Zatim, razgovarajmo u zajedništvu o nešto lakšoj temi. Volite li vi slušati priče? (Da.) Onda ću vam ispričati priču. Koju priču da vam ispričam? O kakvoj biste temi vi voljeli slušati? Volite li više slušati pripovijedanje ili raspravljati o aktualnim zbivanjima, politici ili slušati o povijesti? Nećemo govoriti o tim stvarima jer je besmisleno o njima govoriti. Ispričat ću vam priču o ponašanju ljudi koji vjeruju u Boga, o ljudskim naravima i o raznim stanjima koja ljudi doživljavaju u svakodnevnom životu.

Dodatak:

Rasprava o kapitalu:
„Kako god!”

Petero je ljudi čavrljalo, a jedan od njih, po imenu gospodin Sveučilište, reče: „Iz studentskih dana najviše mi nedostaje život na kampusu. Kampus je bio pun raznog bilja, a u proljeće i jesen krajolik je bio tako lijep zbog čega sam se osjećao opušteno i sretno. Također, tada sam bio mlad, nevin i pun težnji, bez tolikog pritiska. Život je bio tako lagan tijekom te tri godine na fakultetu. Kad bih se mogao vratiti deset ili dvadeset godina unatrag i ponovno živjeti studentskim životom, mislim da bi to bila najdivnija stvar u ovom životu…” To je bila prva osoba, po imenu gospodin Sveučilište. Što znači Sveučilište? Znači sveučilišni student; odatle i ime gospodin Sveučilište. Gospodin Sveučilište još se nije posve ni prisjetio svog divnog života niti uživao u tome, kad progovori gospodin Diplomac, rekavši: „Može li se trogodišnji studij smatrati sveučilišnim? To je stručni studij. Sveučilišni preddiplomski studij obično traje četiri godine; samo se to može smatrati sveučilišnim studijem. Ja sam na fakultetu proveo četiri godine. Tijekom tih godina otkrio sam da tržište talenata vrvi studentima i da je teško naći posao. Stoga sam prije diplome razmislio i odlučio upisati diplomski studij. U to vrijeme nije bilo mnogo studenata diplomskog studija zbog čega bi bilo lako naći posao. Kao što sam i očekivao, nakon završetka diplomskog studija, našao sam odličan posao s dobrom plaćom i živio sam vrlo dobro. To je bio rezultat toga što sam studirao na diplomskom studiju.” Koju poruku izvlačite iz ovoga? Gospodin Sveučilište završio je stručni studij, dok je gospodin Diplomac završio diplomski studij i stekao je visoku plaću, status i poštovanje u društvu. Gospodin Diplomac radosno je govorio, kad gospodin Menadžer reče: „Još si mlad, mali! Nemaš nikakvog društvenog iskustva. Nije važno jesi li na diplomskom ili doktorskom studiju, ništa ne može nadmašiti odabir dobrog smjera na sveučilištu. Prije nego što sam krenuo na fakultet, istražio sam tržište i vidio da tvrtke svih veličina trebaju ljude s menadžerskim vještinama, pa sam na sveučilištu odabrao studirati upravljanje tržištem kako bih nakon što diplomiram postao jedan od menadžera na najvišoj razini u tvrtki, inače poznat kao glavni izvršni direktor. Kad sam diplomirao, to je bilo vrijeme kad su razne tvrtke svih veličina tražile talentirane ljude poput mene. Tržište je bilo ogromno, a kad sam se počeo prijavljivati za poslove, nekoliko se tvrtki otimalo za mene. Na kraju sam mogao birati. Odabrao sam najbolju stranu tvrtku i odmah postao menadžer s visokom plaćom. U roku od pet godina kupio sam automobil. Prilično pametno, ha? Znam li donositi dobre odluke ili što?” Dok je gospodin Menadžer govorio, prethodna dvojica osjećala su se pomalo prkosno, ali nisu ništa rekli. U srcu su mislili: „On je vrhunski menadžer i razmišlja dugoročno. Ima puno više kapitala od nas. Iako se osjećamo pomalo prkosno, nećemo ništa reći. Jednostavno ćemo priznati poraz.” Kad je gospodin Menadžer završio s govorom, bio je vrlo zadovoljan sobom, misleći da ti mladi ljudi nisu iskusni kao on. Taman kad se osjećao tako zadovoljno, čovjek po imenu gospodin Službenik počeo je govoriti. Gospodin Službenik nije imao osobito visoko mišljenje o onome što su ostala trojica rekla. Ležerno je držao svoj čaj, otpio gutljaj, pogledao oko sebe i rekao: „Danas svi studiraju. Tko ne može upisati fakultet? Nije dovoljno samo pohađati fakultet, a nije dovoljno ni baviti se biznisom. Čak i ako si menadžer na najvišoj razini, to nije posao za cijeli život, nije stabilan. Ključno je naći siguran posao i onda si sređen za cijeli život!” Kad su ostali to čuli, rekli su: „Posao za cijeli život? Tko danas razmišlja o takvim stvarima? To je stvar prošlosti!” Gospodin Službenik reče: „Stvar prošlosti? Hm, vi to kažete samo zato što svi mislite kratkoročno i nemate uvida! Kad dobiješ posao za cijeli život, iako ti je plaća nešto manja, imaš stabilan život, autoritet i možeš imati prste u svemu! Kad sam polagao ispit za državnog službenika, većina ljudi nije to shvaćala i pitali su zašto bi netko tako mlad htio raditi u državnoj službi. Nakon što sam položio ispit za državnog službenika, prijatelji i rodbina koji su tražili posao ili koji su vodili parnice, tražili su mene. E to je velik autoritet, zar ne? Iako plaća nije velika, osigurali su mi stan i auto. Moje su povlastice bolje od vaših. Osim toga, mogu dobiti i povrat troškova za jelo i kupovinu, a mogu se i besplatno voziti taksijem ili avionom. Vaši poslovi nisu dovoljno dobri; svi vi imate nesigurne