preuzeti ga na sebe i dok ne čine ništa što uzrokuje prekidanje i ometanje. Neki su ljudi pametni, imaju dobar kov i marljivo rade, te mogu ispuniti svoje odgovornosti i dobro obaviti poslove koji su im dodijeljeni, pa se mogu odgajati i koristiti. Ali neki su ljudi toliko izuzetno slabog kova da ne mogu dobro obaviti ni pojedinačne poslove; jedva se mogu nositi s hranjenjem kokoši, ali ako moraju hraniti i patke i guske, bit će preopterećeni i neće znati kako to učiniti. Nije da to ne žele dobro napraviti, već im je kov preslab. Njihov je mozak ograničen; znaju obaviti samo jedan zadatak, a ako im se da još jedan, potpuno se izgube. Ne znaju planirati, pa samo upropaste stvari. Takvi su ljudi sposobni obavljati samo jedan po jedan posao. Nemojte im davati više poslova, jer ih neće moći preuzeti. Nemojte misliti da ako mogu dobro obaviti jedan posao, sigurno mogu obaviti i dva ili tri posla; to nije nužno slučaj i ovisi o njihovom kovu. Neka prvo pokušaju raditi dva posla. Ako imaju dobar kov i mogu to preuzeti, onda ih možete tako rasporediti. Ako ne mogu istovremeno dobro obavljati dva posla i upropaste ih, to znači da je to izvan njihovog kova, pa im morate odmah oduzeti drugi posao. To je zato što ste kroz promatranje i probni rad otkrili da su sposobni obavljati samo jedan po jedan posao, a ne više složenih poslova, i da za to nemaju kov. Neki su ljudi relativno pametni i relativno dobrog kova, i ako im daš nekoliko poslova da obave, mogu ih dobro obaviti. Na primjer, ako ga zamoliš da kuha, hrani piliće i održava povrtnjak, on je u stanju svaki dan na vrijeme pripremiti obroke, dok u slobodnim trenucima uspijeva održavati povrtnjak, pravovremeno ga zalijevati i plijeviti, te na vrijeme hraniti piliće. Neki bi mogli reći: „Budući da ima takav kov, neka preuzme i crkveni rad i bude crkveni vođa.” Bi li to bilo u redu? Iako je sposoban preuzeti neke fizičke zadatke i svakodnevne poslove, kada je riječ o tome da bude crkveni vođa, to zahtijeva zasebnu procjenu; to nije nešto što se može procijeniti na temelju obavljanja ovih jednostavnih, vanjskih poslova. To je zato što biti crkveni vođa nije fizički posao, to se mora procijeniti prema načelima vodstva. Međutim, ako ta osoba posjeduje kov i talent da bude crkveni vođa, a njezina je ljudskost prilično dobra, bilo bi neprikladno da joj dodijeliš vanjske poslove; to se zove neprikladno korištenje ljudi. Crkveni vođe mogu najviše raditi još jedan dodatni posao koji se odnosi na svakodnevni život i malo se više brinuti o njemu kad nisu zauzeti – to ih neće iscrpiti. Kada je riječ o trivijalnim, rutinskim stvarima i ovim fizičkim zadacima, ljudi mogu raditi onoliko njih za koliko su sposobni. Postoji li itko tko ih sve može preuzeti? Postoji li itko s takvim kovom? (Ne.) Možda su njihov kov i sposobnost dovoljni, ali jedna stvar koje neće imati dovoljno jest energija. Ljudi su smrtnici, njihova je energija ograničena, a broj poslova koje mogu preuzeti također je ograničen. Ljudi s visokom energijom možda mogu raditi i do 12 sati dnevno, dok ljudi s prosječnom energijom normalno mogu raditi osam sati, a ljudi s niskom energijom mogu raditi samo četiri ili pet sati. Stoga, bez obzira na to koristiš li osobu za obavljanje fizičkih poslova, posla vođenja crkve ili posla koji uključuje stručne vještine, moraš razmotriti za što je najpogodnija, i nakon što joj dodijeliš najprikladniji posao, ako ga ne može obaviti, dodijeli joj nešto drugo. Ako joj ne dodijeliš posao prema onome za što je najpogodnija, to je pogreška u načinu na koji koristiš ljude. Što se tiče onih ljudi koji ne mogu biti prioritet za promaknuće, odgajanje i korištenje, čak i ako se od njih traži da obavljaju fizičke poslove, ti im se poslovi moraju dodijeliti na temelju njihovog kova i sposobnosti. Ako, dok dobro obavljaju svoj jedan posao koji im je dodijeljen, istovremeno mogu obavljati i druge poslove, onda se od njih može zatražiti da obavljaju nekoliko drugih fizičkih poslova s nepunim radnim vremenom, sve dok to ne utječe na njihov glavni posao. Neki su ljudi fizički snažni i mogu raditi tri posla jedan za drugim; nakon što završe jedan posao, još uvijek imaju energije na pretek i većinu vremena su slobodni. Ali lažni vođe su slijepi i ne znaju kako raspodijeliti posao, te nisu shvatili da je to problem, pa takvim ljudima dodijele samo jedan posao, što je pogreška.

