IV. Raščlamba načina na koje antikristi kontroliraju ljude

Kontroliranje ljudi jedna je od taktika koju koriste antikristi. Kako oni kontroliraju ljude? Antikristi imaju više od jednog skupa metoda za kontroliranje ljudi; imaju ih nekoliko. Jeste li vi to ikada iskusili? Neki pojedinci možda nikada nisu služili kao vođe, ali gaje želju da kontroliraju druge – to je klica antikrista. Bez obzira na njihovu dob, mjesto ili bilo što da je u pitanju, oni žele imati kontrolu nad ljudima. Čak i što se tiče jela, rada ili raznih područja stručnosti ili profesionalnih pitanja, žele da ih ljudi slušaju i neće tolerirati nikoga tko to ne čini. Ne mogu čak kontrolirati ni svoju želju da drže vlast unutar crkve. Oni to vide kao ispunjavanje svoje odgovornosti i obveze, misleći da samo obavljaju svoj dio posla, ne shvaćajući da je to njihova ambicija i želja, da je to njihova iskvarena narav. Dakle, kako antikrist kontrolira ljude? Na primjer, kada bude izabran za vođu, već prvog dana počne razmišljati: „Ovi ljudi imaju neredovite prehrambene navike i dnevne rutine; ima puno posla koji treba obaviti. Biti vođa nosi značajne odgovornosti – to je teško breme!” Antikrist provodi cijeli dan zaključan u svojoj sobi, pišući dvije ili tri stranice teksta. Što je u tom tekstu? Prvo, to ima veze s jelom. Obroci se moraju uzimati u određeno vrijeme, na određenim mjestima, s određenim količinama hrane. Doručak u 6:30, ručak u 12:30 i večera u 18:30 – obroci će se uzimati u ta tri vremena, ni minutu ranije ni kasnije. Bez obzira na okolnosti, morate biti točni, čak i ako pada kiša ili počne oluja, a ako prekršite ova pravila, nećete dobiti obrok. Zatim je tu pitanje dnevnih rutina, što je vrlo važno. Morate ustati iz kreveta u 6:00 svako jutro, bez obzira na to koliko ste kasno otišli spavati prethodne noći. Trebate se odmoriti nakon ručka u 13:00 sati i otići na spavanje točno u 22:00 sata svake noći. Kada završi s donošenjem pravila za jelo i dnevne rutine, tu je još mnogo drugih konkretnih propisa. Na primjer, morate jesti na određenim mjestima i ne stvarati nikakvu buku dok jedete. Svaka osoba mora nositi određenu odjeću i tako dalje. Ova su pravila nevjerojatno podrobna, čak i više od upravnih odluka u Božjoj kući. Ove svakodnevne sitnice nemaju nikakve veze s istinom. Sve dok su nečiji svakodnevni život i prehrambene navike strukturirani i prikladni, ne čineći štetu zdravlju, slijeđenje ovog načela trebalo bi biti dovoljno. Nema potrebe za tako potankim propisima. Pa zašto antikrist stvara tako podrobna pravila? On kaže: „Nije dobro ljude ostaviti bez upravljanja. Ova se pitanja nikada ne spominju u božjim riječima, a bez ovih konkretnih pojedinosti, naši će životi biti nedisciplinirani, bez strukture i bez ikakvog obličja čovjeka. Sada kada sam ja vođa, vama svima ima lijeka. Vi više niste zalutale ovce; postoji netko tko će se brinuti za vas.” I značajna i beznačajna pitanja svakodnevnog života, poput odjeće, hrane, smještaja i prijevoza, sve je to pedantno regulirano. Zatim s tobom dijeli „tajnu”, govoreći: „Božje riječi nikada nisu spominjale ove konkretne pojedinosti svakodnevnog života. Samo zato što bog nije govorio o tome ne znači da mi to ne bismo trebali znati. Mi ljudi moramo preuzeti posao oko svih ovih detaljnih pitanja o kojima bog nikada nije govorio.” On stvara skup pravila i propisa izvan Božjih riječi, naizgled potankih i jasno definiranih izričitim izrazima, kako bi zamijenio istinu i vodio druge. Jednom kada su ovi konkretni i jasno definirani propisi doneseni, od ljudi se očekuje da se pridržavaju njegovih takozvanih pravila. Ako se netko ne uspije uskladiti s ovim pravilima, ne posluša ih, zanemari ih ili prekrši ova pravila, antikrist ga oreže. Nakon što ga oreže, pobrine se da ta osoba prihvati ta pravila i prihvati ih od Boga. On koristi te stvari da zamijeni istinu i da vodi ljude, pa kakvim će putem ti ljudi krenuti? Oni će se samo držati propisa i održavati obrede, samo slijedeći formu. Pod takvim vodstvom, ljudi mogu pogrešno vjerovati kroz vlastite