Sedma stavka: Razumno raspoređivati i koristiti različite tipove ljudi, na temelju njihove ljudskosti i jačih strana, tako da svatko bude najbolje iskorišten (Drugi dio)

U posljednjem razgovoru u zajedništvu, raspravljalo se o sedmoj odgovornosti vođa i djelatnika: „Razumno raspoređivati i koristiti različite tipove ljudi, na temelju njihove ljudskosti i jačih strana, tako da svatko bude najbolje iskorišten.” Uglavnom smo u zajedništvu razgovarali o tri aspekta ove odgovornosti. Koja su to tri aspekta? (Jedan je razumno korištenje različitih tipova ljudi na temelju njihove ljudskosti; drugi je razumno korištenje različitih tipova ljudi na temelju njihovih jačih strana; a treći je kako se odnositi prema nekoliko posebnih vrsta ljudi i kako ih koristiti.) To su u osnovi ta tri aspekta. Gledajući kroz ova tri aspekta, je li načelo Božje kuće o korištenju ljudi takvo da se svaka osoba najbolje iskoristi? (Da.) Je li ovo načelo precizno? Je li pošteno prema ljudima? (Pošteno je.) Što se tiče glupana s oštećenom inteligencijom, oni nisu sposobni ništa učiniti i ne mogu obaviti ni najmanju dužnost. Ako im dodijeliš posao, bilo da se radi o stručnim, tehničkim aspektima ili o fizičkom radu, oni ga ne mogu dovršiti. Takvi se ljudi apsolutno ne mogu koristiti, čak ni za služenje. To je u pogledu inteligencije. U pogledu ljudskosti, za one čija je ljudskost loša i koji su zli ljudi, iako mogu obavljati neki posao i vršiti neku dužnost, budući da je njihova ljudskost previše opaka, oni će uzrokovati ometanja i prekide u vršenju svoje dužnosti, pa će biti više štete nego koristi i neće moći ništa dobro učiniti. Takvi ljudi nisu prikladni za vršenje dužnosti i apsolutno se ne mogu koristiti. Ako postoje ljudi koji posjeduju određene jače strane, sve dok ispunjavaju sve uvjete potrebne za rad u Božjoj kući – na temelju ljudskosti koja je u skladu s mjerilom – tada se mogu razumno rasporediti i koristiti. Prošli put smo također u zajedništvu razgovarali o tome kako se odnositi prema nekoliko posebnih tipova ljudi i kako ih koristiti. Prvi tip su ljudi koji su poput Jude, koji su posebno plašljivi. Sudeći po njihovoj posebnoj plašljivosti, jednom kada ih uhvati veliki crveni zmaj, postoji stopostotna vjerojatnost da će postati Juda; ako im se dodijeli važan posao, čim se nešto dogodi, sve će izdati. Nisu li to opasne osobe? Postoji i tip ljudi sličan bezvjernicima, koje nazivamo prijateljima crkve. Čini se da ti ljudi u srcu vjeruju da postoji neki Starac na nebu, ali ne znaju postoji li Bog zaista, gdje je Bog, ili je li Bog doista obavio Svoje novo djelo, te često sumnjaju u Božje postojanje. Oni ne vjeruju uistinu u Boga i ne slijede Ga. Stoga se takvi ljudi ne mogu koristiti, neprikladni su za vršenje dužnosti u Božjoj kući. Čak ni oni koji uistinu vjeruju ne mogu nužno vršiti svoju dužnost na način koji je u skladu s mjerilom, a kamoli bezvjernik, prijatelj crkve! Još jedna vrsta ljudi su oni koji su smijenjeni; ova se skupina također dijeli na nekoliko slučajeva.

