VI. Upravljanje imovinom

Šesta stavka, upravljanje imovinom. Iako se za posao upravljanja imovinom ne izdaju često radni aranžmani kao za rad na evanđelju ili različite vrste stručnog rada, Božja kuća ipak ima konkretne radne aranžmane za njega. Što obuhvaća upravljanje imovinom? Obuhvaća kako se imovina čuva, gdje se čuva, tko njome upravlja i kako se ona raspodjeljuje, kako se njome upravlja i kako se prenosi kada nastupe opasnost ili nepovoljna okruženja, kao druge takve posebne okolnosti. Radni aranžmani doista sadrže odredbe koje se tiču svih tih stvari, i kada je riječ o ovoj stavci rada, vođe i djelatnici ne bi trebali čekati da Višnji izravno izda naredbe ili radne aranžmane, pa da tek onda pasivno počnu upravljati imovinom. Ako nema trenutačnih radnih aranžmana koji od tebe zahtijevaju da postupaš s imovinom na određeni način, i u posebnim okolnostima kada ne znaš kako postupati s imovinom i nisi u mogućnosti primiti pravovremene odgovore od Višnjega, što bi trebao učiniti? Sigurnost je na prvom mjestu i tvoja je odgovornost zaštititi imovinu Božje kuće. Kada je riječ o knjigama Božjih riječi koje je tiskala Božja kuća, zajedno sa svim različitim vrstama strojeva, namirnica, novca i druge takve imovine, vođe i djelatnici bi ih sve trebali čuvati na sigurnim lokacijama u skladu s aranžmanima Božje kuće, i ne dopustiti da se te stvari ovlaže, upljesnive ili da ih pojedu kukci, a kamoli dopustiti da ih zaplijene zli ljudi ili veliki crveni zmaj. Nadalje, osim što dobro upravljaju ovom imovinom Božje kuće, vođe i djelatnici bi također trebali održavati strogu povjerljivost; ljudima koji nemaju nikakve veze s tim stvarima ne treba dopustiti da znaju za njih, a oni koji o njima znaju moraju držati jezik za zubima i ne smiju govoriti neoprezno. Božja kuća ima konkretne radne aranžmane koji se tiču ove stavke rada, i nije prikladno neke od njih izdavati ili otkrivati u pisanom obliku. Ako vođe i djelatnici smisle bolje načine i metode za upravljanje imovinom, onda, naravno, pridržavajući se načela dobrog upravljanja i zaštite imovine Božje kuće kako bi je zaštitili od bilo kakvih gubitaka, mogu o tome razgovarati s drugim vođama i djelatnicima i samostalno donijeti odluku. Ovo je posebna stavka rada, i oni koji ne znaju čuvati tajnu, oni kojima nedostaje osjećaj odgovornosti, oni koji imaju neispravne motive, oni koji su tek počeli vjerovati i nemaju temelj u svojoj vjeri, i oni koji uvijek pohlepno gledaju na imovinu Božje kuće, bez iznimke ne smiju znati za to. Te se stvari ne mogu izričito navesti u radnim aranžmanima Božje kuće, ali zar vođe i djelatnici i pouzdani skrbnici ne bi trebali biti svjesni toga? (Da.) Ovdje postoji posebna okolnost. Pretpostavimo da je novoizabrani vođa vjerovao u Boga samo tri godine, da je dobrog kova, vrlo entuzijastičan i naizgled djeluje dobro, ali se ne zna kakav je njegov karakter, kako gleda na imovinu, je li pohlepan ili ne. Te su stvari nepoznate i neizvjesne, a braća i sestre koji dugo vjeruju u Boga ne poznaju tu osobu dobro, ne poznaju tu osobu u dušu. Što bi trebalo učiniti u takvoj situaciji? Kada dođe vrijeme da mu se preda posao, predaje se sav ostali posao – treba li