predodžbe: „Ako mogu održavati vanjske propise i formalnosti, ako se mogu držati rasporeda za buđenje, spavanje i jelo, ne znači li to da primjenjujem istinu? Neću li tada biti spašen?” Je li spasenje doista tako jednostavno? Je li tako lako zadobiti istinu? Odnosi li se istina samo na ljudsko ponašanje? Ne, ne odnosi se. Kako se antikrist odnosi prema promjenama u naravi ljudi, njihovom razumijevanju istine i primjeni istine? On se prema tome odnosi kao da je to jednako pridržavanju javnog reda ili državnih zakona. Čak navodi ljude da pogrešno vjeruju da su ta pravila i propisi viši i konkretniji i praktičniji od Božjih riječi. U stvarnosti, on koristi te stvari da zaludi i kontrolira ljude, čvrsto kontrolirajući njihovo ponašanje. On ne rješava probleme primjenom istine, niti potiče ljude da žive, postupaju i obavljaju svoje dužnosti u skladu s istina-načelima. Umjesto toga, on umjetno stvara skup pravila, propisa i sustava koje ljudi trebaju slijediti. Koji je njegov cilj? Želi da mu ljudi povlađuju, da misle da je pametan i da budu poslušni njegovom vodstvu primjenjujući i slijedeći ta pravila i te propise. Na taj način postiže svoje ciljeve. Cilj mu je kontrolirati sve kod svakoga sputavanjem i standardiziranjem ljudskog ponašanja. I možda, s obzirom na njegove motive za postupanje, nema očitu želju za statusom, ali krajnja je posljedica da kontrolira ljude, a ljudi žive i postupaju u potpunosti u skladu s pravilima i propisima koje je on postavio. U takvoj situaciji, ima li istina još uvijek mjesto u srcima ljudi? Nema. Antikristi nemaju duhovno razumijevanje i ne razumiju istinu. Ako ti živiš svoj crkveni život zajedno s njima, reći će ti da danas radiš ovo, a sutra ono, u osnovi nesposobni razgovarati u zajedništvu o istina-načelima. Umjesto toga, samo će ti dati hrpu propisa koje trebaš slijediti. Možda ćeš biti sav iscrpljen od slijeđenja tih propisa, ali nemaš mogućnost odbiti da ih slijediš. Neće ti dopustiti da postupaš slobodno. To je jedan od načina na koji antikristi kontroliraju ljude.

Što antikrist prvenstveno kontrolira kod ljudi? (Njihove misli.) To je točno; on uglavnom kontrolira misli ljudi. Ne radi se samo o kontroliranju onoga što ljudi govore i rade. Pod izlikom razgovora u zajedništvu o istini, koristi šuplje teorije i vješte logičke smicalice da te zaludi, s ciljem kontroliranja tvojih misli, navodeći te da ga slušaš i slijediš njegovo vodstvo. To znači zaluđivati i kontrolirati ljude. Ako ne slijediš njegove upute, mogao bi se osjećati kao da ideš protiv istine, pa čak se možeš osjećati i dužnim prema njemu ili kao da ga ne možeš pogledati u oči. To je znak da si već pod njegovom kontrolom. Međutim, ako ne primjenjuješ istinu ili se ne pokoravaš Bogu, osjećaš li se u srcu dužnim Bogu? Ako ne osjećaš tako, onda ti nedostaje savjesti i ljudskosti. Ako možeš slušati antikrista umjesto da primjenjuješ istinu, bez ikakvog osjećaja nelagode u srcu ili grižnje savjesti, to znači da si pod njegovom kontrolom. Najčešći pojavni oblik antikristove kontrole jest da unutar svog djelokruga ovlasti samo on ima zadnju riječ. Ako on nije prisutan, nitko se ne usuđuje donositi odluke niti rješavati stvari. Bez njega, ostali budu poput izgubljene djece, ne znaju kako se moliti, tragati ili se međusobno savjetovati, ponašaju se poput marioneta ili mrtvaca. Što se tiče onoga što antikristi često govore kako bi zaluđivali i kontrolirali ljude, ovdje nećemo ulaziti u pojedinosti. Sigurno postoje mnoge izjave i taktike koje koriste, a nastale posljedice mogu se vidjeti na onima koji su zaluđeni. Navest ću jedan primjer. Postoji nekoliko pojedinaca prosječnoga kova, ne previše loših, koji svoju dužnost obavljaju odano i rijetko su negativni. Međutim, nakon što su neko vrijeme radili s antikristom na obavljanju svoje dužnosti, postaju ovisni o antikristu. Draže im je slijediti vodstvo antikrista u svemu, a antikrist postaje njihov glavni oslonac. Čim se odvoje od tog antikrista, postaju neučinkoviti u svemu što rade. Bez prisutnosti antikrista, prestaju