IV. Kako se odnositi prema ljudima koji su smijenjeni

Postoji još jedna vrsta ljudi, naime oni koji su smijenjeni. Kako bismo se trebali odnositi prema njima? Bilo da su ti ljudi smijenjeni jer su nesposobni za obavljanje stvarnog posla i svrstani su u lažne vođe, ili zato što slijede put antikrista i svrstani su u vrstu ljudi koji su antikristi, potrebno je te ljude razumno rasporediti na druga zaduženja i napraviti razumne aranžmane za njih. Ako su oni antikristi koji su počinili mnoga zla djela, onda bi ih, naravno, trebalo izbaciti; ako nisu počinili mnoga zla djela, ali imaju bit antikrista i okarakterizirani su kao antikristi, onda, sve dok još mogu služiti na neki mali način, a da ne prekidaju i ne ometaju, ne treba ih izbaciti – neka nastave služiti i dajte im priliku da se pokaju. Lažne vođe koji su smijenjeni treba rasporediti na druga zaduženja na temelju njihovih jačih strana i dužnosti za koje su prikladni, ali im više nije dopušteno služiti kao crkveni vođe; vođe i djelatnike koji su smijenjeni jer im je kov iznimno loš i nesposobni su za bilo kakav posao, također treba rasporediti na druga zaduženja na temelju njihovih jačih strana i dužnosti za koje su prikladni, ali više ne mogu biti promaknuti u vođu ili djelatnika. Zašto ne mogu? Već su iskušani. Razotkriveni su i već je jasno vidljivo da takve ljude njihov kov i radna sposobnost čine neprikladnima da budu vođe. Ako su neprikladni da budu vođe, jesu li nesposobni obavljati druge dužnosti? Ne nužno. Njihov loš kov čini ih neprikladnima da budu vođe, ali mogu obavljati druge dužnosti. Nakon što takvi ljudi budu smijenjeni, mogu raditi što god je za njih prikladno. Ne bi trebali biti lišeni prava na obavljanje dužnosti; i dalje ih se može koristiti kada u budućnosti uzrastu stasom. Neki su smijenjeni jer su mladi i nemaju nikakvog životnog iskustva, a nedostaje im i radnog iskustva, pa su nesposobni preuzeti posao na sebe i na kraju bivaju smijenjeni. Pri smjenjivanju takvih ljudi postoji određeni manevarski prostor. Ako je njihova ljudskost u skladu s mjerilom i njihov kov je dovoljan, mogu se koristiti nakon što budu degradirani ili se mogu staviti na drugi posao koji im odgovara. Jednom kada njihovo razumijevanje istine bude jasno i kada se donekle upoznaju s crkvenim radom i budu imali neko iskustvo crkvenog rada, takvi se ljudi i dalje mogu promaknuti i kultivirati na temelju njihovog kova. Ako je njihova ljudskost u skladu s mjerilom, ali im je kov iznimno loš, onda ih uopće ne vrijedi kultivirati te se nipošto ne smiju kultivirati ili zadržati.

Među onima koji su smijenjeni, postoje dvije vrste ljudi koje se apsolutno ne može ponovno promaknuti i kultivirati. Jedni su antikristi, a drugi su oni čiji je kov previše loš. Zatim, postoje neki ljudi koji se ne smatraju antikristima, već su samo loše ljudskosti, sebični i prijevarni, a neki od tih ljudi su lijeni, žude za tjelesnom udobnošću i ne mogu podnijeti teškoće. Čak i ako su takvi ljudi iznimno dobrog kova, ne mogu se ponovno promaknuti. Ako posjeduju nešto kova, onda im dopustite da rade što god mogu, pod uvjetom da se za to naprave odgovarajući aranžmani; ukratko, nemojte ih promicati za vođe ili djelatnike. Osim što imaju kov i radnu sposobnost, vođe i djelatnici trebaju razumjeti istinu, imati breme za crkvu, moći naporno raditi i podnositi patnju, te moraju biti marljivi, a ne lijeni. Povrh toga, moraju biti relativno pošteni i čestiti. Apsolutno ne smijete birati ljude koji su prijevarni. Oni koji su previše nepošteni i prijevarni uvijek kuju spletke protiv braće i sestara, svojih nadređenih i Božje kuće. Dane provode samo u podmuklim mislima. Kada imate posla s nekim takvim, uvijek morate pogađati što uistinu misli, morate se neprestano raspitivati što je točno radio u posljednje vrijeme i uvijek ga morate držati na oku. Korištenje takvih ljudi je previše iscrpljujuće i zabrinjavajuće. Ako se takva osoba promakne da obavlja dužnosti, čak i ako razumije malo doktrine, neće je primjenjivati i očekivat će povlastice i prednosti za svaki djelić posla koji obavi. Korištenje takvih ljudi je previše zabrinjavajuće i prevelika gnjavaža, stoga se takvi ljudi ne mogu promicati. Stoga, kada