B. Ispravna gledišta i stavovi koje treba posjedovati pri susretu s poteškoćama

Ono što vam ovdje trebam objasniti nije usmjereno samo na vođe i djelatnike, već i na sve prisutne – to je najvažnije načelo. Gdje god obavljali crkveni rad, vršili svoje dužnosti ili propovijedali evanđelje, neće uvijek ići glatko. Čak je i sâmo Božje djelo skopčano s poteškoćama – jeste li svi primijetili tu činjenicu? Iako možda ne znate ili ne razumijete jasno pojedinosti, svi ste svjesni sveukupnih okolnosti. Širenje Božjeg rada na evanđelju ne ide glatko i svi biste trebali biti mentalno spremni i prepoznati to. Ta utvrđena činjenica je pred nama, pa kakav bismo stav trebali usvojiti prema tim stvarima koji bi bio najpravilniji, najrazumniji i najispravniji? Je li ispravno biti plah i bojažljiv u sebi? (Ne.) Budući da nije ispravno biti plah i bojažljiv, je li onda ispravno imati stav i gledište da se ne bojite ni neba ni zemlje, da ste neprijatelji s cijelim svijetom, da se opirete cijelom svijetu do kraja i idete protiv struje? (Ne.) Je li to razboritost normalne ljudskosti ili naglost? Ta neispravna gledišta su odraz naglosti, a ne istinske vjere. Kakva su onda gledišta i stavovi ispravni? Dopustite da vam navedem nekoliko njih. Ovo je prvo gledište koje bi ljudi trebali imati: bilo u inozemstvu ili u Kini, svesrdno se davati za Boga i vršiti svoje dužnosti najpravednija je stvar u cijelom čovječanstvu od davnina do danas. Naše vršenje dužnosti je otvoreno i pošteno, a ne tajnovito, jer ono što sada činimo najpravednija je stvar u čovječanstvu. Na što se odnosi to „pravedna”? Odnosi se na istinu, na Božju volju, na aranžmane i poslanja Stvoritelja; to u potpunosti nadilazi ljudski moral, etiku i zakone, i to je stvar koja se provodi pod vodstvom i brigom Stvoritelja. Nije li ovo najispravnije gledište? S jedne strane, ovo gledište je stvarno postojeća činjenica; s druge strane, to je i najispravnija spoznaja o dužnosti koju netko vrši. Ovo je drugo gledište koje bi ljudi trebali imati: Bog je suveren nad svim stvarima i svim događajima. Sve je, uključujući vladare svijeta i bilo koju silu, religiju, organizaciju i etničku skupinu na svijetu, pod suverenošću i kontrolom Božje ruke – nitko ne kontrolira vlastitu sudbinu. Mi nismo iznimka; naše sudbine su pod suverenošću i kontrolom Božje ruke i nitko ne može promijeniti smjer toga kamo idemo i gdje ostajemo, niti itko može promijeniti našu budućnost i odredište. Baš kao što Biblija kaže: „Kraljevo je srce u ruci Jahve kao voda tekućica; vodi ga kuda god hoće” (Izr 21,1). A kamoli tek za sudbine nas, neznatnih ljudi! Kakvi su vladavina i sustav vladara zemlje u kojoj boravimo, kakvo je životno okruženje te zemlje i jesu li prijeteći, neprijateljski ili prijateljski nastrojeni prema nama – sve je to pod Božjom suverenošću i nemamo se zbog čega brinuti ili zabrinjavati. To je gledište koje bi ljudi trebali imati i svijest koju bi trebali posjedovati, kao i istina koju bi trebali imati i razumjeti. I ovo je treće gledište, koje je, naravno, i najvažnije: bez obzira na to gdje živimo, u kojoj zemlji, i neovisno o našim sposobnostima ili kovu, mi smo samo jedan dio mnoštva beznačajnih stvorenih bića. Jedina odgovornost i dužnost koju bismo trebali ispuniti jest pokoriti se suverenosti, aranžmanima i orkestracijama Stvoritelja; nema ničeg drugog, tako je jednostavno. Iako smo trenutno u slobodnoj zemlji i slobodnom okruženju, ako jednog dana Bog podigne neprijateljsku silu da nas progoni i naudi nam, ne bismo trebali imati nikakvih pritužbi. Zašto se ne bismo trebali žaliti? Zato što smo odavno spremni; naša obveza, odgovornost i dužnost jest pokoriti se svemu što Bog čini, svemu što Bog orkestrira. Je li ta pokornost istina? Je li to stav koji bi ljudi trebali imati? (Jest.) Ako se jednog dana cijelo čovječanstvo i cijelo okruženje okrenu protiv nas i suočimo se sa smrću, bismo li se trebali žaliti? (Ne bismo.) Neki kažu: „Nije li nas Bog doveo u inozemstvo kako više ne bismo morali trpjeti okrutno Sotonino progonstvo? Nije li to bilo kako bismo mogli slobodno vršiti svoje dužnosti i udisati zrak slobode? Zašto nas onda Bog i dalje namjerava suočiti sa smrću?” Te riječi nisu ispravne. Pokoravanje Božjim orkestracijama i aranžmanima je stav, stav koji bi ljudi trebali imati prema Bogu, prema Božjem suverenitetu. To je stav koji bi stvoreno biće trebalo posjedovati.

