Dodatak: Priča o Dabau i Xiaobau

Prije nego što danas formalno započnemo naš razgovor u zajedništvu, dopustite Mi da vam ispričam jednu priču. Volite li svi slušati priče? (Da.) Postoji li kakvo načelo kad je riječ o slušanju priča? Kod priča koje se pričaju ti bi trebao biti u stanju shvatiti aspekt istine, razumjeti aspekt Božjih namjera, prepoznati aspekt ljudske priroda-biti ili otkriti unutar priče istina-stvarnost koju bi ljudi trebali primjenjivati i u koju bi trebali ući. To je smisao pričanja priča, a ne isprazno brbljanje te zasigurno ne ogovaranje. Kada slušaju priče, neki ljudi shvaćaju samo događaje – kakvi su to ljudi? (Ljudi lošeg kova.) Biti lošega kova znači biti plitkoga uma i takvim ljudima uglavnom nedostaje duhovno razumijevanje. Bez obzira na to koju priču slušaju, mogu samo zapamtiti događaje ili izvući nekoliko propisa iz priče, ali kada su u pitanju razne istine koje bi ljudi trebali shvatiti iz priče, oni ih ne dokučuju, ne razumiju niti ih shvaćaju. Nije li takvo ponašanje pokazatelj najslabijeg duhovnog razumijevanja? (Jest.) Je li itko među vama pokazao ovakvo ponašanje nakon što je poslušao neku priču? Nakon što su čuli priču, takvi ljudi nisu mnogo razumjeli, smatrali su da priča nema smisla i nije bilo važno je li ispričana ili ne. Imaju li takvi ljudi sposobnost shvaćanja? Kada slušate priču, možete li zadobiti neku korist iz događaja u njoj? Bez obzira na to možete li razumjeti istinu u njoj, trebali biste razumjeti načelo koje sam upravo spomenuo u vezi sa slušanjem priča. A sada krenimo s pričom.

Bio jednom jedan dječak po imenu Xiaobao. Nedavno je u njegovu kuću došao jedan čovjek, koji je često išao propovijedati evanđelje sa Xiaobaovim roditeljima. Jednog dana, Xiaobaovi su roditelji izašli nešto obaviti, ostavivši tog čovjeka i Xiaobaoa same kod kuće. Naša priča počinje ovdje. Budući da Xiaobao nije dobro poznavao tog čovjeka, ovaj mu je odlučio prići i dodvoriti se Xiaobaou dok se igrao. Rekao je Xiaobaou da ga poznaje i da čak zna njegovo ime. Xiaobaoa je to razveselilo i pomislio je da taj čovjek ne može biti loš. Tada je čovjek upitao Xiaobaoa: „Xiaobao, jesu li me tvoji roditelji ikada spomenuli dok su razgovarali?” Xiaobao je na trenutak razmislio i rekao: „Ne znam.” Čovjek je rekao: „Ti si pošteno dijete, a dobra djeca govore ono što znaju.” Ponovno je upitao Xiaobaoa: „Jesu li me tvoji roditelji ikada spomenuli ili ne?” Xiaobao je ponovno rekao da ne zna. Čovjek je nastavio: „Xiaobao, budi dobar, ako mi kažeš istinu, dat ću ti slatkiše.” Xiaobao je razmislio na trenutak, ali je ipak rekao da ne zna. Čovjek je razmišljao: „Kako da ga natjeram da mi kaže istinu?” Razmislio je na trenutak, a zatim rekao Xiaobaou: „Xiaobao, tvoji roditelji vjeruju u Boga, kao i ja. Ja sam najbolji prijatelj tvojih roditelja. Svo troje vjerujemo u Boga, a i ti vjeruješ u Boga. Znaš li ti kakvu djecu Bog voli?” Xiaobao je razmislio i rekao: „Ne znam.” Čovjek je rekao: „Bog voli poštenu djecu, onu koja ne lažu. Kad nešto znaju, kažu da znaju, a kad ne znaju, kažu da ne znaju. To je pošteno dijete, a Bog voli takvu djecu.” Xiaobao je razmislio o tome i rekao: „U redu.” Zatim je prestao govoriti da ne zna. Čovjek je nastavio: „Ako mi kažeš istinu, bit ćeš pošteno dijete, dijete koje Bog voli.” Xiaobao je razmislio o tome i rekao: „U redu onda.” Čovjek je upitao: „Što znači ‚u redu onda’?” Xiaobao je rekao: „To znači da su moji roditelji nešto rekli o tebi prije.” Zatim ga je čovjek nastavio ispitivati što su rekli i više je puta rekao Xiaobaou neka bude pošteno dijete i neka ne laže. Xiaobao je rekao: „Mama i tata su rekli da nisi dobar čovjek. Rekli su da nisi baš pošten i da bi trebali biti oprezni kada razgovaraju s tobom.” Čovjek je ponovno upitao: „Što su još mama i tata rekli?” Xiaobao je odgovorio: „Ne sjećam se.” „Budi dobar dečko!” rekao je čovjek. Tada je Xiaobao odgovorio: „Mama i tata su rekli da ti ne bi trebali sve govoriti.” Zatim ga je čovjek nastavio ispitivati te mu je Xiaobao puno toga rekao. Čovjek se osjećao sve nelagodnije i