mu predati posao upravljanja imovinom? (Ne.) Zašto ne? Glavni posao vođa i djelatnika nije samo upravljanje imovinom; imovina čini samo jedan dio njihovog posla. Ako doista postoji prikladna osoba koja upravlja imovinom, a ovaj novoizabrani vođa nije pouzdan, u redu je da mu se taj posao za sada ne preda, jer ostaje nepoznato hoće li dugo vjerovati u Boga ili hoće li moći biti postojan. U prošlosti je netko tek bio izabran za crkvenog vođu i, nakon što je preuzeo dužnost, prvo što je učinio bilo je da je pitao Božji izabrani narod za brojeve bankovnih računa i lozinke za račune na kojima su se čuvali prilozi. Pitao je tko ima te brojeve bankovnih računa i lozinke i vršio je pritisak na njih da mu odmah predaju taj posao. U toj situaciji, treba li mu predati taj posao? Nije se brinuo niti zamarao ni za jedan drugi posao, ali je bio posebno ozbiljan i zabrinut za tu stvar – je li on bio pouzdana osoba? Nemojte misliti da je netko pouzdan zato što je vođa ili djelatnik. U stvarnosti, samo su skrbnici koji su istinski izabrani prema načelima pouzdani – oni su u stanju položiti svoje živote da bi zaštitili imovinu Božje kuće. Takvi su ljudi najpouzdaniji. Dakle, jesu li svi vođe i djelatnici sposobni za to? Ne nužno. U prošlosti je regionalnog vođu uhvatio veliki crveni zmaj, i on je izdao svu crkvenu imovinu, što je dovelo do gubitka ogromne količine imovine. Da nije znao gdje se nalazi crkvena imovina, ne bi to mogao otkriti ni da su ga nasmrt pretukli, i zar onda imovina Božje kuće ne bi bila sigurna? Upravo zato što je previše znao, sve je odao kada nije mogao izdržati mučenje i strašna premlaćivanja, pa je taj novac završio u rukama velikog crvenog zmaja. Da mu nije bilo dopušteno znati gdje se ta imovina nalazi i da je onaj tko ju je čuvao bio pouzdan, bi li novac Božje kuće bio izgubljen i bio nasilno zaplijenjen od strane velikog crvenog zmaja? Ne, ne bi. Ovo je ozbiljna lekcija. Stoga, najvažnija točka kada je riječ o aranžmanu ovog posla jest da je sigurnost na prvom mjestu, gubici se moraju svesti na apsolutni minimum, i posao treba obavljati na bilo koji način koji je siguran. Pronađite nekoga tko pokazuje odanost u upravljanju imovinom Božje kuće da njome upravlja – to je najpouzdaniji način djelovanja. Iako ta osoba ne može raditi ništa drugo, bit će odana i definitivno će biti sposobna kada je riječ o čuvanju novca, pa je korištenje te osobe za čuvanje imovine ispravna stvar. Budući da je ova stavka rada posao s jednim zadatkom, aranžmani za njega su vrlo jednostavni: pronađite ispravne ljude za čuvanje imovine i pronađite sigurno mjesto na kojem ćete je čuvati. Nadalje, postoje i konkretne odredbe u radnim aranžmanima Božje kuće koje se tiču raspodjele i trošenja imovine Božje kuće; novac se može trošiti na nužne troškove, ali ne i na nepotrebne. Postoji još jedna stvar, a to je da postoji strogi regulatorni sustav za troškove vezane uz imovinu, i Božja kuća ima konkretne odredbe za različite procese i procedure, koje zahtijevaju potpise nekoliko pojedinaca, i tako dalje. Postoji upravljanje, postoji čuvanje, postoji trošenje, a postoji i računovodstvo – za sve te stvari postoje konkretni radni aranžmani.