Postoji još jedna vrlo važna stvar koju bi ljudi trebali shvatiti: iako je u inozemstvu relativno stabilno i slobodno, i dalje je teško izbjeći često uznemiravanje od strane velikog crvenog zmaja. Suočeni s uznemiravanjem velikog crvenog zmaja, neki se ljudi brinu: „Moć velikog crvenog zmaja je prevelika. Može potplatiti važne ličnosti diljem svijeta da mu služe, da rade u njegovo ime. Stoga, čak i ako pobjegnemo u inozemstvo, i dalje smo u opasnosti, i dalje u neposrednoj pogibelji! Što možemo učiniti?” Svaki put kad čuju takve vijesti, neki se ljudi zabrinu i uplaše, želeći napraviti kompromis, želeći pobjeći, ne znajući kamo bi se sakrili. Kad god se to dogodi, neki misle: „Svijet je tako golem, a za mene nema mjesta! Pod vlašću velikog crvenog zmaja, trpim njegovo progonstvo, a čak i izvan dosega njegove vlasti, zašto me i dalje ometa? Moć velikog crvenog zmaja je prevelika; čak i ako pobjegnem na kraj svijeta, zašto me i dalje može pronaći?” Ljudi ne mogu a da ne osjete silan strah i postanu nesigurni što učiniti. Je li to očitovanje vjere? U čemu je ovdje problem? (Nedostatak vjere u Boga.) Je li to samo nedostatak vjere u Boga? Osjećate li duboko u sebi da ste manje vrijedni od drugih? Osjećate li da vjerovanje u Svemogućeg Boga i vršenje svoje dužnosti u crkvi provodite pomalo potajno, poput lopova? Osjećate li se donekle inferiorno u odnosu na one u vjerskom svijetu? „Pogledajte njihovu moć; imaju službene pastore i državno priznate velebne katedrale, tako je raskošno! Imaju zborove i poduzeća u raznim zemljama. A pogledajte nas, uvijek nas zlostavljaju, suočavamo se s izopćenjem kamo god pošli – zašto smo drugačiji od njih? Zašto ne možemo biti otvoreni o tome kamo god pošli? Zašto moramo živjeti tako jadno? Posebno, tu je sva ta negativna propaganda na internetu. Zašto druge crkve to ne trpe, zašto mi uvijek moramo trpjeti te stvari? Drugi vjernici u Boga otvoreno objavljuju svoju vjeru u kršćanstvo kamo god pošli, ali mi, vjernici u Svemogućeg Boga, ne usuđujemo se govoriti otvoreno, bojeći se da bi nas loši ljudi mogli prijaviti pa da ćemo biti uhićeni.” Nedavno sam čuo da je osoba koja je tvrdila da je vladin dužnosnik postavila nekoliko pitanja nekoj braći i sestrama. Vidjevši da ih ispituje dužnosnik, uplašili su se i otkrili sve što su znali, odgovarajući na sve što su ih pitali. U čemu je bio problem s takvim njihovim postupanjem? Ti si vjernik u Boga – zašto bi se bojao dužnosnika? Ako nisi učinio ništa protuzakonito, nema se potrebe bojati. Ako imaš istinu, zašto se bojati đavla i Sotone? Misliš li da vjerovanje u Boga nije ispravan put? Osjećaš li da si učinio nešto protuzakonito? Zašto se onda bojiš dužnosnika? Nisu li takvi ljudi glupi i neuki? Neki su ljudi uvelike trpjeli potjeru i progon u Kini; nakon dolaska u inozemstvo, osjećaju li se krivima zbog vjerovanja u Boga? Osjećaju li se osramoćeno zbog progonstva velikog crvenog zmaja? Osjećaju li se posramljeno pred svojim precima i obeščašćeno jer su bili prisiljeni pobjeći u inozemstvo kako bi vjerovali u Boga i vršili svoju dužnost? Vide li sotonski režim i vjerski svijet kako se neprijateljski odnose prema Bogu i crkvi, i osjećaju li se inferiorno, možda čak i sramotnije nego da su počinili zločin? Imate li vi te osjećaje? (Ne.) Vi na površini možete odmahivati glavom, ne želeći gajiti te misli i osjećaje, ali kad se suočite sa stvarnim situacijama, mentalitet osobe, njezino ponašanje i nesvjesni postupci koje poduzima neizbježno razotkrivaju najdublje, najskrivenije aspekte njezina srca. O čemu se ovdje radi? Ako nemaš te stvari, zašto se bojiš? Boji li se osoba koja nije prekršila zakon policije? Boji li se suca? Ne. Samo oni koji su prekršili zakon najviše se boje policije, i samo Kinezi, koji su navikli da ih policija tlači, najviše ih se boje jer je policija KPK bezakona i samovoljna te radi što god hoće. Stoga, kad Kinezi tek dođu u inozemstvo, sam pogled na policiju u njima izaziva strah. To je posljedica zastrašenosti vladavinom velikog crvenog zmaja, to je nešto što se otkriva u njihovoj podsvijesti. U zapadnim zemljama, tvoj je status legalan, imaš pravo boravka, nisi prekršio nikakve zakone, niti si napao vladu, i nisi počinio nikakve zločine. Bez obzira na to koliko kontroverzi tvoja vjera može izazvati u vjerskom svijetu, jedna činjenica ostaje sigurna: tvoja je vjera zakonski zaštićena, zakonita je i slobodna, i to je tvoje legitimno ljudsko pravo. Nisi prekršio apsolutno nikakve zakone, pa ako