Koja je glavna karakteristika lažnih vođa koji se predstavljaju kao duhovni ljudi? To je da su dobri u držanju propovijedi. Te „propovijedi” nisu prave propovijedi. To nisu propovijedi u kojima se razgovara u zajedništvu o istini, niti su to propovijedi koje posjeduju istina-stvarnost. Umjesto toga, to su propovijedi riječi i doktrina; to su pseudoduhovne propovijedi, propovijedi farizeja. Lažni vođe vrlo su dobri u tome da se trude oko riječi i fraza Božjih riječi, posvećuju posebnu pažnju propovijedanju riječi i doktrina, a ipak nikada ne tragaju za istinom u Božjim riječima i nikada ne razmišljaju o tome kako bi trebali ući u istina-stvarnost. Zadovoljni su time što su samo u stanju propovijedati riječi i doktrine; jednom kada doktrinu propovijedaju jasno i logično, misle da je to dovoljno dobro i da imaju istina-stvarnost, da mogu stajati pred drugima, razmetati se svojom moći i držati im prodike sa svog visokog položaja. Na površini se čini da je ono što govore i rade povezano s istinom, ne čini se da izazivaju prekide ili ometanja, niti se čini da zagovaraju pogrešne izreke ili potiču na pogrešne primjene. Pa ipak, postoji jedan problem, a to je da ne mogu preuzeti na sebe nikakav stvarni posao, niti ispuniti ni najmanji dio svoje odgovornosti, što na kraju dovodi do toga da nisu u stanju otkriti nikakve probleme u radu. Način na koji rade je poput slijepca koji pipajući traži put: uvijek se vode svojim osjećajima i uobraziljama kako bi slijepo primjenjivali propise na stvari, potpuno nesposobni jasno vidjeti bit problema, a ipak i dalje lupetaju besmislice o njima – uopće ne mogu riješiti stvarne probleme. Da lažni vođa uistinu razumije istinu, prirodno bi bio u stanju otkriti probleme i tragati za istinom da bi ih riješio. Ali lažni vođe očito ne razumiju istinu, a ipak se pretvaraju da su duhovni, misleći da su sposobni obavljati crkveni rad, i bezobzirno se usuđuju uživati u povlasticama svog statusa. Nije li to odbojno? Misle da imaju pravu vještinu – da mogu propovijedati. A ipak, jednostavno ne mogu raditi stvarni posao. Riječi i doktrine koje lažni vođe znaju i propovijedaju ne mogu im pomoći da dobro obave svoj posao, niti im mogu pomoći da otkriju probleme u radu, a još manje im mogu pomoći da riješe sve probleme s kojima se suočavaju. Nakon što rade neko vrijeme, nisu u stanju govoriti o bilo kakvom iskustvenom svjedočanstvu. Je li takav vođa ili djelatnik u skladu s mjerilom? Sasvim je očito da nije. A kako treba postupati s lažnim vođama koji nisu u skladu s mjerilom? Ne samo da ih treba smijeniti i eliminirati, nego ako se ne pokaju, onda ne mogu biti ponovno izabrani da služe kao vođa ili djelatnik kada se održe izbori. Ako netko izabere lažnog vođu ili lažnog djelatnika koji je bio eliminiran, on svjesno ometa crkveni rad i šteti mu, i to pokazuje da je taj glasač obožavatelj i sljedbenik tog lažnog vođe, a ne netko tko istinski vjeruje u Boga. Jeste li vi ikada izabrali pseudoduhovnog lažnog vođu? (Jesmo.) Pretpostavljam da ste ih izabrali prilično mnogo. Mislite da je svatko tko vjeruje u Boga dugi niz godina, tko je pročitao mnogo Božjih riječi i čuo mnogo propovijedi, tko ima bogato iskustvo u propovijedanju i radu, tko može propovijedati satima, zasigurno sposoban raditi posao. Zatim, nakon što ste ga izabrali za vođu, otkrijete ozbiljan problem: braća i sestre ga nikada ne mogu