poslove. Prošao sam puno bolje od vas!” Ostalima je bilo neugodno nakon što su to čuli pa su rekli: „Iako su tvoje povlastice prilično dobre, na lošem si glasu. Baviš se reketarenjem i svugdje se ponašaš kao tiranin, a ne služiš narodu. Samo nanosiš štetu ljudima i radiš svakakve loše stvari.” Gospodin Službenik odgovori: „Pa što ako sam na lošem glasu? Imam koristi od toga!” Svi su se upustili u raspravu o tome, dok se na kraju posljednja osoba više nije mogla suzdržati, ustala je i rekla: „Gledajte, vi ste išli na fakultet, završili ste diplomski studij, jedan od vas je poslovni menadžer najviše razine, drugi je službenik, a ja nemam iskustva koja vi imate. Iako sam samo beznačajna osoba, moram podijeliti svoja iskustva s vama. Kad sam se vratio u ‚mater’…” Ostali su se iznenadili i pitali: „Što je to ‚mater’? Polaganjem ispita za državnu službu postaje se državni službenik, studiranjem na diplomskom studiju postaje se diplomac, a kao menadžer najviše razine u tvrtki postaje se glavni izvršni direktor, pa što onda znači to ‚mater’? Možeš li to objasniti?” Ta osoba reče: „Znači, vi možete ići na fakultet, studirati na diplomskom studiju, biti poslovni menadžer najviše razine i postati državni službenik, a ja se ne mogu vratiti u svoju alma mater da malo razgledam?” Vidiš? Naljutio se. Iako je ta beznačajna osoba bila slabo obrazovana, ipak je bila tašta. Ostali su rekli: „Svi znamo što znači vratiti se u svoju alma mater. Ne moraš reći da si se vratio u ‚mater’. Samo reci da si se vratio u svoju alma mater.” Ostali su ga zatim pitali koje je razine obrazovanja bila njegova alma mater, je li to bila srednja škola, viša strukovna škola, sveučilište ili diplomski studij. Odgovorio je rekavši: „Nikad nisam išao na fakultet, nikad nisam studirao na diplomskom studiju i nikad nisam polagao ispit za državnog službenika. Zar nije u redu završiti samo osnovnu školu? Kako god!” Bilo mu je neugodno; otkrio je svoje obrazovanje i to se više nije moglo prikriti. Cijelo se vrijeme pretvarao. Tijekom druženja s ostalima nikad im nije otkrio svoju razinu obrazovanja. Sad je sve izašlo na vidjelo, izgubio je obraz, pojurio je prema vratima i pobjegao. Ostali nisu razumjeli zašto je pobjegao i svi su zajedno rekli: „Nisi li završio samo osnovnu školu? Zašto bježiš? A bio si tako ponosan na to!” Ovdje ću završiti priču; to je otprilike to.

U ovoj priči ima pet osoba. O kojoj temi raspravljaju? (O svom akademskom obrazovanju.) Što akademsko obrazovanje zapravo znači ljudima? (To je njihov društveni status.) Akademsko obrazovanje osobe povezano je s njezinim društvenim statusom – to je objektivna činjenica. Zašto ljudi žele raspravljati o svom društvenom statusu? Zašto žele iznijeti svoj društveni status i svoj identitet na vidjelo kao temu za raspravu? Što oni rade? (Hvale se.) Dakle, koji bi trebao biti naslov ove priče? (Uspoređivanje akademskog obrazovanja.) Da je priča naslovljena „Uspoređivanje akademskog obrazovanja”, ne bi li to bilo previše izravno? (Da, bilo bi. Što kažete na „Hvalisanje statusom”?) To je malo previše izravno, nije implicitno i nije dovoljno duboko. Što ako kažemo da je glavni naslov „Rasprava o kapitalu”, a podnaslov „Kako god”? Pomalo je satirično, zar ne? „Rasprava o kapitalu” znači da svatko raspravlja o vlastitom kapitalu, uključujući svoje akademsko obrazovanje i svoj društveni status. Što znači „Kako god”? (Nepriznavanje da je netko drugi bolji.) Točno, ovdje postoji jedna vrsta naravi. „Pa što ako si student diplomskog studija? Pa što ako si obrazovaniji od mene?” Nitko ne priznaje da je itko drugi bolji od njega. To znači raspravljati o kapitalu. Ne čuje li se ovakav razgovor često kad ste u društvu? Ima ljudi koji se hvale bogatstvom svoje obitelji, ljudi koji se hvale prestižnim podrijetlom svoje obitelji, ljudi koji se hvale činjenicom da određeni carevi i slavne osobe nose njihovo prezime, a neki govore o tome koji su fakultet završili, koliko su bili slavni, a čak i maserka u salonu ljepote kaže: „Učila sam masažu od glasovitog učitelja uz stručno korigiranje i osobni nadzor. Na kraju sam stekla zvanje maserke prvog stupnja, a 2000-te su bile moje najslavnije razdoblje…” Ovo „slavno” je ovdje pogrešno upotrijebljeno. Čak i maserka iz uslužne djelatnosti govorila je o svom „najslavnijem razdoblju” – ona se doista hvalisala i razmetala. Ono o čemu uglavnom govorimo u okviru ove teme određeni su razgovori koji se često čuju, ponašanje koje se često viđa i naravi koje se često otkrivaju kad ste u društvu u stvarnom životu. Zašto ljudi govore o takvom kapitalu? Koja je narav ili motivacija ovdje na djelu? Mogu li se te stvari o kojima se govori smatrati slavnima? Slava nema nikakve veze s tim. Dakle, imaju li ljudi koristi od priče o takvim stvarima? (Nemaju.) Govorite li i vi o tim stvarima? (Da.) Znate da od njih nema koristi, pa zašto onda govorite o njima? Zašto ljudi uživaju govoriti o takvim stvarima? (Te su stvari kapital kojim se ljudi hvale.) Koja je svrha hvalisanja njima? (Da bi drugi ljudi njih visoko cijenili.) Zato što nitko ne želi biti obična, svakodnevna osoba. Čak i netko tko je završio