Sadržaj posljednjeg razgovora u zajedništvu u vezi sa sedmom odgovornošću vođa i djelatnika u osnovi je obuhvatio ove tri glavne točke: jedna je razumno korištenje različitih tipova ljudi na temelju njihove ljudskosti; druga je razumno korištenje različitih tipova ljudi na temelju njihovih jačih strana; a treća je kako se odnositi prema nekoliko posebnih vrsta ljudi i kako ih koristiti. O ove tri glavne teme razgovaralo se na temelju nekoliko aspekata spomenutih u sedmoj odgovornosti, a o svim se načelima jasno razgovaralo. Neki ljudi kažu: „Iako se o načelima jasno razgovaralo, kada se radi o nekim specifičnim stvarima i posebnim okolnostima, još uvijek ne znamo kako primijeniti ta načela, kako se odnositi prema ljudima ili kako promicati i koristiti pojedince; većinu vremena smo i dalje smušeni.” Postoji li takav problem? (Da.) Kako bi se taj problem trebao riješiti? Prvo što treba uzeti u obzir pri promicanju i korištenju ljudi jesu potrebe rada Božje kuće. Drugo što treba uzeti u obzir jest je li utjecaj korištenja pojedinca na rad Božje kuće više koristan nego štetan ili obrnuto. Ako je ljudskost pojedinca manjkava, ali je njegovo korištenje više korisno nego štetno za rad Božje kuće, onda se takav pojedinac može privremeno koristiti dok se ne nađe netko bolji. Ako korištenje te osobe donese više štete nego koristi, više gubitka nego dobitka, što dovodi samo do toga da se crkveni rad zabrlja i upropasti, onda se takav pojedinac apsolutno ne može koristiti. To je načelo procjenjivanja prednosti i nedostataka koji se prvo moraju shvatiti u situacijama kada nema prikladnih kandidata, a to je ujedno i načelo za privremeno korištenje ljudi. Kada se ne može pronaći prikladan kandidat i nije jasno tko bi mogao biti relativno bolji, kada nije očito tko je u potpunosti prikladan za zadatak i svi se čine prosječnima, što treba učiniti? Jedina je mogućnost pronaći dvoje ljudi koji imaju relativno duhovno razumijevanje, to jest, one koji čisto shvaćaju istinu, da međusobno surađuju na obavljanju posla. Dok obavljaju svoje dužnosti, treba s njima više u zajedništvu razgovarati o istini, a njihove situacije treba promatrati i razumjeti; to omogućuje da se utvrdi tko ima relativno bolji kov, što olakšava pronalaženje pravog kandidata. Bez obzira na to tko je raspoređen da vrši dužnost, to se mora temeljiti na njegovom kovu, jačim stranama i karakteru; to je neophodno. Ako se ti aspekti ne mogu prozrijeti i ne razumije se koje jače strane osoba ima, prvo bi joj trebalo povjeriti jednostavnu dužnost, ili neki fizički rad, ili je rasporediti da pronalazi moguće primatelje evanđelja kojima bi propovijedala evanđelje. Nakon probnog razdoblja, praćenje i daljnje promatranje omogućuju točnu procjenu njezine situacije i lakše određivanje najprikladnije dužnosti za nju. Ako je njezin kov preslab i nema jačih strana, dovoljno je dodijeliti joj neki fizički posao. Vođe i djelatnici moraju iz različitih izvora steći razumijevanje o nadzornicima važnih poslova, rukovoditeljima za evanđelje, svakom vođi tima, redateljima timova za filmsku produkciju i tako dalje, te intenzivnije promatrati i ispitivati te ljude, prije nego što mogu biti sigurni u njih. Samo pažljivim dodjeljivanjem dužnosti ljudima na ovaj način mogu osigurati da su aranžmani prikladni i da će ljudi biti učinkoviti u svojim dužnostima. Neki ljudi kažu: „Čak i nevjernici kažu: ‚Ne sumnjaj u one koje zapošljavaš, niti zapošljavaj one u koje sumnjaš.’ Kako Božja kuća može biti tako nepovjerljiva? Svi su oni vjernici; koliko loši mogu biti? Nisu li svi oni dobri ljudi? Zašto ih Božja kuća mora razumjeti, nadzirati i promatrati?” Vrijede li te riječi? Jesu li problematične? (Da.) Je li dubinsko razumijevanje i promatranje nekoga te bliska interakcija s njim u skladu s načelima? To je u potpunom skladu s načelima. S kojim je načelima to u skladu? (Četvrta stavka odgovornosti vođa i djelatnika: „Biti u toku s okolnostima nadzornika različitih poslova i osoblja odgovornog za razne važne zadatke, te pravovremeno izmijeniti njihova zaduženja ili ih po potrebi smijeniti, kako bi se spriječili ili ublažili gubici uzrokovani upotrebom neprikladnih ljudi i kako bi se jamčila učinkovitost i nesmetan napredak rada.”) Ovo je dobra referentna točka, ali koji je stvarni razlog za to? To je zato što ljudi imaju iskvarene naravi. Iako danas mnogi ljudi vrše dužnost, samo je nekolicina onih koji teže istini. Vrlo malo ljudi teži istini i ulazi u stvarnost dok vrši svoju dužnost; većina još uvijek nema načela u onome što radi, još uvijek nisu ljudi koji se uistinu pokoravaju Bogu; oni samo na riječima govore da vole istinu, da su voljni težiti istini i da su voljni stremiti ka istini, no još je uvijek nepoznato koliko će dugo trajati njihova odlučnost. Ljudi koji ne teže istini skloni su otkriti svoje iskvarene naravi u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu. Oni su lišeni svakog osjećaja odgovornosti prema svojoj dužnosti, često su površni, postupaju kako žele, pa čak nisu u stanju prihvatiti ni orezivanje. Čim postanu negativni i slabi, skloni su napustiti svoj posao – to se često događa, ništa nije uobičajenije; takvo je ponašanje svih koji ne teže istini. Stoga, kada ljudi još nisu zadobili istinu, oni su nepouzdani i nisu vrijedni povjerenja. Što znači da nisu vrijedni povjerenja? To znači da kada naiđu na poteškoće ili neuspjehe, vjerojatno će pasti te postati negativni i slabi. Je li netko tko je često negativan i slab vrijedan povjerenja? Definitivno nije. Ali ljudi koji razumiju istinu su drugačiji. Ljudi koji uistinu razumiju istinu sigurno imaju bogobojazno srce i bogopokorno srce, a samo su ljudi s bogobojaznim srcem ljudi vrijedni povjerenja; ljudi koji nemaju bogobojazno srce nisu vrijedni povjerenja. Kako treba pristupiti ljudima koji nisu bogobojaznog srca? Treba im, naravno, pružiti pomoć i podršku s ljubavlju. Treba ih više pratiti dok vrše svoju dužnost i pružiti im više pomoći i uputa; samo se tada može jamčiti da će svoju dužnost obavljati učinkovito. A koji je cilj toga? Glavni je cilj očuvati rad Božje kuće. Drugi po važnosti cilj je pravovremeno identificirati probleme, pravovremeno im pružiti pomoć, podršku ili ih orezati, ispravljajući njihova odstupanja i nadoknađujući njihove nedostatke i manjkavosti. To je korisno za ljude; u tome nema ničeg zlonamjernog. Nadziranje ljudi, njihovo promatranje, pokušaj da ih se razumije – sve je to kako bi im se pomoglo da uđu na ispravan put vjere u Boga, kako bi im se omogućilo da vrše svoju dužnost kako Bog traži i u skladu s načelima, kako bi ih se spriječilo da uzrokuju bilo kakva ometanja ili prekide i kako bi ih se spriječilo da obavljaju uzaludan rad. Cilj toga je u potpunosti pokazati odgovornost prema njima i prema radu Božje kuće; u tome nema zlobe. Pretpostavimo da netko kaže: „Dakle, to su načela po kojima se božja kuća odnosi prema ljudima, to su sredstva koja koriste. Od sada moram biti oprezan. U božjoj kući nema osjećaja sigurnosti. Uvijek nekoga nadziru; teško je vršiti svoju dužnost!” Je li ova izjava točna? Kakvi bi ljudi rekli tako nešto? (Bezvjernici.) Bezvjernici, apsurdni ljudi i oni kojima nedostaje duhovno razumijevanje – oni su skloni govoriti smušene i besmislene riječi bez razumijevanja istine. U čemu je ovdje problem? Nisu li to riječi koje sude radu crkve i osuđuju ga? To je također suđenje istini i osuda istine i pozitivnih stvari. Oni koji su sposobni izgovoriti takve riječi definitivno su smušeni ljudi koji ne razumiju istinu, svi su oni bezvjernici koji ne vole istinu.