rekao je Xiaobaou: „Xiaobao, ti si tako dobro dijete, dijete koje Bog voli jer si poštena osoba i govoriš mi sve što znaš.” Tada Xiaobao više nije bio toliko na oprezu pred tim čovjekom kao u početku i više nije odgovarao s „Ne znam” na sva njegova pitanja. Htio je čovjeku reći sve, sve što taj čovjek nije znao – samo ga je trebao pitati. Čovjek je također otkrio Xiaobaou: „Moj je nadimak Dabao, vidiš, ti se zoveš Xiaobao, a ja se zovem Dabao. Ne bismo li trebali postati najbolji prijatelji?” Xiaobao je odgovorio: „Da.” I tako su nastavili razgovarati. Razgovarali su o mnogim stvarima i što su više razgovarali, to su se sretnije osjećali. Xiaobao je također dobio malo slatkiša i prestao je biti oprezan prema tom čovjeku. Tada je čovjek postavio sljedeći zahtjev Xiaobaou: „Ubuduće, ako tvoji mama i tata ponovno nešto kažu o meni, možeš li mi reći?” Xiaobao je rekao: „Naravno, jer smo dobri prijatelji.” Xiaobao više nije bio na oprezu pred tim čovjekom i ovaj je od njega dobio informacije koje je želio. Od tog dana postali su jako dobri prijatelji. Kad god bi Xiaobaovi mama i tata rekli nešto o tom čovjeku, Xiaobao bi mu to odmah rekao. Čovjek je također obećao Xiaobaou: „Nipošto neću reći tvojoj mami i tvom tati o onome što se dogodilo između nas, to je naša tajna. Ubuduće, ako ti ikad zatreba nešto ukusno za jelo ili nešto zabavno čime se možeš igrati, zasigurno ću ti to kupiti. A ako ima nešto što ne želiš da tvoji mama i tata znaju, čuvat ću tu tajnu za tebe.” Tako se Xiaobao osjećao još opuštenije i svim mu je srcem vjerovao. Održavao je iskren kontakt s njim i postali su „zaista dobri prijatelji”.

Tu je kraj priče. U njoj nema mnogo likova, već samo dva glavna, Dabao i Xiaobao, te se bavi specifičnom temom kako čovjek zvani Dabao pokušava navesti dijete po imenu Xiaobao na pogrešan put, privoljeti ga i pridobiti ga da podijeli s njim određene informacije koje ga zanimaju. O tome se radi u ovoj priči i dijalogu. Što možemo izvući iz ove jednostavne radnje i dijaloga? O čijim se osobinama ovdje prvenstveno raspravlja: o djetetu ili odrasloj osobi? (Odrasloj osobi.) Dakle, što je prikazano ovdje? Koja je glavna tema priče? Glavna je tema to da navedena odrasla osoba koristi razna sredstva kako bi postigla svoj cilj. Jeste li shvatili koja je sredstva čovjek koristio? (Pridobivanje i zaluđivanje.) Koristio je nagrade kako bi pridobio dijete i birao ispravne riječi kako bi ga zaludio te ga je čak i mamio. Što je koristio kako bi ga namamio? Pogodnosti. Mamio je dijete nudeći mu pogodnosti. Pridobivanje, mamljenje i zaluđivanje – ovdje je riječ o kombinaciji mamljenja i zaluđivanja, uz uporabu ispravnih riječi u svrhu mamljenja, uključujući i pomalo prijeteće tonove. Te riječi možda zvuče ispravno, no za što ih je čovjek koristio? (Kako bi ostvario vlastiti cilj.) Koristio ih je kako bi ostvario svoje skrivene namjere. Sredstva koja je koristio u osnovi su jasna. Je li ovo ponašanje normalne ljudskosti? (Nije.) Kojem onda aspektu Sotonine iskvarene naravi pripada ovakvo ponašanje? (Opačini.) Zašto kažemo opačina umjesto podlost? Opačina zadire dublje od podlosti: ona je podmuklija, tajnovitija, više navodi na pogrešan put i teže ju je spoznati. Opačina sadrži u sebi mamljenje, nagovaranje, pridobivanje, vrbovanje, podmićivanje i iskušavanje. Ovakvi postupci i ponašanja uvelike nadilaze podlost te su nesumnjivo opaki. Čovjek nije rekao: „Ako mi ne kažeš, šakom ću te, nogom ću te ili nožem ću te!” Nije koristio takve metode te, izvana, nije djelovao zlonamjerno. Međutim, to je još više zastrašujuće od zlonamjernosti – to je opačina. Zašto kažem da je to opačina? Većina ljudi obično može spoznati podlost, ali metoda ovog čovjeka je podlija. Naizgled se služi uglađenim riječima koje su u skladu s ljudskim osjećajima; ali u stvarnosti se, duboko u njemu, nalaze skrivenije stvari. Njegovi postupci i metode prikriveniji su i podmukliji od podlosti koju ljudi obično vide i s kojom se susreću. Njegove su taktike profinjenije, dvoličnije i više navode na pogrešan put. To je opačina.