osnovnu školu govorio je o povratku u svoju „mater” kako bi je malo razgledao, želeći upotrebom takvog književnog jezika nasamariti druge i otupiti im sposobnost prosuđivanja kako bi o njemu imali visoko mišljenje. Koja je svrha toga da ga drugi visoko cijene? Svrha je u tome da bude iznad drugih, da ima mjesto i položaj među drugima, aureolu na glavi, da ono što govori ima autoritet, da ima podršku drugih i da ima ugled. Kad biste odbacili te stvari i bili obična, prosječna osoba, što biste trebali posjedovati? Prvo, trebao bi imati ispravno stajalište. Kako nastaje to ispravno stajalište? Nastaje čitanjem Božjih riječi i razumijevanjem toga kakav bi stav trebao imati prema određenim stvarima, a koji bi bio u skladu s Božjim namjerama i koji bi ljudi trebali posjedovati sa svojom normalnom ljudskošću – to je ispravno stajalište. Dakle, koje je najprikladnije i najispravnije gledište koje, kao obična, svakodnevna i normalna osoba, treba imati prema svim tim stvarima, prema društvenom statusu, društvenom kapitalu ili obiteljskom podrijetlu i tako dalje? Znate li? Recimo da netko vjeruje u Boga dugi niz godina, vjeruje da je razumio mnoge istine, vjeruje da slijedi Božji put i da je odan Bogu i svojoj dužnosti, a ipak svoj status u društvu i među ljudima te svoju vrijednost smatra vrlo važnima i jako cijeni te stvari, pa se čak često hvali svojim kapitalom, svojim slavnim postignućima i svojom vrijednošću – je li takva osoba doista netko tko razumije istinu? Očito da nije. Dakle, je li netko tko ne razumije istinu osoba koja ljubi istinu? (Nije.) Nije. Kakva je veza između raspravljanja o kapitalu i toga razumije li netko istinu i ljubi li istinu? Zašto kažem da netko tko cijeni svoju vrijednost i hvali se svojim kapitalom nije osoba koja ljubi i razumije istinu? Kako bi netko tko istinski ljubi i razumije istinu trebao pristupiti tim pitanjima društvenog statusa, osobnog kapitala i vrijednosti? Što sve spada u društveni status? Obiteljsko podrijetlo, obrazovanje, ugled, postignuća u društvu, osobni talenti i tvoja etnička pripadnost. Dakle, kako pristupaš tim stvarima da bi potvrdio da si osoba koja razumije istinu? Na ovo bi pitanje trebalo biti lako odgovoriti, zar ne? U teoriji biste trebali puno razumjeti o tom aspektu. Recite što god ste smislili. Nemojte misliti: „Oh, nisam o tome dobro promislio pa ne mogu ništa reći.” Ako niste dobro promislili, samo recite što trenutačno mislite. Ako možete govoriti tek nakon što ste o nečemu promislili, onda se to zove pisanje članaka. Mi sada samo čavrljamo; ne tražim od tebe da napišeš članak. Govori najprije s teorijskog stajališta. (Iz Božjih riječi razumijem da Bog ne gleda koliko je netko obrazovan niti kakav je njegov društveni status, već uglavnom gleda teži li istini, može li primjenjivati istinu i pokorava li se istinski Bogu te obavlja li svoju dužnost u skladu s mjerilom. Ako netko ima visok društveni status i visoko je obrazovan, ali nema duhovno razumijevanje, ne hoda putem težnje istini i ne boji se Boga niti se kloni zla, na kraju će ipak biti eliminiran i neće moći biti postojan u Božjoj kući. Stoga, nečije akademsko obrazovanje i status nisu važni. Važno je teži li osoba istini.) Izvrsno, to je najosnovniji koncept. Zašto kažem da je najosnovniji? Zato što su te teme i taj sadržaj u osnovi ono o čemu ljudi obično govore. Ima li netko drugačije razumijevanje? Neka netko dopuni ono što je već rečeno. (Ako netko može težiti istini, onda može vidjeti da je težnja slavi, dobitku i statusu doista vrsta ropstva, okov koji nosi, i što više teži tim stvarima, to će se osjećati praznije i to će više iskusiti štetu i bol koju slava, dobitak i status uzrokuju ljudima. Kad to shvati i kad vidi nekoga tko te stvari smatra kapitalom, pomislit će da je takva osoba doista jadna.) (Osoba koja istinski ljubi i razumije istinu mjerit će društveni status i ugled pomoću Božjih riječi, gledat će što Bog kaže i zahtijeva, čemu Bog želi da ljudi teže, što će ljudi na kraju dobiti težeći tim stvarima i je li ono što dobiju u skladu s rezultatima koje se Bog nada vidjeti u ljudima.) Dotakli ste se toga, ali ima li ono što govorite puno veze s istinom? Jeste li u stanju to procijeniti? Većina ljudi ima neko osjetilno znanje, a kad bih vas zamolio da održite propovijed, to bi bila propovijed poticanja. Zašto kažem da bi to bila propovijed poticanja? Propovijed poticanja je propovijed u kojoj ljudima dajete savjete i ohrabrujete ih – njome se ne mogu riješiti stvarni problemi. Iako svaka rečenica može zvučati ispravno i razumno, u skladu s ljudskim razumom i racionalnim zahtjevima, ona ima malo veze s istinom – samo je djelić površnog i osjetilnog ljudskog znanja. Kad bi ti te riječi podijelio s drugima u zajedništvu, bi li mogao riješiti probleme i poteškoće ljudi u njihovom izvoru? Ne, ne bi, i zato kažem da bi to bila propovijed poticanja. Ako ne možeš riješiti poteškoće i probleme ljudi u njihovom izvoru, onda probleme ljudi ne rješavaš pomoću istine. Oni koji ne razumiju istinu uvijek će zagovarati znanje, ugled i status te neće moći pobjeći od stega i ropstva tih stvari.