netko tvrdi da je policajac i ispituje te: „Vjeruješ li u Svemogućeg Boga? Pokaži mi svoje dokumente! Odakle si? Koliko imaš godina? Koliko si godina vjernik? Gdje živiš? Reci mi svoju adresu!” kako bi ti odgovorio? Na prvo pitanje: „Vjeruješ li u Svemogućeg Boga?” kako bi ti odgovorio? (Da.) Zašto biste vi rekli „da”? Je li to utemeljeno na činjenicama? Ili je to tvoja građanska dužnost, pa zato moraš reći „da” ako te se pita? Ili ti je Bog naložio da kažeš „da”? Na čemu to temeljiš? Što se tiče druge stvari koju su pitali: „Pokaži mi svoje dokumente!” biste li ih vi pokazali? (Ne.) I treće pitanje: „Gdje živiš? Napiši svoju adresu.” Biste li je napisali? (Ne.) Četvrto pitanje: „Koliko godina vjeruješ u Boga? Tko te je uveo u vjeru? Zašto vjeruješ? Koliko si godina u inozemstvu?” Biste li odgovorili na to? (Ne.) Peto pitanje: „Koju dužnost ovdje vršiš? Tko je tvoj vođa?” Biste li odgovorili na ovo? (Ne.) Zašto ne? (Nisam im dužan reći.) Vratimo se onda na prvo pitanje: ako te se pita vjeruješ li u Svemogućeg Boga, svi ste vi jednoglasno rekli da biste odgovorili „da”. Je li ispravno tako odgovoriti? (Ne.) Zašto je neispravno? (Zato što je vjera osobna sloboda. Policija nema ovlasti miješati se. Stoga, imam pravo ne reći im.) Zašto im onda ne bi rekao? (Zato što prvo trebam razjasniti zašto me ispituju, u kojem svojstvu to čine i je li njihovo ispitivanje zakonito ili ne. Ako su njihov cilj i identitet nejasni, nisam dužna odgovarati na njihova pitanja.) Ta je izjava točna. U početku ste svi vi izjavili da biste odgovorili „da”, ali kako sam nastavio pitati, počeli ste osjećati da nešto nije u redu, osjećajući da je vaš odgovor bio neispravan. Jeste li prepoznali gdje je bio problem? U vezi s tim, ovo je razumijevanje koje biste trebali imati: mi nismo prekršili nikakve zakone vjerujući u Boga, nismo kriminalci, imamo svoja ljudska prava i slobodu. Ne može nas bilo tko samovoljno ispitivati. Nije slučaj da, tko god nam postavi pitanja, moramo odgovoriti istinito; nismo dužni to činiti. Jesu li ove riječi točne? (Jesu.) Protuzakonito je da nas bilo tko, bez obzira tko, samovoljno ispituje; moramo razumjeti zakon i naučiti kako ga koristiti da se zaštitimo. To je mudrost koju bi Božji izabrani narod trebao posjedovati. Dakle, što bi trebao učiniti ako se u budućnosti susretneš s takvom situacijom? Ako te netko pita vjeruješ li u Svemogućeg Boga, kako bi odgovorio, kako bi se postavio? Prvo što kažeš je: „Tko si ti? S kojim mi pravom postavljaš to pitanje? Poznajem li te?” Ako kaže da je zaposlenik neke vladine agencije, onda bi trebao zatražiti od njega da pokaže svoje isprave. Ako ne pokaže svoje isprave, ti kažeš: „Ti nisi kvalificiran razgovarati sa mnom i ja nisam pod nikakvom obvezom da ti odgovaram. Ima mnogo vladinih službenika; trebam li svima njima odgovarati? Vlada ima određene ljude za obavljanje određenih zadataka – jesi li ti stvarno zadužen za ovu stvar? Čak i ako jesi, ja nisam prekršio zakon, pa zašto bih ti odgovarao? Zašto bih ti sve govorio? Ako misliš da sam učinio nešto pogrešno i prekršio zakon, možeš predočiti dokaze. Ali ako želiš da odgovorim na bilo koje od tvojih pitanja, idi razgovarati s mojim odvjetnikom. Nisam dužan odgovarati ti i nemaš pravo pitati!” Kakav je ovaj način odgovora? Prenosi li dostojanstvo? (Da.) A što je onda vaš odgovor pokazao? Je li prenio dostojanstvo? (Ne.) Odgovaranje na vaš način pokazuje nepoznavanje zakona. Ti samo odgovaraš na sve što te drugi pitaju, i što se na kraju dogodi? Postaneš Juda. Vi možete nepromišljeno odgovarati, a evo i razloga za to: ljudi u zemlji velikog crvenog zmaja su indoktrinirani i ispranog mozga da misle kako su vjernici u Boga neuki, niža klasa i progonjeni od strane države, da bi u toj zemlji trebali živjeti bez ljudskih prava ili dostojanstva; tako vjernici sami sebe svrstavaju u niži status. Nakon dolaska u zapadne zemlje, oni ne razumiju takve stvari kao što su ljudska prava, što je dostojanstvo ili koje su obveze građanina. Dakle, kad te netko pita vjeruješ li u Boga, ti to žurno priznaš iz straha, govoreći im sve što znaš i ne pokazujući nimalo rasta. Tko je sve to uzrokovao? To je uzrokovala indoktrinacija i vladavina velikog crvenog zmaja. Duboko u podsvijesti svih u kontinentalnoj Kini, postoji ideja da, jednom kad povjeruješ u Boga, zauzimaš najniži status u ovom društvu, među čovječanstvom; postaješ odvojen od društva i čovječanstva. Stoga, tim ljudima nedostaje dostojanstvo, ljudska prava i svijest