napredovati u obavljanju svoje dužnosti, pa čak i kada su suočeni s problemom, nisu u stanju postići rezultate razgovorom u zajedništvu. Mogu samo čekati da se antikrist vrati i riješi to umjesto njih. U stvarnosti, ti su pojedinci izvorno imali sposobnost nositi se s takvim stvarima zbog svoga kova, intelekta, iskustva i pozadine prije antikristove kontrole, ali nakon što su potpali pod njegovu kontrolu, nitko se sada ne usuđuje donositi odluke niti nuditi jasna rješenja kako postupiti bez prisutnosti antikrista. Čini se da su njihove misli zatočene, nalikujući osobinama ljudi u poluvegetativnom stanju. Što je antikrist koji kontrolira te ljude učinio da bi oni iskazivali takva ponašanja? Sigurno su postojale neke eksplicitne izreke ili izjave koje su ih natjerale da budu poslušni srcem i umom. Sigurno su postojale i određene izjave, gledišta ili postupci s kojima su se ti ljudi složili. Međutim, antikristi nipošto ne posjeduju istina-stvarnost. Njihove izjave i gledišta, čak i ako su točni, namijenjeni su zaluđivanju ljudi i ne predstavljaju nikakvu istina-stvarnost u njima. Neki se ljudi dive antikristima jer oni doista posjeduju neke darove i talente. Međutim, te kvalitete ne znače da oni posjeduju istina-stvarnost. Oni koji obožavaju antikriste čine to jer im nedostaje istine i ne mogu razlučiti ljude, zbog čega mogu obožavati antikriste, pa čak i neke poznate i velike duhovne ličnosti. Antikrist može zaluditi neke ljude, ali to je samo privremeno, a jednom kada shvate da antikristi mogu samo govoriti o duhovnim teorijama, a ne primjenjivati istinu, da nisu učinili ništa da zaštite crkveni rad i da su uistinu licemjerni farizeji, odbacit će ih i mrziti. Postoji toliko mnogo primjera antikrista koji koriste svoje darove i rječitost kako bi zaludili one koji ne razumiju istinu. Na primjer, ako ti izneseš razuman prijedlog, svi bi se trebali okupiti oko toga ispravnog prijedloga i nastaviti razgovarati u zajedništvu o njemu, i to je pravi put i pokazuje odanost i odgovornost prema njihovoj dužnosti, ali u svom srcu antikrist misli: „Kako se ja nisam prvi sjetio tog prijedloga?” On duboko u sebi priznaje da je prijedlog ispravan, ali može li ga prihvatiti? Zbog svoje prirode, on nipošto neće prihvatiti tvoj ispravan prijedlog. Učinit će sve što je moguće da odbije tvoj prijedlog, a zatim će smisliti alternativni plan kako bi ti imao dojam da je tvoj prijedlog potpuno neizvediv, a da je njegov plan bolji. Želi da osjećaš da ne možeš bez njega i da svi mogu biti učinkoviti samo ako on radi. Bez njega se nijedan posao ne može obaviti kako treba, a svi postaju bezvrijedni i ne mogu ništa učiniti. Strategija antikrista je da se uvijek doima novim i jedinstvenim i da se razmeće velikim riječima. Bez obzira na to koliko su tuđe izjave točne, on će ih odbaciti. Iako su prijedlozi drugih ljudi u skladu s njegovim vlastitim zamislima, ako ih on nije prvi predložio, nikada ih neće priznati niti usvojiti. Umjesto toga, učinit će sve što može da ih omalovaži, zatim ospori i osudi, uporno ih kritizirajući sve dok osoba koja nudi prijedloge ne osjeti da su njezine zamisli bile pogrešne i ne prizna vlastitu pogrešku. Tek tada će antikrist to konačno pustiti. Antikristi uživaju u izgrađivanju sebe dok omalovažavaju druge, s ciljem da ih drugi obožavaju i stave u središte. Dopuštaju samo sebi da se ističu, dok drugi mogu stajati samo u pozadini. Što god oni kažu ili učine je ispravno, a što god drugi kažu ili učine je pogrešno. Često iznose nova gledišta kako bi osporili tuđa gledišta i postupke, pronalazeći greške u tuđim prijedlozima te prekidajući i odbacujući tuđe ponude. Na taj način, drugi ljudi ih moraju slušati i postupati prema njihovim planovima. Oni koriste ove metode i strategije kako bi te neprestano poricali, napadali i činili da se osjećaš nesposobnim, čime te čine sve pokornijim, dok im se ti sve više diviš i uzdižeš ih u svojim očima. Na taj način postaješ potpuno podložan njihovoj kontroli. To je proces kroz koji antikristi pokoravaju i kontroliraju ljude.