Božja kuća nadzire, promatra i nastoji razumjeti one koji vrše dužnost. Jeste li u stanju prihvatiti ovo načelo Božje kuće? (Da.) Divna je stvar ako ti možeš prihvatiti da te Božja kuća nadzire, promatra i pokušava razumjeti. To ti pomaže u ispunjavanju tvoje dužnosti, u tome da budeš u stanju vršiti svoju dužnost na način koji je u skladu s mjerilom i da udovoljiš Božjim nakanama. To ti koristi i pomaže, bez ikakve štete. Jednom kada shvatiš ovo načelo, ne bi li tada trebao prestati osjećati bilo kakav otpor ili oprez prema nadzoru vođa, djelatnika i Božjeg izabranog naroda? Iako te ponekad netko pokušava razumjeti, promatra te i nadzire tvoj rad, to nije nešto što trebaš shvatiti osobno. Zašto to kažem? Zato što zadaci koji su sada tvoji, dužnost koju vršiš i bilo koji posao koji obavljaš nisu privatne stvari ili osobni posao bilo koje osobe; oni se tiču rada Božje kuće i odnose se na jedan dio Božjeg djela. Stoga, kada te bilo tko malo nadzire ili promatra, ili te pokuša dublje upoznati, pokušavajući s tobom voditi razgovor od srca srcu i saznati kakvo je tvoje stanje bilo u tom razdoblju, pa čak i kada je njihov stav ponekad malo oštriji i malo te orezuju, discipliniraju i prekoravaju, sve je to zato što imaju savjestan i odgovoran stav prema radu Božje kuće. Ne bi trebao imati nikakve negativne misli i ne bi trebao reagirati s negativnim emocijama. Što to znači ako možeš prihvatiti kada te drugi nadziru, promatraju i pokušavaju razumjeti? To znači da u svom srcu prihvaćaš Božje ispitivanje. Ako ne prihvaćaš nadzor ljudi, njihovo promatranje i pokušaje da te razumiju, i ako se čak tome opireš, jesi li u stanju prihvatiti Božje ispitivanje? Božje ispitivanje je detaljnije, dublje i preciznije nego kada te ljudi pokušavaju razumjeti; Božji su zahtjevi mnogo specifičniji, rigorozniji i dublji. Ako ne možeš čak prihvatiti ni da te nadzire Božji izabrani narod, nisu li tvoje tvrdnje da možeš prihvatiti Božje ispitivanje samo prazne riječi? Da bi bio u stanju prihvatiti Božje ispitivanje i provjeru, prvo moraš prihvatiti da te nadziru Božja kuća, vođe i djelatnici, ili braća i sestre. Neki ljudi kažu: „Imam ljudska prava, imam svoju slobodu, imam svoj način rada. Biti podvrgnut nadzoru i provjeri u svemu što radim, nije li to sputan način života? Gdje su moja ljudska prava? Gdje je moja sloboda?” Je li ova izjava ispravna? Jesu li ljudska prava i sloboda istina? Nisu istina. Ljudska prava i sloboda samo su relativno civilizirani i napredni načini ophođenja s ljudima u ljudskom društvu, ali u Božjoj kući, Božja riječ i istina su iznad svega – ne mogu se uspoređivati s „ljudskim pravima” i „slobodom”. Stoga, što god se u Božjoj kući radi, to se ne temelji na visokim teorijama ili znanju svijeta nevjernika, već na Božjoj riječi i istini. Dakle, kada neki ljudi kažu da žele ljudska prava i slobodu, je li to u skladu s načelima? (Nije.) Sasvim je jasno da to nije u skladu s načelom vršenja dužnosti. Ti si u Božjoj kući, vršiš dužnost stvorenog bića, a ne radiš u društvu da bi zaradio novac. Stoga nema potrebe da se itko zauzima za tebe kako bi zaštitio tvoja ljudska prava; takve stvari su nepotrebne. Ima li većina ljudi sposobnost razlučivanja u vezi s ljudskim pravima i slobodom? Ona pripadaju ljudskom razmišljanju i perspektivama i ne mogu se uspoređivati s istinom; takve ideje ne vrijede u Božjoj kući. To što vođa nadzire tvoj rad je dobra stvar. Zašto? Zato što to znači da preuzima odgovornost za crkveni rad; to je njegova dužnost, njegova odgovornost. Sposobnost da ispuni tu odgovornost dokazuje da je on kompetentan vođa, dobar vođa. Kad bi ti bila dana potpuna sloboda i ljudska prava, i kad bi mogao raditi što god želiš, slijediti svoje želje i uživati u potpunoj slobodi i demokraciji, i bez obzira na to što ti radio ili kako to radio, vođa ne bi za to mario niti te nadzirao, nikada te ne bi ispitivao, ne bi provjeravao tvoj rad, ne bi progovorio kada bi se pronašli problemi, i samo bi te laskanjem nagovarao ili pregovarao s tobom, bi li on bio dobar vođa? Očito ne. Takav ti vođa nanosi štetu. On povlađuje tvojem zlodjelu, dopuštajući ti da ideš protiv načela i radiš kako želiš – on te gura ravno u vatru. To nije vođa koji je odgovoran i u skladu s mjerilom. S druge strane, ako te vođa može redovito nadzirati, otkriti probleme u tvojem radu i pravovremeno te podsjetiti ili prekoriti i razotkriti, te na vrijeme ispraviti i pomoći s tvojim neispravnim težnjama i odstupanjima u vršenju tvoje dužnosti, i pod njegovim nadzorom, prijekorom, opskrbom i pomoći, tvoj se pogrešan stav prema tvojoj dužnosti promijeni, u stanju si odbaciti neke apsurdne poglede, tvoje se vlastite ideje i stvari koje proizlaze iz naglosti postupno smanjuju i u stanju si mirno prihvatiti izjave i poglede koji su ispravni i u skladu s istina-načelima, nije li to korisno za tebe? Koristi su doista ogromne!