Upravo sam govorio o ljudima s nedovoljnom inteligencijom koji nemaju posebnih vještina i sposobni su samo za fizički napor. Postoje i ljudi koji imaju neku bolest i nesposobni su čak i za fizički napor, te dobivaju glavobolju, bolove u trbuhu ili leđima kad god rade bilo što iole fizički. Što bi trebalo učiniti u vezi s dodjeljivanjem dužnosti takvim ljudima, ako su prikladni za obavljanje dužnosti? Moraju se sagledati različiti aspekti, kao što su njihovo zdravstveno stanje, ali i njihova ljudskost i kov, kako bi se utvrdilo za koje su dužnosti u Božjoj kući prikladni. Ako im je zdravlje toliko loše da ne mogu obavljati nikakve poslove, moraju se odmarati nakon kratkog rada, a treba im i netko da se brine o njima, ako ne mogu sami ispravno obavljati dužnost i mora im se dodijeliti netko da se brine o njima, onda se to uopće ne isplati. Takvi ljudi nisu prikladni za obavljanje dužnosti, pa neka idu kući i oporave se. Što god da činite, nemojte koristiti nikoga tko je toliko ozbiljno bolestan da će ga dah vjetra vjerojatno srušiti. Ako im zdravlje nije previše loše i samo pate od bolova u trbuhu ako pojedu krivu hranu, ili dobiju glavobolju ako previše koriste mozak, pa mogu raditi samo tri ili četiri sata manje od normalne osobe, ili obaviti polovicu posla normalne osobe, onda se takvi ljudi i dalje mogu koristiti sve dok ispunjavaju ostale kriterije. Osim ako to sami ne spomenu i kažu: „Moje je zdravlje previše loše da bih podnio ovu teškoću. Želim ići kući da se oporavim. Kad se oporavim, vratit ću se i obavljati svoju dužnost”, onda na to pristani bez odlaganja i ne pokušavaj ih savjetovati o načinu razmišljanja; neće imati nikakvog učinka čak i ako to učiniš. Postoji izreka koja kaže: „Ono što se radi nevoljko neće dati zadovoljavajuće rezultate”; vjera, odlučnost i težnje svake osobe su različite. Neki bi mogli reći: „Ne radi li se samo o tome da se ponekad osjećaju pomalo loše i imaju malo manje energije? Ljudi se mogu osjećati loše ako pojedu krivu hranu, ali nakon nekoliko dana bit će dobro; ima li potrebe da idu kući i oporave se? Neće li im glavobolja i vrtoglavica proći nakon dobrog sna? Ne mogu li onda normalno raditi? Zar je to tako velika stvar?” Možda to tebi nije velika stvar, ali neki se ljudi razlikuju od drugih po stupnju u kojem cijene svoje tijelo, a neki ljudi doista imaju zdravstvenih problema. U takvim slučajevima, ako podnesu zahtjev za povratak kući radi odmora i oporavka, crkva bi trebala brzo pristati, ne postavljati im zahtjeve, ne otežavati im stvari, a posebno ne pokušavati ih savjetovati o načinu razmišljanja. Neki lažni vođe neprestano rade na takvim ljudima, govoreći: „Pogledaj do koje je mjere Božje djelo sada stiglo. Katastrofe su sve veće i veće, pojavila su se četiri krvava mjeseca, a sada je pandemija toliko raširena da nevjernici nemaju načina preživjeti! Ti si u Božjoj kući, obavljaš svoje dužnosti i uživaš u Božjoj milosti – nećeš biti izložen