Razmislite o ovome – kako biste trebali pristupati ljudskoj vrijednosti, društvenom statusu i obiteljskom podrijetlu? Koji je ispravan stav koji biste trebali imati? Prije svega, trebali biste iz Božjih riječi vidjeti kako On pristupa tom pitanju; jedino ćete tako shvatiti istinu i nećete činiti ništa što se protivi istini. Dakle, kako Bog gleda na nečije obiteljsko podrijetlo, društveni status, obrazovanje koje je stekao i bogatstvo koje posjeduje u društvu? Ako na stvari ne gledaš na temelju Božjih riječi, ako ne možeš stati na Božju stranu i prihvatiti stvari od Boga, tada će način na koji gledaš na stvari zasigurno donekle odstupati od onoga što Bog namjerava. Ako ne odstupa puno, samo s malom razlikom, onda to nije problem; ako je način na koji gledaš na stvari u potpunoj suprotnosti s onim što Bog namjerava, onda je to u neskladu s istinom. Što se Boga tiče, na Njemu je što ljudima daje i koliko im daje, a društveni status ljudi također je određen od Boga i nipošto nije nešto što je osmislila ijedna osoba. Ako Bog učini da netko trpi poteškoće i siromaštvo, znači li to da nema nade da ta osoba bude spašena? Ako je njezina vrijednost mala i dio je najnižeg sloja društva, zar je Bog neće spasiti? Ako ima nizak društveni status, je li onda njezin status nizak i u Božjim očima? Ne nužno. O čemu to ovisi? Ovisi o putu kojim ta osoba hoda, o njezinoj težnji i njezinu stavu prema istini i Bogu. Ako je društveni status neke osobe vrlo nizak, obitelj vrlo siromašna, a razina obrazovanja niska, ali ona na praktičan način vjeruje u Boga te ljubi istinu i pozitivne stvari, je li onda u Božjim očima njezina vrijednost velika ili mala, je li plemenita ili niska? Ona je dragocjena. Gledajući iz te perspektive, o čemu ovisi nečija vrijednost – bila ona velika ili mala, plemenita ili niska? Ovisi o tome kako te Bog vidi. Ako te Bog vidi kao nekoga tko teži istini, tada imaš vrijednost i dragocjen si – ti si dragocjena posuda. Ako Bog vidi da ne težiš istini i da se ne daješ iskreno za Njega, tada si bezvrijedan i nisi dragocjen – ti si niska posuda. Koliko god bio visoko obrazovan ili koliko god visok bio tvoj društveni status, ako ne težiš istini niti je razumiješ, tvoja vrijednost nikada ne može biti velika; čak i ako te mnogi ljudi podržavaju, uzvisuju i obožavaju, i dalje si obično smeće. Dakle, zašto Bog tako gleda na ljude? Zašto Bog takvu „plemenitu” osobu, s tako visokim društvenim statusom, s toliko ljudi koji je uzvisuju i dive joj se, čak i s tako visokim ugledom, vidi kao nisku? Zašto je način na koji Bog gleda na ljude potpuno suprotan gledištima koja ljudi imaju o drugima? Postavlja li Bog Sebe namjerno protiv ljudi? Nipošto ne. To je zato što je Bog istina, Bog je pravednost, dok je čovjek iskvaren i nema istine ni pravednosti, a Bog mjeri čovjeka Svojim vlastitim mjerilom, a Njegovo mjerilo je istina. Možda to zvuči pomalo apstraktno, pa recimo to drugačije. Božje mjerilo temelji se na stavu osobe prema Bogu, njezinu stavu prema istini i prema pozitivnim stvarima – to više nije apstraktno. Recimo da neka osoba ima visok društveni status, visoku razinu obrazovanja, vrlo je obrazovana i kulturna, te ima osobito slavnu i sjajnu obiteljsku povijest, ali postoji jedan problem: ona ne voli pozitivne stvari, iz dubine srca osjeća odbojnost, gađenje i mržnju prema Bogu, a kad se pojavi bilo što povezano s Bogom, s temama o Bogu ili Božjem djelu, ona škrguće zubima od mržnje, oči joj sijevaju, pa čak želi i udariti druge ljude. Kad god netko spomene temu povezanu s Bogom ili istinom, ona osjeća odbojnost i neprijateljstvo, i njezina životinjska priroda izbija na vidjelo. Je li takva osoba dragocjena ili bezvrijedna? Koliko u Božjim očima vrijedi njezino akademsko obrazovanje, njezin takozvani društveni status i društveni ugled? Baš ništa. Kako Bog gleda na takve ljude? Kako Bog karakterizira takve ljude? Takvi su ljudi đavli i Sotone, oni su najbezvrjedniji bijednici vrijedni prezira. Gledajući sada, što je osnova za utvrđivanje nečije vrijednosti kao plemenite ili niske? (Osnova je stav te osobe prema Bogu, istini i pozitivnim stvarima.) Tako je. Prije svega, čovjek