se radi o antikristima, onima s izrazito lošim kovom, onima loše ljudskosti, onima koji su lijeni, žude za tjelesnom udobnošću i ne mogu podnijeti teškoće, te onima koji su krajnje nepošteni i prijevarni – jednom kada se takvi ljudi razotkriju i kada ih se smijeni nakon što su korišteni, nemojte ih promicati drugi put; nemojte ih ponovno pogrešno koristiti nakon što ih se prozrelo. Neki bi mogli reći: „Ova je osoba prethodno bila okarakterizirana kao antikrist. Primijetili smo da se već neko vrijeme dobro ponaša, može imati normalnu interakciju s braćom i sestrama i više ne sputava druge. Može li se promaknuti?” Nemojte toliko žuriti – jednom kada bude promaknuta i stekne status, njezina antikristovska priroda će se razotkriti. Drugi bi mogli reći: „Kov ove osobe je prije bio izrazito loš; kada se od nje tražilo da nadzire rad dvoje ljudi, nije znala kako raspodijeliti zadatke, a ako bi se dvije stvari dogodile u isto vrijeme, nije znala kako napraviti razumne aranžmane. Sada kada je malo starija, bit će bolja u tim stvarima, zar ne?” Vrijedi li ta tvrdnja? (Ne, ne vrijedi.) Kada se dvije stvari dogode u isto vrijeme, ta se osoba zbuni i ne zna kako se s njima nositi. Ne može prozreti nikoga ni ništa. Njezin je kov toliko loš da nema ni radnu sposobnost ni sposobnost razumijevanja. Takva se osoba apsolutno ne može ponovno promaknuti za vođu. To nije pitanje dobi. Ljudi s lošim kovom i dalje će imati loš kov kada budu imali osamdeset godina. Nije onako kako ljudi zamišljaju, da kako netko stari i stječe više iskustva, može sve razumjeti – nije tako. Samo će imati nešto životnog iskustva, ali životno iskustvo ne može se izjednačiti s kovom. Bez obzira na to koliko stvari netko doživi ili koliko lekcija nauči, to ne znači da će se njegov kov poboljšati.

Ako je nečija ljudskost previše sebična, previše prijevarna i previše opaka, i ako je ta osoba puna lukavih spletki i misli samo na sebe, može li se takva osoba promijeniti? Zbog tih je razloga smijenjena; sada je prošlo deset godina i poslušala je mnoge propovijedi – je li njezina ljudskost prestala biti sebična, nepoštena i prijevarna? Reći ću ti: takva se osoba neće promijeniti, i za dvadeset godina bit će ista stvar. Stoga, ako je za dvadeset godina ponovo sretneš i pitaš je je li i dalje jednako sebična i prijevarna, čak će i sama to priznati. Zašto se ljudi loše ljudskosti neće promijeniti? Mogu li se promijeniti? Pod pretpostavkom da se mogu promijeniti, što bi morali biti temelj i uvjeti da se to dogodi? Moraju biti u stanju prihvatiti istinu. Ljudi loše ljudskosti ne prihvaćaju istinu i u sebi preziru pozitivne stvari, gnušaju ih se, ismijavaju ih i neprijateljski su raspoloženi prema njima – oni se jednostavno ne mogu promijeniti. Zato, bez obzira na to koliko je godina prošlo, nemojte ih promicati, jer se ne mogu promijeniti. Moguće je da će za dvadeset godina naučiti biti još prepredeniji i još bolji u izgovaranju riječi koje lijepo zvuče i riječi koje obmanjuju druge. Ali ako se družiš s tim ljudima i promatraš njihove postupke, otkrit ćeš jednu činjenicu, a to je da se uopće nisu promijenili. Ti računaš da su se nakon toliko godina, nakon što su poslušali toliko propovijedi i tako dugo obavljali dužnosti u Božjoj kući, trebali promijeniti – u krivu si! Neće se promijeniti. Zašto? Poslušali su toliko propovijedi i pročitali toliko Božjih riječi, ali ne prihvaćaju niti primjenjuju ijednu jedinu rečenicu, stoga se nisu ni najmanje promijenili, nemoguće je da se promijene. Jednom kada se takvi ljudi razotkriju i kada ih se smijeni, ne mogu se ponovno koristiti, a ako ih koristiš, nanosiš štetu Božjoj kući te braći i sestrama. Ako nisi siguran, samo promatraj kako postupaju i vidi čije interese brane kada se suoče sa stvarima koje dovode njihove vlastite interese u sukob s interesima Božje kuće; oni apsolutno neće žrtvovati vlastite interese i dati sve od sebe da obrane interese Božje kuće. Gledano s tog stajališta, nisu vrijedni povjerenja i ne zaslužuju da ih Božja kuća promiče i koristi. Zato je takvim ljudima suđeno da ne budu korišteni. Mogu li se ljudi koji ne prihvaćaju istinu i dalje promijeniti? Nije moguće i to je pusta tlapnja!