vidjeti i nikada ga ne mogu pronaći kada postoji problem. Nitko ne zna gdje se skriva, a on se skriva negdje i ne dopušta da ga itko ometa. To je problem. Uvijek se igra skrivača u ključnim trenucima rada, a braća i sestre ga nikada ne mogu pronaći kada je potreban za rješavanje problema – ne zanemaruje li on svoje stvarne dužnosti? Zašto se neki ljudi ne usuđuju suočiti s braćom i sestrama nakon što postanu vođe? Zašto ih se nigdje ne može pronaći? Čime su točno zaokupljeni? Zašto ne rješavaju stvarne probleme? Čime god da se bave, u ovo možete biti sigurni: ako prođe neko vrijeme a da ne rade stvarni posao, oni su lažni vođe i treba ih brzo smijeniti i izabrati nekog drugog. Biste li vi u budućnosti izabrali ovakvog lažnog vođu? (Ne.) Zašto ne? Što mislite, kakva je posljedica odabira slijepca za vodiča? Ta osoba je i sama slijepa, pa može li usmjeriti druge na ispravan put? Baš kao što Božje riječi kažu u Bibliji: „Ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti” (Mt 15,14). Slijepac hoda bez smjera ili cilja; kako može voditi druge? Ako netko izabere slijepca za vodiča, onda je on još više slijep. Među nevjernicima postoji izreka: „pitati slijepca za put.” Izabrati lažnog vođu da služi kao crkveni vođa je kao pitati slijepca za put. To je apsurdno, zar ne? Svi koji daju svoj glas lažnom vođi su slijepci koji biraju slijepe, i nitko od njih ne razumije istinu.

Kada neki ljudi izaberu pseudoduhovnu osobu za vođu, osjećaju se tako sretno, misleći: „Sada imamo sjajnog vođu. Naš vođa je stvarno dobar u držanju propovijedi. Propovijeda na vrlo logičan i strukturiran način, a njegove propovijedi imaju puno smisla.” Neki ljudi kojima nedostaje sposobnost razlučivanja ganuti su do suza, osjećaju veliku privrženost tom vođi i čak ne žele ići obavljati svoje dužnosti. Stvari razumiju prilično jasno kada slušaju razgovor u zajedništvu, ali kada otkriju probleme dok obavljaju svoju dužnost, ne znaju kako ih riješiti i osjećaju se zbunjeno, misleći: „Čini mi se da sve razumijem kada slušam vođu kako govori u zajedništvu, pa kako to da ne mogu riješiti poteškoće na koje nailazim u svom poslu?” U čemu je ovdje problem? Sve što ova vrsta lažnog vođe propovijeda su riječi i doktrine, prazne fraze, parole i besmislice. Ono što propovijedaju ne rješava tvoje stvarne probleme; prevarili su te. Prodaju ti maglu, govoreći nekoliko parola kako bi te naveli da pogrešno vjeruješ da su problemi riješeni, dok zapravo ne razgovaraju u zajedništvu o istina-načelima u vezi s tvojim problemima. Kako se problemi mogu riješiti razgovarajući u zajedništvu na ovaj način? Doktrine koje propovijedaju nemaju nikakve veze sa stvarnim problemima; oni samo izbjegavaju bit svih problema i govore o teorijama na isprazan način. Propovijedaju samo riječi i doktrine i duhovne teorije. Nemaju pojma što je istina-stvarnost, a kada se pojave problemi, ostanu zbunjeni. Propovijedi koje drže ne mogu riješiti stvarne probleme, one su samo neka vrsta teorije, neka vrsta znanja i doktrine. Ova vrsta lažnog vođe propovijeda Božje riječi i istinu kao da su to vrste riječi i doktrina i parola. Izbjegavaju sve stvarne probleme i govore samo riječi koje su šuplje i nepraktične. I što će se dogoditi na kraju? Bez obzira na to koliko dugo propovijedaju, njihove propovijedi će u najboljem slučaju imati učinak ohrabrivanja i poticanja ljudi, čineći ljude