mora razumjeti kakav je Božji stav. Razumjeti Božji stav te razumjeti načela i mjerila po kojima Bog donosi sud o ljudima, a zatim mjeriti ljude na temelju načela i mjerila po kojima se Bog odnosi prema ljudima - samo to je najtočnije, najprikladnije i najpravednije. Sada imamo osnovu za mjerenje ljudi, pa kako bismo to trebali konkretno provesti u djelo? Na primjer, neka je osoba vrlo visoko obrazovana i popularna gdje god da se pojavi, svi o njoj misle dobro i drugima se čini da ima sjajne izglede – hoće li onda ona u Božjim očima sigurno biti plemenita? (Ne nužno.) Kako bismo trebali procijeniti tu osobu? Plemenitost i niskost osobe ne temelje se na njezinom društvenom statusu niti na akademskom obrazovanju, a još se manje temelje na etničkoj pripadnosti, i, naravno, ne temelje se na nacionalnosti osobe. Na čemu se moraju temeljiti? (Mora se temeljiti na Božjim riječima i na stavu osobe prema istini i Bogu.) Točno. Na primjer, došli ste iz kontinentalne Kine u SAD, i čak i ako jednog dana postanete američki državljani, hoće li se vaša vrijednost i vaš status promijeniti? (Neće.) Ne, neće; i dalje ćeš to biti ti. Ako vjeruješ u Boga, a ne možeš zadobiti istinu, i dalje spadaš među one koji će propasti. Neki površni ljudi ne vjeruju istinski u Boga niti teže istini, oni slijede svjetovni svijet i, nakon što postanu američki državljani, kažu: „Vi Kinezi” i „Vi ljudi iz kontinentalne Kine.” Recite Mi, jesu li takvi ljudi plemeniti ili niski? (Niski.) Tako su niski! Ponašaju se kao da su postali plemeniti time što su stekli američko državljanstvo – nisu li baš površni? Baš su površni. Ako osoba može pristupiti slavi i dobitku, društvenom statusu, bogatstvu i akademskim postignućima s običnim srcem – naravno, to obično srce ne znači da si već iskusio te stvari i otupio, već da imaš mjerilo i to ne smatraš najvažnijim stvarima u svom životu, a mjerila i načela kojima mjeriš te stvari i gledaš na njih, kao i tvoje vrijednosti, su se promijenili, a ti možeš tim stvarima ispravno pristupati i gledati na njih s običnim srcem – što to dokazuje? To dokazuje da si oslobođen od vanjskih stvari kao što su takozvani društveni status, ljudska vrijednost i tako dalje. Možda to nećete moći postići upravo sada, ali kad uistinu budete razumjeli istinu, moći ćete prozreti te stvari. Dat ću vam primjer. Netko susretne imućnu braću i sestre te vidi da nose samo markiranu odjeću i da izgledaju dobrostojeće, i ne zna kako s njima razgovarati ili družiti se, pa se ponizi, ulaguje se i laska imućnoj braći i sestrama i ponaša se odbojno – ne ponižava li se time? Ovdje nešto njime upravlja. Kad neki ljudi sretnu imućnu ženu, obraćaju joj se s „velika sestro”, a imućnom muškarcu s „veliki brate”. Uvijek se nastoje ulagivati tim ljudima i preporučiti se. Kad vide nekog siromašnog i neuglednog, sa sela i slabog obrazovanja, gledaju na njega svisoka i ne posvećuju mu nikakvu pažnju, a njihov se stav mijenja. Postoje li takvi običaji i u crkvi? Postoje i ne možete to poreći, jer među vama ima nekih koji su očitovali upravo takvo ponašanje. Neki oslovljavaju s „veliki brate”, neki s „velika sestro”, a neki s „teto” – to su ozbiljni društveni običaji. Sudeći po njihovom ponašanju, to nisu ljudi koji teže istini, i oni ne posjeduju ni najmanje istina-stvarnosti. Većina vas je takva, i ako se takve osobe ne promijene, na kraju će sve biti eliminirane. Iako ta pogrešna gledišta ne utječu na ljudsko prihvaćanje istinitog puta, ona mogu utjecati na njihov ulazak u život i izvršavanje njihovih dužnosti; ako nisu ljudi koji prihvaćaju istinu, vjerojatno će izazvati ometanja u crkvi. Ako možeš razumjeti Božju namjeru, onda možeš dokučiti načela i mjerila po kojima se te stvari mjere. Postoji još jedan aspekt, a to je da bez obzira na to kakav društveni status ili obrazovanje osoba ima, ili kakvog je obiteljskog porijekla, jednu činjenicu moraš priznati: tvoja akademska postignuća i obiteljsko podrijetlo ne mogu promijeniti tvoj karakter niti mogu utjecati na tvoju narav. Nije li tako? (Jest.) Zašto to kažem? U kakvoj god obitelji osoba bila rođena ili kakvo god obrazovanje kasnije stekla, bilo da postane