Treća metoda kojom se antikristi služe da bi kontrolirali ljude jest: isključuju i napadaju one koji teže istini. Neki ljudi vole pozitivne stvari, pravdu i svjetlo te razgovor u zajedništvu o istini. Često traže braću i sestre koji teže istini i tragaju za istinom kako bi s njima razgovarali. Antikristi se razbjesne kad to vide. Njima je svatko tko teži istini trn u oku i trn u peti; sve one koji teže istini podvrgnuli bi svojim napadima, isključivanju i nasrtajima. Naravno, antikristi neće napadati te ljude samo brutalnim, divljačkim taktikama koje su dovoljno očite da ih ljudi mogu prozrijeti. Usvojit će način razgovora o istini te će s nekoliko riječi i doktrina suditi ljudima i udarati na njih. Zbog toga ljudi misle da je ono što čine ispravno i razumno, da pomažu – da u onome što čine nema ničeg lošeg. Koje su to njihove „ispravne i razumne” metode? (Citiraju Božje riječi da bi sudili ljudima i udarali na njih.) Točno – citiraju Božje riječi da bi razotkrivali ljude i sudili im. To je njihova najčešća metoda. Naizgled se ovaj način govora čini pravičnim, razumnim i posve ispravnim, ali u sebi, njihova namjera nije pomoći drugima i donijeti im korist, već ih razotkriti, suditi im, osuditi ih i poniziti. To je apsolutno ono što žele postići. Dakle, problem je u njihovom polazištu. Ljudi oštrog oka mogu vidjeti da to čine zato što ti ljudi teže istini i vole je te predstavljaju prijetnju antikristima. A koja je to prijetnja? Na koji način njihova ljubav prema istini ometa antikriste? (Mogu ih prozrijeti i razlučiti.) Tako je. Najveća prijetnja koju ti ljubitelji istine predstavljaju antikristima jest to što mogu razlučiti svaku lošu stvar koju antikristi učine, ma što to bilo; mogu prozrijeti njihovu bit i skloni su ih bilo gdje i bilo kada razotkriti, prijaviti i iznijeti na vidjelo, a zatim ih osuditi i odbaciti te ih ukloniti iz crkve. Kad bi se to dogodilo, zauvijek bi izgubili svoj status i vlast, a njihovi izgledi da budu blagoslovljeni bili bi potpuno uništeni. Zato su za antikriste, osim neistomišljenika, ti ljudi koji teže istini najveća prijetnja.

Osim takvih naizgled ispravnih metoda kao što je korištenje razgovora u zajedništvu o Božjim riječima kako bi udarili na ljude koji teže istini i kako bi im sudili, antikristi će protiv njih poduzeti čak i drastične mjere. Koje su to drastične mjere? Primjerice, uhvatit će se za trenutačni prijestup nekog vođe ili djelatnika; bez obzira na kontekst, na to je li ta osoba iz toga zadobila znanje i mogla se pokajati, i na to je li riječ o nekome tko teži istini, oni će preuveličati njegov značaj kako bi sudili toj osobi i osudili je te je uklonili. Antikristi smatraju da se, kako bi se riješili trave, mora iščupati korijen, pa takve ljude uklanjaju iz crkve kako ne bi predstavljali prijetnju statusu antikristâ. Svi zli ljudi i antikristi vješti su u hvatanju za stvari koje bi se mogle iskoristiti protiv vođa i djelatnika, a kad ih se domognu, osuđuju ih kao lažne vođe i antikriste. To nije mala optužba! Vođe i djelatnike izabrao je Božji izabrani narod; zašto bi se ti uvijek hvatao za stvari koje bi iskoristio protiv njih? Koji je tvoj cilj u zadobivanju te poluge moći? Želiš li ih ti zamijeniti na mjestu vođe? Jednom kad zla osoba optuži vođu ili djelatnika da je lažni vođa i antikrist i ako potom može navesti žive primjere i navesti Božji izabrani narod da pomisli kako to odgovara činjenicama, to znači nevolju. Taj vođa ili djelatnik mogao bi vrlo lako biti uklonjen iz crkve. Biti lažni vođa ili antikrist toliko je velik prijestup da se, jednom kad je prijestup dokazan, optuženi osuđuje, a njegovo vrijeme kao vjernika u Boga je završeno. To će ga jednostavno uništiti, zar ne? Kako je to zlo! Štoviše, ako