VII. Rad na pročišćavanju

Sedma stavka, rad na pročišćavanju. Božja kuća također neprestano donosi konkretne radne aranžmane za ovu stavku rada. Radni aranžmani se, s jedne strane, donose na temelju potreba rada Božje kuće, a s druge strane, donose se na temelju klasifikacije i definicije različitih vrsta ljudi, kao i razvrstavanja svakoga prema svojoj vrsti, u skladu s njihovim očitovanjima nakon što se razotkriju. Božja kuća ima načela za postupanje sa svim vrstama antikrista, zlih ljudi i bezvjernika; neki su pročišćeni iz redova onih koji obavljaju dužnosti, neki su uklonjeni iz crkava s punim radnim vremenom i poslani u crkve sa skraćenim radnim vremenom ili u obične crkve, neki su uklonjeni iz običnih crkava i poslani u B skupine, a neki su izravno uklonjeni ili izbačeni. Božja kuća višekratno donosi radne aranžmane za rad na pročišćavanju crkve, a također ima i konkretne radne aranžmane u vezi s različitim vrstama ljudi koji ispunjavaju uvjete da budu pročišćeni. Na temelju stavova koje ljudi imaju pri obavljanju svojih dužnosti i prijestupa koje su počinili tijekom obavljanja svojih dužnosti, kao i iskvarene biti koja se razotkriva u različitim vrstama ljudi, Božja kuća na kraju stvara konkretne planove za postupanje s tim ljudima. Stoga se postupanje Božje kuće s različitim vrstama zlih ljudi, bezvjernika i antikrista vrši u potpunosti u skladu s Božjim riječima i istina-načelima, i vrši se u potpunosti u skladu s Božjim nakanama. Kada je riječ o ovim radnim aranžmanima, s jedne strane je potrebno imati zajedništvo o istina-načelima kako bi ih ljudi razumjeli i naučili kako razlučivati različite vrste ljudi, dok je s druge strane potrebno izdati ove radne aranžmane crkvama kako bi se o njima moglo imati zajedništvo i kako bi se primijenili. U svakom slučaju, rad na pročišćavanju crkve mora se provesti što je prije moguće i apsolutno nikada ne smije biti prekinut. Mora se nastaviti sve dok u crkvi više ne bude zlih ljudi. Nije tako da vođe i djelatnici trebaju obavljati rad na pročišćavanju samo neko vrijeme nakon što Višnji izda radni aranžman kojim se naređuje da se crkva pročisti, a ako se nakon tog pročišćenja ponovno otkrije da postoje zli ljudi koji uzrokuju smetnje, ali Višnji nije donio nikakve radne aranžmane o tome, onda se vođe i djelatnici ne trebaju baviti tim zlim ljudima ili ih pročistiti – to jednostavno ne bi išlo. Rad na pročišćavanju crkve mora se nastaviti provoditi na uredan način; sve dok postoje ljudi koje se mora ukloniti ili izbaciti, rad na pročišćavanju se mora nastaviti. Nemojte pasivno čekati da Višnji izda naredbe ili da vam ih prenesu vođe više razine, i nemojte pasivno čekati da više braće i sestara nekoga prijavi. Čim Božji izabrani narod nekoga razotkrije i prijavi, vođe i djelatnici bi trebali započeti s istragom i rješavanjem tog slučaja. Ako vođe i djelatnici zadrže pismo s prijavom i ne riješe stvar, treba ih istražiti i s njima postupiti, a ako se utvrdi da štite zlu osobu, onda ih se mora ukloniti iz crkve zajedno sa zlom osobom. Svaki vođa ili djelatnik koji ne obavlja posao pročišćenja crkve je lažni vođa i djelatnik i treba ga odmah smijeniti. Ako čak štite i brane zle ljude, onda ih se može okarakterizirati kao antikrista te ukloniti i izbaciti iz crkve. Ovo su konkretne odredbe koje je Božja kuća donijela u vezi s radom na pročišćenju crkve. Rad na pročišćenju crkve je hitan prioritet i ima duboko značenje. Recite Mi, zar se pročišćenje crkve ne vrši da bi se crkva očistila? Ako je crkva pročišćena – to jest, ako u njoj nema zlih ljudi koji uzrokuju smetnje i ako nema bezvjernika pomiješanih sa njezinim članovima – tada će to biti prava crkva, i također će postići najbolje rezultate za crkveni život. Zar to ne bi bio još jedan veliki korak prema ostvarenju Kristovog kraljevstva? Ovakva čista crkva bila bi najkorisnija za širenje evanđelja kraljevstva, jer bi svatko posjedovao istina-stvarnost, svatko