Možete li razlikovati i razlučiti otkrivenje tuđe opake naravi i opakog ponašanja u svakodnevnom životu? Iako podli pojedinci mogu biti prilično taktični, većina ih ljudi može prozreti nakon što provedu neko vrijeme u kontaktu s njima. Međutim, osobe opake naravi nije tako lako prozreti. Ako ne sagledate bit ili posljedice, ne možete ih prozreti. Opake su osobe još podmuklije od onih podlih i ne možeš ih prozreti nakon samo nekoliko rečenica. Kada su u pitanju ljudi opake naravi, neko vrijeme ili u kratkom razdoblju možda nećeš moći uvidjeti ili shvatiti zašto nešto rade i zašto govore ili se ponašaju na određen način. Jednog dana, kada ih se u potpunosti razotkrije i ogoli, tada će svi konačno otkriti kakvi su. To je više od puke podlosti – to je opačina. Stoga razlučivanje opake naravi zahtijeva određeno vrijeme te je ponekad potrebno da prvo posljedice izađu na vidjelo kako bi se to moglo razlučiti – to nije nešto što se može razlučiti brzo. Na primjer, veliki crveni zmaj navodi čovječanstvo na pogrešan put desetljećima, a tek je sada mali broj ljudi stekao određenu sposobnost razlučivanja. Veliki crveni zmaj često govori stvari koje zvuče najbolje i koje su najviše u skladu s ljudskim predodžbama, podižući stijeg služenja narodu kako bi zaludio ljude i stijeg pravde kako bi protjerao neistomišljenike, nanoseći tešku štetu bezbrojnim dobrim ljudima. No malo njih može to razlučiti jer se ono što on govori i čini ljudima doima ispravnim. Svi ljudi misle da je sve što on radi pravedno i prikladno, zakonito i razumno te u skladu s čovječnošću. Kao rezultat toga, on desetljećima navodi ljude na pogrešan put. Kada ga se konačno razotkrije i kada propadne, ljudi će uvidjeti da je njegovo pravo lice lice đavola, a njegova priroda-bit opaka. Veliki crveni zmaj navodi čovječanstvo na pogrešan put već mnogo godina i njegov se otrov nalazi u svim ljudima, koji su postali njegovi potomci. Je li itko od vas sposoban činiti stvari takve vrste koje je činio veliki crveni zmaj? Neki ljudi govore poput velikog crvenog zmaja, koristeći vrlo ugodne riječi bez obavljanja stvarnog rada. Sve što govore zvuči ugodno, ali ne obavljaju stvaran rad. Takvi su ljudi također posebno podmukli i opaki. Kada je riječ o takvim ljudima, ako ih netko uvrijedi, oni preko toga ne prelaze. već će, prije ili kasnije, pronaći prikladnu priliku da ostvare svoj cilj osvete, ne dajući toj osobi nikakvu prednost. Možda će čak i riješiti stvar, a da se osobno ne izlože. Nije li to opako? Opaki ljudi postupaju prema načelima, metodama, namjerama, motivima i ciljevima koji su posebno tajnoviti i skriveni. Opaki pojedinci koriste se spletkama kako bi nanijeli štetu drugima, ponekad iskorištavaju druge da ubijaju za njih, ponekad muče druge mameći ih da počine grijeh, a ponekad koriste zakone ili pribjegavaju različitim sredstvima vrijednima prijezira kako bi mučili druge ljude. Sve su to očitovanja opačine i nijedna od tih metoda nije pravedna ili poštena. Pokazuje li itko od vas ovakva ponašanja ili otkrivanja? Možete li ih razlučiti? Jeste li svjesni da ona predstavljaju opaku narav? Lažljivost se obično može vidjeti izvana: kada netko okoliša ili uljepšava ono što govori, a pritom nitko ne može razlučiti što misli, tada