Osma stavka: Pravovremeno izvještavati o nejasnoćama i poteškoćama s kojima se susreće u radu i tražiti rješenja za njih (Prvi dio)

Vođe i djelatnici moraju pravovremeno prepoznati i rješavati poteškoće

Danas ćemo razgovarati u zajedništvu o osmoj odgovornosti vođa i djelatnika: „Pravovremeno izvještavati o nejasnoćama i poteškoćama s kojima se susreće u radu i tražiti rješenja za njih.” Razotkrit ćemo različita očitovanja lažnih vođa u pogledu ove odgovornosti. Pravovremeno izvještavati o nejasnoćama i poteškoćama s kojima se susreće u radu i tražiti rješenja za njih – nije li to dio rada i dužnosti vođa i djelatnika? (Da.) Vođe i djelatnici neizbježno će se suočiti s nekim teškim problemima u svom radu, ili će se susresti s poteškoćama izvan opsega crkvenog rada, ili će se susresti s posebnim slučajevima koji ne uključuju istina-načela i neće znati kako se nositi s tim situacijama. Ili, zato što imaju loš kov i stoga nisu u stanju točno shvatiti načela, neizbježno se susreću s nekim teško rješivim nejasnoćama i poteškoćama. Te se nejasnoće i poteškoće mogu odnositi na pitanja korištenja osoblja, pitanja vezana uz rad, probleme koji proizlaze iz vanjskog okruženja, pitanja koja se tiču ulaska ljudi u život, prekidanja i ometanja koja uzrokuju zli ljudi, kao i pitanja uklanjanja ili izbacivanja ljudi, i tako dalje. Za sva ta pitanja, Božja kuća ima konkretne zahtjeve i propise, ili postoje neke usmene upute. Izvan tih konkretnih propisa, neizbježno postoje neki posebni slučajevi koji nisu spomenuti. Neki vođe mogu riješiti te posebne slučajeve pridržavajući se načela koja zahtijeva Božja kuća, kao što su zaštita interesa Božje kuće, osiguravanje sigurnosti braće i sestara i održavanje nesmetanog odvijanja crkvenog rada – i, štoviše, čine to vrlo dobro – dok neki vođe to ne uspijevaju. Što treba učiniti s problemima koji se ne mogu riješiti? Neki vođe i djelatnici rade na smušen način, nesposobni prepoznati probleme, a čak i ako ih prepoznaju, ne mogu ih riješiti. Oni samo površno obavljaju posao, ne tražeći rješenja od Višnjeg, jednostavno govoreći braći i sestrama: „Riješite to sami; oslonite se na Boga i tražite rješenja od Boga”, i onda smatraju da je sve riješeno. Bez obzira na to koliko se problema nagomilalo, oni ih sami ne mogu riješiti, a ipak oni o tome ne izvještavaju više razine niti traže kako ih riješiti, vjerojatno iz straha da će ih Višnji prozreti i da će izgubiti obraz. Postoje i neki vođe i djelatnici koji nikada ne izvještavaju Višnjeg o problemima, a ne znam zašto. Izvještavanje viših razina ne mora nužno značiti izravno Višnjeg; svakako se može prvo izvijestiti vođe okruga ili regije. A ako oni to ne mogu riješiti, onda možete zatražiti od vođa i djelatnika da o tome izravno izvijeste Višnjeg. Ako zatražiš od vođe ili djelatnika da izvijesti Višnjeg o stvari, pojašnjavajući situaciju, mogu li oni to jednostavno zataškati i ignorirati? Takvi su ljudi rijetki. Čak i ako zaista postoje takvi vođe, ti još uvijek možeš pojasniti stvar s drugim vođama i djelatnicima da razotkriješ onoga tko zataškava problem i ne izvještava o njemu. Ako ti drugi vođe i djelatnici i dalje ne izvijeste o toj stvari, postoji posljednje sredstvo: možeš pisati izravno na internetsku stranicu Božje kuće da se to proslijedi Višnjem, čime se osigurava da je problem prijavljen Višnjem. To je zato što se Višnji već više puta bavio takvim pismima i naknadno je izravno povjerio vođama i djelatnicima da riješe stvar. Zapravo, postoji više načina za izvještavanje viših razina o problemu; to je lako provesti u djelo, ovisi samo o tome želi li osoba uistinu riješiti problem. Čak i ako ne vjeruješ određenom vođi ili djelatniku, i dalje bi trebao vjerovati da je Bog pravedan i da Višnji djeluje u skladu s istina-načelima. Ako nemaš stvarnu