malo entuzijastičnijima i dajući im polet, ali ne mogu riješiti nijedan drugi problem. Istina nije odvojena od stvarnosti, već je povezana sa stvarnošću i sa svim vrstama problema koji stvarno postoje. Dakle, hoćete li sada moći razlučiti pseudoduhovne lažne vođe kada ih sljedeći put sretnete? Ako ne, onda kada želite glasati za nekoga da bude vođa, prvo ga navedite da riješi nekoliko problema. Ako ih riješi u skladu s načelima, i ako postigne prilično dobre rezultate i riješi probleme koristeći istina-stvarnost, onda možete glasati za njega; ako izbjegava i ne govori o biti problema i stvarnoj situaciji, i sve što može je propovijedati doktrinu na isprazan način, izvikivati parole i držati se propisa, onda ne možete glasati za tu osobu. Zašto ne možete glasati za tu osobu? (Zato što nije u stanju riješiti stvarne probleme.) A kakva je to osoba koja nije u stanju riješiti stvarne probleme? Osoba koja može samo propovijedati riječi i doktrine – ona je licemjerni, pseudoduhovni farizej. Ne posjeduje kov potreban za razumijevanje istine, nema sposobnost rješavanja problema, ne može rješavati probleme, pa ako ga izabereš za vođu, onda je predodređen da bude lažni vođa. Nije sposoban raditi posao vođe niti ispunjavati odgovornosti vođe. Dakle, zar mu ne bi štetio ako bi glasao za njega? Neki ljudi kažu: „Kako mu to šteti? Glasamo za njega u dobroj namjeri. Ima nešto kova, i ako ga izaberemo, nećemo li onda imati nekoga tko može preuzeti odgovornost za posao?” Naravno da je dobra stvar imati nekoga tko će preuzeti odgovornost, ali ova vrsta osobe nije u stanju preuzeti odgovornost. Sve što može je govoriti o teorijama na isprazan način, ne uzima u obzir stvarnu situaciju i nije ni od kakve pomoći kada je u pitanju rješavanje problema, pa zar mu glasanjem za njega ne dajete priliku da čini zlo? Zar ga ne tjerate da hoda putem lažnog vođe? Stoga, ne smijete birati takve ljude za vođe.

Jeste li u stanju razlučiti tko je od ljudi u vašoj okolini – onih s kojima često dolazite u doticaj i koje dobro poznajete – sposoban samo na isprazan način govoriti o doktrinama, a nije u stanju rješavati stvarne probleme? Tko uvijek propovijeda uzvišene teorije i predlaže nove i jedinstvene planove za koje nitko nikada prije nije čuo, ali se zbuni i zanijemi kad ga se upita kako primijeniti i provesti konkretne operativne planove i pojedinosti o njihovoj provedbi? Ono što govore vrlo je prazno i potpuno nerealno, nije povezano niti usklađeno sa stvarnom situacijom, stvarnim okruženjem, onim što ljudi stvarno mogu postići, ljudskim rastom i razinom njihovih stručnih vještina. Štoviše, to što govore nije u skladu sa zahtjevima Božje kuće; oni jednostavno lupetaju besmislice, odaju se maštarijama i impulzivno govore što god im padne na pamet. Misle da ne trebaju preuzeti odgovornost ni za što što kažu, čak ni kad se hvale i razmeću. S takvim stavom izražavaju svoja stajališta i iznose svoje ideje – nisu li oni pseudoduhovni ljudi? (Da.) Neki ljudi vjeruju da hvalisanje, razmetanje ili visokoparne ideje ionako nitko ne shvaća ozbiljno, a njima to omogućuje da pokažu koliko su sposobni. Misle da, ako u nečemu pogriješe, ne trebaju za to preuzeti odgovornost, a ako nešto naprave kako treba, svi će ih visoko cijeniti, pa tako govore što god žele i sve prikazuju vrlo jednostavnim. Imaju mnogo ideja, ali nijedna od njih ne dolazi s konkretnim