Antikrist koristi razne metode da zaludi i kontrolira ljude; ne radi se o jednom migu ili o nekoliko riječi koje navode ljude da ga slijede – to uopće nije tako jednostavno. Bilo da se radi o kontroliranju ljudi ili kontroliranju jednog aspekta autoriteta, kao što su kadrovske odluke, financijska pitanja ili pravo na zadnju riječ, on će koristiti različite taktike i nipošto ih neće primjenjivati samo povremeno, već će ulagati neprestan trud da se ističe i svjedoči o sebi sve dok mu se ljudi ne budu divili i izabrali ga, a tada je autoritet njegov. Trebalo mu je neko vrijeme da postigne taj cilj. Još jedna metoda koju antikrist koristi da zaludi i kontrolira ljude jest neprestano isticanje sebe kako bi svi saznali za njega i kako bi više ljudi saznalo za njegov doprinos Božjoj kući. Na primjer, mogao bi reći: „Prethodno sam smislio neke metode za propovijedanje evanđelja i to je poboljšalo učinkovitost propovijedanja evanđelja. Danas i neke druge crkve usvajaju te metode.” U stvarnosti, razne su crkve stekle dosta iskustva u propovijedanju evanđelja, ali antikrist se neprestano hvali svojim ispravnim odlukama i postignućima, obavještavajući ljude o njima, naglašavajući ih i ponavljajući ih kamo god krenuo sve dok svi ne saznaju. Koji je njegov cilj? Izgraditi vlastitu sliku i ugled, pridobiti odobravanje, podršku i divljenje većeg broja ljudi i nagnati ljude da se njemu obraćaju za sve. Ne ostvaruje li se time antikristov cilj zaluđivanja i kontroliranja ljudi? Većina antikrista postupa na ovaj način, preuzimajući ulogu zaluđivanja, zarobljavanja i kontroliranja ljudi. Bez obzira na crkvu, skupinu ljudi ili radno okruženje, kad god se pojavi antikrist, većina ljudi ga nesvjesno počinje obožavati i ugledati se na njega. Kad god naiđu na poteškoće u kojima se osjećaju zbunjeno i trebaju nekoga tko će im pružiti vodstvo, osobito u kritičnim situacijama kada treba donijeti odluku, pomislit će na darovitog antikrista. Oni u svom srcu vjeruju: „Da je barem on ovdje, bilo bi u redu. Samo on može dati savjet i prijedloge koji će nam pomoći da prebrodimo ovu poteškoću; on ima najviše zamisli i rješenja, njegova su iskustva najbogatija, a um najokretniji.” Nije li činjenica da ti ljudi mogu do te mjere obožavati antikrista izravno povezana s njegovim uobičajenim načinom isticanja, glumatanja i paradiranja? Da je iskazivao staloženost u svojim riječima i postupcima, da je netko tko je pognuo glavu i marljivo radio, da je malo govorio i vrijedno radio, nikad se ne reklamirajući niti ističući, a još manje hvaleći, tada ne bi mogao zaluditi ljude i natjerati ih da ga cijene i dive mu se. Pa zašto određeni ljudi koji su relativno pošteni i mogu primjenjivati istinu i marljivo raditi budu rijetko birani za vođe i djelatnike? To je zato što većini ljudi nedostaje istina-stvarnost i nisu vješti u razlučivanju. Ljudi su skloni davati prednost onima koji posjeduju darove, rječitost i sklonost isticanju. Posebno zavide takvim ljudima i odobravaju ih te vole komunicirati s njima. Posljedično, antikristi prirodno postaju predmet obožavanja i divljenja većine ljudi. Bez obzira na to, antikristi imaju skup metoda za kontroliranje ljudi i ne oklijevaju uložiti vrijeme i energiju u upravljanje svojim statusom i svojom slikom u srcima ljudi, a sve s krajnjim ciljem zadobivanja kontrole nad njima. Što antikrist radi prije postizanja tog cilja? Kakav je njegov stav prema statusu? Nije to obična naklonost ili zavist; to je dugoročan plan, smišljena namjera da se on dobije. On pridaje posebnu važnost moći i statusu te vidi status kao preduvjet za postizanje cilja zaluđivanja i kontroliranja ljudi. Jednom kada stekne status, uživanje u svim njegovim pogodnostima nešto je što se podrazumijeva. Stoga je sposobnost antikrista da zaludi i kontrolira ljude rezultat marljivog upravljanja. Nipošto nije riječ o tome da je tim putem krenuo slučajno; sve što radi je s ciljem, s predumišljajem i pažljivo sračunato. Za antikriste, dobivanje moći i postizanje cilja kontroliranja ljudi je nagrada – to je ishod koji najviše žele. Njihova težnja za moći i statusom je motivirana, svrhovita, namjerna