je riječ o lažljivosti. A koja je glavna karakteristika opačine? To je da njihove riječi zvuče iznimno ugodno te je sve naizgled u redu, kao da ne postoji nikakav problem i sve izgleda sasvim dobro iz bilo koje perspektive. Kada takvi ljudi nešto čine, ne primjećujete da koriste posebna sredstva te se izvana ne vide nikakve njihove slabosti ili propusti, no ipak postižu svoj cilj. Oni rade stvari na iznimno tajnovit način. Tako antikristi navode ljude na pogrešan put. Ovakve ljude i ovakve stvari najteže je razlučiti. Neki ljudi često govore ispravne stvari, koriste izgovore koji dobro zvuče te upotrebljavaju određene doktrine, izjave ili djela koja su u skladu s ljudskom privrženošću kako bi zavarali ljude. Glume jedno dok rade drugo kako bi ostvarili svoje skrivene namjere. To jest opačina, no većina ljudi ovakva ponašanja smatra podlošću. Ljudi imaju razmjerno ograničeno razumijevanje i raščlanjivanje opačine. Opačinu je zapravo teže razlučiti nego podlost jer je tajnovitija te su njezine metode i postupci profinjeniji. Ako netko ima podlu narav, drugi ljudi obično mogu opaziti njegovu podlost nakon što su dva ili tri dana u dodiru s njime ili mogu primijetiti otkrivanje njegove podle naravi promatrajući njegove riječi i postupke. Međutim, pretpostavimo da je neka osoba opaka: to nije nešto što se može razlučiti u nekoliko dana jer bez značajnih događaja ili posebnih okolnosti koje bi se odvile unutar kratkog razdoblja nije jednostavno razabrati njezinu opakost samo slušajući je. Takve osobe uvijek govore i čine ispravne stvari i nižu ispravne doktrine jednu za drugom. Nakon nekoliko dana druženja s takvom osobom, mogao bi pomisliti da je ona prilično dobra, sposobna ostaviti stvari i dati se, da ima duhovno razumijevanje, da ima srce koje ljubi Boga te da postupa savjesno i razborito. Ali nakon što odradi nekoliko stvari, vidiš da su njezin govor i postupci ispremiješani s previše toga, s previše đavoljih namjera. Tada shvatiš da ta osoba nije poštena, već podla – jedan opaki stvor. Često u interakciji s drugima koristi ispravne riječi i ugodne izraze koji su u skladu s istinom i ispunjeni ljudskom privrženošću. S jedne strane učvršćuje vlastiti položaj, a s druge zaluđuje ljude, stječući tako ugled i status među ljudima. Takvi pojedinci nevjerojatno su zaluđujući, a kad se domognu moći i statusa, u stanju su zaluditi mnoge ljude i nauditi im. Ljudi opake naravi veoma su opasni. Ima li takvih ljudi oko vas? Jeste li i vi sami takvi? (Da.) Koliko je to onda ozbiljno? Govoriti i postupati ne slijedeći nikakva istina-načela, potpuno se oslanjati na svoju opaku prirodu, uvijek željeti zaluditi druge i živjeti iza maske tako da te drugi ne mogu prozreti ni prepoznati i da tvoju ljudskost i status gledaju s poštovanjem i divljenjem – to je opačina. Pokazujete li ta opaka ponašanja samo ponekad ili ste takvi većinu vremena? Jeste li vi jednostavno takvi i je li vam teško osloboditi se toga? Ako koristite takve metode samo povremeno, to se još uvijek može promijeniti. Međutim, ako je to uistinu ono što jeste i dosljedno postupate taktično i podlo, stalno se oslanjajući na spletke, onda ste najlukaviji među đavlima. Reći ću vam istinu: takvi se ljudi nikada neće promijeniti.