planom primjene i ne može se ispravno provesti. Nijedno stajalište koje iznesu ne shvaćaju ozbiljno, bilo ono čisto ili iskrivljeno. Danas govore jedno, a sutra drugo, i premda su gledišta, teorije i temelji o kojima govore vrlo uzvišeni, svi su prazni i nepraktični. Povremeno govore o nekom planu koji nije šupalj ili iskrivljen, ali kad ih se upita kako ga konkretno provesti, ne znaju reći. Kad uzvikuju parole, govore visokoparne riječi i izražavaju stajališta, vrlo su entuzijastični i proaktivni. Ali kad dođe vrijeme za obavljanje konkretnog posla i primjenu konkretnih planova, nestaju bez traga, sakriju se i više nemaju nikakvih gledišta. Mogu li takvi ljudi biti vođe? (Ne.) Dakle, kakve će biti posljedice ako takvi ljudi postanu vođe? Neće li naštetiti i sebi i drugima? Uzrokovat će odgađanja u crkvenom radu i, štoviše, nanijet će veliku štetu samima sebi. Doktrine koje propovijedaju samo su neke ograničene stvari, a kad završe s njihovim propovijedanjem, nemaju više što reći, pa će se uvijek morati skrivati i „povući u osamu radi samokultiviranja”. Neće li im to otežati stvari? Čim postanu vođe, osjećat će se kao da im tri velike planine pritišću glavu, svaki će dan biti iscrpljeni i pod velikim pritiskom – čemu takva patnja? Oni nemaju kov da budu vođe, a kad se susretnu s problemima, samo nasumično primjenjuju propise prema svojim uobraziljama i ne mogu riješiti stvarne probleme – takvi ljudi ne mogu biti vođe. Nisu sposobni za stvarni posao, pa će biti lažni vođe, a i dalje će misliti da su prilično sjajni čak i kad uzrokuju odgađanja u ulasku u život braće i sestara. Kad biste vi mogli otkriti i shvatiti kov i karakter tih pseudoduhovnih ljudi, biste li i dalje glasali za njih da budu vođe? Ako si ti sâm takva osoba i netko želi glasati za tebe, što bi učinio? (Imao bih nešto samosvijesti i izjavio bih da nisam prikladan za vođu.) A ako, nakon što ti daš tu izjavu, svi i dalje misle da si dobar i ustraju u tome da glasaju za tebe, što bi trebao učiniti? Reci im: „Ne mogu obavljati posao vođe, ne mogu preuzeti taj posao na sebe. Naizgled imam nešto kova i povremeno imam neke dobre ideje te pružim malo svjetla, ali većinu vremena samo propovijedam riječi i doktrine. Stvarno ne mogu biti vođa ili djelatnik. Nisam ništa bolji od vas. Što god činili, molim vas, nemojte glasati za mene. Čak i da dobijem najviše glasova, i dalje ne mogu biti vođa. Ne mogu nikome nauditi! Služio sam kao vođa prije i svaki put sam doživio neuspjeh i bio smijenjen. Svaki put kad sam bio smijenjen, to je bilo zato što je moj kov bio loš, nedostajala mi je radna sposobnost i nisam mogao obavljati stvarni posao. Sve što sam mogao činiti bilo je propovijedati riječi i doktrine, a osim toga, nisam bio u stanju dobro izvršavati niti ispuniti čak ni jednu od odgovornosti koje bi vođe trebale ispunjavati. Bio sam lažni vođa.” To znači imati samosvijesti, a ne samo izgovoriti nekoliko riječi o tome da nisi prikladan za vođu i na tome stati. Neki ljudi misle: „Toliko godina obavljam svoju dužnost u ovoj skupini i u svakom slučaju bi me se trebalo smatrati starijim članom. Čak i ako nikada nisam dao doprinos, naporno sam radio, pa kako to da nitko nije otkrio moje jače strane? I ja imam štofa za vođu. Često iznosim misli, ideje i prijedloge koji su prilično vrijedni i imaju praktičnu korist. Bez obzira na to usvajaju li ih vođe