Kako točno prenijeti i provesti radne aranžmane

I. Kako prenijeti radne aranžmane

Ovih deset stavki radnih aranžmana predstavlja opseg i sadržaj različitih djela koja Bog obavlja u crkvi i među Božjim izabranim narodom. Razumijevanje sadržaja i opsega ovog djela pomaže Božjem izabranom narodu da nadzire vođe i djelatnike kako bi dobro obavljali ovaj posao. S druge strane, to prvenstveno pomaže vođama i djelatnicima da razumiju i shvate opseg svojih odgovornosti, rad koji bi trebali obavljati i odgovornosti koje bi trebali ispunjavati, te da imaju točnu definiciju naziva „vođe i djelatnici”. Koje su odgovornosti vođa i djelatnika? Kakvo bi obličje trebali proživjeti? Trebaju li biti poput dužnosnika državne vlade? (Ne.) „Vođe i djelatnici” nije službeni položaj ili titula. Čovjek bi trebao razumjeti što su vođe i djelatnici na temelju dužnosti koje obavljaju, poslanja koje im Bog povjerava i standarda koje On od njih zahtijeva. Na taj način, čovjek će steći relativno konkretno razumijevanje oznake „vođe i djelatnici”, a definicija vođa i djelatnika postat će jasnija. Koje su minimalne odgovornosti koje bi vođe i djelatnici trebali ispuniti? Trebali bi točno prenijeti, izdati i provesti svaki radni aranžman u skladu sa zahtjevima Božje kuće, kao što je spomenuto u devetoj stavci. Bez obzira na koji se aspekt radni aranžman odnosi, sve dok se prenosi putem vođa i djelatnika, ono što oni moraju učiniti jest da radni aranžman prenesu crkvama bez odgode i bez zastoja, nakon što ga u potpunosti točno razumiju. Što se tiče onih kojima se radni aranžmani prenose, ako Božja kuća zahtijeva da se radni aranžmani prenesu svim razinama vođa i djelatnika, uključujući ljude na razini propovjednika, crkvenih vođa i crkvenih đakona, onda bi ih trebalo prenijeti sve do ljudi na toj razini, i to je to; ako se radni aranžmani trebaju prenijeti svakom bratu i sestri, onda bi ih trebalo prenijeti svakom bratu i sestri u strogom skladu sa zahtjevima Božje kuće. Ako okruženje čini nezgodnim da se radni aranžmani prenose u pisanom obliku, i ako bi to donijelo sigurnosne rizike ili još veće nevolje, onda bi se važan i glavni sadržaj radnih aranžmana trebao točno prenijeti svakoj osobi usmeno. Dakle, kako se to mora učiniti da bi se radni aranžmani smatrali prenesenima? Ako se radni aranžmani prenose pismeno, mora se potvrditi da su ih svi primili, da svi znaju za njih i da ih svi shvaćaju ozbiljno; ako se prenose usmeno, onda se, nakon što su preneseni, ljude mora opetovano pitati razumiju li ih jasno i pamte li ih, a može ih se čak i zamoliti da ponove radne aranžmane – samo se na taj način može smatrati da su radni aranžmani uistinu preneseni. Ako ljudi mogu ponoviti i jasno navesti koja su tražena načela Božje kuće i koji je specifičan sadržaj, to dokazuje da su radni aranžmani već preneseni u njihove umove, da su ih zapamtili i da ih jasno razumiju. Tek se tada može smatrati da su radni aranžmani uistinu preneseni. Ako su uvjeti, okruženje i drugi takvi čimbenici prikladni za pismeno prenošenje radnih aranžmana, onda se oni apsolutno moraju prenijeti pismeno; ako se ne mogu prenijeti pismeno jer to okruženje ne dopušta i umjesto toga se moraju prenijeti usmeno, onda se mora potvrditi da je ono što se usmeno prenosi identično radnim aranžmanima, da nisu iskrivljeni, da im nije dodano nikakvo osobno shvaćanje i da se prenosi izvorni tekst – samo se na taj način može smatrati da su radni aranžmani uistinu i točno preneseni. Radni aranžmani trebaju se prenositi u potpunosti prema njihovom specifičnom tekstu; ne bi se trebali prenositi na neodgovoran način ili s iskrivljenim ili apsurdnim tumačenjima temeljenim na osobnim shvaćanjima i zamislima ljudi. Kada je riječ o njihovom točnom prenošenju, ljudi bi trebali razumjeti razinu strogosti za prenošenje radnih aranžmana; to jest, njihovo prenošenje mora biti točno. Neki ljudi kažu: „Moramo li ih prenijeti precizno?” Ne, za to nema potrebe. Preciznost je ono što se zahtijeva od uređaja; ako ih ljudi mogu samo točno prenijeti, već će učiniti dobar posao. Na primjer, što se tiče crkvenog života, radni aranžmani Božje kuće zahtijevaju da Božji izabrani narod jede i pije Božje riječi o spoznaji Boga – je li to lako prenijeti? (Da.) Radni aranžmani daju ljudima opseg i oni mogu čitati sve te relevantne Božje riječi. Međutim, ako netko pogrešno protumači radne aranžmane, dodajući svoje osobno shvaćanje, predodžbe i zamisli te prenoseći neke dodatne riječi, ne znači li to da je odstupio od radnih aranžmana? Prenosi li on točno radne aranžmane? (Ne.) On prenosi radne aranžmane s vlastitim dodacima – to je čista besmislica. Čovjek mora nekoliko puta pročitati svaki radni aranžman koji dolazi od Višnjeg i biti jasan u vezi s njegovim