Božja kuća se prema svojim vođama i djelatnicima odnosi primjenjujući nadzor, promatranje i razumijevanje. Što je osnova za takvo ophođenje s ljudima? Zašto se s ljudima postupa na taj način? Nije li to metoda i pristup koji proizlazi iz načela odanosti, ozbiljnosti i odgovornosti prema vlastitoj dužnosti? (Da.) Ako vođa nikada ne nadzire, ne promatra ili dubinski ne razumije ljude za koje je odgovoran u vršenju njihovih dužnosti, može li se smatrati vođom odanim svojoj dužnosti? Očito ne može. Jesu li vaši vođe, djelatnici i nadzornici ikada provjeravali tvoj rad? Jesu li se raspitivali o napretku tvog rada? Jesu li rješavali probleme koji su se pojavili u tvom radu? Jesu li ispravljali očite mane ili odstupanja u tvom radu? Jesu li ponudili pomoć, opskrbu, podršku ili orezivanje u vezi s različitim očitovanjima i otkrivenjima tvoje ljudskosti i tvoje težnje za ulaskom u život? Ako vođa ne samo da nikada ne pruža usmjeravanje onima koji vrše obične dužnosti, već nikada ne pruža ni razgovor u zajedništvu, pomoć ili podršku onima koji su uključeni u značajan posao – da ne spominjemo nadzor, promatranje ili dubinsko razumijevanje – bez tih očitovanja i postupaka, može li se taj vođa smatrati vođom koji obavlja konkretan rad? Je li on kao vođa u skladu s mjerilom? (Ne.) Neki ljudi kažu: „Naš nam vođa samo dva puta tjedno drži okupljanja, malo razgovara u zajedništvu o Božjim riječima, a zatim čita neku besjedu Višnjeg, a ponekad u zajedništvu govori o svom osobnom iskustvenom razumijevanju. Ali nikada nam nije ponudio nikakav savjet, opskrbu ili pomoć u vezi s našim različitim stanjima, kao ni s poteškoćama s kojima se susrećemo dok vršimo svoje dužnosti ili u ulasku u život.” Što mislite o ovom vođi? (Nije u skladu s mjerilom, on je lažni vođa.) Ako vođa ne mari za vlastiti posao ili za različita stanja ljudi pod sobom, niti ispunjava svoje odgovornosti, onda on nije vođa u skladu s mjerilom. On ne nadzire, ne promatra, niti pokušava razumjeti bilo koga. Svaki put, tvoji razgovori s njim teku ovako: „Kako je ova osoba sada?” „Trenutno je promatram.” „Koliko dugo je promatraš? Jesi li upoznat s njom?” „Promatram je godinu ili dvije. Još uvijek nisam baš upoznat s njom.” „A što je s onom osobom?” „Još mi nije baš jasna, ali može podnijeti teškoće u vršenju svoje dužnosti, ima odlučnost i voljna je dati se za Boga.” „To je sve površno. A što je s njezinom težnjom za istinom?” „Moram i o tome saznati? Pa, provjerit ću to.” Koliko ćeš još dugo morati čekati na rezultate nakon što kaže da će to provjeriti, nepoznato je; to je neizvjesnost. Takav lažni vođa je nepouzdan u svom radu.