visoko obrazovana ili ne postane, i u kakvom god društvenom okruženju bila rođena, bio njezin društveni status visok ili nizak, njezine su iskvarene naravi potpuno iste kao i kod bilo koga drugog. Svi su isti – to je neizbježno. Tvoj društveni status i tvoja vrijednost ne mogu promijeniti činjenicu da si pripadnik ljudskog roda kojeg je Sotona iskvario, niti mogu promijeniti činjenicu da si iskvareno ljudsko biće s iskvarenim naravima koje se protivi Bogu. Što time mislim? Mislim da, u koliko god imućnoj obitelji bio rođen ili koliko god bio visoko obrazovan, i dalje imaš iskvarene naravi; bez obzira na to jesi li plemenit ili nizak, bogat ili siromašan, visokog ili niskog statusa, i dalje si iskvareno ljudsko biće. Stoga ste svi jednaki nakon što ste prihvatili Božje djelo, a Bog je pravedan i pravičan prema svima. Nije li to razumijevanje koje bi ljudi trebali imati? (Da.) Koju to osobu Sotona nije iskvario i koja osoba nema iskvarene naravi zbog svog visokog društvenog statusa i zbog toga što je rođena u najplemenitijoj rasi cijelog čovječanstva? Je li ta tvrdnja opravdana? Je li se to ikada dogodilo u povijesti čovječanstva? (Nije.) Ne, nije. Zapravo, nijedno ljudsko biće, uključujući Joba, Abrahama, one proroke i drevne svece, kao i Izraelce, nije moglo izbjeći život s ovom nepobitnom činjenicom: živeći na ovom svijetu, cijelo je čovječanstvo iskvareno od Sotone. Dok Sotona kvari čovjeka, njega ne zanima jesi li ti visoko obrazovan, kakva je tvoja obiteljska povijest, koje je tvoje prezime niti koliko je veliko tvoje obiteljsko stablo, konačni je rezultat: ako živiš među ljudima, Sotona te je iskvario. Stoga, činjenicu da imaš sotonske iskvarene naravi i da živiš sa svojim sotonskim iskvarenim naravima ne mogu promijeniti tvoja vrijednost i tvoje akademsko obrazovanje. Nije li to razumijevanje koje bi ljudi trebali imati? (Da, jest.) Jednom kad to shvatite, kako ćete se u budućnosti odnositi prema nekome tko se bude razmetao svojim darovima i zaslugama, ili kad opet među sobom otkrijete nekoga „nadmoćnog”? (Odnosit ću se prema njemu u skladu s Božjim riječima.) Točno. Kako ćete se odnositi prema njemu u skladu s Božjim riječima? Ako ga iz dokolice počnete omalovažavati i ismijavati, govoreći: „Vidi koliko si obrazovan, čime se razmećeš? Opet govoriš o svojim zaslugama, ali možeš li dobro izvršavati svoju dužnost? Koliko god bio visoko obrazovan, nije li i tebe Sotona iskvario?” – je li dobro na ovaj se način odnositi prema njemu? To nije u skladu s načelima niti je nešto što bi osoba s normalnom ljudskošću trebala činiti. Dakle, kako bi se trebao odnositi prema njemu, a da je u skladu s načelima? Ne bi se trebao ugledati na njega, ali ga ne bi trebao ni omalovažavati – nije li to kompromis? (Jest.) Je li ispravno činiti kompromis? Ne, nije. Trebao bi se ispravno odnositi prema njemu, i ako mu možeš pomoći istinom koju razumiješ, onda mu pomozi. Ako mu ne možeš pomoći, onda, ako si vođa i vidiš da on odgovara određenoj dužnosti, onda ga postavi da izvršava tu dužnost. Nemoj ga gledati svisoka zato što ima neku visoku razinu obrazovanja, misleći: „Pih, kakva je korist od visokog obrazovanja? Razumiješ li istinu? Ja nisam visoko obrazovan, ali sam i dalje vođa. Dobrog sam kova, bolji sam od tebe, pa ću te omalovažavati i osramotiti!” To je zlobno i bez ljudskosti. Što znači „ispravno se odnositi prema njemu”? To znači rješavati stvari prema istina-načelima. Koje je ovdje istina-načelo? Pravedno se odnositi prema ljudima. Nemojte imati visoko mišljenje o ljudima i ugledati se na njih, niti se nemojte ponižavati pred njima i osjećati se kao da ste manje vrijedni od njih, nemojte im ni laskati, nemojte ih gaziti niti omalovažavati; oni možda ni sami ne smatraju da su vrlo vrijedni i možda se ne razmeću. Je li ispravno to što se ti uvijek bojiš da će se oni razmetati pa zato stalno gaziš po njima? Ne, nije ispravno. To je podlo i bez ljudskosti – ako ne naginješ previše na jednu stranu, naginješ previše na drugu. Odnositi se prema ljudima ispravno, odnositi se prema ljudima pravedno – to je načelo. To načelo zvuči jednostavno, ali ga nije lako provesti u djelo.