i njom mukotrpno upravljaju; to jest, kada govore ili postupaju, imaju snažan osjećaj cilja i namjere, a njihov je cilj posebno definiran. Na primjer, hvale se time da su bili na određenoj razini kao vođa ili djelatnik, da su pridobili određeni broj ljudi propovijedanjem evanđelja ili razvili razne uzorne metode za propovijedanje evanđelja; ističu svoja iskustva i kvalifikacije. Kakve su im misli dok se hvale? Koji je njihov skriveni motiv? Ne promišljaju li o tome koje riječi trebaju upotrijebiti i kako trebaju pomiješati istinu s laži? Njihove riječi nisu nasumične; sve što kažu ima cilj, i nipošto se ne radi samo o samohvali. Njihove riječi mogu se doimati posebno odmjereno i ciljano, pokazujući istančan osjećaj za mjeru. Na primjer, ako naiđu na pojedince koji razumiju istinu, srce im je na oprezu, neće neobavezno govoriti ili činiti stvari u njihovoj prisutnosti, bojeći se da će biti razlučeni. Bit će discipliniraniji. Međutim, ako imaju posla s novim vjernicima ili običnim vjernicima, pažljivo će razmotriti što reći tim pojedincima. Ako imaju posla s vođama i djelatnicima, razmislit će što reći toj skupini. Ako imaju posla s onima koji razumiju stručno znanje, razmotrit će što reći tim ljudima. Naročito su pronicljivi u vanjskim stvarima, znajući kome se obratiti kojim riječima i kako učinkovito prenijeti svoju poruku – sve im je to posebno jasno. Drugim riječima, antikristi uvijek imaju određene namjere kada postupaju. Njihove su riječi, postupci i ponašanje, čak i konkretan izbor riječi koji koriste dok govore, namjerni; oni ne postupaju iz trenutnog razotkrivanja iskvarenosti, malog rasta, ludosti ili neznanja, brbljajući gluposti kamo god krenuli – to uopće nije tako. Proučimo li njihove metode, njihov način rada i izbor riječi, antikristi se doimaju prilično podmuklima i opakima. Radi vlastitog statusa i postizanja cilja kontroliranja ljudi, grabe svaku priliku da se istaknu, da iskoriste svaku sitnicu, i neće propustiti nijednu šansu. Recite Mi, bi li takvi ljudi otkrili te osobine preda Mnom? (Da.) Zašto kažete da bi? (Jer je njihova priroda-bit da se ističu.) Je li isticanje krajnji cilj za antikrista? Koji je njegov cilj u isticanju? Želi zadobiti status, a evo što zapravo hoće reći: „Zar ti ne znaš tko sam ja? Pogledaj stvari koje sam učinio, ja sam bio taj koji je učinio te dobre stvari; dao sam prilično velik doprinos božjoj kući. Sada kada znaš, zar mi ne bi trebao dati značajniji posao? Zar me ne bi trebao visoko cijeniti? Zar se ne bi trebao oslanjati na mene u svemu što radiš?” Nije li to namjerno? Antikristi žele kontrolirati bilo koga, bez obzira tko su. Koji je drugi izraz za kontrolu? Manipulirati, poigravati se – oni samo žele upravljati tobom. Na primjer, kada braća i sestre pohvale nešto kao dobro učinjeno, antikrist odmah kaže da je on to učinio, dovodeći do toga da mu svi zahvaljuju. Bi li se istinski razumna osoba tako ponašala? Nipošto ne bi. Kada antikristi učine malo dobra, žele da svi znaju za to, da ih visoko cijene i hvale – to ih čini zadovoljnima. Što god radili, žele od ljudi dobiti komplimente i obožavanje, i spremni su podnijeti sve da to dobiju. Radi statusa i moći, antikristi neće propustiti nijednu priliku za isticanje, čak i ako njihovo isticanje izgleda glupo, ili su im metode grube i izazivaju prezir drugih – oni svejedno neće propustiti takve šanse. Slično tome, koriste sva sredstva neophodna za postizanje svog cilja kontroliranja ljudi i ne štede truda da to postignu. Ulažu mukotrpan trud i razbijaju glavu kako bi osmislili svoje spletke. Kada učine nešto dobro, neprestano se time razmeću i to svugdje pokazuju. Ako je netko drugi učinio nešto dobro, zavide na tome i pokušavaju sve što mogu da to pripišu sebi ili kažu da su imali udjela u tome kako bi sebi pripisali zasluge. Ukratko, antikristi imaju taktike za kontroliranje ljudi. Nipošto se ne radi o trenutnoj lažljivosti, niti o par povremenih radnji. Umjesto toga, oni rade i govore mnoge stvari. Njihove su riječi zaluđujuće, njihovi su postupci zaluđujući, a njihov krajnji cilj zbog kojeg čine i govore te stvari jest kontroliranje ljudi.