vjeru u Boga i ne vjeruješ da istina vlada u kući Božjoj, onda ne možeš ništa postići. Mnogi ljudi ne razumiju istinu; oni ne vjeruju da istina vlada u kući Božjoj i nemaju bogobojazno srce. Uvijek misle da svjetski dužnosnici svi pokrivaju jedni druge i da u Božjoj kući mora biti isto. Oni ne vjeruju da je Bog istina i pravednost. Stoga se takva osoba može nazvati bezvjernikom. Međutim, manji broj ljudi je u stanju izvijestiti o stvarnim problemima. Takvi se ljudi mogu nazvati ljudima koji štite interese Božje kuće; oni su odgovorni ljudi. Neki vođe i djelatnici ne samo da ne uspijevaju riješiti teške probleme kada ih pronađu; oni također ne izvještavaju više razine o njima. Počinju osjećati ozbiljnost problema tek kada ga Višnji istraži. To odgađa stvari. Stoga, bilo da si običan brat ili sestra, ili vođa ili djelatnik, kad god naiđeš na problem koji ne možeš riješiti i koji se odnosi na šira načela rada, trebao bi o njemu pravovremeno izvijestiti više razine i potražiti rješenje. Ako naiđeš na nejasnoće ili poteškoće, ali ih ne riješiš, neki se rad neće moći nastaviti; morat će se ostaviti po strani i zaustaviti. To utječe na napredak crkvenog rada. Stoga, kada se pojave takvi problemi koji mogu izravno utjecati na napredak rada, moraju se otkriti i riješiti na pravovremen način. Ako problem nije lako riješiti, moraš pronaći ljude koji razumiju istinu i ljude sa stručnim znanjem u tom području, zatim sjesti s njima i zajedno istražiti i riješiti problem. Problemi ove vrste ne mogu se odgađati! Svaki dan koji odgodiš njihovo rješavanje znači dan kašnjenja u napretku rada. To ne ometa poslove samo jedne osobe; to utječe na crkveni rad, kao i na to kako Božji izabrani narod obavlja svoje dužnosti. Stoga, kada naiđete na nejasnoću ili poteškoću ove vrste, ona se mora odmah riješiti, ne može se odgađati. Ako je uistinu ne možete riješiti, onda brzo izvijestite Višnjeg o njoj. On će izravno istupiti da je riješi ili će vam reći put. Ako je vođa ili djelatnik nesposoban nositi se s problemima ove vrste i sjedi nad problemom umjesto da izvijesti Višnjeg o njima i traži rješenje od Njega, onda je takav vođa slijep; on je mrtvog mozga i beskoristan. Treba ga smijeniti i ukloniti s položaja. Ako se ne ukloni sa položaja, rad crkve neće moći napredovati; bit će uništen u njegovim rukama. Stoga se s tim mora odmah pozabaviti.

Rad na filmskoj produkciji također je važan segment rada za Božju kuću. Timovi za filmsku produkciju često se susreću s problemom gdje se svi spore oko scenarija. Na primjer, redatelj vjeruje da se scenarij razlikuje ili odstupa od stvarnog života i da bi djelovao nerealno kada bi se snimio, pa ga želi izmijeniti. Međutim, scenarist se odlučno ne slaže, vjerujući da je scenarij napisan razumno i zahtijevajući da redatelj snima prema scenariju. Glumci također imaju svoje prigovore, ne slažući se ni sa scenaristom ni s redateljem. Glumac kaže: „Ako redatelj inzistira na snimanju na taj način, ja neću glumiti!” Scenarist kaže: „Ako redatelj promijeni scenarij, onda ćete svi vi biti odgovorni kada se pojave bilo kakvi problemi!” Redatelj kaže: „Ako me natjeraju da snimam kako scenarij nalaže i dogode se pogreške, Božja kuća će me smatrati odgovornim. Ako želiš da snimam, to se mora učiniti na temelju moje zamisli; ako nije tako, onda neću.” Sada su sve tri strane u slijepoj ulici, zar ne? Rad očito ne može napredovati. Nije li to nejasnoća koja se pojavila? Dakle, tko je zapravo u pravu? Svatko ima svoje teorije, svoje argumente i nitko nije voljan popustiti. Kada su tri strane u ovakvoj slijepoj ulici, što trpi štetu? (Rad Božje kuće.) Rad Božje kuće je ometen i nanijeta mu je šteta. Jeste li osjećali tjeskobu i zabrinutost kada ste se suočili s takvim situacijama? Ako niste, to dokazuje da niste uistinu uložili