bi mogao svjedočiti za Boga i biti upotpunjen kao Božji narod, i više ne bi bilo zlih ljudi koji uzrokuju smetnje. Naravno, takva bi crkva bila najblagoslovljenija. Stoga je pročišćenje crkve najznačajnija stavka rada i vrši se u potpunosti kako bi okruženje u kojem Božji izabrani narod obavlja svoje dužnosti bilo mirnije i lišeno smetnji zlih ljudi. Štoviše, Božja kuća ne izdržava lijenčine i ništarije, i ne izdržava parazite koji se prepuštaju udobnosti i nasite se kruha. Svi oni koji uopće ne obavljaju dužnosti te ometaju i utječu na druge ljude koji obavljaju svoje dužnosti, i svi oni koji daju neodgovorne komentare, miješaju se u tuđa posla i ne bave se svojim poslom u crkvi, također se trebaju ukloniti. Sve različite vrste ljudi sada su potpuno otkrivene, rad na pročišćenju crkve je prijeko potreban i mora se obaviti temeljito i dobro. Svi ti zli ljudi, antikristi, bezvjernici, ništarije i paraziti koji su otkriveni su oni koje je Bog odbacio, i njima nema spasa. Kad crkva ne bi poduzela rad na pročišćenju, to bi utjecalo na rad na širenju evanđelja. Stoga je rad na pročišćenju crkve važna stavka rada koju je trenutno hitno potrebno dobro obaviti. Samo su oni vođe i djelatnici koji mogu dobro obaviti posao pročišćenja crkve vrijedni obučavanja i mogu nastaviti biti vođe i djelatnici. Svaki vođa ili djelatnik koji ometa rad na pročišćenju crkve je kamen spoticanja i prepreka, i Božji izabrani narod ga mora razotkriti i prijaviti. Vođe i djelatnici na svim razinama moraju prvo temeljito ukloniti i riješiti sve te kamene spoticanja i prepreke u radu crkve – to je u skladu s Božjim nakanama. Samo to doprinosi nesmetanom napretku različitih stavki crkvenog rada i tome da crkva izvršava Božju volju kako bi Bog mogao zadobiti svu slavu.

VIII. Vanjski poslovi

Osma stavka, vanjski poslovi. Rad na vanjskim poslovima nije ni velika ni mala stavka rada, i postoji nekoliko načela u radnim aranžmanima Božje kuće u vezi s vanjskim poslovima. Jedno je upoznati se s lokalnim zakonima i specifičnim lokalnim propisima. To jest, bez obzira na to što crkva radi na određenom mjestu, prvo se morate upoznati s lokalnim zakonima – to je jedno načelo. Drugo načelo je da, kada naiđete na probleme vezane za vanjske poslove koje ne razumijete ili koji vam nisu jasni, morate se posavjetovati s odvjetnikom i relevantnim pravnim stručnjacima, a ne donositi neinformirane sudove samostalno; morate stvoriti konkretne planove za rješavanje stvari u skladu s različitim nacionalnim uvjetima u različitim zemljama. Dakle, kako nastaju ti planovi? Morate se držati onoga što odvjetnik kaže i pustiti odvjetnika da donosi odluke – nemojte sami donositi samovoljne prosudbe ili odluke. Nacionalni uvjeti, politike, zakoni i propisi razlikuju se u svakoj zemlji, stoga nemojte djelovati na temelju svoje mašte. Na primjer, recimo da vidiš kako nekoga pljačkaju na ulici u Kini. Zakoni u Kini propisuju da svaki prolaznik koji to vidi može hrabro intervenirati, prvo uhvatiti lopova, a zatim ga predati policiji. Ako to učiniš, postat ćeš junak, nećeš trebati snositi nikakvu pravnu odgovornost i trebao bi biti pohvaljen. To je nacionalna situacija i sustav u Kini i to je vrsta tradicionalne kulture u Kini – Kinezi to opisuju imenom koje lijepo zvuči – „tradicionalna vrlina”. Međutim, na Zapadu, posebno u zemljama poput SAD-a i Kanade, ako, vidjevši lopova kako nešto krade, odmah ga uhvatiš i čekaš da policija dođe i uhiti ga, onda je to pogrešno, to je kršenje zakona. To je zato što si ti samo običan građanin, a ne službenik za provedbu zakona i nemaš pravo nikoga uhititi; samo policija ima pravo nekoga uhititi. Kada vidiš lopova kako nešto krade, možeš to prijaviti policiji, ali ne možeš sam uhititi lopova. Ako samovoljno uhitiš lopova, onda postupaš nezakonito – to je zakon na Zapadu. Nije prikladno prakticirati „tradicionalnu vrlinu” Kineza na Zapadu; Zapad ima svoje zakone. Ako vidiš