ili ne, u svakom slučaju, ja sam netko sa stavovima, idejama i gledištima. Zašto nitko ne glasa za mene?” Ako tako razmišljaš, onda sebe možeš ovako procijeniti: jesu li te misli, ideje i prijedlozi koje imaš samo izjave, ili stvarno imaju praktičnu korist? Jesi li u stanju otkriti i riješiti svakojake poteškoće s kojima se susrećeš u radu? Jesu li tvoje misli i ideje iskoristive? Jesi li u stanju preuzeti posao na sebe? Ako tvoje misli i gledišta ostaju na razini riječi i doktrina, ako jednostavno nemaju praktičnu korist i, što je još važnije, jednostavno nisu u skladu s načelima rada Božje kuće, kakav je onda točno tvoj kov? Kad te izaberu za vođu, možeš li tada ispuniti odgovornosti vođa i djelatnika? Želiš li biti vođa iz ambicije, ili iz osjećaja bremena? Ako uistinu posjeduješ radnu sposobnost i sposobnost rješavanja problema, i kad vidiš da određeni vođe i djelatnici vrlo loše obavljaju posao i ne mogu riješiti nikakve probleme, to te čini tjeskobnim, i daješ im prijedloge, ali oni ne slušaju, i nisu u stanju riješiti probleme, a ipak ne izvještavaju Višnjeg o njima, i ti se osjećaš tjeskobno i zabrinuto za rad Božje kuće, i osjećaš se nepodnošljivo uzrujano kad vidiš lažne vođe kako uzrokuju odgađanja u crkvenom radu, to pokazuje da imaš osjećaj bremena. Međutim, ako želiš dobiti svačije odobravanje, pronaći veću publiku i navesti više ljudi da te slušaju kako propovijedaš i pametuješ, samo zato što imaš neke ideje, i ako se želiš isticati u gomili, onda to nije osjećaj bremena – to je ambicija. Ambiciozni ljudi mogu samo propovijedati riječi i doktrine, a sve ideje koje imaju također su samo prazne riječi i doktrine. Kad takvi ljudi postanu vođe, sigurno će biti lažni vođe, a ako su zli ljudi, onda su antikristi. Ako tvoje ideje ostaju na razini praznih riječi, onda kad jednom postaneš vođa, sigurno ćeš biti isti kao i svaki pseudoduhovni lažni vođa. Uvijek ćeš se „povući u osamu radi samokultiviranja”, inače ćeš imati osjećaj krize i nećeš imati o čemu propovijedati. Ako si isti kao i oni, i dok propovijedaš s visoka, nisi u stanju otkriti nikakve probleme prisutne u radu, i naravno, nisi u stanju ni riješiti nikakve probleme, onda ćeš sigurno biti lažni vođa. A što se na kraju događa s lažnim vođama? Bivaju smijenjeni sa svojih položaja jer nisu u stanju obavljati stvarni posao – sigurno će ići tim putem.

Mnogi se ljudi u srcu uvijek osjećaju ogorčeno i spremni su napraviti pomak, i kad god dođe vrijeme za izbor vođe ili nadzornika, uvijek žele biti izabrani. Neki ljudi misle da najduže vjeruju u Boga, da su podnijeli najviše teškoća, da su najduže obavljali svoju dužnost i s najviše odanosti, te da su najpodobniji da budu vođe, pa stoga žele da ih drugi izaberu. Što ćeš ti biti u stanju učiniti ako te drugi izaberu? Hoćeš li moći izbjeći titulu lažnog vođe? Hoćeš li moći ispuniti odgovornosti vođa i djelatnika? Sve su to stvarni problemi, ali nitko ne razmatra takve stvari. Među tim ljudima, neki imaju dovoljan kov. Oni mogu tragati za istinom kad se pojave problemi u njihovoj dužnosti, a kad razumiju istinu i sposobni su rješavati stvari u skladu s načelima, mogu biti u skladu s mjerilom. Pod uvjetom da ti ljudi razumiju istinu, ljube istinu i mogu težiti istini, te uz to imaju relativno dobru ljudskost, tada neće imati nikakvih problema da postanu vođe i djelatnici koji su u skladu s mjerilom – to im neće biti jako teško. Neki se ljudi uvijek žale da je posao koji rade težak, nisu voljni uložiti napor ili platiti cijenu kad je u pitanju istina, i gunđaju kad ih se orezuje. Mogu li takvi ljudi biti vođe i djelatnici koji su u skladu s mjerilom? Njihova namjera i stav jednostavno su pogrešni, oni nisu ljudi koji teže istini, i što god da Bog od njih zahtijeva, oni zadržavaju negativan stav. Takvi ljudi ne zaslužuju biti vođe i djelatnici. U srcu nemaju osjećaj bremena, i bez obzira na to koliko jasno ili razumljivo su postavljeni radni aranžmani Božje kuće, oni i dalje nisu voljni naporno raditi kako bi dobro obavili posao. Zapravo, nije teško dobro obaviti posao. Zašto nije teško? Prvo, Božja kuća ima konkretne radne aranžmane za cjelokupni rad crkve i Višnji je za to donio konkretne odredbe, tako da se od vas ni u jednom segmentu rada ne traži da budete inovativni, niti da ga samostalno dovršite. Višnji vam je dao opseg i smjer, dao vam je načela i dao vam je minimalne standarde; u obavljanju vašeg posla, vi ne udarate u prazno, niti ste bez ikakvog smjera. Drugo, kod bilo kojeg segmenta rada, bez obzira na to tko je nadzornik i je li fokus rada u inozemstvu ili u domovini, najvažnije je da Višnji brat konkretno prati, usmjerava, nadzire, ispituje i provjerava rad, te se često raspituje. Koliko su te radnje konkretne? Višnji brat osobno se uključuje i prati svaki scenarij, svaki film, svaki program, svaku himnu i tako dalje. Ja se također uključujem u određeni rad, dajući vam opći smjer i okvir. Treće, za bilo koji aspekt rada koji uključuje istina-načela, Višnji također često s vama razgovara o istina-načelima i usmjerava vaš rad; Višnji vas također orezuje, provjerava vas i u svakom trenutku će ispraviti vaša iskrivljenja. Četvrto, u pogledu važnijih kadrovskih i administrativnih poslova, Višnji vam osobno pomaže provjeravanjem i donošenjem odluka. Činjenica je da bez obzira na to koji posao vi radite, ne dovršavate ga samostalno; sve je to Višnji uređuje, vodi, daje upute za to i provjerava. Dakle, što je to što vi radite? Vi samo uživate u gotovim stvarima – tako ste blagoslovljeni! Ne trebate se ni o čemu brinuti; samo trebate prionuti na posao rukama i nogama. To je posao koji vama pripada. Jeste li ikada platili dodatnu cijenu? (Ne.) Višnji je obavio sav ovaj veliki, važan posao; stoga je posao koji vi radite vrlo lagan i uopće nema velikih poteškoća. Ako u takvim okolnostima ljudi i dalje ne rade dobro svoj posao, onda je to neoprostivo i to dokazuje da jednostavno ne ulažu svoje srce i trud u svoj posao niti ispunjavaju svoje odgovornosti. Neki ljudi kažu: „Tko nema nikakvih mana kad radi? Zar ljudima nije dopušteno imati nikakvih problema?” Od vas se ne traži da postignete savršen rezultat u svom radu; od vas se samo traži da dobijete prolaznu ocjenu i tada će se smatrati da ste ispunili odgovornosti vođa i djelatnika. Je li to vrlo zahtjevno? (Ne.) Lako je dobiti prolaznu ocjenu na temelju davanja uputa i provjere od strane Višnjeg; ovisi samo o tome teže li ljudi iskreno istini. Ako ne ulažu nikakav napor kad je u pitanju istina i uvijek žele biti površni, i ako su zadovoljni time da samo otaljavaju posao, ne čineći ništa loše, ne uzrokujući nikakva ometanja ili prekide, i nemajući ništa što im opterećuje savjest, tada ne mogu postići prolaznu ocjenu. Većina vođa i djelatnika ima