Imaju li vođe vaše crkve i vaši nadzornici odgovoran stav prema vašem radu? Shvaćaju li i razumiju li uistinu vaša stanja u vezi s radom? Je li se ovom aspektu posla pravilno pristupilo? (Ne.) Nitko od njih nije pravilno pristupio ovom aspektu; nitko nije dosegao točku da bude odan svojoj dužnosti te ozbiljan i odgovoran za posao. Dakle, je li to lako postići? Je li teško? Nije teško. Ako uistinu posjeduješ određeni stupanj kova, uistinu vladaš stručnim vještinama unutar opsega tvoje odgovornosti i nisi autsajder u svojoj struci, onda se samo moraš pridržavati jedne fraze i moći ćeš biti odan svojoj dužnosti. Koje fraze? „Raditi srcem.” Ako pristupaš stvarima srcem i pristupaš ljudima srcem, tada ćeš moći biti odan i odgovoran u svojoj dužnosti. Je li ovu frazu lako provesti u djelo? Kako je provodiš u djelo? Ne radi se o tome da se sluša ušima ili misli umom – radi se o tome da se koristi srce. Ako osoba može uistinu koristiti svoje srce, onda kada njezine oči vide da netko nešto radi, postupa na određeni način ili ima određenu vrstu reakcije na nešto, ili kada njezine uši čuju mišljenja ili argumente nekih ljudi, koristeći srce da promišlja i duboko razmatra te stvari, u njezinom će se umu pojaviti neke ideje, pogledi i stavovi. Te ideje, pogledi i stavovi omogućit će joj da stekne duboko, konkretno i ispravno razumijevanje osobe ili stvari, a istovremeno će dovesti do prikladnih i ispravnih prosudbi i načela. Tek kada osoba ima ta očitovanja korištenja srca, to znači da je odana svojoj dužnosti. Ali ako ne ulažeš srce u stvari, ako ti nedostaje srce za to, onda tvoje oči ne reagiraju na ono što vidiš, a tvoje uši ne reagiraju na ono što čuješ. Tvoje oči nikada ne promatraju ljude, događaje i stvari; one ne promatraju informacije na koje nailaziš. U svom srcu nećeš razlučiti različite glasove i argumente koje čuješ, nećeš moći razlučiti informacije koje čuješ. To je kao da si slijep kod očiju. Kada je srce osobe slijepo, i njezine su oči slijepe. Dakle, što dovodi do formiranja ideja, pogleda i stavova promatranjem stvari očima i primanjem informacija ušima? Sve ovisi o ulaganju tvog srca u stvari i traganju za istinom. Ako uložiš srce u stvari, kad god primiš informacije, bilo one koje vidiš ili koje čuješ, moći ćeš formirati poglede i steći duboko razumijevanje osobe ili stvari. Ali ako ne uložiš srce u stvari, ma koliko informacija da primiš, nema koristi; ako ne uložiš srce u njihovo razlučivanje ili u to da ih prozreš, nećeš ništa dobiti i postat ćeš ništarija, potpuno beskoristan. Na što se odnosi to da je netko beskoristan? Odnosi se na nekoga tko ne ulaže srce u vršenje svoje dužnosti – ima oči i uši, ali od njih nema koristi. Osoba koja ne ulaže srce neće biti odana svojoj dužnosti niti će postići ozbiljan i odgovoran stav prema svom poslu.