da se zaštite; oni su budalasti, neuki i bez uvida, dopuštaju drugima da ih zlostavljaju i manipuliraju po volji. To je vaš mentalitet. Daleko od toga da ostaneš postojan u svom svjedočanstvu za Boga, ti Ga u svakom trenutku izdaš, u svakom trenutku postajući Juda. Dakle, kako možeš postupati s dostojanstvom? Kako bi se trebao suočiti sa strancem koji ti postavlja pitanja? Prvo, pitaj tko je, a zatim od njega zatraži da pokaže svoje isprave. To je ispravan zakonski postupak. U zapadnim zemljama, policija ili bilo koji drugi vladini službenici, kada komuniciraju s javnošću kao predstavnici koji rade u ime vlade, uvijek prvo pokažu svoje isprave. Nakon što provjeriš njihov identitet na temelju njihovih isprava, ti tada odlučuješ kako odgovoriti na njihova pitanja ili kako se nositi s njihovim zahtjevima prema tebi. Naravno, u vezi s tim, definitivno imaš prostora za donošenje odluka, apsolutno imaš autonomiju, ti nisi marioneta. Iako si Kinez i član Crkve Svemogućeg Boga, također si zakonit i punopravan član zemlje u kojoj boraviš. Ne zaboravi da imaš autonomiju; ti nisi rob ili zatvorenik bilo koje zemlje, ti si netko tko može uživati u zakonima, ljudskim pravima i sustavima te zemlje.

Na temelju sadržaja koji sam podijelio, kako se trebate suočiti s iznenadnim okruženjima i neočekivanim događajima? Ovo je četvrta točka o kojoj ćemo razgovarati u zajedništvu – ne budite plahi. Neki pitaju: „Znači li ne biti plah samo se ponašati ludo smiono?” Ne, ne biti plah znači ne bojati se nikakve sile jer mi nismo zločinci, nismo robovi; mi smo dostojanstveni izabrani narod Božji, dostojanstvena stvorena ljudska bića pod suverenošću Stvoritelja. U vašem pristupu ovoj stvari, prije svega, ne budite plahi; osim toga, aktivno održavajte svoju dužnost i okruženje u kojem je vršite, a također se proaktivnim stavom suočite s različitim okruženjima te s izjavama, postupcima i drugim stvarima raznih sila koje su uperene protiv nas. Aktivno se suočavati s njima i ne biti plah – što mislite o takvom stavu? (Dobar je.) Živjeti na taj način je dostojanstveno, poput čovjeka; to nije bijedno preživljavanje. Dolazimo u inozemstvo vršiti svoju dužnost, a ne da bismo punili želuce ili sastavljali kraj s krajem; nismo prekršili nikakve zakone, nismo stvarali nevolje nijednoj zemlji i zasigurno nismo robovi nijednoj zemlji. Vršimo dužnost stvorenih bića unutar Božje kuće; sami sebe uzdržavamo i ne ovisimo o drugima; to je potpuno zakonito.

Od četiri točke o kojima smo upravo raspravljali, svaka je ključna. Koja je bila prva točka? (Bilo u inozemstvu ili u Kini, svesrdno se dati za Boga i vršiti svoje dužnosti najpravednija je stvar u cijelom čovječanstvu od davnina do danas. Naše vršenje dužnosti je otvoreno i pošteno, a ne tajnovito, jer ono što sada činimo najpravednija je stvar u cijelom čovječanstvu.) A druga? (Bog je suveren nad svim stvarima i svim događajima. Sve je, uključujući vladare svijeta i svaku silu na svijetu, pod suverenošću i kontrolom Božje ruke – nitko ne kontrolira vlastitu sudbinu. Mi nismo iznimka; naše sudbine su pod suverenošću i kontrolom Božje ruke i nitko ne može promijeniti smjer toga kamo idemo i gdje boravimo. Kakvi su vladavina i sustav vladara zemlje u kojoj boravimo, kakvo je životno okruženje te zemlje i jesu li prijeteći, neprijateljski ili prijateljski nastrojeni prema nama – sve je to pod Božjom suverenošću i nemamo se zbog čega brinuti ili zabrinjavati.) Treća točka? (Bez obzira na to gdje se nalazimo i neovisno o našim sposobnostima ili kovu, mi smo samo jedan dio mnoštva beznačajnih stvorenih bića. Jedina odgovornost i dužnost koju trebamo ispuniti jest pokoriti se Stvoriteljevoj suverenosti, Njegovim aranžmanima i orkestracijama. Iako smo trenutno u slobodnoj zemlji, ako Bog jednoga dana podigne neprijateljsku silu da nas progoni i naudi nam, ne bismo trebali imati nikakvih pritužbi. To je zato što je naša obveza, odgovornost i dužnost pokoriti se svemu što Bog čini, svemu što Bog orkestrira.) Četvrta točka je aktivno se suočiti sa svim ljudima izvan crkve, svim vanjskim događajima i stvarima, bez plahosti. Ove četiri točke su stavovi i shvaćanja koje bi svatko tko vrši svoju dužnost trebao imati, a također su i istine koje bi svatko tko vrši svoju dužnost trebao razumjeti. Iako ove četiri točke nisu mnogo povezane s osmom odgovornošću vođa i djelatnika o kojoj danas besjedimo, budući da govorimo o poteškoćama u radu, ipak trebamo spomenuti te stvari; nije to bez razloga.