antikrist tada iskoristi priliku da bude izabran za vođu i preuzme kontrolu nad crkvom, neće li Božji izabrani narod tada biti pod kontrolom antikrista? Neće li ta crkva tada postati kraljevstvo antikrista? (Hoće.) To je ozbiljna opasnost! Imaju li zli ljudi i antikristi još neke metode za napadanje i isključivanje onih koji teže istini? Zar neki ne šalju braću i sestre koji teže istini da rade na najopasnijim mjestima kako bi prigrabili vlast i učvrstili vlastiti status? Kažu: „Postoji novoosnovana crkva s mnogo braće i sestara koji su novi u vjeri. Nemaju temelja i nedostaje im mudrosti. Trebaju nekoga tko razumije istinu da ih zalijeva i opskrbljuje. Ti razumiješ istinu o vizijama; te pridošlice trebaju nekoga poput tebe da ih zalijeva. Nitko drugi nije dorastao tomu.” I s time antikrist udaljava od sebe ozbiljnu skrivenu prijetnju. Čini li on to doista kako bi ta osoba vodila tu crkvu i opskrbljivala je? (Ne.) Ne; čini to jer je to mjesto neprijateljsko, opasno okruženje. Stavlja tu osobu na opasno mjesto da obavlja crkveni rad, jedva čekajući da je zgrabi veliki crveni zmaj. Ako ta osoba bude uhvaćena, neće ostati nitko tko bi prijetio statusu antikrista i on može preuzeti kontrolu nad crkvom. Nije li to njegova taktika? Šalje tu osobu pod izlikom da je pogodna za zalijevanje pridošlica i tako nitko ne može vidjeti njegove vlastite podmukle namjere. Nije li to domišljato od njega? A braća i sestre misle da je antikrist pametan i mudar što je napravio takve aranžmane, da je osoba u skladu s Božjim nakanama, ali ispostavlja se da ih je antikrist obmanjivao i zasljepljivao. Ova metoda antikrista čini se posve časnom; nitko ne može jasno vidjeti što se doista događa i svi na kraju budu zaluđeni. Ti zaluđeni ljudi misle da je ono što antikrist čini pošteno i razumno, da to čini iz brige za rad – ali nitko ne može prozrijeti njegovu namjeru. Antikristi su opaki, zar ne? Gdje god je opasnost, tamo te šalju, govoreći u sebi: „Zar ti ne težiš istini? I zar mi se ne suprotstavljaš? Zar me ne razlučuješ uvijek i ne hvataš se za stvari koje koristiš protiv mene? U redu, onda: iskoristit ću ovu priliku da te smjesta otpravim odavde. Bilo bi najbolje da te uhvate – nikad se više nećeš osoviti na noge!” Sigurno je da većinu ljudi koje antikristi uhvate u zamku i progone u crkvi čine oni s većom težnjom. Kako antikristi gledaju na te ljude dok ih se progoni i isključuje? Govore u sebi: „Ovi ljudi uvijek slušaju propovijedi; razumiju neke istine. Ne mogu im jednostavno ne dopustiti da slušaju: propovijedi se šalju svima da ih čuju, pa nema načina da se opravda zabrana slušanja. Ali recimo da im dopustim da slušaju, budući da mnogo toga što se kaže u tim propovijedima razotkriva lažne vođe i antikriste, hoće li to biti dobro za mene ako čuju dovoljno i zadobiju razumijevanje i razlučivanje? Na kraju bih prije ili kasnije morao odstupiti sa svog položaja vođe, zar ne? To neće ići. Moram povući prvi potez.” Jednom kad antikrist ima takvu namjeru, kreće u akciju. Bez razumijevanja istine, malo bi tko mogao razlučiti antikrista. Zašto se antikristi mogu izvući, dok ljudi koji teže istini postaju žrtve? Postoji jedan razlog koji je zasigurno prisutan: ti ljudi možda u srcu imaju nešto ljubavi prema istini i pozitivnim stvarima i možda imaju neku težnju da teže istini, ali su jednostavno prevelike kukavice. Ne razumiju istinu, nedostaje im razlučivanje i toliko su glupi; ne mogu prozrijeti bit antikrista i nikada se ne mogu natjerati da ga razotkriju, što omogućuje antikristu da povuče prvi potez i time im naudi. Ako je to ishod koji dobiju ili do čega dođu, kako se to moglo dogoditi? Ne bi li ih antikrist nemilosrdno napao? (Bi.) Koju bi pouku iz ovoga trebali izvući ljudi koji teže