Prije nekog vremena jedan se vođa spremao preseliti. Rekao sam mu da sa sobom može povesti vođe timova i članove povezane s tim poslom, kako bi im bilo lakše raspravljati zajedno o poslu. Ono što sam rekao nije bilo teško razumjeti – čovjek to shvati čim čuje. Na kraju, to osoblje koje je poveo sa sobom imalo je prilične „kvalifikacije”: neki su mu donosili čaj, neki su mu prali noge i masirali leđa – sve same ulizice. Koliko je samo odvratan bio taj vođa? Bila je ondje i osoba sa zaraznom bolešću koja mu se svakodnevno ulagivala i laskala mu, pratila ga uokolo i služila mu. On je čak bio spreman riskirati da se zarazi tom bolešću kako bi mogao uživati u laskanju. Konačno, budući da se toj osobi vratila bolest nakon što su se preselili, taj je lažni vođa bio razotkriven. Stoga, bez obzira na to razumiju li ljudi istinu ili ne, nipošto ne smiju činiti loše stvari, ne smiju činiti stvari oslanjajući se na svoje ambicije i želje niti imati način razmišljanja osobe koja iskušava sreću, jer Bog ispituje ljudska srca i ispituje svu zemlju. Što „sva zemlja” obuhvaća? Obuhvaća i materijalne i nematerijalne stvari. Ne pokušavaj mjeriti Boga, Božji autoritet ili Božju svemogućnost svojim umom. Ljudi su stvorena bića i njihov je život tako beznačajan – kako mogu izmjeriti veličinu Stvoritelja? Kako mogu izmjeriti svemogućnost i mudrost Stvoritelja u Njegovom stvaranju svega i Njegovoj suverenosti nad svim? Nipošto ne smijete činiti neuke stvari niti zlo. Činjenje zla neizbježno će izazvati odmazdu, a jednog dana kad te Bog razotkrije, suočit ćeš se s posljedicama koje nećeš moći podnijeti i tog ćeš dana plakati i škrgutati zubima. Moraš se vladati sa samosviješću. Bilo bi bolje da se u određenim stvarima, prije nego što te Bog razotkrije, usporediš s Božjim riječima, promisliš o sebi i da ono zakopano izneseš na vidjelo, otkriješ vlastite probleme, a zatim tragaš za istinom kako bi ih riješio – nemoj čekati da te Bog razotkrije. Kad te Bog razotkrije, ne postaješ li tada pasivan? Tada si već počinio prijestup. Od trenutka kad te Bog ispituje do trenutka kad si razotkriven, tvoja vrijednost i Božje mišljenje o tebi možda se mogu jako promijeniti. To je zato što, dok te Bog ispituje, On ti daje prilike i polaže Svoje nade u tebe, sve do trenutka kad budeš razotkriven. Kakvo je Božje raspoloženje od trenutka kada položi Svoje nade u nekoga do trenutka kad se te nade na kraju izjalove? Raspoloženje jako padne. Kakvu će to posljedicu imati za tebe? U manje ozbiljnim slučajevima, možeš postati predmet Božjeg gnušanja i bit ćeš stavljen po strani. Što znači „stavljen po strani”? To znači da ćeš biti zadržan i promatran. Kakva će posljedica biti u ozbiljnijim slučajevima? Bog će reći: „Ova je osoba pošast i ne zaslužuje čak ni služiti. Nipošto neću spasiti ovu osobu!” Jednom kad Bog oblikuje tu ideju, više nećeš imati baš nikakav ishod, a kad se to dogodi, možeš padati ničice i krvariti, ali to neće pomoći, jer Bog ti je već dao dovoljno prilika, ali ti se nikada nisi pokajao i otišao si predaleko. Stoga bi, kakve god probleme imao ili kakvu god iskvarenost razotkriješ, uvijek trebao promišljati o sebi i spoznati sebe u svjetlu Božjih riječi ili zamoliti braću i sestre da ti ukažu na te stvari. Najvažnije je da prihvatiš Božje ispitivanje, dođeš pred Njega i zamoliš Ga da te prosvijetli i osvijetli. Koju god metodu koristio, rano otkrivanje problema, a zatim njihovo rješavanje učinak je koji se postiže samoispitivanjem, i to je najbolje što možeš učiniti. Ne smiješ čekati da te Bog razotkrije i eliminira prije nego što osjetiš kajanje, jer tada će biti prekasno za žaljenje! Je li Bog jako gnjevan ili obilno milosrdan kad nekoga razotkrije? To je teško reći, to je nepoznanica, i neću ti dati to jamstvo – put kojim hodaš ovisi o tebi. Znate li koja je Moja odgovornost? Govorim vam sve što imam za reći, svaku riječ koju trebam reći, ne izostavljajući ni jednu jedinu riječ. Koju god metodu koristio, bilo da se radi o pisanim riječima, pripovijedanju ili izradi kratkih programa, u svakom slučaju, različitim sredstvima prenosim istinu koju Bog želi da razumijete, a istovremeno vas obavještavam o problemima koje mogu vidjeti. Upozoravam vas, podsjećam i potičem, te vam pružam određenu opskrbu, pomoć i podršku. Ponekad kažem i oštre riječi. To je Moja odgovornost, a na tebi je kako ćeš nastaviti ostatak puta. Ne trebaš analizirati Moj govor ni izraze lica, i ne moraš pozorno promatrati kakvo je Moje mišljenje o tebi – ne trebaš to činiti. Tvoj budući ishod nema nikakve veze sa Mnom; povezan je samo s onim čemu ti sam težiš. Danas govorim otvoreno i iskreno, potpuno jasno. Jeste li čuli i razumjeli svaku riječ i svaku rečenicu koju sam rekao, i ono što moram reći, što bih trebao reći i što sam rekao u prošlosti? Nema ničeg