svoje srce u to. Kada se pojave takve nejasnoće i zastoji, neki ljudi postanu toliko tjeskobni da ne mogu jesti ni spavati, misleći: „Što treba učiniti? Ovakvo prepiranje i odbijanje da se popusti ne vodi nikamo. Ne utječe li to na napredak snimanja? Već je uzrokovalo kašnjenje od nekoliko dana i ne može se više odgađati. Kako možemo riješiti ovaj problem kako bismo osigurali da snimanje teče glatko i da rad ne kasni? Kome da se obratimo da riješi ovo pitanje?” Ako imaš srca, trebao bi tražiti rješenja od vođa, a ako vođe to ne mogu riješiti, trebao bi brzo izvijestiti Višnjeg o tome. Ako uistinu vodiš računa o Božjim nakanama, trebao bi učiniti sve što možeš kako bi riješio problem što je brže moguće; to je najvažnija stvar. A ako nisi zabrinut? Možeš razmišljati o tome, misleći: „Oni su u krivu. Držat ću se svog stajališta – sumnjam da mi mogu što. Jest ću, a onda malo odspavati, ionako poslijepodne nemam što raditi.” Noge ti postanu teške, vrti ti se u glavi, srce ti izgubi snagu i postaneš trom. Gomila je poteškoća, ali ti si nepažljiv i trom, pa nema načina da se problem riješi. Zašto ne? Zato što ti nedostaje pokretačke snage i želje da ga riješiš, pa ne možeš smisliti rješenje. U sebi misliš: „Nije često da se pojave poteškoće i da se rad zaustavi. Iskoristit ću ovu priliku da se odmorim nekoliko dana i malo se opustim. Zašto stalno biti tako umoran? Ako sada uzmem pauzu, nitko ne može ništa reći o tome. Uostalom, ne zabušavam niti sam neodgovoran prema svom poslu. Želim biti odgovoran, ali ova nam poteškoća stoji na putu – tko će je riješiti? Kako možemo snimati a da je ne riješimo? Ako postoje poteškoće koje nas sprječavaju u snimanju, ne bismo li trebali samo uzeti pauzu?” Kad je tako velik problem pred tobom, kakve će biti posljedice ako se ne riješi pravovremeno? Ako se problemi stalno pojavljuju i nijedan se ne može riješiti, može li rad nastaviti napredovati? To će uzrokovati neizreciva kašnjenja. Napredak rada može ići samo naprijed, ne natrag, pa znajući da ovaj problem predstavlja poteškoće, ne bi trebao više odugovlačiti; trebaš ga brzo riješiti. Jednom kada se ovaj problem riješi, požuri riješiti sljedeći kada se pojavi, nastojeći ne gubiti vrijeme kako bi rad mogao teći glatko i biti dovršen prema rasporedu. Kako to zvuči? (Dobro.) Oni koji imaju srca suočavaju se s nejasnoćama i poteškoćama s takvim stavom. Ne gube vrijeme, ne traže izgovore za sebe i ne priželjkuju tjelesne ugode. Oni koji nemaju srca, s druge strane, iskorištavat će rupe u pravilima; tražit će izgovore i prilike za pauzu, radeći sve polagano i bez osjećaja hitnosti ili brige, bez ikakve odlučnosti da podnesu patnju ili plate cijenu. I što se onda dogodi na kraju? Kada se suoče s nejasnoćom ili poteškoćom, svi se nađu u slijepoj ulici danima. Ni redatelji, ni glumci, ni scenaristi ne izvještavaju o problemu. Vođe su, u međuvremenu, slijepi i nesposobni prepoznati to kao problem; čak i ako ga prepoznaju kao problem, ali ga ne mogu sami riješiti, ne izvještavaju o njemu više razine. Dok se o tome izvijesti razina po razina do Višnjeg, prođe deset dana ili pola mjeseca. Što se radilo tijekom tih deset dana do pola mjeseca? Je li itko obavljao svoje dužnosti? Ne, tratili su vrijeme jedući, pijući i veseleći se! Ne uhljebljuju li se oni samo? Svi ti nadzornici koji ne mogu pravovremeno tražiti rješenja za nejasnoće i poteškoće s kojima se susreću u svom radu samo se uhljebljuju, provodeći dane bez cilja. Takvi su ljudi ukratko poznati kao „zabušanti”. Zašto „zabušanti”? Zato što ti ljudi ne pristupaju svojim dužnostima sa stavom ozbiljnosti, odgovornosti, rigoroznosti ili pozitivnosti, već su površni, negativni i zabušavaju, samo se nadajući da će se pojaviti neka poteškoća ili zastoj kako bi imali izgovor da „zatvore radnju” i prekinu rad.