točnim značenjem, smislom izdavanja ovog radnog aranžmana i rezultatima koje se njime namjerava postići, a zatim shvatiti ispravan način primjene specifičnih stavki rada koje je Višnji uredio, izbjegavajući bilo kakve pogreške. Prenošenje radnog aranžmana nakon što se o tim stvarima razgovaralo u zajedništvu i nakon što su shvaćene bit će u potpunosti točno. Ono što se prvo mora učiniti jest dostaviti radne aranžmane od vođa i djelatnika pastoralnih područja svim drugim razinama vođa i djelatnika, koji će ih zauzvrat konačno proslijediti nadzorniku svakog tima u svakoj crkvi. Zatim se o radnim aranžmanima Božje kuće mora nekoliko puta razgovarati na okupljanjima kako bi ih sav Božji izabrani narod razumio i znao kako ih provesti u djelo – tek kada se postigne taj učinak, može se smatrati da su preneseni. Radni aranžmani moraju se prenositi prema metodi i opsegu koje zahtijeva Božja kuća. Naravno, sadržaj koji se prenosi mora biti točan i bez pogrešaka. Vođe i djelatnici ne smiju ih olako pogrešno tumačiti i dodavati vlastite ideje – to nije njihovo točno prenošenje i predstavlja neispunjavanje njihovih odgovornosti kao vođe ili djelatnika. Tako treba razumjeti točno prenošenje i provođenje radnih aranžmana.

Što bi vođe i djelatnici trebali učiniti ako još uvijek nisu sigurni kako točno prenijeti radne aranžmane? Postoji vrlo jednostavna i laka metoda za to. Nakon što vođe i djelatnici prime radne aranžmane, trebali bi prvo razgovarati u zajedništvu o radnim aranžmanima s drugim vođama i djelatnicima, pogledati koliko konkretnih stavki Višnji zahtijeva za te radne aranžmane i nabrojati ih jednu po jednu. Zatim, na temelju tih radnih aranžmana, trebali bi razmotriti stvarno stanje lokalne crkve, kao što su okolnosti rada na evanđelju, različitih vrsta stručnog rada i crkvenog života, kao i kov i obiteljske okolnosti svih različitih vrsta ljudi, i tako dalje, uzimajući sve to u obzir kako bi vidjeli kako te dijelove posla treba provesti. Kroz razgovor u zajedništvu, svi vođe i djelatnici moraju postići identično i točno razumijevanje radnih aranžmana i imati odgovarajuće metode za njihovo prenošenje – samo će se na taj način radni aranžmani točno prenijeti. Ako vođa ili djelatnik primi radne aranžmane i, ne znajući što oni konkretno podrazumijevaju, naslijepo okupi braću i sestre te ih izda i prenese, je li to prikladno? Rezultat toga je da se, mjesec ili dva nakon što su radni aranžmani preneseni, otkrije da postoje odstupanja u načinu na koji su provedeni u svakoj crkvi, i tek kada vođa ili djelatnik pažljivo pogleda radne aranžmane, otkrije da su preneseni s odstupanjima. Da je taj vođa ili djelatnik tada savjesno pročitao i razgovarao u zajedništvu o radnim aranžmanima, bilo bi u redu, ali zbog njihove trenutne lijenosti i površnosti, uzrokovali su pojavu mnogih pogrešaka i odstupanja u crkvenom radu, a kasnije ih moraju ispravljati. To dodaje čitav nepotreban dodatni korak i gubi se vrijeme. Bilo bi bolje da su izravno jasno u zajedništvu razgovarali o radnim aranžmanima, a zatim ih prenijeli i proveli jedan po jedan. Nije li pogreška kada se posao ne obavi dobro? (Jest.) Stoga, postoje koraci za točno prenošenje radnih aranžmana. Vođe i djelatnici prvo moraju imati istinsko shvaćanje i točno razumijevanje specifičnog sadržaja radnih aranžmana, a zatim moraju imati na umu konkretne planove provedbe, metode provedbe i ciljane pojedince za provedbu – samo se na taj način radni aranžmani mogu točno prenijeti. Je li prikladno ako vođe i djelatnici naslijepo izdaju i prenose radne aranžmane kada ih ne shvaćaju u potpunosti, kada ih samo naizgled razumiju, kada su nejasni i neodređeni u vezi s njima, ili kada jednostavno ne razumiju specifične zahtjeve i sadržaj u njima? (Ne.) Mogu li takvi vođe i djelatnici dobro obavljati posao? Očito ne. Dakle, u situacijama kada braća i sestre ne znaju koji su specifični zahtijevani standardi i načela u radnim aranžmanima, ili kako ih točno provesti, vođe i djelatnici će već imati točno razumijevanje radnih aranžmana, kao i konkretne planove i korake za njihovu provedbu – samo na taj način vođe i djelatnici mogu provesti prvi korak, to jest, prenošenje radnih aranžmana. Nakon što su radni aranžmani preneseni, i nakon što braća i sestre svi točno razumiju sadržaj radnih aranžmana i imaju određeno znanje o smislu, vrijednosti i standardima djela koje Božja kuća obavlja, tada bi vođe i djelatnici trebali odmah razgovarati u zajedništvu o tome kako rasporediti ljude i specifične dijelove posla, i o konkretnom planu tko će provesti i obaviti taj posao – to su koraci za obavljanje posla. Što mislite o praćenju posla na ovaj način? Može li se to smatrati pomnim praćenjem posla? Je li to pravovremeno praćenje posla? (Da.)