Što se tiče ljudi koji su lijeni, žude za tjelesnom udobnošću i ne mogu podnijeti ni najmanju teškoću, oni su još manje sposobni za promjenu. Dok su vođe, ne trpe nikakve teškoće, ne podnose čak ni teškoće koje obična braća i sestre mogu podnijeti. U vršenju svoje dužnosti samo obavljaju formalnosti – drže okupljanja i propovijedaju neke doktrine, a zatim odlaze u krevet dobro se brinuti o sebi. Ako noću odu u krevet čak i malo kasnije, ujutro će i dalje čvrsto spavati dok braća i sestre ustaju. Nisu voljni biti ni malo umorni, ni malo zaposleni, niti podnijeti i najmanju teškoću. Ne plaćaju nikakvu cijenu i ne rade nikakav stvaran posao. Kamo god odu, čim vide dobru hranu i piće, toliko se obraduju da zaborave na sve ostalo i ne idu nikamo, već samo ostaju ondje jesti, piti i uživati, ne radeći apsolutno nikakav posao. Ne slušaju kada ih Višnji orezuje, niti prihvaćaju podsjetnike i razotkrivanje od braće i sestara. Odabiru živjeti život na najudobniji mogući način, ne plaćajući nikakvu cijenu i ne ispunjavajući svoje odgovornosti niti obavljajući svoje dužnosti, i tako postaju sasvim beskorisni. Jesu li takvi ljudi sposobni za promjenu? Ljudi ove vrste su previše lijeni, žude za tjelesnom udobnošću; ne mogu se promijeniti. Takvi su sada i takvi će biti u budućnosti. Neki bi mogli reći: „Ta se osoba promijenila, već neko vrijeme ulaže mnogo truda u svoj posao.” Nemojte toliko žuriti. Ako je promakneš za vođu, ponovno će se vratiti starim navikama – to joj je u prirodi. Oni su baš kao kockari koji će, kada ostanu bez novca, nastaviti kockati čak i ako moraju posuditi novac, prodati kuću ili čak prodati ženu i djecu. Ako u posljednje vrijeme ne kockaju, to bi moglo biti zato što se kockarnica zatvorila i nemaju gdje kockati, ili zato što su svi njihovi kockarski prijatelji uhvaćeni i nemaju više s kim kockati, ili zato što su prodali sve što su mogli prodati i nemaju više novca za kockanje. Jednom kada budu imali novca u rukama, ponovno će početi kockati i neće moći prestati – to im je u prirodi. Isto tako, oni koji su lijeni i žude za tjelesnom udobnošću također se ne mogu promijeniti. Jednom kada steknu neki status, odmah će se vratiti u svoj izvorni oblik i njihovo pravo lice bit će razotkriveno. Kada nemaju status, nitko nema visoko mišljenje o njima i nitko ih ne poslužuje, a ako ništa ne rade, onda bi trebali biti uklonjeni, jer crkva ne uzdržava besposličare, pa su prisiljeni nevoljko raditi neke stvari. Oni rade stvari drugačije od drugih. Drugi rade stvari proaktivno, dok ih oni rade pasivno. Iako izvana nema razlike, u suštini postoji razlika. Kada drugi imaju status, rade ono što bi trebali raditi i sposobni su ispuniti svoje odgovornosti; jednom kada ovi ljudi dobiju status, iskoriste priliku da se prepuste povlasticama svojeg statusa i ne rade nikakav posao, i time se razotkriva njihova priroda-bit, a to je lijenost i žudnja za udobnošću. Stoga se ljudi ove vrste neće promijeniti ni pod kojim okolnostima, i jednom kada ih se razotkrije i smijeni, takvi se ljudi nikada više ne smiju promicati i koristiti – to je načelo.