U ovoj priči, Dabao koristi navedene metode kako bi naveo Xiaobaoa na pogrešan put i natjerao ga da mu kaže istinu. Recite Mi, tko ga je naučio da se tako ponaša? Nitko ga nije naučio. Pa iz čega onda proizlaze ti trikovi? (Iz njegove prirode.) Oni proizlaze iz njegove prirode, njegove iskvarene biti. On je jednostavno takva osoba, koja neće poštedjeti čak ni dijete – kako prezira vrijedno! Ako želi znati istinu, može se izravno obratiti djetetovim roditeljima ili može aktivno spoznati sebe i ogoliti dušu pred njima. Zatim bi mu možda rekli istinu. Nema potrebe posezati za takvim metodama kako bi se činile ove sramotne i nespretne stvari drugima iza leđa. To čine ljudi opake naravi. Recite Mi, nije li to odvratno? (Odvratno je.) Ne pošteđuje čak ni dijete; vidi da je dijete lako zlostavljati, praviti budalom i varati, stoga kuje spletke protiv njega. Ako, pak, naiđe na odraslu osobu koja je poštena i ljubazna, kako će se ponašati prema njoj? Hoće li je pustiti na miru? Nipošto. Što će učiniti ako sretne nekog sličnog njemu, nekoga tko se voli služiti strategijama u svojim riječima i postupcima? (Svjestan je da je ta osoba jednako opaka kao i on, pa bi mogla biti na oprezu pred njime i ne otkrivati ništa olako.) Osim što bi bio na oprezu, što bi još mogao činiti? (Nadmetati se.) Nadmetat će se i otvoreno i potajice – to je to. Tako postupaju ljudi opakih naravi. Takvi ljudi se vole nadmetati s drugima otvoreno i potajice te koriste svaku priliku za to. Imaju poznato geslo, a ako naiđeš na takve ljude i čuješ kako ga izgovaraju, možeš biti siguran da imaju opaku narav. Što je to što oni govore? Primjerice, kad im predložiš da surađuju s nekim kako bi obavili svoju dužnost, reći će: „Uh, ne mogu se ja nadmetati s njime!” Njihova je prva misao uvijek „nadmetanje”. Oni ne pomisle prvo na to kako surađivati s nekime kako bi dobro obavili posao, već kako se nadmetati s tom osobom. To je njihovo poznato geslo. Bez obzira na skupinu ljudi u kojoj se nalaze, bili to nevjernici, braća i sestre ili članovi obitelji, koje je njihovo jedino pravilo? Nadmetanje. A ako ne mogu otvoreno pobijediti u nadmetanju s drugima, učinit će to potajice. To je opaka narav. Neki se ljudi na površini čine kao da ležerno čavrljaju s drugima, ali u svom srcu oni se potajice nadmeću s njima, koristeći razna sredstva i tehnike kako bi neizravno napadali i omalovažavali drugu osobu. Ljudi koji ne mogu to razlučiti neće prozreti njihove taktike, a kada to napokon učine, nadmetanje će već postići rezultat. To je opačina. Kad opaki ljudi dolaze u kontakt s drugima, sve se svodi na nadmetanje, otvoreno i potajice, upotrebom raznih spletki, zavjera ili određenih metoda kako bi porazili druge, natjerali ih da se predaju i, u konačnici, natjerali sve da im se pokore. Od nastanka čovječanstva sve do danas, cijela povijest čovječanstva ispunjena je „nadmetanjem”. Bilo to u velikim razmjerima, među narodima, ili pak u manjim razmjerima, među obiteljima ili na osobnoj razini među pojedincima, nema skupine koja nije puna sukoba. Ako to nije otvoreno nadmetanje, onda je tajno, a ako nema verbalnog sukoba, onda je sukob fizički. Razdoblje najčešćih ratovanja među raznim etničkim skupinama u kineskoj povijesti bilo je Razdoblje proljeća i jeseni te Razdoblje zaraćenih država. Većina poznatih knjiga o vojnim strategijama napisana je tijekom tih dvaju razdoblja, poput taktika opisanih u knjizi „Sun Tzuovo umijeće ratovanja” – sve su se one pojavile u to doba. Također postoji i knjiga „Trideset i šest strategija”, koja bilježi različite taktike ratovanja. Neke od tih vojnih strategija i taktika koriste se i danas. Recite Mi koje su to strategije? (Strategija „samoozljeđivanja”.) (Strategija „odvraćanja pozornosti”.) (Strategija „dvostrukog agenta”, Strategija „praznog grada” i Strategija „ljubavne zamke”.) Sve ove poznate strategije, bila to „Ljubavna zamka”, „Prazan grad” ili „Odvraćanje pozornosti”, sadrže u sebi riječ „strategija”. Što „strategija” znači? („Taktika” ili „spletka”.) Ona podrazumijeva određene podmukle, prijevarne, prikrivene ili tajne taktike. Ove „taktike” nemaju veze s planiranjem, već je riječ o spletkama. Što vidimo iza tih taktika? Jesu li postupci tih ljudi, njihovo ponašanje, taktike i metode koje koriste u ratovanju u skladu s ljudskošću i istinom? (Ne.) Djeluje li Bog na takav način? (Ne.) Nipošto. Koga, dakle, ti postupci predstavljaju? Oni predstavljaju Sotonu i ovo opako čovječanstvo. Odakle potječu ove strategije opakog čovječanstva? (Od Sotone.) One su dobivene od Sotone. Nekima je to možda teško shvatiti, stoga ću reći da su dobivene od kraljeva đavola – tada će ljudi shvatiti. Tko su kraljevi đavli? To su đavli i Sotona koji su se reinkarnirali u svijetu kako bi sijali neslogu i unosili kaos među čovječanstvom. Oni su smislili te strategije. Jeste li ikada u zapisima o Božjem djelovanju vidjeli da se On služi Strategijom „praznog grada” ili Strategijom „odvraćanja pozornosti”? Uključuje li Božji plan upravljanja ove strategije? Bog se nikada nije koristio takvim strategijama za upravljanje Svojim djelom. Njima se služi cjelokupno opako čovječanstvo. Od naroda ili dinastije u velikim razmjerima, preko plemena ili obitelji u manjim razmjerima, pa sve do odnosa među pojedincima, gdje god se nalazi iskvareno čovječanstvo, ondje postoje i sukobi. Za što se ljudi bore? Oko čega se nadmeću? Koji je njihov cilj? Sve se svodi na osvajanje moći, položaja i dobiti – za zadobijanje tih stvari. Narod se bori protiv naroda kako bi zavladao većim brojem ljudi. Plemena se međusobno bore za teritorij, ljude i suverenost. Pojedinci se bore za nadmoć i dobit. Gdje god postoji čovječanstvo, postoje i sukobi jer gdje god postoji čovječanstvo, prisutna je i Sotonina iskvarenost. Budući da je cijelo čovječanstvo iskvareno od Sotone, svijet je ispunjen sukobima i krvoprolićem. Što god iskvareno čovječanstvo činilo, ne može se osloboditi okova Sotonine naravi. Zato je čitava povijest čovječanstva, bilo na Zapadu ili na Istoku, u svakom svom dijelu sramna kronika opake borbe čovječanstva. Čovječanstvo čak ove stvari smatra slavnima. Neki ljudi danas još uvijek proučavaju kineskih Trideset i šest strategija. Proučavate li ih vi? (Ne.) Ako namjerno proučavaš ove stvari, upijaš iskustva, lekcije, sredstva, metode i tehnike koje one sadrže kako bi obogatio svoj mozak i uvrstio ih u svoje vještine preživljavanja, to je u svakom slučaju pogrešno. Neizbježno ćeš se približiti Sotoni, postajući sve opakiji i sve više zao. Međutim, ako možeš promijeniti perspektivu i raščlaniti te stvari, razlučiti ih i razotkriti prema Božjim riječima, što ćeš postići? Još ćeš više mrziti Sotonu te ćeš još više razumjeti i mrziti sebe. Koji je još bolji ishod? Odbaciti Sotonu i biti čvrsto riješen u tome da slijediš Boga. Sotona koristi ove takozvane tradicionalne kulture i sve vrste znanja i teorija koje je čovječanstvo nakupilo tijekom tisuća godina kako bi upućivao ljude i usađivao ih u njih, kako bi ih iskvario i kontrolirao na dubljoj razini. Ako savladaš te stvari i znaš kako ih koristiti, postat ćeš živući Sotona i Bog će te potpuno eliminirati.

Na ranijim okupljanjima, razgovarajući u zajedništvu o razumijevanju samog sebe, većina je ljudi često spominjala problem ohole naravi, koja je najčešća iskvarena narav i njezino je postojanje široko rasprostranjeno. Koje su još iskvarene naravi prilično česte? (Podlost i nepopustljivost.) Podlost, nepopustljivost, odbojnost prema istini i pakost stvari su s kojima se ljudi često susreću. Opačina se rjeđe uočava i ne prepoznaje se u tolikoj mjeri. Može se reći da je opaku narav najteže prepoznati i da je to duboko skrivena i prilično pritajena vrsta iskvarene naravi, zar ne? Primjerice, zamislimo dvoje ljudi koji žive zajedno. Nijedno od njih ne voli istinu, ne teži joj niti je odano u obavljanju svojih dužnosti. Izvana može izgledati kao da njih dvoje žive zajedno u skladu bez ikakvih problema. No, u svojoj nutrini, nijedno od njih ne teži istini, a razne iskvarene naravi i dalje postoje, iako ih ti ne možeš uočiti. Zašto ih ne možeš uočiti? Zato što su oba ta pojedinca iznimno podla i lukava u svojim postupcima. Budući da ne razumiješ istinu i nemaš nikakvu sposobnost razlučivanja, ne možeš prozreti samu bit njihovih problema. Malo je istina koje razumiješ, tvoj je duhovni rast premalen, stoga se susrećeš s mnogim složenim pitanjima koja nisi u stanju shvatiti i nemoćan si pomoći drugima da razriješe svoje probleme. Kao vođe, što biste trebali učiniti kad se susretnete s takvim ljudima? Ako ih razotkriješ i razlučiš, hoće li oni to spremno prihvatiti? Neće. Pa kako onda treba postupati s takvim ljudima? Postoji li način kako to činiti? Koje je načelo u postupanju s njima? Ako imaju određene tehničke ili stručne vještine kojima mogu službovati za Božju kuću, tada se treba prema njima odnositi kao prema braći i sestrama te im postavljati zahtjeve u skladu s time. No budući da takvi ljudi ne teže istini, mogu li biti odani u obavljanju svojih dužnosti? (Ne.) Kakvo ponašanje upućuje na to da im nedostaje odanosti? Nisu li takvi ljudi izvrsni u pravljenju predstave? Kad nema nikoga u njihovoj blizini, oni dangube i odugovlače. Čim opaze da netko dolazi, tada ubrzaju tempo. Znaju