II. Kako provesti radne aranžmane

Nije stvar u tome da, nakon što vođe i djelatnici dobiju radni aranžman, trebaju ga samo prenijeti i izdati, i da je time sve gotovo. Može li se radni aranžman smatrati provedenim jednom kad Božji izabrani narod u svakoj crkvi sazna da je taj radni aranžman izdan? To nije istinsko izvršavanje ili provedba radnog aranžmana, to nije ispunjavanje njihovih odgovornosti, niti je to mjerilo koje Bog u konačnici zahtijeva. Prenošenje i izdavanje radnog aranžmana nije cilj – njegova provedba je cilj. Dakle, kako se radni aranžmani trebaju konkretno provesti? Vođe i djelatnici moraju sazvati sve relevantne nadzornike i braću i sestre i razgovarati s njima o tome kako treba obaviti posao, dok istovremeno odabiru glavnog nadzornika i članove tima za izvršenje posla. Prvo što vođe i djelatnici trebaju učiniti prilikom provedbe posla jest održati razgovor u zajedništvu – razgovor o tome kako obaviti posao u skladu s načelima i u skladu s ovim radnim aranžmanom iz Božje kuće, te kako ga obaviti na način da se ovaj radni aranžman iz Božje kuće provede i izvrši. Tijekom razgovora u zajedništvu, braća i sestre te vođe i djelatnici trebaju predložiti različite planove i na kraju odabrati način, metodu i korake koji su najprikladniji i najviše u skladu s načelima, odlučujući što učiniti prvo, a što nakon toga, kako bi se posao mogao odvijati na uredan način. Jednom kad se to shvati u teoriji, kad ljudi više nemaju nikakvih poteškoća ili predodžbi, kad ne osjećaju nikakav otpor prema ovom poslu i kada mogu razumjeti značenje i svrhu ovog radnog aranžmana Božje kuće, posao se još uvijek ne može smatrati provedenim. Mora se također odlučiti tko je najprikladniji za ovaj posao i najvještiji u njemu, tko može preuzeti odgovornost za ovaj posao i tko ima sposobnost da ga dovrši. Ljudi koji će preuzeti ovaj posao moraju biti odabrani, plan provedbe i rok za dovršetak moraju biti postavljeni, a resursi, materijali i druge takve stvari potrebne za dovršetak posla moraju biti pripremljeni i jasno navedeni – tek se tada posao može smatrati provedenim. Naravno, prije provedbe, također je potrebno provesti konkretnu komunikaciju i rasprave s ljudima odgovornima za ovaj posao pojedinačno, pitajući ih jesu li prije radili ovaj posao te kakva su njihova mišljenja i razmišljanja o njemu. Ako pruže neke planove i razmišljanja koja su u skladu s načelima, onda se oni mogu usvojiti. Nadalje, u provedbi svakog posla, mora se također obratiti pozornost na otkrivanje koliko problema zapravo postoji – ovaj se korak ne smije zanemariti. Nakon što se problemi otkriju, moraju se smisliti načini da se problemi pravovremeno riješe, i tek nakon temeljitog rješavanja svih postojećih problema radni će aranžman biti stvarno proveden. Povrh toga, zar ne morate također tražiti kako obaviti ovaj posao na način koji je u skladu sa zahtijevanim načelima Božje kuće? Štoviše, ima li Božja kuća ikakve zahtjeve u pogledu vremena za ovaj posao, u kojem se vremenskom okviru mora dovršiti, ima li ikakvih konkretnih odredbi u pogledu profesionalnih vještina, i tako dalje, sve su to teme o kojima bi vođe i djelatnici trebali razgovarati s relevantnim nadzornicima. To je provedba. Provedba ne završava usmenim prenošenjem ili teorijom, već uključuje stvarni napredak relevantnog posla, kao i određene specifične probleme i poteškoće koje treba riješiti. To su sve stvari koje bi vođe i djelatnici trebali razmotriti prilikom provedbe radnog aranžmana s nadzornicima. To jest, prije obavljanja ovog specifičnog posla, vođe i djelatnici trebali bi obaviti ovakav razgovor, analizu i raspravu s nadzornicima – to je provedba. Ova je provedba odgovornost vođa i djelatnika, i to je ono što vođe i djelatnici trebaju postići. Primjenjivati na ovaj način znači obavljati stvaran posao. Pretpostavimo da vođa kaže: „Trenutno ni ja ne znam kako obaviti ovaj posao. U svakom slučaju, predao sam ga tebi. Također sam ti prenio i izdao radni aranžman i rekao ti o svim povezanim stvarima. Što se tiče toga znaš li ti to učiniti ili ne, kako ćeš to učiniti, hoćeš li to učiniti dobro ili loše i koliko će ti vremena trebati, to je sve na tebi. Te stvari nemaju nikakve veze sa mnom. Obavivši ovoliko posla, ispunio sam svoju odgovornost.” Je li to nešto što bi vođe i djelatnici trebali reći? (Ne.) Ako vođa to kaže, kakva je on osoba? On je lažni vođa. Kad god Višnji ima zahtjeve i potrebno je obaviti posao prema radnim aranžmanima, takva osoba to potpuno prebacuje na nekog drugog, govoreći: „Ti to učini, ja ne znam kako. Ti ionako sve razumiješ. Ti si stručnjak, ja sam laik.” Ovo je „poznata izreka” koju često izgovaraju lažni vođe; nađu izgovor i onda se iskradu.