Vođe i djelatnici ne bi trebali samo pravovremeno rješavati nejasnoće i poteškoće s kojima se susreću u radu, već bi trebali i pravovremeno provjeravati i otkrivati te probleme. Zašto bi se to trebalo činiti? Postoji samo jedan cilj u tome: čuvati Božje djelo i rad Božje kuće, osiguravajući da svaki segment rada napreduje glatko i da se uspješno dovrši unutar normalnog radnog roka. Da bi se osiguralo da rad napreduje glatko, koji se problemi trebaju riješiti? Prvo, bitno je temeljito ukloniti svaki kamen spoticanja ili prepreku koji ometaju crkveni rad, ograničiti bezvjernike i opake ljude kako bi ih se spriječilo da stvaraju nevolje. Dodatno, nadzornici svakog segmenta rada te braća i sestre moraju se usmjeravati da razumiju istinu i pronađu put primjene, da nauče skladno surađivati i nadzirati jedni druge. Samo se na taj način može jamčiti dovršetak rada. Bez obzira na poteškoće ili nejasnoće s kojima se suočavaju, ako ih vođe i nadzornici ne mogu riješiti, trebali bi brzo izvijestiti Višnjeg o problemima i tražiti rješenja. Vođe i nadzornici trebali bi, bez obzira na posao koji obavljaju, dati prioritet rješavanju problema, baveći se i tehničkim problemima i pitanjima načela vezanim uz rad, kao i raznim poteškoćama s kojima se ljudi susreću u smislu svog ulaska u život. Ako ne možeš riješiti nejasnoće i poteškoće, nećeš moći dobro obavljati svoj posao. Stoga, kada se susretneš s neuobičajenim poteškoćama ili nejasnoćama koje ne možeš riješiti, trebao bi odmah izvijestiti Višnjeg o njima. Ne gubi vrijeme, jer kašnjenje od tri do pet dana može uzrokovati gubitke u radu, a ako se odgodi za pola mjeseca ili mjesec dana, gubici će biti preveliki. Štoviše, bez obzira na to u čemu je problem, s njim se mora postupati na temelju istina-načela. Bez obzira na sve, nikada nemojte koristiti ljudske filozofije za ovozemaljsko ophođenje za rješavanje problema. Ne pretvarajte ozbiljne probleme u manje, a zatim manje u ništa, niti samo prekorite obje strane uključene u probleme, a zatim ih umirite kakvom lijepom riječju, uvijek pribjegavajući pregovaranju i nagovaranju, bojeći se eskalacije problema. To dovodi do toga da se problemi ne rješavaju na temeljnoj razini, što ostavlja dugotrajne probleme. Nije li to samo pokušaj da se stvari izglade? Ako osjećaš da si iscrpio sva ljudska rješenja za neki problem i on se uistinu ne može riješiti, i ako uopće ne možeš pronaći načela za tehnička pitanja unutar rada, onda bi trebao brzo izvijestiti Višnjeg o tim problemima i tražiti rješenja bez čekanja ili odugovlačenja. O svakom problemu koji se ne može riješiti treba pravovremeno izvijestiti Višnjeg kako bi se potražilo rješenje. Kako vam ovo načelo zvuči? (Dobro.)

Zaglave li se timovi za filmsku produkciju i pisanje scenarija često u slijepoj ulici oko pitanja snimanja? Svatko ima svoje obrazloženje i ne mogu postići konsenzus, uvijek se upuštajući u verbalne svađe. Mogu li vođe riješiti te probleme kada se pojave? (Ponekad mogu.) Jeste li ikada naišli na situaciju u kojoj je vođa riješio neke probleme kroz razgovor u zajedništvu, i to je zvučalo savršeno razumno i teoretski čvrsto, ali i dalje niste bili sigurni je li to u skladu sa zahtjevima Božje kuće ili istina-načelima? (Da.) Kako ste postupali u takvim situacijama? (Ponekad bismo tražili od Višnjeg.) To je ispravan pristup. Jeste li ikada bili u situaciji da ste odlučili ne raspitivati se o nekom problemu jer ste vidjeli da je Višnji brat prilično zauzet, i mislili ste da je u redu sve dok je stvar teoretski ispravna, a zatim ste odlučili prvo nastaviti sa snimanjem bez obzira na to je li to u skladu s istinom? (Imali smo ozbiljnih problema s tim u prošlosti. To je dovelo do toga da smo morali ponovno raditi stvari i uzrokovalo je prekide i ometanja u radu.) Ta je situacija ozbiljna! Mnogi od problema s kojima se susreću timovi za filmsku produkciju u konačnici su zapravo odgovornost tima za pisanje scenarija. Na primjer, ako se ispostavi da je film dva i pol sata razvučene priče, scenaristi su primarno odgovorni. Ali što je s odgovornošću redatelja? Ako je scenarij takva priča, bi li redatelji to trebali moći vidjeti? U teoriji, trebali bi. Međutim, redatelji i dalje mogu provesti mjesece i