C. Načela koja bi vođe i djelatnici trebali primjenjivati pri susretu s poteškoćama

Neki se vođe i djelatnici u vanjskim poslovima susreću s problemima prilično teškim za rješavanje i na kraju ostanu zbunjeni, nesposobni uvidjeti korijen problema i ne znajući kako mu pristupiti. Jednostavno ga ignoriraju, što dovodi do odgađanja stvari. Kakav je to problem? To je problem lažnih vođa koji nisu sposobni raditi i samo uzrokuju odgađanja. Lažnim vođama nedostaje razum normalne osobe; budući da ne mogu rješavati probleme, zašto o njima ne izvijeste Višnjeg? Ako izvijestiš Višnjeg o problemu, možemo se zajedno suočiti s njim i problem će na kraju biti riješen. Postoje neke stvari koje vi ne možete uvidjeti; Ja ću vam pomoći da ih analizirate. Sve dok ne kršimo zakon ili vladine propise, ne postoji problem koji je prevelik da bi se prevladao. Probleme koji uključuju istina-načela rješavamo sami; za probleme koji uključuju zakon, možemo potražiti pravni savjet za pomoć i riješiti ih zakonskim putem. Bez obzira na to koje zle sile namjerno ometaju i sabotiraju rad Božje kuće, upamtite jedno: sve dok ne kršimo zakon ili vladine propise, nitko nam ne može ništa. To je zato što je većina stranih zemalja demokratska i njima se vlada po zakonu; čak i ako zle sile postupaju protiv zakona, one se također boje razotkrivanja i zakonskih sankcija. To je činjenica. Bez obzira na to kako mračne ruke velikog crvenog zmaja ometaju i sabotiraju rad Božje kuće, ili uznemiravaju naš normalan život, ili potplaćuju nekoga da čini loše stvari, moramo fotografirati i snimiti autentične videozapise, ozbiljno voditi točne zapise i jasno zabilježiti vrijeme, mjesto i uključene osobe. Kad za to dođe vrijeme, riješit ćemo to zakonskim putem i ne trebamo se toga bojati. Unatoč tome koliko je mahnito ugnjetavanje velikog crvenog zmaja, mi ga se ne bojimo jer je Bog naša potpora, i jednoga će dana Bog poslati katastrofe da ga uništi, Bog će izravno izvršiti odmazdu nad njim, a mi ne trebamo ništa činiti. Ponekad ne možete prozreti neke probleme; u tom slučaju, trebali biste brzo izvijestiti više razine o njima, a Višnji će vam pokazati put, čineći velike probleme malima, a male probleme riješenima. Zapravo, vi mnoge probleme ne znate analizirati i ne možete uvidjeti njihovu bit, te mislite da je situacija značajna i ozbiljna, ali nakon analize od Višnjeg, vi ćete shvatiti da je to u osnovi ništa; nema se čega bojati i nije ništa značajno – samo zauzmite suzdržan stav i to će se samo od sebe riješiti nakon nekog vremena. Ometanja od zlih sila ne mogu izazvati veće potrese; one se najviše boje javnog razotkrivanja, stoga se ne usuđuju prijeći granice. Ako se šačica lakrdijaša usudi prijeći granice, možemo to riješiti zakonski, poduzimajući pravne mjere. To je nešto što bi svi vođe i djelatnici trebali prozreti. Bez obzira na situaciju s kojom se susretnete, apsolutno ne smijete postupati smeteno ili glupo. Ako ne možeš prozreti situaciju ili je riješiti, trebaš o njoj odmah izvijestiti više razine i dopustiti da ti Višnji da savjete i strategije. Jedina stvarna opasnost je da lažni vođe ne mogu prozreti probleme ili ih riješiti, a ipak o njima ne izvještavaju niti obavještavaju Višnjeg; čekaju dok situacija ne eskalira i odgodi rad prije nego što o njima izvijeste više razine, vjerojatno propustivši najbolju priliku za rješavanje problema. To je kao netko tko ima rak, ali se ne pregleda niti liječi na vrijeme, već odlazi u bolnicu na liječenje tek u kasnoj fazi raka, ali tada je prekasno i može samo čekati smrt. Tako će lažni vođe najvjerojatnije odgađati stvari u svom radu. Lažni vođe su slaboumni, oni su gadovi, niti su odgovorni niti podržavaju rad Božje kuće. Zašto se kaže da su lažni vođe ološ, vjesnici propasti, glupani kojima najviše nedostaje razuma? To je razlog zašto. Svaki lažni vođa s tako lošim kovom da ne može riješiti ni vanjske poslove treba biti odmah smijenjen i eliminiran, da se nikada više ne koristi, kako bi se spriječilo daljnje odgađanje rada Božje kuće. Rad lažnih vođa najveća je smetnja. Često, kada se problem pojavi, mogao bi se riješiti pravovremenim savjetovanjem sa svima; jedina briga je da je nadležni lažni vođa slabouman, da ne može sam riješiti problem, a ipak o njemu ne raspravlja sa skupinom za odlučivanje niti izvještava Višnjeg, te usvaja stav nemara, zataškavajući i potiskujući problem – to je ono što najviše odgađa stvari. Ako se pitanje odgodi i okolnosti se promijene, to bi moglo dovesti do gubitka inicijative u rješavanju problema, što dovodi do pasivne situacije. Što to dokazuje? Neke se stvari ne mogu odgađati i moraju se rješavati odmah, prvom prilikom. Međutim, lažni vođe toga nisu svjesni, stoga pojedinci izuzetno lošeg kova apsolutno ne bi trebali voditi. Lažni vođe znaju samo izgovarati riječi i doktrine i ne mogu riješiti nikakve stvarne probleme; oni samo ili štete ljudima ili uzrokuju odgađanja. Samo smjenjivanjem tih lažnih vođa i odabirom pojedinaca s bremenom i osjećajem odgovornosti da budu vođe i djelatnici može se osigurati normalan napredak crkvenog rada. Bez obzira na probleme s kojima se suočavate, sve dok možete tragati za istinom, postoji način da ih riješite. Vanjski poslovi i ometanja koja uzrokuje veliki crveni zmaj mogu se riješiti zakonskim putem kada je to potrebno, to nije ništa veliko. Sve dok ne kršimo zakon ili vladine propise, nitko nam ne može ništa, i s tim pouzdanjem, ne trebamo se bojati nikakvih ometanja od Sotone ili đavola.