takav stav dok rade; odrade nešto posla, ali se ne žele iscrpiti, zadovoljni su osrednjošću, a što se tiče rezultata njihovog rada, misle da je to Božja stvar i da nema nikakve veze s njima. Je li takav stav prihvatljiv? Ako ti imaš takav stav, onda je posao koji možeš obaviti vrlo ograničen i ne ulažeš cijelog sebe u njega, što ukazuje na to da ili nisi sposoban za stvarni posao ili da ne obavljaš stvarni posao, pa bi te stoga trebalo okarakterizirati kao lažnog vođu – to je potpuno prikladno i nije nepravedno. Neki ljudi uvijek govore: „Tvoji zahtjevi prema nama su previsoki. Ako ne obavimo ovaj posao, onda smo lažni vođe, a ako ne ispunimo onaj zahtjev, onda smo također lažni vođe. Za koga nas Ti smatraš? Nismo roboti, nismo savršeni ljudi. Mi smo samo obični ljudi, mi smo samo smrtnici. Ti nam govoriš da budemo obični ljudi, normalni ljudi, pa zašto onda imaš tako visoke zahtjeve prema nama kao vođama?” Zapravo, Moji zahtjevi prema vama nisu visoki. Ja samo tražim da ti ispuniš odgovornosti koje bi ljudsko biće trebalo ispuniti. To je nešto što bi trebao i moraš učiniti, i to je nešto što možeš postići kao vođa i djelatnik. Ako se, međutim, ne trudiš težiti istini i uvijek se bojiš patnje i uvijek priželjkuješ udobnost, onda ćeš, bez obzira na tvoje razloge ili izgovore, sigurno biti lažni vođa. To je poput stvari koje bi ljudi s normalnom ljudskošću trebali postizati i o kojima bi se odrasli trebali sami brinuti, kao što je vrijeme kad bi odrasla osoba trebala ustati ujutro, koliko bi obroka trebala pojesti i koliko bi sati trebala raditi u danu, i kad bi trebala oprati svoje prljavo rublje – ti se moraš sam brinuti o tim stvarima, i nema potrebe da o njima pitaš ikoga drugog. Ako pitaš druge ljude o svemu i ništa ne razumiješ, ne znači li to da si nedovoljne inteligencije i da si glupan? Ne znači li to da se nisi u stanju brinuti sam o sebi? Mogu li takvi ljudi biti vođe? Nisu li oni lažni vođe? Takve ljude treba smijeniti. Takvi se ljudi i dalje žele držati svog položaja i ne odstupiti, i dalje žele biti vođe! Nakon što neke lažne vođe smijene, oni se osjećaju kao da im je nanesena nepravda i ne prestaju plakati zbog toga. Plaču dok im oči potpuno ne nateknu. Zašto plaču? Ne znaju što su zapravo. Kad kažem da Moji zahtjevi prema ljudima nisu visoki, mislim na to da se od tebe traži da učiniš ono što možeš postići; put ti je već utrt i opseg je postavljen, i odluke su donesene, i ti samo trebaš djelovati. To je kao s jelom: žitarice, povrće, sve vrste začina, lonci i štednjaci pripremljeni su za tebe, i sve što trebaš učiniti je naučiti kuhati; to je ono što bi odrasla osoba trebala raditi i postizati. Ako ti to ne možeš postići, onda si glupan, i ne možeš se ubrajati u raspon inteligencije normalnih odraslih osoba. Neki vođe nisu sposobni obavljati ovaj stvarni posao, pa se moraju smijeniti. Dakle, kako možemo definirati i utvrditi je li netko sposoban obavljati takvu vrstu posla? Ako ti posjeduješ inteligenciju i kov odrasle osobe, i posjeduješ savjesnost i osjećaj odgovornosti koje bi odrasla osoba trebala posjedovati, onda bi trebao biti u stanju obavljati takvu vrstu posla. Ako ne možeš, ili ga ne obavljaš, onda si lažni vođa. Tako se to utvrđuje i utvrđivanje na taj način je točno. To nije osuđivanje osobe ili suđenje osobi, pa je li to onda strogo? Činjenice su izložene i to uopće nije strogo.