istini? Kakav bi stav ljudi trebali imati u pogledu ophođenja s vođom ili djelatnikom? Ako je ono što vođa ili djelatnik čini ispravno i u skladu s istinom, tada ga možeš poslušati; ako je ono što čini pogrešno i nije u skladu s istinom, tada mu ne bi trebao biti poslušan i možeš ga razotkriti, suprotstaviti mu se i iznijeti drugačije mišljenje. Ako nije u stanju obavljati stvaran posao ili čini zla djela koja uzrokuju ometanje u crkvenom radu te se otkrije da je lažni vođa, lažni djelatnik ili antikrist, tada ga možeš razlučiti, razotkriti i prijaviti. Međutim, neki od Božjeg izabranog naroda ne razumiju istinu i posebne su kukavice; boje se da će ih lažni vođe i antikristi tlačiti i mučiti, pa se ne usuđuju pridržavati načela. Kažu: „Ako me vođa izbaci, gotov sam; ako natjera sve da me razotkriju ili napuste, tada više neću moći vjerovati u Boga. Ako budem izbačen iz crkve, tada me Bog neće htjeti i neće me spasiti. I neće li moja vjera biti uzaludna?” Nije li takvo razmišljanje apsurdno? Imaju li takvi ljudi istinsku vjeru u Boga? Bi li lažni vođa ili antikrist predstavljao Boga kad te izbaci? Kad te lažni vođa ili antikrist muči i izbacuje, to je djelo Sotone i nema nikakve veze s Bogom; kad se ljude uklanja ili izbacuje iz crkve, to je u skladu s Božjim nakanama samo onda kad postoji zajednička odluka crkve i sveg Božjeg izabranog naroda, i kad je uklanjanje ili izbacivanje u potpunosti u skladu s radnim aranžmanima Božje kuće i istina-načelima Božjih riječi. Kako bi izbacivanje od strane lažnog vođe ili antikrista moglo značiti da ne možeš biti spašen? To je progonstvo od Sotone i antikrista i ne znači da te Bog neće spasiti. Možeš li biti spašen ili ne ovisi o Bogu. Nijedno ljudsko biće nije kvalificirano odlučiti može li te Bog spasiti. To ti mora biti jasno. A smatrati to što te je lažni vođa ili antikrist izbacio jednakim tomu da te je Bog izbacio – nije li to pogrešno tumačenje Boga? Jest. I to nije samo pogrešno tumačenje Boga, već i pobuna protiv Boga. To je također i svojevrsno huljenje protiv Boga. I nije li pogrešno tumačenje Boga na ovaj način neuko i glupo? Kad te lažni vođa ili antikrist izbaci, zašto ne tragaš za istinom? Zašto ne potražiš nekoga tko razumije istinu kako bi stekao neko razlučivanje? I zašto to ne prijaviš nadređenima? To dokazuje da ne vjeruješ da istina vlada u Božjoj kući, to pokazuje da nemaš istinsku vjeru u Boga, da nisi netko tko istinski vjeruje u Boga. Ako se uzdaš u svemogućnost Božju, zašto se bojiš osvete lažnog vođe ili antikrista? Mogu li oni odrediti tvoju sudbinu? Ako si sposoban za razlučivanje i otkriješ da njihovi postupci nisu u skladu s istinom, zašto ne razgovaraš u zajedništvu s Božjim izabranim narodom koji razumije istinu? Imaš usta, pa zašto se ne usudiš progovoriti? Zašto se toliko bojiš lažnog vođe ili antikrista? To dokazuje da si kukavica, ništarija, Sotonin sluga. Ako ti lažni vođa ili antikrist prijeti, a ti se ne usudiš prijaviti ga nadređenima, to pokazuje da te je Sotona već svezao i da si jednog srca s njim; nije li to slijeđenje Sotone? Kako bi netko takav mogao biti dio Božjeg izabranog naroda? Oni su naprosto ološ. Svi koji su jednog srca s lažnim vođama i antikristima nikada ne bi mogli biti ništa dobro; oni su zlikovci. Takvi su ljudi rođeni da budu đavolji poslušnici – oni su Sotonine sluge i nema im spasa. Svi koji se ne usuđuju razotkriti antikriste kad ih vide da čine zlo, koji se boje uvrijediti antikriste, koji ih čak štite i slušaju – nisu li oni glupi, neuki ljudi? Ako si u potpunosti svjestan istina-načela, a ipak ih i dalje kršiš, pa čak i stvaraš saveze i klike sa zlim ljudima i antikristima, ne djeluješ li kao Sotonin suučesnik i poslušnik? Dakle, ne zaslužuješ li to kad se s