Božja kuća provodi nadzor nad vođama i djelatnicima na svim razinama, promatrajući ih i razumijevajući na dubokoj razini, s ciljem poboljšanja crkvenog rada i usmjeravanja Božjeg izabranog naroda na ispravan put vjere u Boga što je brže moguće. Stoga je nadziranje i promatranje vođa i djelatnika ključno i mora se primjenjivati na ovaj način. Uz nadzor Božjeg izabranog naroda, ako se otkrije da se vođe i djelatnici ne bave stvarnim radom i ako se s njima odmah pozabavi i to se riješi, to je korisno za napredak crkvenog rada. Nadziranje vođa i djelatnika odgovornost je Božjeg izabranog naroda i to je u potpunosti u skladu s Božjim nakanama. Budući da vođe i djelatnici posjeduju iskvarene naravi, ako nisu pod nadzorom, to ne bi bilo samo štetno za njih, već bi i izravno utjecalo na crkveni rad. Pod kojim okolnostima vođe i djelatnici više ne zahtijevaju nadzor Božjeg izabranog naroda? To je kada vođe i djelatnici u potpunosti razumiju istinu, uđu u istina-stvarnost i postupaju prema načelima, postajući ljudi koje je Bog usavršio i koje koristi. U takvim slučajevima, nadzor Božjeg izabranog naroda postaje nepotreban, a Božja kuća više neće naglašavati to pitanje. Međutim, je li zajamčeno da je netko koga je Bog usavršio potpuno slobodan od pogrešaka i odstupanja? Ne nužno. Stoga je Božje ispitivanje i dalje potrebno, kao i nadzor onih koji razumiju istinu; ovakva primjena je u potpunosti u skladu s Božjim nakanama. Budući da svi ljudi imaju iskvarene naravi, samo se kroz nadzor vođe i djelatnici mogu potaknuti da preuzmu odgovornost za svoj rad i budu odani svojim dužnostima. Bez nadzora, većina vođa i djelatnika postupala bi samovoljno i bezobzirno i usvojila površan način – to je objektivna činjenica. Ako si ti vođa ili djelatnik, a braća i sestre oko tebe te često nadziru i promatraju, pokušavajući shvatiti jesi li ti netko tko teži istini, onda je to za tebe dobra stvar. Ako otkriju problem kod tebe i ti ga možeš riješiti što je brže moguće, to je korisno za tvoju težnju za istinom i tvoj ulazak u život. Ako otkriju da činiš zlo, i da iskazuješ brojna zla ponašanja u tajnosti, te da definitivno nisi netko tko teži istini, oni će te razotkriti i smijeniti s tvoje pozicije, što će ukloniti štetočinu za Božji izabrani narod, a također će ti omogućiti da izbjegneš težu kaznu: takav nadzor je koristan za svakoga. Stoga bi vođe i djelatnici trebali imati ispravan stav prema nadzoru od strane Božjeg izabranog naroda. Ako si netko tko se boji Boga i kloni se zla, osjećat ćeš da ti je potreban nadzor Božjeg izabranog naroda i da ti je, još više od toga, potrebna njihova pomoć. Ako si zla osoba i imaš grižnju savjesti, bojat ćeš se nadzora i pokušat ćeš ga izbjeći; to je neizbježno. Stoga, nema sumnje da svi koji se opiru nadzoru i osjećaju odbojnost prema nadzoru Božjeg izabranog naroda imaju nešto za sakriti i definitivno nisu pošteni ljudi; nitko se ne boji nadzora više od prijevarnih ljudi. Dakle, kakav bi stav vođe i djelatnici trebali usvojiti prema nadzoru od strane Božjeg izabranog naroda? Treba li to biti negativnost, oprez, otpor i ogorčenost ili poslušnost prema Božjim orkestracijama i uređenjima te ponizno prihvaćanje? (Ponizno prihvaćanje.) Na što se odnosi ponizno prihvaćanje? To znači prihvaćati sve od Boga, tragati za istinom, usvojiti ispravan stav i ne biti nagao. Ako netko zaista otkrije problem kod tebe i ukaže ti na njega, pomažući ti da ga razlučiš i razumiješ, pomažući ti u rješavanju tog problema, onda je on odgovoran prema tebi, i odgovoran prema radu Božje kuće i ulasku u život Božjeg izabranog naroda; to je ispravna stvar i to je sasvim prirodno i opravdano. Ako postoje oni koji nadzor crkve smatraju nečim što potječe od Sotone i iz zlonamjernih nakana, onda su oni đavli i Sotone. S takvom đavolskom prirodom, oni sigurno ne bi prihvatili Božje ispitivanje. Ako netko uistinu voli istinu, imat će ispravno razumijevanje nadzora od strane Božjeg izabranog naroda, moći će ga smatrati nečim što je učinjeno iz ljubavi, što dolazi od Boga, i moći će ga prihvatiti od Boga. Oni definitivno neće biti nagli niti će postupati nepromišljeno, a još manje će se u njihovom srcu pojaviti otpor, oprez ili sumnja. Najispravniji stav s kojim treba pristupiti nadzoru od strane Božjeg izabranog naroda je ovaj: bilo koje riječi, postupci, nadzor, promatranje ili ispravljanje – čak i orezivanje – koji su ti od pomoći, trebao bi prihvatiti od Boga; nemoj biti nagao. Biti nagao dolazi od zloga, od Sotone, ne dolazi od Boga, i to nije stav koji bi ljudi trebali imati prema istini.