nekoga da je pao na ulici u nekoj zemlji na Zapadu, što zakon propisuje? Moraš prići i pitati: „Jesi li dobro? Trebaš li pomoć?” Ako osoba kaže da ne treba pomoć, onda možeš otići. Ako vidiš da je netko pao, ali ga ne pitaš je li dobro ili ga ne provjeriš, već samo nastaviš hodati, onda kršiš zakon. Ako se nađeš u takvoj situaciji u Kini, to može biti prijevara i neće ti se ništa dogoditi ako to ignoriraš. Ako pitaš: „Jesi li dobro? Trebaš li pomoć?”, to za tebe može biti problematično, osoba bi te mogla prevariti, i onda možeš zaboraviti na dobar život. Što vam govore ova dva primjera? Obrazovanje u različitim zemljama i među različitim rasama potpuno je drugačije, kao i društvena okruženja i društveni sustavi te, naravno, zakoni i propisi. Kada je riječ o radu na vanjskim poslovima, s jedne strane, ljudi koji obavljaju taj posao trebaju točno razumjeti zakone, propise i odredbe vezane uz crkveni rad, a s druge strane, trebali bi također širiti neka opća životna znanja ili zakonske odredbe koje braća i sestre trebaju znati. Stoga, Božja kuća ima radne aranžmane koji se tiču ove stavke rada i koji zahtijevaju od onih koji je obavljaju da u svemu što rade uvijek prvo provjere relevantne zakone i vladine propise. Posebno kada se susretnu s problemima koje je teško riješiti, moraju se savjetovati s odvjetnikom i ne donositi slijepo vlastite prosudbe ili oblikovati rješenja u skladu s razmišljanjem i logikom Kineza – to je glup i neznalački način postupanja. Kada to shvatite, tada biste trebali znati značaj rada na vanjskim poslovima, koje rezultate treba postići, kao i koliko je nužno da Božja kuća donese ove radne aranžmane. Opseg ove stavke rada nije jako velik, pa je u većini okolnosti dovoljno samo da osoblje uključeno u ovaj posao ima jasno razumijevanje njegovih radnih aranžmana. Ako je to nešto što braća i sestre trebaju znati, onda im pomozite da to razumiju i shvate. Rad na vanjskim poslovima je također vrlo važan, jer ne bi bilo prihvatljivo ako braća i sestre ne razumiju zakone i propise koji se odnose na njihov život i rad u inozemstvu. Božja kuća ima konkretne radne aranžmane o tome što se u tom pogledu zahtijeva, i samo je potrebno to provesti na temelju radnih aranžmana. Ako se pojave posebne okolnosti, Božja kuća će stvoriti neka hitna rješenja. Ako se posao odnosi na rad na vanjskim poslovima, morate se savjetovati s osobljem za vanjske poslove i vidjeti koje konkretne aranžmane Božja kuća ima u vezi s tim poslom; nemojte se slijepo oslanjati na svoju maštu i djelovati neinformirano. Takvo postupanje lako može uzrokovati probleme, a posljedice će biti nesagledive. Rad na vanjskim poslovima je također posao s jednim zadatkom, nije složen, i trebali biste moći pronaći većinu konkretnih radnih detalja u radnim aranžmanima. Kada ljudi tek počnu obavljati vanjske poslove u inozemstvu, mogu se činiti donekle složenim, ali nakon što ih neko vrijeme obavljaju, pronađu obrasce i metode, i više se ne čine tako složenim. U početku su Kinezi koji su otišli u inozemstvo bili prijavljivani zbog bacanja smeća, prekasnog odlaska na spavanje, preranog ustajanja ujutro, ometanja ljudi lajanjem svojih pasa, vješanja odjeće na balkonima i nepravilnog parkiranja – bili su prijavljivani za mnoge stvari. Na kraju su bili prijavljeni mnogo puta, policija im je uvijek kucala na vrata kako bi im dala smjernice, i tek nakon dugo vremena shvatili su da su u inozemstvu, a ne u Kini. Malo-pomalo, postali su oprezniji, stekli su određenu svijest o zakonu i razumjeli su neka pravila koja se tiču života, rada, vožnje i tako dalje. Kada su Kinezi prvi put otišli u inozemstvo, razumjeli su samo neka osnovna pravila ponašanja i nisu imali ni osnovno znanje o većini pravnih pitanja; bili su poput divljih životinja, bez ikakve svijesti o zakonu. Nakon nekoliko godina, stekli su nešto znanja i razumjeli neka pravila, kao da su bili pripitomljeni, i malo su se popravili.