Koji je cilj antikrista u kontroliranju ljudi? To je zadobivanje statusa i autoriteta u srcima ljudi. Jednom kada ima autoritet i status, može uživati u statusnim povlasticama i raznim koristima koje taj status donosi. Na primjer, za vrućeg vremena, dok drugi borave u neklimatiziranim prostorijama, on može boraviti u klimatiziranoj. U vrijeme obroka, dok drugi imaju jedan obrok povrća i riže, on može uzeti još malo mesa i juhe. Pri ulasku u prostoriju u kojoj nema slobodnih mjesta za sjedenje, drugi moraju sjediti na podu, ostavljajući samo jednu stolicu koja je rezervirana za njega. Ovaj poseban tretman rezultat je njegovog statusa i on uživa prepuštajući se povlasticama koje s tim statusom dolaze. Naravno, ti interesi i užici daleko su od dovoljnih da zadovolje njegove ambicije. Ne trebaju mu samo te materijalne koristi koje mu status pruža, već i taština, zadovoljstvo i osjećaj sigurnosti koje on donosi njegovom unutarnjem svijetu. Kakva su ponašanja onih koje su antikristi zaludili, pridobili i drže pod kontrolom? Oni uspoređuju međusobni status, moć, darove i sposobnosti, kao i obiteljsko i klasno porijeklo, te se natječu tko će smisliti opakije zamisli i čiji je um okretniji. Vjerski antikristi također se natječu tko se najduže moli. Ako se jedna osoba moli deset minuta, druga će se moliti dvadeset, a tijekom okupljanja možda neće raditi ništa drugo osim neprestano se moliti, nalik ljudima koji recitiraju spise u budističkom hramu, mrmljajući bez prestanka. Sluša li Bog takvu molitvu? Sudeći po tome kako se mole, Duh Sveti neće djelovati na njih. Gledaju tko se može najduže moliti, tko se može moliti najglasnije te nadglasati druge. Nije li to čisto ludilo? Njihovi su postupci nevjerojatni i nerazumni. To su očitovanja koja se prvenstveno vide kod onih koje su zaludili i kontroliraju antikristi; kada antikristi vode ljude, ovo je rezultat koji to donosi. Stoga, ako te je zaludio i kontrolira te antikrist, ugledat ćeš se na njega, slijediti ga i slušati ga u svemu. Nećeš slušati nikoga drugoga, čak i ako je Bog taj koji govori. Takva ćeš ponašanja iskazivati. Kada antikristi kontroliraju ljude, to je kao da Sotona vlada nad njima. Ako si pod kontrolom Sotone i ako u tvom srcu postoji mjesto za čovjeka i mjesto za Sotonu, tada Duh Sveti neće djelovati na tebe – On će te napustiti. Zar ne voliš slijediti antikriste? Zar se ne voliš ugledati na njih? Zar ne voliš prihvaćati njihovu kontrolu i manipulaciju? Onda ćeš biti predan njima. Ako vjeruješ da je sve što antikristi kažu istina, onda ih možeš slušati i slijediti i bit ćeš im predan. Međutim, ti moraš snositi odgovornost za posljedice. Ako jednog dana ne postigneš spasenje, nemoj smatrati Boga odgovornim niti se žaliti na Njega; to nema nikakve veze s Bogom. To je tvoj vlastiti izbor i moraš platiti cijenu za svoj izbor.

Uglavnom smo završili naš razgovor u zajedništvu o očitovanjima toga kako antikristi kontroliraju ljude. Ljudi moraju razumjeti što znači biti kontroliran. Izvana se može činiti da neki ljudi slijede Boga, slušaju Njegove propovijedi, jedu i piju Njegove riječi, žive crkveni život i obavljaju svoje dužnosti te da nisu napustili Božju kuću. Pa zašto ih onda kontroliraju antikristi? Prvenstveno zato što im nedostaje istine. Prvo, antikristi su te ljude zaludili, a zatim su ti ljudi počeli osobito obožavati antikriste, što je dovelo do toga da budu pod njihovom kontrolom. Što znači biti kontroliran? To znači biti pod njihovim utjecajem i sputan njima. Iako ti obavljaš svoje dužnosti, dok tražiš istina-načela u obavljanju dužnosti, antikristi te navedu na pogrešan put. Što se više njihove izjave i gledišta poklapaju s tvojim vlastitim predodžbama i uobraziljama, to ih više smatraš točnima i u skladu s istinom i prestaješ tražiti istina-načela, više nisi voljan neovisno razmišljati i više ne temeljiš svoju primjenu na Božjim riječima. Vjeruješ da gledišta antikrista uopće nisu pogrešna i svesrdno ih potvrđuješ. Jednom kada to postane tako, ako doista primjenjuješ u skladu s Božjim riječima, osjećaš se nelagodno i nemirno. Osjećaš da si iznevjerio antikriste i da nipošto ne možeš tako postupati. Nisi li potpuno sputan izjavama i gledištima antikrista? Kada radiš stvari, ne znaš kako prosuđivati, tragati ili se pridržavati na temelju Božjih riječi. Ne znaš kako to učiniti, niti se usuđuješ to učiniti. Zašto ne znaš kako i zašto se ne usuđuješ? Antikristi se još nisu oglasili; nisu ti dali odluku niti donijeli zaključak, nisu ti rekli