potrošiti znatnu radnu snagu, materijalne resurse i financije da dovrše snimanje pod takvim okolnostima. Kakav je to problem? Koja je vaša odgovornost kao redatelja? Po primitku scenarija, trebali biste pomisliti: „Ovaj je scenarij dugačak i prilično bogat sadržajem, ali nedostaje mu srž, tema; cijela je struktura bez duše. Ovaj se scenarij ne može snimiti; mora se vratiti scenaristima da ga prerade.” Jeste li sposobni to učiniti? Jeste li ikada vratili scenarij? (Ne.) Je li to zato što ne vidite probleme, ili zato što se bojite vratiti ga? Ili se bojite da će vas netko osuditi, govoreći: „Dali su ti ovaj gotov scenarij, a ti si ga odbio samo jednom riječju, poslavši ga natrag – previše si ohol, zar ne?” Čega se točno bojite? Vidite problem, pa zašto ne vratite scenarij piscima? (Neodgovorni smo u našem radu na filmskoj produkciji.) Kad su u pitanju timovi za filmsku produkciju, osim crkvenih vođa, redatelji bi trebali djelovati kao nadzornici, oni koji donose odluke i imaju posljednju riječ. S obzirom na to da si redatelj, trebao bi preuzeti punu odgovornost za tu stvar, provodeći pravilnu provjeru scenarija od trenutka kada ga primiš. Recimo da primiš scenarij i pregledaš ga od početka do kraja, utvrdivši da je sadržaj prilično dobar. Ima srž i temu, radnja se vrti oko glavne priče i cjelokupni scenarij se čini bez većih problema – izgleda dobar, vrijedan snimanja, i tako se scenarij može prihvatiti. Međutim, ako je scenarij dugačak, pripovijeda priču o osobi od početka do kraja bez fokusa ili istaknute teme, ostavljajući nejasnim što scenarij želi izraziti, što želi postići kod gledatelja, ili koja je njegova središnja ideja i duhovno značenje – u osnovi je samo razvučena priča, konfuzan scenarij – može li se takav scenarij prihvatiti? Što bi redatelji trebali učiniti u takvoj situaciji? Moraju vratiti scenarij i dati scenaristima prijedloge za preradu. Ljudi iz tima za pisanje scenarija mogu se usprotiviti, govoreći: „To nije pošteno! Tko su oni da provjeravaju scenarij koji smo mi napisali? Zašto oni odlučuju? Božja kuća bi trebala postupati s ljudima pošteno i razumno!” Što tada treba učiniti? Ako redatelji mogu prepoznati probleme u scenariju, ne bi trebali žuriti s odlukom, već bi prvo trebali razgovarati o tome sa crkvenim vođama i članovima tima za filmsku produkciju. Ako svi, na temelju svojih prošlih godina iskustva u snimanju i razumijevanja scenarija, jednoglasno smatraju da scenarij ne ispunjava standarde, i vjeruju da bi njegovo snimanje ne samo odgodilo rad na filmskoj produkciji, već i potratilo sve ljudske, materijalne i financijske resurse, i da nitko ne može snositi takvu odgovornost, onda bi taj scenarij trebalo vratiti. Scenarij koji je razvučena priča apsolutno se ne smije snimati; to je načelo. Ako svi misle isto o scenariju, scenaristi bi ga trebali bezuvjetno prihvatiti i preraditi prema prijedlozima tima za filmsku produkciju. Ako i dalje postoje neslaganja, članovi i vođe s obje strane mogu zajedno raspravljati kako bi se vidjelo čiji su argumenti u skladu s istina-načelima. Ako se pat-pozicija nastavi bez donošenja zaključka, treba primijeniti posljednje sredstvo, a to je osma odgovornost vođa i djelatnika o kojoj smo danas razgovarali: „Pravovremeno izvještavati o nejasnoćama i poteškoćama s kojima se susreće u radu i tražiti rješenja za njih.” Problemi koji su u slijepoj ulici i ne mogu se riješiti poznati su kao nejasnoće i poteškoće. Svatko vuče na svoju stranu i tvrdi da je u pravu, i nitko ne može donijeti odluku. Takvo prepiranje zamagljuje problem, zamagljujući svačije razumijevanje svih detalja problema i smjera koji treba zauzeti. U tom trenutku, vođe i djelatnici trebali bi preuzeti svoju odgovornost da pravovremeno izvijeste o tim problemima i nejasnoćama koji se pojavljuju u radu i traže rješenja za njih, nastojeći ih pravovremeno riješiti kako bi spriječili da ometaju napredak rada, a još više kako bi spriječili njihovo daljnje gomilanje. Pravovremeno izvještavanje i traženje rješenja za te probleme – nije li to obavljanje posla? Nije li to pokazivanje ozbiljnog i odgovornog stava prema poslu? Nije li to ulaganje srca u svoju dužnost? Nije li to odanost? (Da.) To je odanost svojoj dužnosti.