Ukratko rečeno, lažni vođe nisu odgovorni u svom poslu. Bez obzira na to je li njihov kov visok ili nizak, ili jesu li dorasli poslu, glavno je da nisu pažljivi i ne ulažu srce u to, i uvijek su površni. To su očitovanja neodgovornosti. Recimo da je vođa ili djelatnik donekle lošeg kova i donekle mu nedostaje dubine iskustva, ali može raditi pažljivo i ulagati srce u svoj posao. Iako rezultati koje postiže u svom poslu nisu tako dobri, u najmanju ruku, on je odgovorna osoba, ulaže cijelo svoje srce u svoj posao i daje sve od sebe. Samo zato što je donekle lošeg kova i što mu je rast malen, ne obavlja posao dobro. Ako će postati potpuno sposoban za svoj posao nakon što se bude neko vrijeme uvježbavao, onda takvog vođu treba nastaviti kultivirati. Ako vođa nema ni trunke savjesti ili razumnosti i samo se drži svog položaja i uživa u povlasticama statusa, a uopće ne obavlja stvaran posao, onda je on pravi lažni vođa i treba ga odmah smijeniti i nikada mu se više ne smije dopustiti da bude unaprijeđen ili korišten. Pravi vođa, odgovoran vođa, daje sve od sebe u svom poslu – posvećuje svoj um tome, nalazi svakojake načine da izvrši Božje poslanje i ulaže najveći mogući napor – na taj način ispunjava svoje odgovornosti. Tijekom provedbe radnih aranžmana Božje kuće, odgovorni vođe će također promatrati i pratiti stanje provedbe. Kada se dogodi neočekivana situacija, moći će poduzeti odgovarajuće mjere i pronaći rješenja umjesto da se iskradu i operu ruke od toga. Provođenje posla na ovaj način naziva se odgovornošću. Kada se izda radni aranžman, vođe i djelatnici trebaju taj posao smatrati trenutno najvažnijim i preuzeti odgovornost za njega; moraju ga osobno pratiti, biti odgovorni za njega od početka do kraja i pustiti posao tek kad krene pravim putem i kad vođe svakog tima znaju kako ga obavljati. Ali nakon što ga puste, vođe i djelatnici i dalje trebaju pratiti napredak posla i provjeravati ga s vremena na vrijeme; samo se na taj način može osigurati da je posao dobro obavljen. Kada vođe i djelatnici ne napuštaju svoja radna mjesta, kada ustraju od početka do kraja, kada dovedu posao na pravi put – to se naziva obavljanjem stvarnog posla. Tijekom tog vremena, vođe i djelatnici također se trebaju posvetiti i pratiti napredak drugih poslova. Bez obzira na to kakve se poteškoće ili problemi pojave u poslu, vođe i djelatnici trebaju brzo otići na mjesto gdje se posao obavlja kako bi pružili smjernice i rješenje. Glavni vođa mora se čvrsto držati najključnijeg posla, a istovremeno je također potrebno da prati, razumije, provjerava i nadzire druge poslove crkve te osigura da se svi odvijaju normalno. Kada je riječ o najključnijem poslu, glavni vođa mora osobno raditi na licu mjesta i preuzeti zapovjedništvo nad tim poslom, a posebno kada je riječ o ključnim dijelovima posla, zasigurno ne smije napustiti mjesto gdje se posao obavlja. Ako jedna osoba nije dovoljna, treba organizirati drugu osobu da surađuje s njom i usmjerava posao – to je ulaganje svakog napora i ujedinjenje sa zajedničkim ciljem kako bi se ključni posao dobro obavio. Budući da Božja kuća ima najključniji posao u svakoj fazi i vremenskom razdoblju, ako glavni vođa ne obavi dobro ključni posao, postoji problem s njegovim kovom i on mora biti smijenjen. Glavni vođa mora preuzeti odgovornost za najključniji posao, dok drugi vođe čine isto za obični posao; vođe i djelatnici moraju naučiti kako odrediti prioritete posla prema važnosti i hitnosti te kako vagati prednosti i nedostatke. Ako vođe i djelatnici mogu ovladati ovim načelima, onda su kao vođe i djelatnici u skladu s mjerilom.