Sada se pitanje lažnih vođa mora raščlaniti i razumjeti. To je ključno za dobro obavljanje crkvenog rada! Razgovarajmo sada o tome zašto lažni vođe, kada se suoče s problemima koje ne mogu sami riješiti, ipak ne izvještava Višnjeg o tim problemima. Kako bismo trebali gledati na to? Vi svi možete ovo analizirati i imati koristi od toga. Problem lažnih vođa koji ne obavljaju stvarni rad već je ozbiljan, ali postoji još ozbiljniji problem: kada se crkva susretne s ometanjima od zlih ljudi i antikrista, lažni vođe ne samo da se time ne bave; što je još gore, oni također ne izvještavaju Višnjeg o tome, puštajući zle ljude i antikriste da ometaju crkvu – oni samo bezbjedno promatraju sa strane, ne vrijeđajući nikoga. Bez obzira na to do koje je mjere rad crkve ometen, lažne vođe nije briga. U čemu je ovdje problem? Jesu li takvi lažni vođe previše lišeni morala? Sama ta činjenica dovoljna je da se takvi lažni vođe izbace. To što lažni vođe dopuštaju zlim ljudima i antikristima da slobodno ometaju crkvu ravno je predaji crkve i Božjeg izabranog naroda tim zlim ljudima i antikristima, postavljajući se kao štit za zle ljude i antikriste. To donosi prevelik gubitak radu crkve! Samo na temelju ovoga, pitanje nije treba li lažne vođe smijeniti, nego treba li ih ukloniti. Što je ozbiljnije prirode: lažni vođe koji ne obavljaju stvarni rad ili lažni vođe koji puštaju zle ljude i antikriste da ometaju crkvu? Neobavljanje stvarnog rada može utjecati na ulazak u život Božjeg izabranog naroda i napredak crkvenog rada; to već uzrokuje odgađanja u značajnim stvarima. Međutim, kada lažni vođe dopuštaju zlim ljudima i antikristima da samovoljno ometaju crkvu, ne tražeći rješenja niti izvještavajući Višnjeg, posljedice postaju nezamislive. U najmanju ruku, crkveni život je bačen u potpuni kaos i nered od strane zlih ljudi i antikrista, a osim toga, rad crkve je zabrljan i paraliziran. Ne utječe li to izravno na širenje rada na evanđelju? Posljedice su doista teške! Stoga, ako lažni vođe naprave ovu pogrešku, moraju biti izbačeni. Mnogi vođe i djelatnici uvijek imaju različite misli i predodžbe o izvještavanju Višnjeg o problemima. Neki kažu: „Čak ni izvještavanje Višnjeg o problemima možda ih neće riješiti.” To je apsurdan govor! Kako to misliš: „možda ih neće riješiti”? Samo zato što ga ti ne možeš riješiti ne znači da Višnji ne može. Ako ti Višnji da put, problem je u suštini riješen u stvarnosti; ako ti Višnji ne pruži put, ti si svakako bez puta. Ne možeš uvidjeti ni ovu sitnicu; ti si previše ohol i samopravedan! Neki također kažu: „Kada se susretnemo s poteškoćama ili problemima, trebamo prvo razmišljati nekoliko dana i izvijestiti o njima samo ako zaista ne možemo pronaći rješenje.” Možda zvuči kao da oni koji to kažu imaju nekog razuma, ali ne bi li ti dani razmišljanja vjerojatno uzrokovali odgađanja? Možeš li biti siguran da će nekoliko dana razmišljanja riješiti problem? Možeš li jamčiti da neće uzrokovati daljnje odgađanje? Drugi kažu: „Ako odmah izvijestimo o problemu, neće li Višnji misliti da ne možemo prozreti ni ovaj sitni problem? Neće li nas nazvati glupima i neukima i orezati nas?” Griješe što to govore – bez obzira na to izvještavaš li o problemu ili ne, već se vidi kakva je kvaliteta tvog kova; Višnji sve to zna. Misliš li da će Višnji imati visoko mišljenje o tebi ako ne izvijestiš o nekom problemu? Ako izvijestiš o problemu, i on ne uzrokuje odgađanja u značajnim stvarima, Božja kuća te neće smatrati odgovornim. Međutim, ako ne izvijestiš o njemu i to dovede do odgađanja, bit ćeš izravno smatran odgovornim i bit ćeš odmah smijenjen, da nikada više ne budeš korišten. Božji izabrani narod također će te vidjeti kao neukog, glupog, slaboumnog i poremećenog, i mrzit će te i zauvijek te prezirati. Oni koji se uvijek boje da će biti orezani ili da će ih Višnji podcijeniti zbog izvještavanja o problemu, lošeg su kova i najgluplji; moraju biti smijenjeni, da ih se nikada više ne koristi. Imati tako loš kov, a i dalje se brinuti za ugled – nije li to vrhunac bestidnosti? Recite Mi, nisu li lažni vođe, koji ne samo da loše obavljaju svoj posao, već uzrokuju i odgađanja u značajnim