opasnosti, a možeš zadobiti i istinu i život – kakav je to veliki blagoslov! Ova manja nevolja koju imaš nije ništa. Moraš je nadvladati i moliti se Bogu. Bog će te sigurno izliječiti. Samo čitaj Božje riječi, nauči još nekoliko himni i tvoja će se bolest prirodno povući ako ne misliš na nju. Ne kažu li Božje riječi: ‚Živjeti u bolesti znači biti bolestan’? Ti sada živiš u bolesti. Ako stalno misliš na bolest, onda će bolest postati ozbiljna. Ako ne misliš na nju, onda će tvoja bolest nestati, zar ne? Na taj ćeš način rasti u vjeri i nećeš htjeti ići kući odmarati se. Tvoj odlazak kući na odmor zove se žudnja za tjelesnim udobnostima.” Nemoj ih savjetovati o načinu razmišljanja, to je glupo činiti. Ne mogu čak ni ustrajati kroz malu trenutnu nelagodu i samo žele ići kući odmoriti se, i ne mogu čak ni prebroditi manju poteškoću, što dokazuje da ne obavljaju svoju dužnost iskreno. U stvarnosti, takvi ljudi nemaju namjeru dugoročno obavljati svoju dužnost, ne rade to s imalo iskrenosti, ne žele platiti cijenu, a sada su konačno pronašli priliku i izgovor da se potpuno izvuku. U srcu se raduju što su tako pametni i što je ova bolest došla u pravi čas. Zato, što god da činite, nemojte ih nagovarati da ostanu. Mrzit će svakoga tko ih pokuša nagovoriti da ostanu i proklinjat će svakoga tko ih pokuša savjetovati o načinu razmišljanja. Zar to ne razumiješ? Naravno, neki su ljudi stvarno bolesni, i to već dugo, i boje se da će im život biti u opasnosti ako ustraju duže. Ne žele donositi nikakve probleme Božjoj kući, niti utjecati na obavljanje dužnosti drugih ljudi. Osjećaju da će se, jednom kad im zdravlje popusti, morati osloniti na braću i sestre da se brinu o njima, i osjećaju se loše zbog toga što bi se Božja kuća morala brinuti o njima, pa mudro preuzimaju inicijativu i traže dopust. Kako treba postupiti u ovoj situaciji? Isto tako, pustiti ih da idu kući i odmore se bez daljnjeg odlaganja. Božja kuća se ne boji problema, samo ne želi nametati ljudima stvari protiv njihove volje. Osim toga, svi ljudi imaju neke osobne i stvarne poteškoće. Ljudi koji žive u tijelu svi se razbole, a bolesti tijela su problem koji postoji u stvarnosti – mi poštujemo činjenice. Neki ljudi doista ne mogu obavljati svoje dužnosti zbog ozbiljnog zdravstvenog stanja, i ako trebaju da im Božja kuća pruži pogodnosti, ili trebaju da im braća i sestre daju lijekove ili ponude neke prijedloge za liječenje, Božja kuća će rado pružiti te stvari. Ako ne žele stvarati neugodnosti Božjoj kući i imaju novac, sredstva i mogućnosti da se odu liječiti, i to je u redu. Ukratko, ako je to zato što im zdravlje ne dopušta da nastave obavljati svoje dužnosti u Božjoj kući ili da ih Božja kuća nastavi odgajati, onda mogu opravdano podnijeti zahtjev, i Božja kuća će odmah pristati. Nitko ih ne bi trebao savjetovati o načinu razmišljanja, niti im nametati zahtjeve, jer bi to bilo neprikladno i lišeno razumnosti. Tako se postupa s takvim ljudima.