To je sve što ćemo dodati i o čemu ćemo razgovarati u zajedništvu u vezi sa sedmom odgovornošću vođa i djelatnika. Znači li to da se o toj odgovornosti u potpunosti razgovaralo u zajedništvu bez ikakvog dodatnog specifičnog sadržaja? Ne, svaka odgovornost i dalje sadrži mnogo specifičniji i detaljniji sadržaj. Ono o čemu sam razgovarao u zajedništvu jesu sveobuhvatna načela; ostatak, kako provesti konkretne pojedinosti te provesti u djelo i primijeniti ta načela, ovisi o vašem vlastitom angažmanu kroz iskustvo. Ako i dalje ne možete prozrijeti ta načela ili ne znate kako ih primijeniti, onda tragajte i skupa razgovarajte u zajedništvu. Ako razgovor u zajedništvu i dalje ne donosi rezultate, onda postavljajte pitanja onima iznad sebe. Ukratko, bilo da se radi o odnosu prema bilo kojoj vrsti osobe ili odlučivanju koga promaknuti i koristiti, u svemu se mora pridržavati načela. Kad su u pitanju određeni talentirani pojedinci, u situacijama kada ih nitko ne može u potpunosti prozrijeti ili razumjeti, mogu se za početak promaknuti i koristiti prema potrebama crkvenog rada – nemojte odgađati posao i nemojte odgađati kultiviranje ljudi; to je ključno. Neki ljudi pitaju: „Što ako upropaste posao nakon što ih se upotrijebi? Tko je odgovoran?” Kada nekoga koristiš, je li to kao da ga postaviš na pusti otok bez mogućnosti da ga itko kontaktira? Zar zapravo nema mnogo drugih oko njega koji su uključeni u konkretne zadatke? Postoje načini za rješavanje svih tih pitanja; naime, nadziranjem, promatranjem i razumijevanjem, te, ako uvjeti dopuštaju, kroz bliski kontakt. Što točno podrazumijeva bliski kontakt? Podrazumijeva zajednički rad s njima; proces rada je proces upoznavanja. Zar ih nećete postupno upoznati kroz takvu vrstu kontakta? Ako imaš priliku uspostaviti kontakt, ali to ne učiniš, i samo obaviš telefonski poziv da postaviš nekoliko pitanja i onda to ostaviš na tome, nemoguće ih je razumjeti. Moraš uspostaviti kontakt s onima s kojima možeš, kako bi riješio probleme. Stoga vođe i djelatnici ne smiju biti lijeni u svom poslu. Dakle, ako želiš nekoga promatrati i razumjeti, kako bi to trebao učiniti? (Uspostavljanjem kontakta s njim.) Točno? Ključ je raditi srcem! Informacije koje pamtite mogu se usporediti s majmunom koji bere kukuruz: putem gubi sve što ubere i na kraju mu ostane samo jedan klip, pa je cijeli trud uzaludan. Na kraju slušanja propovijedi, vi se ne možete sjetiti sadržaja o kojem se ranije razgovaralo u zajedništvu; koji je razlog tome? (Ne radimo srcem.) Vi se obično ne usredotočujete na primjenjivanje istine, pa se vaše srce ne usredotočuje na ta pitanja. Što se tiče toga kako razumjeti istinu i ući u stvarnost, kako upoznati sebe i kako putem istine prozrijeti bit različitih ljudi, događaja i stvari, vi nemate nikakav ulazak; stoga ta pitanja nemaju temelja u vašem srcu. Što se tiče onih stvari koje uključuju ulazak u istina-stvarnost, uvijek se osjećate zbunjenima. Sada još uvijek svaki tjedan pohađate okupljanja da biste slušali propovijedi. Ako ne slušate propovijedi, zar ono malo vjere u Boga u vašem srcu ne blijedi, nestajući malo po malo? Ovo je opasan signal! Možete li vi raditi srcem ili ne? Rekao sam vam sve pojedinosti; ako uistinu imaš srce, moći ćeš to učiniti. Ako nemaš srce, bez obzira na to kako ja govorim, nećeš razumjeti. To je sve za naš razgovor o ovoj temi.