Što se tiče ljudi u različitim okolnostima, ovo su načela za njihovo promicanje i korištenje. Minimalni standard je da su sposobni ulagati napor i pružati usluge u Božjoj kući bez izazivanja ometanja; u tom slučaju, mogu obavljati dužnost u Božjoj kući. Ako ne mogu ispuniti ni taj minimalni standard, onda bez obzira na njihovu ljudskost i jače strane, nisu sposobni obavljati dužnost, i takve ljude treba eliminirati iz redova onih koji obavljaju dužnosti. Ako je ljudskost neke osobe zlonamjerna i jednaka ljudskosti antikrista, onda jednom kada se potvrdi da je antikrist, Božja kuća je nikada neće koristiti, niti promicati ili kultivirati. Neki bi mogli reći: „Je li u redu dopustiti im da služe?” Ovisi o situaciji. Ako njihovo služenje može imati negativan utjecaj i donijeti štetne posljedice Božjoj kući, onda im Božja kuća neće dati priliku ni da služe. Ako znaju za sebe da su zla osoba ili antikrist koji je izbačen, ali su voljni služiti i radit će kako god crkva odredi, te mogu služiti na pristojan način bez nanošenja štete bilo kakvim interesima Božje kuće, onda se u tom slučaju mogu zadržati. Ako ne mogu čak ni ispravno služiti, a njihova služba donosi više štete nego koristi, onda neće imati priliku ni za to, pa čak i ako pružaju usluge, Božja kuća ih i dalje neće koristiti, jer nisu ni podobni niti ispunjavaju kriterije za služenje. Zato se takvi ljudi ne bi trebali vraćati – neka idu kamo god žele. Neki bi mogli reći: „Ako me božja kuća ne koristi, onda ću sam propovijedati evanđelje, a ljude koje zadobijem propovijedanjem evanđelja predat ću božjoj kući.” Bi li to bilo u redu? (Da.) Neki bi mogli reći: „Ti ne bi koristio tu osobu čak ni da služi, pa na temelju čega bi Ti ona trebala dati ljude koje zadobije propovijedanjem evanđelja? Na temelju čega bi trebala propovijedati evanđelje za Tebe?” Božja kuća ih ne koristi uslijed različitih aspekata. Jedan je da nisu u skladu s načelima Božje kuće za korištenje ljudi. Drugi je da se Božja kuća ne usuđuje koristiti takve ljude, jer jednom kada se upotrijebe, nevoljama neće biti kraja. Pa kako da objasnimo njihovu spremnost da propovijedaju evanđelje? Ono o čemu svjedoče u propovijedanju evanđelja jest Bog, i zbog Božjih riječi i Božjeg djela oni mogu zadobiti ljude. Iako su ti ljudi zadobiveni propovijedanjem evanđelja te osobe, to se nipošto ne računa kao njezina zasluga. U najboljem slučaju, to je samo ispunjavanje njezinih odgovornosti kao osobe. Bez obzira na to jesi li antikrist ili zla osoba, ili jesi li uklonjen ili izbačen, ispunjavanje tvojih odgovornosti kao osobe je nešto što bi trebao činiti. Zašto kažem da je to nešto što bi trebao činiti? Ti si primio tako veliku opskrbu istinama od Boga, a to je također ulaganje cijelog srca Božjeg. Božja kuća te je napajala i opskrbljivala tolike godine, ali traži li Bog išta od tebe? Ne. Sve različite knjige koje distribuira Božja kuća su besplatne, nitko ne mora potrošiti ni novčića. Isto tako, istiniti put vječnog života i riječi života koje Bog daruje ljudima su besplatni, a propovijedi i razgovore u zajedništvu Božje kuće svi ljudi mogu slušati besplatno. Stoga, bez obzira na to jesi li obična osoba ili član posebne skupine, ti si besplatno primio toliko istina od Boga, da je zasigurno jedino ispravno da širiš Božje riječi i Božje evanđelje ljudima i dovodiš ljude pred Božju prisutnost, zar ne? Bog je darovao sve istine čovječanstvu; tko može otplatiti tako veliku ljubav? Božja milost, Božje riječi i Božji život su neprocjenjivi i nijedno ljudsko biće ih ne može otplatiti! Je li život čovjeka toliko dragocjen? Može li vrijediti koliko i