ishod niti te uputili u bilo kojem smjeru. Zato se ne usuđuješ postupati prema svom shvaćanju i bojiš se da ćeš krenuti krivim putem, da ćeš učiniti nešto pogrešno. Zar nisi pod kontrolom? Zašto si uvijek tako plašljiv? Zar Božje riječi doista nisu bile jasne? Zar ti Božje riječi nisu rekle načela ili ti rekle što da radiš? Zašto zanemaruješ Božje riječi i ustrajavaš na slušanju antikrista? Antikristi su te zaludili i kontroliraju te. Na primjer, rekao sam nekome da sagradi zid, odredivši njegovu visinu, dužinu i mjesto. Tada je došao antikrist i rekao: „Visina ovog zida je u redu, ali ovdje postoji problem. Ako ga ovako sagradiš, hoće li se srušiti kad zapuše vjetar?” Čuvši to, osoba je rekla: „To je dobra primjedba, bi li se mogao srušiti? Bog nije rekao, pa ga još neću graditi.” Kad sam ga kasnije provjerio, upitao sam: „Zašto nisi sagradio zid? Prošlo je nekoliko dana, a zid još uvijek nije sagrađen – zašto odgađaš gradnju?” Odgovorio je da je netko izrazio zabrinutost da će vjetar srušiti zid. Rekao sam mu da stavi potporni stup ako je zabrinut zbog vjetra i on je to upamtio. Kasnije se antikrist vratio da ga omete, govoreći: „Je li jedan stup dovoljan? Ne bi li trebao staviti dva?” Čovjek je razmislio o tome, misleći kako je Bog rekao da stavi samo jedan stup, a ne dva, i opet nije znao što učiniti. Nakon što ga je antikrist tako zaludio i omeo, sve riječi koje sam prethodno izgovorio bile su uzaludne i nije mogao nastaviti s tim zadatkom. Ne znači li to biti pod kontrolom antikrista? Koga bi trebao slušati u ovoj stvari? (Boga.) Zašto onda nije slušao Božje riječi? Zar nije htio slušati? Htio je, ali zaludila ga je jedna od antikristovih hereza i zabluda. Jednom kada je bio zaluđen, poslušao je antikrista, što je isto kao da ga je antikrist oteo. Ako mu je antikrist vezao i okovao ponašanje i misli, on je pod kontrolom antikrista. U konačnici, ta osoba nije ispunila svoju dužnost i nije se pokorila Bogu niti slušala Njegove riječi. Tko je prouzročio ovaj ishod? Prouzročeno je njegovim neznanjem i neodvojivo je od zaluđivanja, ometanja i kontrole antikrista. Dakle, što znači da se antikrist ovako umiješao? Htio je pokazati svoju briljantnost, a ono što je zapravo govorio bilo je: „Zašto si slijepo slušao boga kada ti je rekao da ovdje sagradiš ovaj zid? Zašto je tvoj način razmišljanja tako jednostavan? Ako ovdje sagradiš zid, neće li se srušiti čim vjetar zapuše? Slušati boga nije tako ispravno kao slušati mene; moraš slušati mene. Ako slušaš mene, bit ću zadovoljan, ali ako slušaš boga, to mi neće biti po volji i neću biti zadovoljan. Ne valja da slušaš boga – gdje sam tu ja?” Nije to rekao izravno; umiješao se i namjerno stvorio pomutnju. Nakon njegovog uplitanja, zadatak nije mogao biti dovršen, a on se doimao mudrim, što ga je obradovalo. Kada Bog nekome naloži da sagradi zid, taj bi ga trebao odmah sagraditi, ali sada je rezultat da zid nije sagrađen. Tko je prouzročio ovaj rezultat? Prouzročio ga je antikrist – tu je osobu antikrist zaludio, omeo i stavio pod kontrolu. To je slično onome kako je zmija namamila Adama i Evu. Bog je rekao Adamu i Evi: „Sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!” Jesu li ove Božje riječi istina? One jesu istina i ti ne moraš razumjeti njihov smisao; samo trebaš slušati i pokoriti se. Bez obzira na situaciju, Božja se riječ ne može promijeniti i ako Bog želi da nešto učiniš, onda to i učini. Nemoj to analizirati. Čak i ako to ne razumiješ, moraš znati da je Božja riječ ispravna; moraš razumjeti tu definiciju u svom srcu. Drugim riječima, ti moraš znati tu istinu prije svega. Bilo da su Božje riječi u skladu s tvojim vlastitim predodžbama ili ne, bilo da ih razumiješ ili ne i, ma koliko postao smušen, moraš se držati Njegovih riječi. To je tvoja odgovornost i dužnost. Jednom kada si to odlučio, što bi trebao učiniti kada te Sotona dođe zavesti? Trebao bi se čvrsto držati Božjih riječi i slijediti Njegov put – to je najvažnije načelo. Zanemari ono što Sotona govori. Koji je bio konačni rezultat toga što su Adam i Eva poslušali zmijine riječi? Sotona ih je zaludio i stavio pod kontrolu. Sa samo jednom frazom naizgled ispravnih, nejasnih i đavoljih riječi, Sotona je uspio poljuljati i kontrolirati ponašanje Adama i Eve. To je bio rezultat koji Bog nije želio vidjeti. Koji je bio cilj zmije pri izgovaranju tih riječi? Kroz te riječi, htjela je pomutiti misli ljudi, poljuljati njihovo ponašanje i nagnati ih da prestanu slušati i ostave Božje riječi. Jednom