Većina vođa i djelatnika u Božjoj kući su mladi ljudi, oni su početnici i uvježbavaju se za obavljanje posla, stoga je najvažnije da nauče ovladati načelima. Neki bi mogli reći: „Nisu li zahtjevi koje Božja kuća postavlja pred vođe i djelatnike previsoki?” Zapravo, nimalo. Kako zahtijevanje od ljudi da ovladaju načelima može biti visok zahtjev? Kako netko može dobro obavljati crkveni posao ako ne može ovladati načelima? Kako netko može biti vođa ili djelatnik ako postupa u stvarima bez načela? Ovladavanje načelima je zahtjev za vođe i djelatnike, a ne za obične ljude; ako netko ne može ovladati načelima, onda neće moći dobro obaviti posao. Ljudi kojima nedostaje previše kova ne mogu dosegnuti načela, Božja kuća ih neće kultivirati, a nisu ni kvalificirani da budu vođe. Neki ljudi uvijek osjećaju da je teško biti vođa, a za to postoje dva razloga: jedan je taj da uopće ne razumiju istinu i nisu u stanju koristiti istinu za rješavanje problema; drugi je razlog taj da im nedostaje kova, ne znaju što znači obavljati posao, ne mogu jasno objasniti načela i put primjene tog posla, a ne mogu čak ni jasno govoriti o doktrinama. Takvi ljudi nisu prikladni da budu vođe. Recimo da je nečiji kov previše loš, da ne zna kako obavljati posao i da uopće nije učinkovit u obavljanju svoje dužnosti – to jest, treba mu nekoliko dana da obavi posao koji bi trebao trajati jedan dan, i šest mjeseci da obavi posao koji bi trebao trajati jedan mjesec – takvi su ljudi beskorisni, oni su ništarije. Ljudi čiji je kov previše loš ne mogu dobro obaviti nijednu dužnost. Pošteno je i razumno da Ja imam ove zahtjeve prema ljudima, i to su stvari koje vođe i djelatnici mogu postići. Neki ljudi osjećaju da su zahtjevi koje postavlja Božja kuća previsoki – to pokazuje da je njihov kov previše loš, da nisu kvalificirani da budu vođe i djelatnici i da bi trebali preuzeti odgovornost i dati ostavku. Ti nisi dorastao preuzimanju odgovornosti vođe ili djelatnika i nisi prikladan da to budeš, pa iako si vođa, ti si lažni vođa. Ako ne možeš dobro obaviti ni jedan posao, kako bi se mogao istovremeno posvetiti drugom poslu? Jesu li ljudi čiji je kov previše loš dostojni da budu vođe i djelatnici? Ako nisu čak ni dobri kao pas čuvar, onda nisu dostojni da se zovu ljudima. Kada pas čuva kuću, on ne samo da pazi na prednje dvorište, stražnje dvorište i povrtnjak, već može paziti čak i na kokoši, guske i ovce u domaćinstvu. U trenutku kad otkrije da se približava stranac, on zalaje – neće pustiti nikoga u dvorište i zna upozoriti svog vlasnika na dolazak stranca. Čak ni pseći um nije jednostavan. Ako je nečiji kov previše loš i ne može se ni usporediti sa psom, nije li takva osoba beskorisna? Neki ljudi vole dokolicu i mrze rad, proždrljivi su i lijeni i žele živjeti na račun Božje kuće ne radeći ništa – nisu li oni paraziti? Zahtijevajući od vođa i djelatnika da postupaju u stvarima prema načelima, Božja kuća ih kultivira i obučava da mogu primjenjivati istinu i ući u stvarnost u obavljanju svojih dužnosti. Neki vođe i djelatnici u stanju su težiti istini i pokoravati se aranžmanima Božje kuće – svi su ti ljudi blagoslovljeni od Boga. Oni koji vole dokolicu i mrze rad i koji ne rade ništa stvarno moraju biti eliminirani. Svi ti beskorisni ljudi koji žude za udobnošću, koji se boje teškoća i umora, koji se uvijek žale na teškoće i poteškoće i uopće ne mogu podnijeti teškoće, moraju biti eliminirani – nijedan ne smije ostati! Ako, kada vođe i djelatnici započnu svoj posao, naiđu na razne poteškoće, trebaju potražiti izvor problema, a zatim ukloniti te ometajuće i nerazumne smutljivce – one koji su kamenje spoticanja i prepreke. Kada oni koji ostanu budu svi ljudi koji mogu prihvatiti istinu, biti poslušni i pokorni, bit će ih mnogo lakše voditi. Kada vođe i djelatnici rade, trebaju prvo jasno u zajedništvu razgovarati o istini kako bi ljudi imali put naprijed nakon što ih čuju. Ne bi trebali govoriti doktrine, izvikivati parole, a još manje prisiljavati ljude da ih slušaju i budu im poslušni te da primjenjuju. Ako vođe i djelatnici jasno u zajedništvu razgovaraju o istini, tada će većina ljudi biti voljna provesti je u djelo. Zabrinjavajuće je ako vođe i djelatnici ne objašnjavaju stvari jasno ili razgovijetno, a ipak zahtijevaju od braće i sestara da primjenjuju, a braća i sestre ne znaju kako primjenjivati i ne mogu pronaći put primjene – to će utjecati na rezultate posla. Sve dok vođe i djelatnici mogu razgovijetno objasniti i jasno u zajedništvu razgovarati o