istina? Stoga, nitko ne može otplatiti Božju ljubav i milost, a to uključuje i one koje je crkva uklonila, izbacila i eliminirala – oni nisu iznimka. Sve dok imaš nešto savjesti, razuma i ljudskosti, onda bez obzira na to kako se Božja kuća odnosi prema tebi, trebao bi ispuniti svoju obvezu širenja Božjih riječi i svjedočenja o Njegovom djelu. To je neizbježna odgovornost ljudi. Stoga, bez obzira na to kolikom broju ljudi propovijedaš Božje riječi i Njegovo evanđelje, ili koliko ljudi zadobiješ, to nije ništa pohvalno. Bog je izrazio toliko istina, a ti ih ipak ne slušaš niti prihvaćaš. Zasigurno bi trebao malo služiti i propovijedati evanđelje drugima, zar ne? S obzirom na to da si danas došao dovde, ne bi li se trebao pokajati? Ne bi li trebao tražiti prilike da uzvratiš Božju ljubav? Zaista bi trebao! Božja kuća ima upravne odluke, a uklanjanje ljudi, njihovo izbacivanje i eliminiranje su stvari koje se rade u skladu s upravnim odlukama i u skladu s Božjim zahtjevima – raditi te stvari je ispravno. Neki bi mogli reći: „Pomalo je neugodno primiti u crkvu ljude koje su propovijedanjem evanđelja zadobili oni koji su uklonjeni ili izbačeni.” U stvari, to je dužnost koju bi ljudi trebali obavljati i nema se čega sramiti. Svi su ljudi stvorena bića. Čak i ako si uklonjen ili izbačen, osuđen kao zla osoba ili antikrist, ili si predmet eliminacije, nisi li ti i dalje stvoreno biće? Jednom kada si uklonjen, nije li Bog i dalje tvoj Bog? Jesu li riječi koje ti je Bog govorio i stvari kojima te je Bog opskrbljivao izbrisane jednim potezom? Prestaju li postojati? I dalje postoje, samo što ih ti nisi cijenio. Svi obraćeni ljudi, bez obzira na to tko ih je obratio, stvorena su bića i trebaju se predati pred Stvoriteljem. Stoga, ako su ti ljudi koji su uklonjeni ili izbačeni voljni propovijedati evanđelje, nećemo ih ograničavati; ali bez obzira na to kako propovijedaju, načela Božje kuće za korištenje ljudi i upravne odluke Božje kuće su nepromjenjiva, i to se nikada, nikada neće promijeniti.

Među ovih nekoliko vrsta ljudi koji su smijenjeni, većina se vjerojatno neće istinski pokajati i ne smiju se ponovno koristiti. Postoji samo prostor za promicanje i korištenje onih koji su smijenjeni ili su im dužnosti prilagođene jer im je nedostajalo radnog iskustva i stoga privremeno nisu mogli obavljati svoj posao. Ljudi ove vrste imaju dovoljan kov i nema većih problema s njihovom ljudskošću, samo imaju neke manje nedostatke, poroke ili loše navike naslijeđene od obitelji – ništa od toga nije velik problem. Ako ih Božja kuća treba, mogu se ponovno promaknuti i koristiti u pravo vrijeme; to je razumno, jer nisu zle osobe i neće postati antikristi. Njihov je kov dovoljan, samo što nisu dugo radili i nisu imali iskustva, pa nisu bili kompetentni za posao, što nije ozbiljan problem. Ako su smijenjeni iz tih razloga, onda imaju prostora za razvoj u budućnosti i mogu se promijeniti. Sve dok netko ima radnu sposobnost, posjeduje kov, a njegova ljudskost je u skladu s mjerilom, onda će se tijekom razdoblja u kojem doživljava Božje djelo i obavlja svoju dužnost, ljudi ove vrste postupno mijenjati, njihova će se ljudskost mijenjati, rast će u svojem ulasku u život, bit će nekih odgovarajućih promjena u njihovoj naravi i bit će nekog napretka u njihovom razumijevanju istine. Ovisno o okruženju, dužnostima koje obavljaju i njihovoj osobnoj odlučnosti, mijenjat će se i rasti u različitoj mjeri, pa se može reći da ljudi ove vrste jesu za promicanje i korištenje. Ovo su općenito načela za ponovno promicanje i korištenje nekoliko vrsta ljudi koji su prethodno bili smijenjeni.