čak postavljati gomilu pitanja oko toga je li ovo u redu i je li ono u redu, a čim osoba ode, prestanu raditi, ne čine ništa, nemaju nikakvih pitanja i čak misle u sebi: „Samo sam te zadirkivao, nisam toliko glup!” Takvi ljudi sve čine radi privida. Osobito su vješti u glumi i odlični su u prikazivanju lažne slike o sebi, ostavljanju lažnog dojma pred ljudima. Mnogi koji su s njima godinama u doticaju još uvijek ne uspijevaju prozreti njihovu lukavu i prijevarnu bit. Kad se drugi raspituju o njima, znaju čak reći: „Ta je osoba prilično dobra, prema svima je ljubazna, nikome ne nanosi štetu, samo je osoba koja ugađa drugima. Čak i kad netko pogriješi, ona ga ne orezuje, već stalno hrabri i tješi druge.” Kojim se sredstvima i metodama takvi ljudi služe u ophođenju s drugima? Oni preuzimaju ulogu ovisno o okolnostima, uglađeni su i vješti, i većina kaže da su dobri ljudi. Ima li takvih ljudi oko vas? (Da.) Svi su skloni otkrivanju svojih iskvarenih naravi, ali ovakvi se ljudi tako vješto prikrivaju da je nemoguće da bilo tko kod njih uoči probleme. Nije li to problem? U povijesti su neki carevi počinili brojna zlodjela, a ipak ih kasniji naraštaji i dalje nazivaju mudrim vladarima. Zašto se o njima tako misli? Zar nisu ulagali nešto truda i činili neke stvari kako bi očuvali vlastiti ugled? S jedne su strane činili ponešto dobra radi vlastitih političkih postignuća, a s druge su strane iskrivljivali povijest i ubijali one koji su zapisivali istinu i činjenice o njima kako bi prikrili svoja zlodjela. No koliko god ih se trudili zataškati, njihova djela bez sumnje su ostala zabilježena. Nisu mogli ukloniti svakoga tko je znao istinu. S vremenom su te stvari, malo po malo, razotkrivali kasniji naraštaji. Kad su ljudi to doznali, osjećali su se prevarenima. Razotkrivanjem ovih povijesnih činjenica ljudi bi trebali steći novo razumijevanje istine o cijelom čovječanstvu. Kakvog razumijevanja? Od vladara do običnih ljudi, cijelo je čovječanstvo u rukama Zloga, iskvareno od Sotone tako da je jedan čovjek opakiji od drugog. Nema onoga tko nije zao i tko nije loš. Svi su oni počinili mnoga zlodjela; svi su oni prilično opaki i među njima nema nikoga tko je dobar. Neki će reći: „U svakoj dinastiji bilo je nekoliko poštenih dužnosnika. Zar se i njih može smatrati opakima?” Ako vjeruješ u Boga pod vlašću ovih poštenih dužnosnika, vidi hoće li te uhititi ili neće. Ako im svjedočiš o Bogu, promotri njihov stav prema tome. Odmah će ti biti jasno jesu li opaki ili nisu. Božja pojava i djelo, kao i istina koju On izražava razotkrivaju ljude onakvima kakvi jesu više od ičega. Neki vladari i dužnosnici možda su ostvarili određena politička postignuća i učinili poneka dobra djela, ali kakva je narav ovih dobrih djela? Tko ima koristi od njih? To su dobra djela koja nalaže vladajući sloj. Jesu li njihovi dobri postupci dobra djela kakva Bog odobrava? Jesu li ta „politička postignuća” primjenjivanje istine te pokoravanje Bogu? Nipošto. Njihova politička postignuća i dobra djela nemaju apsolutno nikakve veze ni s istinom ni s pokornošću Bogu. Sva dobra djela i politička postignuća koja imaju vođena su njihovim namjerama i pobudama. Sve to čine kako bi ovjekovječili sebe i zadobili pohvale drugih. Zato, bez obzira na to koliko dobrih djela učinili ili koliko političkih postignuća nagomilali, to ne može dokazati da su dobri ljudi dobroga srca, a kamoli da nikada nisu činili zlo ili da nemaju opaku narav. Je li ti jasno kakva su oni vrsta ljudi u Božjim očima? Možete li polazeći od ovih stvari razumjeti same sebe? Postupate li i vi tako da čim učinite nešto dobro, želite se pokazati i pobrinuti se da svi za to saznaju, a onda na van govorite da se ne treba hvaliti ni biti ohol, već da se treba vladati skromno? Na primjer, počneš raditi u novoj crkvi u kojoj ljudi ne znaju da si na vodećoj poziciji, pa im na sve moguće načine moraš nastojati dati do znanja da si ti vođa. Razbijaš glavu cijelu noć i na kraju smisliš dobro rješenje. Koje je to rješenje? Okupiš sve na sastanku i kažeš: „Na današnjem okupljanju razgovarajmo u zajedništvu o tome jesam li ja, kao vođa, u skladu s mjerilom ili nisam. Ako nisam u skladu s mjerilom, razotkrijte me i smijenite. Ako jesam, nastavit ću obavljati tu dužnost.” Čim ljudi to čuju, odmah im postane jasno da si ti vođa. Nisi li time postigao svoj cilj? Odakle dolazi taj cilj? On proizlazi iz tvoje opake naravi. Ambicija je uobičajena ljudska crta, ali premda svi ljudi imaju ambicije, neki u različito vrijeme i na različitim mjestima posežu za raznim riječima, metodama i strategijama kako bi ostvarili željene ciljeve. To je opačina.