istina-načelima uključenima u svaku specifičnu vrstu posla, tada će većina ljudi imati razumijevanja i biti razumna, i bit će voljni obaviti svoj dio. Svatko je voljan slušati nekoga ako je ono što kaže ispravno, u skladu s istinom i korisno za crkveni posao i za ulazak braće i sestara u život. Međutim, postoji situacija u kojoj neki vođe i djelatnici govore samo riječi i doktrine, a kada ih netko pita o specifičnom putu primjene, ne mogu ga objasniti, već umjesto toga govore neke velike doktrine i izvikuju neke parole, a zatim otprave tu osobu. Ta osoba nije uvjerena i misli: „Tražiš od mene da to provedem u djelo, ali nisi to jasno objasnio – kako da to onda primjenjujem? Nemam put koji bih slijedio! Pitao sam te jer ne razumijem, ali ispada da ni ti ne razumiješ, i znaš samo govoriti doktrine i izvikivati parole. Nisi bolji od mene. Zašto bih ti bio poslušan? Ja sam poslušan istini, a ne tebi koji govoriš doktrine i izvikuješ parole!” Takva se situacija događa. Ako vođe i djelatnici mogu izbjegavati govoriti prazne doktrine, govoriti istinito i jasno u zajedništvu razgovarati o načelima i putu primjene, tada će većina ljudi moći biti poslušna. Stoga je posao crkve zapravo lako obaviti; sve dok vođe i djelatnici mogu ozbiljno provoditi radne aranžmane, držati se svojih položaja i uključiti se u specifičan posao, tada će apsolutno moći dobro obaviti posao. Zabrinjavajuće je ako su vođe, djelatnici i nadzornici neodgovorni i ponašaju se superiorno, znaju samo govoriti doktrine i izvikivati parole i ne uključuju se u određeni posao na licu mjesta – tada će sigurno biti problema u poslu. To je zato što oni koji su ispod ne mogu prozreti takve stvari, treba im netko da im pokaže put, treba im oslonac, treba im netko da ih osobno vodi i govori im što da rade, treba im netko da osigura nadzor i provodi inspekcije, inače se posao neće provesti. Ako očekujete da možete samo izvikivati nekoliko doktrina i parola s položaja statusa, a da će onda ljudi ispod poduzeti akciju i učiniti kako kažete, možete samo sanjati o tome. Ljudi ispod su poput strojeva: ako ih nitko ne aktivira, neće poduzeti akciju. Ako oni koji služe kao vođe i djelatnici ne mogu ni ovo prozreti, onda im previše nedostaje uvida! Kada lažni vođe rade, ne mogu ništa prozreti. Ne znaju što je ključni posao, a što su opći poslovi, niti su u stanju odrediti prioritete zadataka prema važnosti i hitnosti. Bez obzira na to što rade, nemaju načela, ne mogu jasno objasniti put primjene i samo govore doktrine i izvikuju parole, govoreći samo neke nepraktične stvari. Posljedično, uopće nisu u stanju obaviti nikakav posao i mogu samo biti eliminirani. Vođe i djelatnici moraju znati kako organizirati i provoditi posao, i moraju znati kako provjeravati i usmjeravati posao te osobno rješavati probleme koji se pojave. Samo takvi vođe i djelatnici mogu obavljati stvaran posao i potpuno uvjeriti ljude. Ako vođa ne može usmjeravati posao ili otkrivati i rješavati probleme, ako je samo u stanju neprestano držati prodike i orezivati druge, i krivi druge kada sam pobrka stvari, onda je to nesposoban vođa. Takav vođa je beskorisna osoba, on je lažni vođa i mora biti eliminiran. Ako ne znate kako obaviti neki specifičan posao, morate barem pronaći dvoje prikladnih ljudi da vam budu pomoćnici kako bi vam pomogli da dobro obavite taj specifičan posao, i morate se barem prvo pozabaviti ljudima koji ometaju, koji stvaraju smetnje, i ukloniti ih. Zar se time ne stvaraju povoljni uvjeti za dobro obavljanje ovog posla? Ako, kada pronađete ljude koji mogu učiniti nešto stvarno, odmah ih unaprijedite, i ako odmah riješite i uklonite one koji uzrokuju smetnje i prekide, tada će biti daleko manje poteškoća kada nastavite obavljati ovaj posao. Vođe kojima nedostaje previše kova nisu u stanju raditi na ovaj način. Boje se uvrijediti ljude, i kada vide zlu osobu kako neprestano uzrokuje smetnje i prekide, ne bave se njome. Također ne mogu prepoznati tko je sposoban učiniti nešto stvarno i ne znaju koga je prikladno unaprijediti da preuzme odgovornost za posao. Takvi vođe su slijepi i nisu sposobni obavljati svoj posao. Ako vođe i djelatnici ne razumiju istinu ili profesionalne vještine, neće dobro obaviti svoj posao, stoga se vođe i djelatnici moraju često uvježbavati za obavljanje stvarnog posla. Sve dok ovladaju načelima, znaju odrediti prioritete zadataka prema važnosti i hitnosti i znaju vagati prednosti i nedostatke, tada mogu dobro obaviti svoj posao i postati vođe i djelatnici u skladu s mjerilom.