Vođe i djelatnici zaduženi za rad moraju pravovremeno uočiti i riješiti sve probleme koji se pojave u radu, jer se samo tako može osigurati nesmetan napredak rada. Svi vođe i djelatnici koji ne mogu riješiti probleme nemaju istina-stvarnosti i lažni su vođe i djelatnici. Svatko tko otkrije probleme, ali ih ne uspije riješiti, već ih izbjegava ili prikriva, nesposobnjaković je koji samo upropasti rad. Sporna pitanja moraju se rješavati kroz razgovor u zajedništvu i raspravu. Ako to ne donese ispravne rezultate, već stvari postanu još nejasnije, tada bi glavni vođa trebao osobno preuzeti rješavanje stvari, pravovremeno predlažući rješenja i metode, dok istovremeno pravovremeno promatra, razumije i prosuđuje kako će se ishod situacije odvijati. Kada se sporovi oko nekog problema i dalje nastave i ne može se donijeti nikakav zaključak, o problemu se mora brzo izvijestiti Višnjeg kako bi se potražilo rješenje, umjesto da se problemi samo guraju pod tepih, čeka ili odugovlači, a pogotovo umjesto da se problem jednostavno ignorira. Rade li vaši sadašnji vođe i djelatnici na ovaj način? Trebali bi pravovremeno pratiti i poticati napredak rada, a istovremeno prepoznavati različite sukobe koji se pojavljuju u radu, ne zanemarujući pritom ni razna manja pitanja. Kada se prepoznaju značajni problemi, glavni vođe i djelatnici trebali bi biti prisutni kako bi sudjelovali u njihovom rješavanju, stječući točno razumijevanje svih detalja, razloga zbog kojeg je problem nastao i stajališta uključenih, kako bi točno shvatili što se zapravo događa. Istovremeno, trebali bi sudjelovati u razgovoru u zajedništvu, raspravama, pa čak i sporovima oko tih pitanja. To je nužnost; sudjelovanje je ključno, jer ti pomaže donositi sudove i rješavati probleme koji se pojavljuju u radu. Ako samo slušaš bez uključivanja, uvijek promatraš sa strane, ponašajući se kao pasivni slušatelj, misleći da te se ne tiče bilo koji problem koji se pojavi u radu i nemajući nikakav poseban stav ili mišljenje o tome, onda si očito lažni vođa. Kada se uključiš, znat ćeš podrobno koji su se točno problemi pojavili u radu, što ih je uzrokovalo, tko je odgovoran, gdje leži ključni problem i je li to zbog ljudskih predodžbi i uobrazilja ili zbog tehničke i stručne nedostatnosti – sve se to mora razjasniti kako bi se problemi rješavali i riješili pravično. Kada sudjeluješ u ovom poslu i otkriješ da problemi nisu uzrokovani ljudskim faktorom ili namjerno od strane nekoga, a ipak ti je teško odrediti bit problema i ne znaš kako ga riješiti, dok se obje strane dugo spore oko toga, ili kada su svi uložili svoje srce i trud u problem, a ipak ga ne mogu riješiti i ne mogu pronaći načela ili smjer, što uzrokuje zastoj u radu, a također se boje da bi nastavak uzrokovao daljnje pogreške, prekide i negativne posljedice, što bi onda trebao učiniti? Ono što bi vođe i djelatnici najviše trebali učiniti nije sa svima raspravljati o protumjerama ili rješenjima, već što prije izvijestiti Višnjeg o problemu. Vođe i djelatnici trebali bi sažeti i zabilježiti probleme u radu i pravovremeno o njima izvijestiti Višnjeg bez odugovlačenja, čekanja ili gajenja stava oslanjanja na sreću, misleći da bi noćni san mogao donijeti inspiraciju ili iznenadnu jasnoću – to je rijetka pojava koja se vjerojatno neće dogoditi. Dakle, najbolje rješenje je što prije izvijestiti Višnjeg o problemu i potražiti rješenje, osiguravajući da se problem riješi pravovremeno i što je brže moguće; to je istinsko obavljanje posla.

Nejasnoće i poteškoće s kojima se vođe i djelatnici često susreću u svom radu

I. Nejasnoće

Na temelju sadržaja o kojem smo upravo razgovarali, sažmimo što se točno podrazumijeva pod „nejasnoćama” i „poteškoćama”. To dvoje nisu ista stvar. Prvo ću objasniti pojam „nejasnoća”. Nejasnoća je kada ne možete prozreti neku stvar; ne znate kako suditi ili razlučiti na način koji je u skladu s načelima ili je točan. Čak i ako je možete donekle prozreti, niste sigurni je li vaše viđenje ispravno, ne znate kako postupiti s tom stvari ili je riješiti, i teško vam je donijeti zaključak o njoj. Ukratko, nesigurni ste u vezi s tim i ne možete donijeti odluku. Ako ne razumijete ni trunku istine i nitko drugi ne riješi problem, onda on postaje nerješiv. Nije li to suočavanje s teškim izazovom? Kada se suoče s takvim problemima, vođe i djelatnici trebali bi o njima izvijestiti Višnjeg i tražiti od Višnjeg kako bi se problemi brže riješili. Suočavate li se često s nejasnoćama? (Da.) Redovito suočavanje s nejasnoćama je samo po sebi problem. Recimo da si suočen s problemom i ne znaš prikladan način kako ga riješiti. Netko predloži rješenje za koje ti misliš da je razumno, dok druga osoba predloži drugačije za koje također misliš da je razumno, i ako ne možeš jasno vidjeti koje je rješenje prikladnije, dok se svačija mišljenja razlikuju i nitko ne shvaća korijenski uzrok ili bit problema, tada će se u rješavanju problema sigurno pojaviti propusti. Dakle, da bi se problem riješio, ključno je i važno utvrditi njegov korijenski uzrok i njegovu bit. Ako vođe i djelatnici nisu sposobni razlučiti, ne uspiju shvatiti bit problema i ne mogu donijeti ispravan zaključak, moraju pravovremeno izvijestiti Višnjeg o problemu i tražiti rješenje od Njega; to je nužno i nije pretjerana reakcija. Neriješeni problemi mogu dovesti do teških posljedica i utjecati na crkveni rad – to se mora temeljito razumjeti. Ako si ispunjen strahovanjima, uvijek se bojeći da bi Višnji mogao prozreti tvoju pravu mjeru, ili da bi mogao izmijeniti tvoju dužnost ili te smijeniti kada prozre da nisi sposoban obavljati stvarni posao, i stoga se ne usuđuješ izvijestiti o problemu, to lako može odgoditi stvari. Ako naiđeš na nejasnoće koje ne možeš sam riješiti, a ipak o njima ne izvijestiš Višnjeg, kada to uzrokuje teške posljedice i Višnji te pozove na odgovornost, skupo će te to koštati. Zar nisi za to sam kriv? Kada se suoče s takvim nejasnoćama, ako vođe i djelatnici nisu odgovorni i samo govore neke doktrine i primjenjuju neke propise kako bi površno riješili problem, onda problem ostaje neriješen i stvari ostaju gdje jesu, rad ne može napredovati. To je točno ono što se događa kada nejasnoće ostanu neriješene; to vrlo lako uzrokuje kašnjenja.