Sedma stavka odgovornosti vođa i djelatnika je „Razumno raspoređivati i koristiti različite tipove ljudi, na temelju njihove ljudskosti i jačih strana, tako da svatko bude najbolje iskorišten”. U našem maloprijašnjem razgovoru u zajedništvu, značenje najboljeg iskorištavanja ljudi već je jasno objašnjeno. Sve dok postoji i najmanja vrijednost u kultiviranju nekoga, i pod uvjetom da je njegova ljudskost u skladu s mjerilom, tada će mu Božja kuća dati prilike. Sve dok netko teži istini i voli pozitivne stvari, tada Božja kuća neće tako lako odustati od njega ili ga eliminirati. Sve dok tvoja ljudskost i kov ispunjavaju mjerila o kojima sam maloprije govorio u zajedništvu, Božja kuća će definitivno imati mjesto za tebe da obavljaš dužnost, i definitivno će te razumno koristiti i dati ti dovoljno prostora da tvoja sposobnost dođe do izražaja. Ukratko, ako imaš jače strane i stručnost u određenom zanimanju koji su potrebni za rad crkve, onda će ti Božja kuća definitivno dopustiti da obavljaš prikladnu dužnost. Međutim, ako nemaš odlučnosti ni volje i ne želiš težiti naviše, onda samo radi što god možeš, obavljaj neku dužnost koja je u okviru tvojih sposobnosti, i ništa više. Ako imaš odlučnosti, i kažeš: „Želim razumjeti i steći više istina i što je prije moguće krenuti putem spasenja i ući u istina-stvarnost. Voljan sam voditi računa o Božjem bremenu, voljan sam nositi teško breme u Božjoj kući, trpjeti više teškoća od drugih, više se truditi i više se odreći od drugih”, te ako si prikladan u svakom pogledu, ali te i dalje nitko ne preporučuje, onda ti također možeš predložiti sam sebe. Nije li to razumno? Ukratko, ovo su sva načela Božje kuće za korištenje svih vrsta ljudi, a cilj nije ništa drugo nego omogućiti ljudima da uđu u istina-stvarnost. Koja su očitovanja ulaska u istina-stvarnost? To su razumijevanje istine, razumijevanje istina-načela pri obavljanju svih različitih poslova, i sposobnost primjenjivanja odgovarajućih istina pri interakciji sa svim vrstama ljudi, događaja i stvari u svakodnevnom životu, umjesto da budete zbunjeni i izgubljeni kad god vam se nešto dogodi – to je cilj. Sada kada je ovaj cilj postavljen, vi biste trebali težiti prema njemu!

Ovdje završava naš razgovor u zajedništvu o sedmoj stavci odgovornosti vođa i djelatnika. Neki bi mogli reći: „Još nisi završio razgovor, nisi razotkrio lažne vođe u vezi s ovom stavkom.” Ja bih odgovorio da ih nema potrebe razotkrivati. S jedne strane, lažni vođe su lošeg kova i nesposobni su za stvaran rad; s druge strane, lišeni su savjesti i razuma, ne nose nikakvo breme, uopće ne rade srcem i ne mogu čak ni dobro obaviti neke jednostavne stvari. Kad god naiđu na složen problem, ili problem koji se odnosi na istina-načela, uopće ga ne mogu razlučiti, a još manje mogu prozreti bit problema. Dakle, nema potrebe razotkrivati ih. Čak i da ih se razotkrije, ne bi to prihvatili, i to bi bilo gubljenje riječi. Štoviše, govoriti o stvarima koje su učinili bilo bi mučno i to bi sve ljude ispunilo gnjevom. Dodjeljivanje tako važnog posla ovim lažnim vođama bila je pogreška u korištenju ljudi. To što su nesposobni obavljati svoj posao već čini da se osjećaju beskorisno, a ako se razotkriju i raščlane, osjećat će se još mučnije. Zato neka se ovi lažni vođe sami prepoznaju u ovome i ispitaju vlastite probleme koliko god mogu. Ako možete otkriti svoje probleme, vidite možete li se u budućnosti popraviti; ako ih ne možete otkriti, onda ih trebate nastaviti ispitivati, a možete i zamoliti ljude oko sebe da vam pomognu analizirati i razjasniti. Ako su drugi s tobom razgovarali u zajedništvu i ti si uložio svoje srce u to, ali i dalje ne možeš otkriti vlastite probleme, i još uvijek ne znaš kako ih prepoznati ili kako ih riješiti, onda si ti uistinu lažni vođa i trebaš biti eliminiran.

6. ožujka 2021.