Sad kad sam besjedio o ovom sadržaju točnog prenošenja, izdavanja i provedbe radnih aranžmana u skladu sa zahtjevima Božje kuće, imate li vi vođe i djelatnici sada neko osnovno razumijevanje o tome kako pristupiti radnim aranžmanima i provesti ih? I imate li sada neko konkretno razumijevanje o odgovornostima i obvezama koje biste trebali ispuniti prilikom provedbe radnih aranžmana? (Da.) Sad kad imaš to konkretno razumijevanje, trebao bi razmotriti što bi trebao činiti i u kojoj si mjeri to u stanju činiti, i tada bi trebao moći procijeniti posjeduješ li kov da budeš vođa ili djelatnik, i jesi li dorastao poslu vođe ili ne. Što se tiče određenih vođa i djelatnika koji su lošeg kova i koji ne obavljaju stvaran posao – to jest, onih koje nazivamo lažnim vođama – što bi oni trebali učiniti jednom kad shvate specifičan sadržaj devete odgovornosti vođa i djelatnika? Neki kažu: „Prije nisam baš razumio odgovornosti vođa i djelatnika, a nakon što sam postao vođa, oslanjao sam se samo na svoje predodžbe i zamisli da bih radio neki posao samo naizgled, i mislio sam da, zato što sam bio entuzijastičan i voljan podnijeti patnju, vjerojatno sam bio u skladu s mjerilom kao vođa. Zapanjen sam nakon što sam slušao Boga kako besjedi na ovaj način. Ispada da sam ja lažni vođa, moj je kov previše loš i ne mogu obavljati stvaran posao. Nisam čak ni sposoban provesti jedan jedini specifičan radni aranžman Božje kuće. Prije sam mislio da čitanje radnog aranžmana nekoliko puta, prosljeđivanje svima, a zatim poticanje i nadziranje ljudi ispod dok rade na njemu, znači da provodim taj radni aranžman. Nakon nekog vremena, otkrio sam da posao nije bio dobro obavljen i da su mnogi specifični poslovi bili zanemareni, i tek sam tada shvatio da mi uistinu nedostaje kova i da nisam za vođu.” Dakle, što bi takva osoba trebala učiniti? Bi li bilo u redu da odustane od svog posla? (Ne.) Postoji li onda način da se riješi ovaj problem? Ili je ovaj problem nerješiv? (Ne, nije nerješiv. Ti ljudi moraju nastojati biti bolji u skladu s Božjim zahtjevima.) Ovo je pozitivna i aktivna perspektiva; to je vrlo dobra perspektiva. Trebali bi nastojati biti bolji u skladu s Božjim zahtjevima, imati vjeru i oslanjati se na Boga, a ne postati negativni ili odustati od svog posla – to je jedno rješenje. Je li to dobro rješenje? (Da.) Ali je li to jedino rješenje? (Ne, nije. Ako je njihov kov previše loš i uistinu ne mogu obavljati nikakav stvaran posao, onda mogu preuzeti odgovornost za to i dati ostavku na svoj položaj.) To je drugo rješenje. Ako su prije pokušali i osjećaju da ne mogu obavljati posao vodstva – to jest, ako im je to vrlo naporno i tegobno, i osjećaju se vrlo tjeskobno zbog toga i ne mogu dobro spavati, i svaki dan se osjećaju kao da ih velika planina pritišće tako da ne mogu podići glavu ni udahnuti, i čak osjećaju da su im noge teške dok hodaju – i nakon što su poslušali ove specifične zahtjeve osjećaju još više da je njihov kov previše loš i da jednostavno ne mogu obaviti posao, što bi trebali učiniti? Postoji nešto što mogu učiniti, a to je da odmah daju ostavku. Ako ne mogu obavljati stvaran posao, onda ne bi trebali utjecati na posao Božje kuće – to je razboritost koju bi trebali imati. Ne bi se trebali slijepo gurati preko svojih granica, inzistirati na pokušaju da učine nešto što nadilazi njihove sposobnosti ili činiti gluposti. Samo oni koji se suzdržavaju od činjenja tih stvari posjeduju razumnost. Ljudi s razumnošću imaju samosvijest; jasan im je njihov vlastiti kov i poznaju svoje nedostatke. Tek kada ljudi jasno poznaju svoju vlastitu mjeru, mogu točno razumjeti za što su sposobni, za što nisu sposobni i za što su najprikladniji. Zašto ljudi moraju poznavati svoj vlastiti kov? To im pomaže utvrditi dužnost koju bi trebali obavljati, a također im pomaže da tu dužnost dobro obave. Ako ste se već ispitali i vidjeli da imate samo takav kov i znate da ne možete obavljati posao vodstva, onda nema potrebe da se ponovno ispitujete i ponovno to dokazujete. Trebali biste odmah dati ostavku – nemojte se držati svog položaja