stvarima, mrski? Treba li ih smijeniti? (Da.) Ako se suoče s velikim problemom i mogu odmah izvijestiti o njemu bez uzrokovanja odgađanja ili ozbiljnih posljedica, kako treba gledati na takve vođe? Barem se smatra da imaju razuma i da su sposobni čuvati rad crkve. Treba li takve vođe i dalje koristiti? (Treba.) Samo se najslaboumniji vođe ne bi usudili izvijestiti o problemima iz straha da će biti orezani. Mogu li se takvi vođe još koristiti u budućnosti? Mislim da se više ne mogu koristiti jer njihovo korištenje uzrokuje previše odgađanja. Do sada biste vi svi trebali moći prozreti ovakve probleme, zar ne? Kada naiđete na probleme koje ne možete riješiti, brzo izvijestite o njima i razgovarajte sa skupinom za odlučivanje radi njihovog rješavanja. Ako ih skupina za odlučivanje ne može riješiti, odmah izvijestite Višnjeg o njima; ne brinite o ovome ili onome, biti u stanju brzo riješiti problem je ono što je najvažnije. Primjer koji sam upravo spomenuo događa se u svim crkvama; ove poteškoće i problemi će se pojavljivati. U usporedbi s nekim unutarnjim poteškoćama crkve, ovi vanjski problemi uključuju teže posljedice. Stoga je težina vanjskih problema nešto veća u usporedbi s unutarnjim problemima crkve. Ako se suočite s vanjskim problemima, trebali biste ih brzo riješiti putem savjetovanja ili izvijestiti Višnjeg o njima; to je neophodno. Samo ovakva primjena može osigurati normalan napredak crkvenog rada i jamčiti da širenje evanđelja kraljevstva neće biti ometano. To je sve za naš razgovor o načelima rješavanja vanjskih problema crkve.

U svakoj crkvi ima nekih ljudi lošeg kova, i oni u vršenju svojih dužnosti uvijek nailaze na poteškoće, nesposobni pronaći načela primjene bez obzira na to kako im se o istini govori u zajedništvu, samo slijepo primjenjujući pravila bez ikakve stvarne učinkovitosti. U takvim slučajevima, dužnosti tih ljudi treba izmijeniti. Ta izmjena je premještaj osoblja. Na primjer, postoji osoba zadužena za važan posao, ali ona u svom radu ima nekih problema koji se ne mogu riješiti bez obzira na to kako ti s njom razgovaraš u zajedništvu. Ti ne možeš prozreti bit problema niti je li ta osoba i dalje upotrebljiva, a promatranje ili daljnji razgovor također ne daju rezultate. Iako ta osoba ne uzrokuje previše odgađanja u radu, ključni se problemi nikada ne rješavaju, što te uvijek ostavlja s osjećajem nelagode. Što bi trebao učiniti kada se suočiš s ovim? Ovo je ključno pitanje. Ako ga ne možeš sam riješiti, trebao bi ga iznijeti na sastanku vođa i djelatnika radi razgovora u zajedništvu, raščlambe i analize. Ako se na kraju postigne konsenzus, problem će biti riješen. Ako takva primjena ne riješi problem, kako se on bude otezao, može li uzrokovati odgađanja u značajnim stvarima? Ako može, onda bi trebao što prije izvijestiti Višnjeg o problemu i tražiti rješenje. Ukratko, bez obzira na to s kakvim se nejasnoćama ili poteškoćama u svom radu susrećeš, sve dok one mogu utjecati na vršenje dužnosti Božjeg izabranog naroda ili ometati normalan napredak crkvenog rada, problemi bi se trebali brzo rješavati. Ako ne možeš sam riješiti problem, trebao bi potražiti nekoliko ljudi koji razumiju istinu da ga riješe s tobom. Ako ni to ne uspije, onda moraš iznijeti problem i izvijestiti Višnjeg o njemu kako bi tražio rješenje. To je odgovornost i obveza vođa i djelatnika. Vođe i djelatnici moraju ozbiljno shvatiti sve poteškoće ili nejasnoće s kojima se susretnu, a ne samo ležerno govoriti neke riječi i doktrine, izvikivati parole kako bi potakli braću i sestre, ili ih orezivati i onda smatrati da je to gotovo nakon što otkriju probleme ili poteškoće. Ponekad govorenje riječi i doktrina može riješiti neke površne probleme, ali na koncu konca ne može riješiti korijenske probleme. Problemi koji uključuju korijen, iskvarene naravi te ljudske predodžbe i uobrazilje moraju se rješavati kroz razgovor u zajedništvu o istini na temelju Božjih riječi. Tu su i osobne poteškoće ljudi, problemi s okruženjem i problemi vezani uz stručno znanje potrebno za vršenje dužnosti; vođe i djelatnici trebaju rješavati sve te praktične probleme. Među tim problemima, sve nejasnoće i poteškoće koje