Kad se pojave nejasnoće, neki vođe i djelatnici mogu osjetiti da je došlo do problema, dok drugi vođe i djelatnici nisu u stanju otkriti problem – ovi iz potonje skupine izrazito su lošeg kova, otupljeni su i tupoglavi; nedostaje im osjetljivosti za bilo kakav problem. Bez obzira na to koliko je velika nejasnoća pred njima, ono što pokazuju jest otupljenost i tupoglavost; zanemaruju problem i pokušavaju ga zaobići – to su lažni vođe koji ne obavljaju stvaran posao. Oni vođe i djelatnici koji posjeduju određeni kov i radnu sposobnost, kad se takve situacije pojave, u stanju su shvatiti: „Ovo je problem. Moram ga zabilježiti. Višnji prije nije spominjao ovakvu vrstu problema, a mi se s njom susrećemo prvi put, pa koja su točno načela za rješavanje ovakve situacije? Kako bi trebalo riješiti ovaj konkretan problem? Čini se da imam neke intuitivne zamisli, ali su nejasne, i imam nekakav stav o takvim stvarima, ali samo stav nije dovoljan; ključno je tragati za istinom kako bi se problem riješio. Moramo iznijeti ovu stvar kako bismo svi zajedno o njoj razgovarali u zajedništvu i raspravljali.” Nakon jednog razgovora i rasprave, ako i dalje ne znaju kako postupiti, nema preciznog plana primjene za rješavanje problema, a nejasnoća i dalje postoji, tada moraju tražiti rješenje od Višnjeg. U tom je trenutku odgovornost vođa i djelatnika zabilježiti točke nejasnoće u vezi s problemom, kako bi, kad za to dođe vrijeme, mogli jasno objasniti u čemu je točno problem i što se točno traži. To je ono što bi vođe i djelatnici trebali činiti.

II. Poteškoće

A. Što su poteškoće

Zatim, pogledajmo izraz „poteškoće”. Doslovno gledano, poteškoće su ozbiljnije od nejasnoća. Dakle, na što se točno poteškoće odnose? Neka netko objasni. (Bože, naše razumijevanje je da su poteškoće stvarni problemi s kojima smo se susreli, koje smo već pokušali riješiti, ali ih i dalje ne možemo riješiti; to se smatra poteškoćama.) (Uz to, ponekad se možemo susresti s nekim vrlo teškim problemima s kojima se nikada prije nismo susreli, gdje svima nedostaje iskustva, potpuno su zbunjeni i nemaju mišljenja ni ideja – to je vrsta vrlo izazovnih problema.) Vrlo izazovni problemi nazivaju se poteškoćama, zar ne? Najjednostavnije, najizravnije objašnjenje poteškoća jest da su to problemi koji stvarno postoje. Na primjer, nečiji kov, stručne vještine, fizičke tegobe, kao i problemi vezani uz okoliš i vrijeme, i tako dalje, ti stvarno postojeći problemi nazivaju se poteškoćama. Međutim, osma odgovornost vođa i djelatnika o kojoj sada razgovaramo u zajedništvu jest da moraju pravovremeno izvještavati o nejasnoćama i poteškoćama s kojima se susreću u radu i tražiti rješenje za njih. Ovdje se poteškoće ne odnose na one široko definirane, stvarno postojeće probleme, već na posebno teška pitanja s kojima se susreću u radu, a koja se ne mogu riješiti. Kakvi su to problemi? To su vanjski poslovi koji nisu posebno povezani s istina-načelima. Iako ta pitanja ne uključuju istina-načela, teža su od općih problema. Po čemu su teža? Na primjer, uključuju zakonske i vladine propise, ili se tiču sigurnosti nekih ljudi unutar crkve, i tako dalje. Sve su to poteškoće s kojima se vođe i djelatnici susreću u svom radu. Na primjer, u vjerovanju u Boga u inozemstvu, bez obzira u kojoj se zemlji živi, sav crkveni rad i životno okruženje braće i sestara moraju biti u skladu s lokalnim vladinim propisima i zahtijevaju razumijevanje lokalnih zakona i politika. Te stvari uključuju povezivanje s vanjskim svijetom i bavljenje vanjskim poslovima; relativno su složenije u usporedbi s unutarnjim kadrovskim pitanjima crkve. U čemu leži složenost? Nije to tako jednostavno