IX. Crkvena skrb

Deveta stavka, crkvena skrb. Božja kuća prethodno je donijela radne aranžmane u vezi s crkvenom skrbi, pa ako oni koji puno radno vrijeme vrše svoje dužnosti ili njihove obitelji trebaju pomoć da sastave kraj s krajem, crkveni vođe moraju riješiti to pitanje. Specifični planovi provedbe i načela mogu se pronaći u tim radnim aranžmanima, a Božja kuća pružila je konkretne smjernice i odredbe. Što se tiče braće i sestara koji su bili zatvoreni zbog svoje vjere u Boga i time uzrokovali poteškoće u svakodnevnom životu svojih obitelji; roditelja koji duže vrijeme vrše svoje dužnosti izvan doma i nemaju nikoga tko bi se brinuo o njihovoj djeci; i bolesnih braće i sestara koji su godinama vršili svoje dužnosti – crkva bi trebala pružiti pomoć i rješavanje tih i drugih takvih poteškoća. Postoji posebna okolnost vezana za ovu stavku rada, a to je kada određene obitelji ispunjavaju uvjete da ugošćuju braću i sestre u svojim domovima, ali nemaju izvor prihoda – kako onda treba postupiti s njihovim troškovima za ugošćivanje braće i sestara? To spada pod rad crkvene skrbi. Odredbe u vezi s tim mogu se pronaći u radnim aranžmanima, ili vođe i djelatnici mogu razumno raspodijeliti crkvene resurse u skladu s lokalnom situacijom kako bi se provodilo ugošćivanje – crkva ima konkretne odredbe za sve te stvari. Ako se pojave neke posebne okolnosti izvan opsega ovih konkretnih odredbi, tada vođe i djelatnici mogu razgovarati u zajedništvu i raspraviti o tome te donijeti konkretne, razumne aranžmane na temelju uobičajenog životnog standarda tog područja. Iako ovo nije stavka rada velikih razmjera, niti je to vrlo važan zadatak, to je rad koji spada u opseg odgovornosti vođa i djelatnika i ne smije se zanemariti. Ako nema nikoga tko treba potporu da sastavi kraj s krajem ili financijsku pomoć, onda nema potrebe da se vođe i djelatnici posebno trude pronaći ljude kojima je to potrebno. Ako takvih ljudi ima, onda ih vođe i djelatnici ne bi trebali izbjegavati, a još manje bi ih trebali ignorirati, stajati po strani ili se pretvarati da ih ne vide. Trebali bi postupati u skladu s načelima – to je njihova odgovornost.

X. Planovi za hitne slučajeve

Deseta stavka, planovi za hitne slučajeve. Planovi za hitne slučajeve odnose se na posebna pitanja koja se javljaju u bilo kojem segmentu djela Božje kuće. Bez obzira na to da li se problemi koje je hitno potrebno riješiti pojavljuju u radu na evanđelju, ili administrativnom radu, ili stručnom radu, ili se rješava slučaj koji uključuje antikriste ili lažne vođe, ili se razlučuje neka posebna situacija u kojoj su ljudi zaluđeni, sve to spada u kategoriju planova za hitne slučajeve. Na primjer, ako netko uzrokuje prekide i smetnje, ili ako se antikrist ponaša samovoljno i diktatorski i pokušava uspostaviti vlastito kraljevstvo, i tako dalje, čim Božja kuća otkrije da je vrijedno napraviti radni aranžman za konkretno planiranje u vezi s jednom od tih situacija, ona će sastaviti odgovarajuću pisanu obavijest. Planovi za hitne slučajeve temelje se na