apstraktnog u onome što govorim, ničega što vi ne razumijete; sve ste razumjeli i time je Moja odgovornost ispunjena. Nemojte misliti da i dalje moram paziti na vas nakon što završim s govorom, da sam i dalje odgovoran za vas i da ću vas voditi za ruku do samoga kraja. Svi vi vjerujete u Boga već nekoliko godina, odrasli ste, a ne mala djeca. Imate vođe koji su odgovorni za vas kad nešto radite, to nije Moja odgovornost. Ja imam Svoj opseg posla, Svoj opseg odgovornosti; ne moram, niti bih to mogao, pratiti svakog od vas i neprestano vas nadzirati i poticati – nisam obvezan to činiti. Što se tiče onoga čemu vi težite, što govorite i činite u privatnosti, i kojim putem idete, ništa od toga nema nikakve veze sa Mnom. Zašto kažem da nema nikakve veze sa Mnom? Ako svoje dužnosti u Božjoj kući možete izvršavati na prikladan i ispravan način, Božja kuća će do kraja biti odgovorna za vas. Ako ste voljni izvršavati svoju dužnost, platiti cijenu, prihvatiti istinu i postupati prema načelu, tada će vas Božja kuća voditi, opskrbljivati vas i uzdržavati; ako niste voljni izvršavati svoju dužnost te želite ići raditi i zarađivati novac, vrata Božje kuće širom su otvorena i bit ćete srdačno ispraćeni. Međutim, ako u Božjoj kući uzrokujete ometanja, činite zlo i radite probleme, tada bez obzira na to tko čini zlo, Božja kuća ima upravne odluke i radne aranžmane, i s vama će se pozabaviti prema tim načelima. Razumijete li? Svi vi godinama vjerujete u Boga, pročitali ste mnogo Božjih riječi i svih ovih godina prisustvovali ste okupljanjima i slušali propovijedi, pa zašto se niste ni najmanje pokajali niti preobrazili? Ima mnogo ljudi koji su godinama slušali propovijedi i razumjeli neke istine, ali se još uvijek nisu pokajali i svoje dužnosti i dalje izvršavaju površno – ti su ljudi u opasnosti. Reći ću vam kako stvari doista stoje: nemojte stalno očekivati da vas pazim, da se brinem o vama i učim vas držeći za ruku kako biste učinili nešto praktično i učinkovito. Ako vas ne promatram ili vas ne nadzirem i ne potičem, a vi postanete površni i posao uspori, tada ste gotovi. To pokazuje da svoju dužnost izvršavate bez ikakve odanosti i da ste svi tek službenici. Reći ću vam, Moja služba je izvršena i nisam obvezan brinuti se o vama. To je zato što Duh Sveti djeluje na vama i ispituje vas u tim stvarima; ono što sam trebao učiniti, učinjeno je, ono što sam trebao reći, rečeno je, držao sam se Svoje službe, ispunio sam Svoju odgovornost, a ono što preostaje jest da vi preuzmete odgovornost za svoje postupke i ponašanje. Ako ne prihvaćate istinu, već ste neprestano površni i uopće ne pomišljate na to da se pokajete, tada vaša kazna i vaša eliminacija neće imati nikakve veze sa Mnom.

Jedan aspekt priče koju sam upravo ispričao odnosio se na to kako gledati na društveni status ljudi, njihovu vrijednost, obiteljsko podrijetlo i akademsko obrazovanje i tako dalje, te koja su mjerila i načela po kojima treba gledati na te stvari; drugi se aspekt odnosio na to kako pristupati tim stvarima i kako prozreti njihovu bit. Jednom kad prozreš bit tih stvari, više nećeš biti sputan njima i nećeš živjeti po njima čak iako su one možda još uvijek prisutne u tvom srcu. Kad vidiš nevjernika kako se razmeće svojom slavnom poviješću studiranja i stjecanja magisterija ili doktorata, kakvo je tvoje gledište i tvoj stav? Ako kažeš: „Prijediplomski studij na sveučilištu nije ništa. Ja sam završio diplomski studij prije mnogo godina”, ako tako razmišljaš, tada će to za tebe biti problematično i to pokazuje da se u svojoj vjeri u Boga nisi puno promijenio. Ako te pitaju za obrazovanje, a ti kažeš: „Nisam završio ni osnovnu školu, ne znam napisati ni sastavak”, te oni vide da si nitko i ništa i počnu te ignorirati, nije li to onda baš savršeno? Možeš izdvojiti vrijeme kako bi više čitao Božje riječi i kako bi više obavljao svoju dužnost, i to je ispravno. Koja je svrha čavrljanja s nevjernicima i bezvjernicima o beznačajnim temama? Ako te netko omalovažava kad mu kažeš da imaš nisku razinu obrazovanja i da nemaš društveni status, što ćeš učiniti? Ne uzimaj to k srcu i ne osjećaj se sputano, pusti ga da govori, neka kaže što god želi, to tebi ništa ne znači. Sve dok to ne ometa tvoju težnju istini u vjeri u Boga, onda je to u redu. Ovo je zapravo sporedna tema, ali kroz ono što ljudi izražavaju u svakodnevnom životu, može se vidjeti da oni pridaju veliku važnost tim stvarima koje se tiču kapitala i da ih uvijek nose u srcu. To ne samo da može utjecati na govor i ponašanje ljudi, već može utjecati i na njihov ulazak u život i njihov odabir ispravnog puta vjere u Boga. U redu, neću više govoriti o ovakvoj temi. Vratimo se temi o kojoj smo prošli put razgovarali u zajedništvu i nastavimo razgovarati o različitim očitovanjima antikrista i raščlanjivati ih.