vođe i djelatnici ne mogu riješiti mogu se ili iznijeti na sastanku vođa i djelatnika radi raščlambe, analize i rješavanja, ili oni mogu izravno izvijestiti Višnjeg o njima kako bi tragali za istinom radi njihovog rješavanja. To se zove obavljanje stvarnog rada, i samo vježbanjem obavljanja stvarnog rada na ovaj način čovjek može rasti i dobro obavljati svoju dužnost. Sve dok imaju osjećaj odgovornosti, vođe i djelatnici identificirat će probleme u svako vrijeme i na svakom mjestu; svaki dan postoje problemi koje bi trebali rješavati. Na primjer, upravo sam spomenuo incident gdje netko pita vjeruješ li ti u Svemogućeg Boga, a svi ste vi bili zbunjeni. U početku su svi izjavili da će odgovoriti „da”, ali kasnije su neki rekli da to nije pravi odgovor, a drugi su rekli da ne znaju; bilo je svakakvih odgovora. Na kraju su i vođe i djelatnici bili zbunjeni, misleći: „Reći ‚ne’ vjerovanju u Svemogućeg Boga značilo bi zanijekati Boga pred drugima i onda nas Bog ne bi priznao – ali kakve bi bile posljedice da kažemo ‚da’ vjerovanju u Svemogućeg Boga? Bilo koji izbor čini se neispravnim.” Vođe i djelatnici nisu znali kako to riješiti i nisu mogli donijeti odluku; stoga, kada se braća i sestre ponovno susretnu s takvim situacijama, i dalje će im nedostajati ispravna gledišta i stavovi, a problem će ostati neriješen, što znači da vođe i djelatnici nisu ispunili svoje odgovornosti – nisu uspjeli ispuniti svoje odgovornosti. Propust u ispunjavanju nečijih odgovornosti problem je sposobnosti i kova, ali kada se takvi problemi pojave, što bi ti trebao učiniti ako znaš da nisu riješeni? Ne bi ih trebao ignorirati ili potiskivati stvar i pustiti da padne u zaborav, dopuštajući svima da postupaju slobodno i čine kako osjećaju. Umjesto toga, moraš o tome izvijestiti Višnjeg, tražeći odgovarajuće postupke i put primjene u takvim situacijama. Na kraju, svima treba omogućiti da razumiju koje su Božje namjere u tim situacijama, kojih se načela ljudi trebaju pridržavati i koje stavove i stajališta trebaju usvojiti. Tada, kada se u budućnosti ponovno suoče s takvim situacijama, razumjet će istina-načela i imat će put primjene. Na taj način vođe i djelatnici ispunjavaju svoje odgovornosti. Pa zašto ste vi svi u početku rekli da ćete odgovoriti „da” kada vas se pitalo vjerujete li vi u Svemogućeg Boga? Postoji razlog za to: vođe i djelatnici nikada nisu s vama razgovarali u zajedništvu o tome kako riješiti takve probleme. Oni to smatraju sitnim stvarima gdje svatko ima svoje shvaćanje, gdje svatko može to shvatiti kako želi i primjenjivati kako smatra prikladnim. Stoga, kada vam je postavljeno ovo pitanje, bilo je svakakvih odgovora. Dakle, jeste li vi sada donijeli zaključak o ovoj stvari? Što bi ti trebao učiniti ako te netko pita vjeruješ li ti u Svemogućeg Boga? Prvo, pitaj tko je. Drugo, zatraži mu da pokaže isprave. Ako te pita za druge osobne podatke, ne daj nikakav odgovor. Čak i ako pokaže isprave, ne govori mu, jer je to tvoja osobna privatnost. Koliko godina vjeruješ u Boga, tko ti je propovijedao evanđelje, gdje si vršio svoje dužnosti, koliko je jaka tvoja vjera, kako biraš svoj budući put, kako težiš istini i zadobivaš istinu – te su stvari za nas previše dragocjene da bismo ih ležerno otkrili bilo kojem strancu. Oni nemaju pravo raspitivati se o tako važnim informacijama. Ako vođe i djelatnici ne mogu riješiti takve probleme, trebali bi odmah izvijestiti Višnjeg o njima kako bi tražili rješenja i pitali za prikladne načine odgovora. Višnji ti se neće rugati; u najgorem slučaju, reći će da si previše glup. Bez obzira na sve, biti u stanju riješiti problem je najbolji rezultat.

U vezi s osmom odgovornošću vođa i djelatnika – pravovremeno izvještavati o nejasnoćama i poteškoćama s kojima se susreće u radu i tražiti rješenja za njih – danas smo prvenstveno razgovarali o tome što čini nejasnoće i poteškoće, kao i o tome kako bi se vođe i djelatnici trebali nositi s tim problemima i rješavati ih kada se s njima suoče, te kako pristupiti tim stvarima. Što se tiče toga kakva su očitovanja lažnih vođa kada se susretnu s tim problemima, taj ćemo dio obraditi u sljedećem razgovoru.

27. ožujka 2021.