Kad je riječ o temi opake naravi, i dalje ćemo o njoj često govoriti. Tako ćete zadobiti temeljitije razumijevanje tog aspekta istine i iskvarene naravi. S jedne strane, moći ćete razumjeti same sebe, a s druge ćete strane moći razlučivati različite vrste ljudi. Također ćete dublje ući u istinu. Ako budem razgovarao u zajedništvu samo o općenitom pojmu ili o jednom aspektu definicije, vaše će razumijevanje biti prilično površno. No služenjem određenim činjenicama i navođenjem primjera prilikom razgovora u zajedništvu, vaše se razumijevanje može produbiti. Primjerice, zamislimo dvoje djece koja međusobno razgovaraju. Jedno dijete upita: „Jesi li napisao zadaću danas?” Drugo odgovori: „Nisam.” Na to prvo kaže: „Ni ja.” Govore li oba djeteta istinu? (Da.) Varaš se; jedno od njih laže. Što u sebi misli? „Budalo, zar stvarno misliš da nisam napisao zadaću? Pa nisam toliko glup! Ako ne napišem zadaću, bit ću kažnjen. Kako je onda ne bih napisao? Namjerno sam te naveo da povjeruješ kako je nisam napisao, kako je ni ti ne bi napisao. Na kraju ćeš ti biti kažnjen, a ja ću se slatko smijati.” Je li to dijete loše? (Jest.) Je li itko od vas ikada učinio išta slično? Evo još jednog primjera: u ponedjeljak jedna učenica u razredu kaže da je u nedjelju bila u kupnji, a druga tvrdi da je bila kod prijatelja, dok su zapravo obje bile kod kuće i učile. Osobito u izrazito natjecateljskom okruženju, kakvo je u Kini, ove se stvari govore kako bi se navelo protivnika da postane manje oprezan, kako bi ga se zatim moglo nadmašiti. To se naziva strategijom. Takve su pojave u svakodnevnom životu vrlo česte. Ponekad i roditelji s djecom vode slične razgovore i pritom otkrivaju sličnu narav, a isto se može otkrivati i među prijateljima. Otkrivanje ove naravi vidljivo je posvuda, samo moraš pažljivo motriti. Zašto motriti? Ne radi skupljanja materijala, dokonog čavrljanja, ogovaranja ili izmišljanja priča, već radi poboljšanja tvoje sposobnosti razlučivanja. To ti omogućuje da ono što drugi čine, otkrivaju i pokazuju usporediš sa sobom kako bi uvidio ponašaš li se i ti na sličan način. Kad kod nekoga vidiš takvo ponašanje, znat ćeš da ta osoba ima ovu narav. No ako se i sam tako ponašaš, hoćeš li moći prepoznati da i ti imaš ovu narav? Ako to ne možeš prepoznati, tada je tvoje razumijevanje njihove naravi lažno: nisi je doista shvatio, odnosno nemaš duhovno razumijevanje i nisi je točno razumio. Ove se teme ne mogu u cijelosti pokriti u nekoliko dana. Malo rasprave o tome pomoći će vam da malo zadobijete i donekle produbite svoje razumijevanje istine. Ako doista voliš istinu, imat ćeš dublju razinu ulaska. Dubina tvog iskustva i ulaska neodvojiva je od tvog razumijevanja. Dubina tvog iskustva i ulaska zasigurno će odrediti koliko je duboko tvoje razumijevanje. Na isti način, dubina tvog razumijevanja također može pokazati koliko si duboko iskusio i ušao. To je dvoje nerazdvojivo povezano. To je put kojim se ulazi u istinu, a samo ako uđeš u istinu možeš posjedovati stvarnost. Ovdje ćemo zaključiti ovu temu i prijeći na glavnu temu današnjeg razgovora u zajedništvu.