određenim hitnim situacijama koje se u to vrijeme događaju u crkvi, a Višnji stvara konkretne radne aranžmane u skladu s ozbiljnošću okolnosti, a zatim ih izdaje i prenosi. Konkretan plan može se odnositi na bilo koju stavku rada koju bi vođe i djelatnici trebali obaviti, sve dok ga je Višnji uredio i dok Višnji zahtijeva od vođa i djelatnika da ga provedu, tada ga vođe i djelatnici moraju izdati i provesti u skladu s radnim aranžmanima Višnjeg. Ne bi se trebali neozbiljno odnositi prema tim radnim aranžmanima. Kada Višnji donosi takve radne aranžmane, oni nisu ništa manje važni od bilo kojeg administrativnog rada ili bilo kojeg konkretnog stručnog rada. Iako su ti radni aranžmani samo privremeni, vođe i djelatnici bi ih svejedno trebali izdavati, prenositi, provoditi i pratiti kao formalne radne aranžmane, a kasnije Višnjem podnijeti iskaz i izvještaj – to je odgovornost vođa i djelatnika. Planovi za hitne slučajeve nisu usmjereni na neku određenu stavku rada, to jest, Višnji će u bilo kojem trenutku dodijeliti zadatak, postaviti zahtjev ili izdati radni aranžman vođama svih razina u svim područjima, a vođe i djelatnici ne smiju ignorirati takvu vrstu rada. Budući da su to radni aranžmani i da se izdaju vođama svih razina i svim područjima, to je rad koji spada u opseg odgovornosti vođa i djelatnika. Vođe i djelatnici ne bi trebali stajati po strani ili klasificirati posao prema opsegu, ili prema tome je li to posao koji spada u njihovu nadležnost ili ne, niti nagađati o tonu i hitnosti Višnjeg u radnim aranžmanima kako bi odlučili hoće li ih pravovremeno provesti. Takve se stvari ne bi smjele događati, već bi vođe i djelatnici trebali obavljati posao kao da je formalni posao i dovršiti ga tretirajući ga kao važan zadatak i poslanje – to je odgovornost vođa i djelatnika. Postoje planovi za hitne slučajeve u posebnim okolnostima, i to je rad koji se obavlja u posebnim kontekstima. Kada se dogode određene konkretne i posebne stvari, Višnji će iskoristiti te kontekste i događaje kako bi naveo vođe i djelatnike ili braću i sestre da iskoriste tu priliku da, koristeći istinu na praktičniji način, nauče razlučivati ljude i stvari, da nauče kako prozreti ljude i stvari i postignu veće razumijevanje istine. Svrha toga je omogućiti ljudima da razluče lažne vođe i antikriste. Osim toga, to se čini kako bi se braći i sestrama omogućilo mirno, prikladno i neometano okruženje za njihov crkveni život. Dodatno, to se čini kako bi se ljudima omogućilo da pravovremeno nauče različite lekcije i prođu obuku; nakon što se jednom obuče na taj način, ljudi će postići ogroman napredak u svojim životima. To je način na koji Višnji obučava vođe i djelatnike svih razina te braću i sestre, posebno onu braću i sestre koji teže istini. U tome nema zlobe, Višnji ne muči ljude niti pravi od muhe slona. Iako su to planovi za hitne slučajeve, koji su privremeni radni aranžmani, oni su ipak smisleni i vrijedni, i nadam se da vođe i djelatnici svih razina, kao i braća i sestre, to mogu razumjeti i ispravno im pristupiti.