kada je ta aktivna misao bila usađena u glave ljudi, slijedili su naznačeni put. Koji je bio Sotonin cilj? Cilj je bio reći: „Nemoj slušati ono što bog kaže. Moraš slušati mene; moraš pojesti plod ove voćke.” Bog im je rekao da ga ne jedu, dok im je Sotona rekao da ga jedu. Na kraju, jesu li Adam i Eva pojeli taj plod? (Jesu.) Ovako je Sotona kontrolirao ljude. Kada slušaš antikristove đavolje riječi, možeš postati dezorijentiran i izgubiti kompas i podložan si tome da ne obraćaš pozornost na Božje riječi. Ne znači li to da su tvoje ponašanje i misli pod utjecajem tog antikrista i da te on kontrolira? To je značenje kontrole. Jeste li se ikada susreli s takvim situacijama? Neki zlonamjerni ljudi vide da ti glatko obavljaš zadatak i da ćeš postići rezultate, da ćeš se istaknuti, i shvaćaju da oni neće imati puno udjela u toj stvari. Ako se ti istakneš, oni neće, pa iznose naizgled uvjerljiva gledišta ili pitanja kako bi te zaludili, omeli i kontrolirali. Kao rezultat toga, postaješ smušen, misleći da i njihove riječi imaju smisla. Više ne znaš što učiniti i ne možeš nastaviti sa svojom dužnošću, pa je zaustavljaš. Nije li to glupo? U početku, kada još nisi bio zaluđen, bio si prilično bistre glave i znao si što trebaš činiti, ali čim te je antikrist omeo, zbunio si se i nisi znao kako prikladno rješavati stvari. U čemu je ovdje problem? (U zaluđivanju.) Ljudi koje antikristi ili Sotona lako zalude i kontroliraju su neuki i smušeni pojedinci. Što se tiče očitovanja toga kako antikristi zaluđuju i kontroliraju ljude, je li naš razgovor u zajedništvu bio dovoljno konkretan? Trebali biste moći razumjeti i, kada vam se stvari dogode, trebali biste ih usporediti s raznim istinama kako biste promišljali o svojim riječima, svojim postupcima i svojoj biti. Istovremeno, trebali biste pokušati razumjeti i razlučiti ljude, događaje i stvari oko sebe kako biste stekli jasnije razumijevanje istine i točnije razumijevanje priroda-biti različitih ljudi.

Danas su mnogi od vas tek došli u dodir s konkretnim stanjima i očitovanjima raznih istina. Zašto kažem da ste tek došli u dodir s njima? To je zato što ste tek počeli razumijevati neke pojedinosti, ali još je dug put do pravog ulaska. Razumijevanje nije isto što i ulazak. Kada razumiješ, to samo znači da je u tvom umu tvoje razumijevanje pojmova i definicija ovih pitanja relativno ispravno i više u skladu s istinom, ali ti si još daleko od osobnog ulaska. Razumijevanje, spoznaja i sposobnost povezivanja ovih pitanja sa svojim stanjem i s ljudima, događajima i stvarima oko sebe ne znače da imaš ulazak. To su dvije različite stvari. Da bi osoba bila spašena i postigla promjenu naravi, to počinje razumijevanjem svih raznih istina, a ulazak u istina-stvarnost počinje primjenjivanjem tih istina. Da ste imali određeni temelj u svom razumijevanju i ulasku u razne istine, onda kada sam vas tražio primjere, mogli ste se odmah sjetiti vlastitih očitovanja ili nekih stvari koje ste vidjeli i iskusili. To bi Moj razgovor u zajedništvu učinilo mnogo lakšim i ne bih morao govoriti tako detaljno jer biste vi već imali iskustva i mogli biste dosegnuti tu razinu. Međutim, kada vas sada pitam, morate razmišljati na licu mjesta, a također morate prekapati i tražiti po sjećanju. Kada vidim da vi ne znate te stvari i da ih niste sami iskusili, moram ih potanko objasniti, razjasniti središnje i ključne aspekte i suštinska pitanja tih stvari te vam dati osnovno razumijevanje pojedinosti raznih istina kako ne biste pobrkali konceptualne aspekte ili one definicijske kada primjenjujete i kako ne biste zamijenili jedan pojam drugim ili mislili da su te stvari previše složene – moći ćete jasno razlikovati različite aspekte. Na taj način, sljedeći put kad budem razgovarao u zajedništvu o ovim stvarima, bit će lako. Trenutačno, vi još uvijek niste dorasli, pa ih uvijek moram potanko objašnjavati. O koliko sadržaja razgovora na našim okupljanjima možete promišljati i koliko ga možete probaviti? Ako je to samo deset posto, onda jedva da imate ikakav rast o kojem bi se moglo govoriti, a ako je trideset posto, onda ste razumjeli ponešto. Ako dosegnete pedeset posto, imate određeni rast i ulazak, ali ako to ne možete dosegnuti, nemate nikakav ulazak. Razumijete li? Ako još uvijek ne možete razumjeti kada ovako besjedim, to znači da ste previše lošeg kova i nemate načina da razumijete istinu. U redu, time završavamo naš današnji razgovor u zajedništvu. Vidimo se sljedeći put!

17. travnja 2019.