kao samo govoriti ljudima u crkvi da se pokoravaju Bogu, budu poslušni, primjenjuju istinu, odano vrše dužnost te razumiju istinu i postupaju prema načelima – samo izgovaranje tih stvari neće riješiti probleme. Umjesto toga, potrebno je razumijevanje svakog aspekta zakona, politika i propisa te zemlje, lokalnih običaja i praksi, između ostalog. Mnogo je čimbenika uključeno u te vanjske poslove i uobičajeno je da se pojave neočekivana pitanja ili pitanja koja je teško riješiti koristeći crkvena načela, a pojava tih pitanja predstavlja poteškoće. Na primjer, unutar crkve, ako neki ljudi površno vrše svoje dužnosti, ti se problemi mogu riješiti razgovorom u zajedništvu o istini, orezivanjem ili pružanjem pomoći i podrške. Ali izvan crkve, možeš li koristiti ta načela i metode za rješavanje stvari? Može li taj pristup riješiti takve probleme? (Ne.) Što bi onda trebalo učiniti? Moraju se koristiti neke mudre metode za rješavanje takvih pitanja i odgovor na njih. U procesu bavljenja tim vanjskim poslovima, Božja kuća je također postavila neka načela, ali bez obzira na to kako se ona objašnjavaju, sve vrste poteškoća i dalje se često pojavljuju. Jer ovaj svijet, ovo društvo i ovo čovječanstvo su previše mračni i previše složeni, a zbog ometanja od zlih sila velikog crvenog zmaja, prilikom bavljenja tim vanjskim poslovima, pojavit će se neke neočekivane i dodatne poteškoće. Kad se te poteškoće pojave, ako vam se da samo jednostavno načelo, koje kaže: „Samo se pokorite Božjim aranžmanima; sve je orkestrirano od Boga, samo zanemarite problem”, može li to riješiti problem? (Ne.) Ako se problem ne može riješiti, onda se događa da okruženje u kojem braća i sestre vrše svoje dužnosti, i njihovo životno okruženje, budu ometana, uznemiravana i narušena. Ne dovodi li to do pojave poteškoća? Što bi onda trebalo učiniti? Može li se to riješiti naglošću? Očito ne. Neki kažu: „Možemo li to onda riješiti zakonskim sredstvima?” Mnoge se stvari ne mogu riješiti zakonom. Na primjer, na mjestima gdje se veliki crveni zmaj miješa i upliće, može li zakon riješiti probleme? Zakon tamo nema nikakvog učinka. Na mnogim mjestima ljudska moć često nadmašuje zakon, stoga ne očekujte da ćete probleme riješiti oslanjanjem na zakon. Korištenje ljudskih metoda ili naglosti za njihovo rješavanje također nije prikladno. Što bi vođe i djelatnici trebali učiniti u takvim situacijama? Mogu li oni koji znaju samo sipati riječi i doktrine riješiti te probleme kad se pojave? Nisu li to posebno teška pitanja? Misliš li da bi unajmljivanje odvjetnika i odlazak na sud riješili probleme? Razumiju li ti ljudi istinu? Na ovom svijetu nema mjesta za razumnu raspravu; čak ni suci u pravnoj državi ne postupaju uvijek prema zakonu, već sude ovisno o tome o kome se radi i nedostaje im pravednosti. Na ovom svijetu, gdje god to bilo, ljudi se oslanjaju na silu, na moć, kako bi poduprli svoje riječi. Dakle, na što bismo se mi koji vjerujemo u Boga trebali osloniti? Trebali bismo se prema ljudima odnositi i rješavati stvari u skladu s Božjim riječima, u skladu s istinom. Ali može li nam sve ići glatko u svijetu ako se oslanjamo na Božje riječi i istinu? Ne, ne može; to zahtijeva mudrost. Stoga, kad se vođe i djelatnici suoče s takvim pitanjima, ako osjećaju da je stvar iznimno značajna i boje se da bi je mogli neprimjereno riješiti i tako donijeti nevolje Božjoj kući, uzrokujući nepoželjne utjecaje ili posljedice, onda su takva pitanja za njih poteškoće. Kad se suoče s poteškoćama koje ne mogu riješiti, moraju o njima pravovremeno izvijestiti Višnjeg i tražiti prikladne metode za rješavanje problema; to je ono što bi vođe i djelatnici trebali činiti.