i odbijati odstupiti; nemojte utjecati na druge ljude i uzrokovati im zastoje dok niste u stanju obavljati određen posao. Nije li davanje ostavke put naprijed? Ova dva puta su postavljena pred tebe i možeš odabrati jedan; ne nedostaje ti put naprijed i ne postoji samo jedan put. Možeš donijeti praktične i točne prosudbe o svojoj stvarnoj situaciji na temelju svog razumijevanja sebe, kao i na temelju procjena koje su o tebi donijela braća i sestre oko tebe koji te poznaju, a zatim napraviti pravi izbor. Božja kuća ti neće otežavati stvari. Što mislite o ovome? (To je dobro.) Neki ljudi kažu: „Želim ponovno pokušati i nastojati biti bolji. Mislim da to mogu. Samo što tijekom tih godina nisam obraćao puno pažnje na težnju istini, a nakon što sam postao vođa, još uvijek nisam znao kako tražiti istinu i radio sam na smušen način. Prije sam mislio da je biti crkveni vođa vrlo lako, da je sve što je to podrazumijevalo organiziranje ljudi da prisustvuju okupljanjima, preuzimanje odgovornosti za usmjeravanje drugih u zajedništvu o istini, pravovremeno rješavanje problema kada se pojave i trenutna provedba svih aranžmana od Višnjeg, i to je bilo sve. Nikada nisam zamišljao da ću, nakon što sam neko vrijeme bio vođa, otkriti da postoji toliko problema koje ne mogu riješiti, da kada me Višnji pitao o radu, nisam znao kako odgovoriti, i da kada su neki iz Božjeg izabranog naroda postavili stvarna pitanja, nisam bio u stanju pružiti odgovor. Tijekom ovih godina što braća i sestre vjeruju u Boga, svi su često čitali Božje riječi i slušali propovijedi. Zasigurno svi razumiju neke istine i posjeduju određenu sposobnost razlučivanja. Bez istina-stvarnosti, ja ih uistinu ne mogu napojiti ili opskrbiti.” Sada je jasno da nije tako jednostavno dobro obaviti bilo kakav specifičan posao u Božjoj kući. S jedne strane, ljudi trebaju posjedovati kov, dok s druge strane, trebaju nositi teret, kao i razumjeti istinu – sve je to prijeko potrebno. Ne valja ako netko ne teži istini ili je lošeg kova, niti valja ako nekome nedostaje ljudskosti i ne nosi teret. Specifičan posao zahtijeva specifičan pristup, i to nije tako jednostavna stvar. Neki ljudi, međutim, ostaju neuvjereni. I dalje žele ponovno pokušati i traže da im se pruži još jedna prilika – treba li takvim ljudima dati još jednu priliku? Ako su njihova radna sposobnost i kov prosječni, ali mogu obavljati neki specifičan posao i nisu površni te se usredotočuju na rješavanje problema kako bi postigli rezultate u svom poslu, i mogu biti poslušni i pokoriti se svakom aranžmanu koji donese Višnji, i u osnovi provode posao prema radnim aranžmanima i zahtijevanim načelima Božje kuće, i iako prije nisu dobro obavljali svoj posao jer su bili mladi, nisu razumjeli istinu i imali su plitak temelj, oni su ispravni ljudi, onda im treba dati još jednu priliku i trebaju se nastaviti uvježbavati – nemojte ih slijepo smjenjivati. Nije tako lako biti vođa ili djelatnik, niti je tako lako izabrati vođu ili djelatnika. Sada većina vođa i djelatnika ima određeno razumijevanje svojih odgovornosti i bit će barem nešto bolji u svom poslu nego što su bili prije – to je činjenica.

Sad kad sam završio besjedu o istina-načelima u vezi s devetom odgovornošću vođa i djelatnika – točno prenositi, izdavati i provoditi razne radne aranžmane Božje kuće u skladu s njezinim zahtjevima, pružajući smjernice, nadzor i poticanje, te provjeravati i pratiti stanje njihove provedbe – u srcima vam je svima jasno i imate put primjene. Ne samo da ste sada u stanju ispuniti svoju dužnost i imati ulazak u život, već biste također trebali imati određeno znanje ili sposobnost razlučivanja vođa i djelatnika, i u najmanju ruku postići jasnoću i razumijevanje odgovornosti koje bi vođe i djelatnici trebali ispuniti i posla koji bi trebali obaviti. Ukratko, znanje o tome obavljaju li vođe i djelatnici stvaran posao ili ne, korisno je i blagotvorno za svakoga iz Božjeg izabranog naroda, i na taj način njihovo razumijevanje odgovornosti vođa i djelatnika više neće biti šuplje, već će postati konkretnije.

10. travnja 2021.