Nabrojali smo ukupno deset stavki radnih aranžmana i Ja sam sada uglavnom završio s besjedama o tih deset stavki. Nisam o njima besjedio detaljno, ali ono što sam podijelio dovoljno je da vam omogući da razumijete i shvatite što su točno radni aranžmani i koje konkretno djelo obavlja Božja kuća. Dodatno, omogućeno vam je da kroz ove konkretne stavke shvatite što točno Bog čini u crkvi i među onima koje je On izabrao. Djelo Božje kuće nije bavljenje poduzetništvom, ni politikom, ni ljudskim pravima, niti bilo kakvom komercijalnom djelatnošću; stavke djela koje Božja kuća obavlja su one koje se nalaze u radnim aranžmanima. I tako, neke vladajuće stranke i društvene institucije uvijek prate, istražuju i ispituju što se događa s Crkvom Svemogućeg Boga, i možda su istražujući to – gledajući videozapise i mrežne stranice Božje kuće – potvrdili da je Crkva Svemogućeg Boga istinska vjera i da nije uključena u političke aktivnosti bilo koje zemlje. Crkva Svemogućeg Boga je mnogo godina trpjela pomahnitalo ugnjetavanje i napade KPK, a ipak i dalje nastavlja propovijedati evanđelje i svjedočiti o Bogu, i postavila je Božje riječi, istinu i sve vrste videozapisa svjedočanstava na internet, donoseći tako velike i brojne koristi ljudskom društvu i u potpunosti potvrđujući da Bog neprestano izražava istinu i spašava čovječanstvo u posljednjim danima. Stalno istražuju i istražuju, i kakav rezultat dobivaju iz svog istraživanja? Zar nisu strašno razočarani? Čak su razmišljali o tome kakav bi izgovor mogli pronaći da našoj crkvi prikače etiketu „sekte” i da crkvu proglase antipartijskom i antidržavnom. Ali sada vide da to ne mogu učiniti – sudeći prema radnim aranžmanima koje je crkva izdavala tijekom godina, nemaju načina da crkvi prikače te etikete, a njihovo je istraživanje bilo potpuno uzaludno. To je isto kao kad su Židovi proučavali Gospodina Isusa u ono vrijeme. Pismoznanci, farizeji i visoki vladini dužnosnici proučavali su što je Gospodin Isus govorio i činio i otkrili da ništa što je On učinio nije bilo protiv zakona ili politički, da je sve što je Gospodin Isus rekao i učinio bilo ispravno, da je bilo istina i da je bilo u potpunosti u skladu sa Svetim pismom, i na kraju su bili razočarani. Vjerski svijet sada vidi da Božja kuća proizvodi sve više filmova i videozapisa iskustvenih svjedočanstava, a posebno raste broj knjiga i čitanja Božjih riječi, pa što oni misle? Ako ne mogu vidjeti da sve te stvari dolaze od Boga, onda su zaista nevjerojatno glupi! Ono što dolazi od Boga mora cvjetati – to je rezultat djela Duha Svetoga i to nitko ne može sakriti. Božje su se riječi sada proširile po cijelom svijetu i istine koje On izražava položene su pred cijelo čovječanstvo; Božja pojava i djelo moćno teku naprijed, nijedna nacija ni sila ne može im se suprotstaviti. Veliki crveni zmaj već je potpuno osramoćen i poražen! Bez obzira na to koliko bi ga vjerski svijet mogao osuđivati, oni se ne mogu oduprijeti Božjem djelu i na kraju mogu biti samo eliminirani i utopljeni njegovom nezaustavljivom bujicom.

Ja sam sada završio s besjedom o stavkama radnih aranžmana. Nije li ono o čemu sam besjedio sav rad koji obavlja Božja kuća? Ovaj rad je ono što vi vidite svojim očima, što čujete svojim ušima i što osobno doživljavate i shvaćate – u tome nema ničeg povjerljivog. Veliki crveni zmaj ima sve crkvene radne aranžmane tijekom godina – radni aranžmani koje posjeduju brojni su i sveobuhvatni. Proučavaju ih svaki dan, i stalno ih proučavaju i proučavaju dok na kraju ne dođu do ovog zaključka: „Ako ti ljudi neprestano šire Božje riječi i na ovaj način svjedoče o Božjem djelu, onda će to biti strašno! Svi ti ljudi moraju biti istrijebljeni i ne smiju biti pošteđeni čak i ako pobjegnu u inozemstvo.” Vidiš, đavli nisu isto što i obični iskvareni ljudi – oni će se protiviti Bogu do samog kraja. Ako obični iskvareni ljudi vide svjedočanstva iz crkve, u stanju su ih razumjeti, misle da su razumna i neće se upuštati ni u kakav progon. Sotona i đavli, međutim, nisu takvi. Kad vide da slijediš Boga i svjedočiš o Bogu, oni te mrze, žele te ubiti i ne dopuštaju ti da živiš. Ako ne činiš što kažu i ne klanjaš im se, onda te nikada neće pustiti na miru i neće ti dati da živiš. Lovit će te do smrti kamo god ideš; čak i ako odeš na kraj svijeta, i dalje te neće pustiti. To je ono što veliki crveni zmaj čini. To je opačina Sotone i različita je od običnih iskvarenih ljudi. To ti mora biti jasno.