tobom na kraju postupa kao sa zlom osobom i suučesnikom antikristâ? Ako vjeruješ u Boga, ali umjesto da slijediš Boga, slijediš antikriste, postupajući kao jedan od njihovih poslušnika ili suučesnika, ne kopaš li tada vlastiti grob, ne potpisuješ li vlastitu smrtnu presudu? Ako vjeruješ u Boga, ali umjesto da se pokoravaš Bogu, popuštaš Božjim neprijateljima – antikristima, i sklanjaš se kod njih, a ishod je da ti antikristi manipuliraju tobom i zlostavljaju te, tada si sam sebi kriv. Ne zaslužuješ li to? Ako se prema antikristu odnosiš kao prema svom gospodaru, kao prema svom vođi, kao prema osloncu, tada se sklanjaš kod Sotone, slijediš Sotonu, to znači da si zastranio, krenuo krivim putem i stupio na put bez povratka. Kakav biste stav trebali imati prema antikristima? Trebali biste ih razotkriti i boriti se s njima. Ako vas je samo jedan ili dvoje i preslabi ste da se sami suočite s antikristima, trebali biste udružiti snage s nekoliko ljudi koji razumiju istinu kako biste prijavili i razotkrili te antikriste, i trebali biste ustrajati sve dok ne budu uklonjeni. Čuo sam da se u posljednje dvije godine Božji izabrani narod u nekim pastoralnim područjima u kontinentalnoj Kini ujedinio kako bi smijenio lažne vođe i antikriste s dužnosti; neke lažne vođe i antikristi bili su čak i na čelu grupa za odlučivanje, a ipak ih je Božji izabrani narod svejedno smijenio. Božji izabrani narod nije morao čekati odobrenje od Višnjega; na temelju istina-načela, uspjeli su identificirati te lažne vođe i antikriste – koji nisu obavljali stvaran posao i uvijek su mučili braću i sestre, koji su divljali i ometali rad Božje kuće – i smjesta su se obračunali s njima. Neki su izbačeni iz grupa za odlučivanje, neki su uklonjeni iz crkve – što je odlično! To pokazuje da je Božji izabrani narod već stupio na pravi put vjere u Boga. Neki od Božjeg izabranog naroda već su razumjeli istinu i sada posjeduju određeni rast, više nisu pod kontrolom i obmanom Sotone, usuđuju se ustati i boriti se sa zlim silama Sotone. To također pokazuje da snage lažnih vođa i antikristâ u crkvi više nemaju nadmoć. Stoga se više ne usuđuju biti tako drski u svojim riječima i postupcima. Čim se odaju, naći će se netko da ih nadzire, razlučuje i odbacuje. To jest, u srcima onih koji istinski razumiju istinu, ljudski status, ugled i moć nemaju dominantan položaj. Takvi ljudi ne pridaju važnost tim stvarima. Kad netko može proaktivno tražiti istinu i o njoj razgovarati u zajedništvu, i kad počne preispitivati i promišljati o putu kojim bi ljudi koji vjeruju u Boga trebali ići i kako bi se trebali odnositi prema vođama i djelatnicima i kad počne razmišljati o tome koga bi ljudi trebali slijediti, koja ponašanja predstavljaju slijeđenje čovjeka, a koja slijeđenje Boga, i zatim, nakon što je godinama pipajući tražio te istine i iskusio ih, te kad, a da toga nije ni svjestan, shvati neke istine i stekne sposobnost razlučivanja – tada će steći određeni rast. Biti u stanju tragati za istinom u svim stvarima znači zakoračiti na ispravan put vjere u Boga.

Dobra je stvar, pozitivna pojava, da Božji izabrani narod može razlučiti i odbaciti lažne vođe i antikriste. Neke vođe ne mogu obavljati stvaran posao; sve što čine jest da uzrokuju prekidanje i ometanje, tako da u životu crkve nema spokoja. Svoj braći i sestrama su odbojni i oni ih na kraju odbace. Je li ispravno da to čine? (Jest.) Ima i drugih koji su izabrani za vođe i isprva braća i sestre kažu: „Tu smo osobu izabrali, stoga moramo s njom surađivati u poslu.” Nakon nekog vremena, ispostavi se da su pogrešno izabrali: ta je osoba entuzijastična u svojoj vjeri u Boga, ali nema duhovno razumijevanje. Sklona je iskrivljivati stvari, ohola je i samopravedna; ne raspravlja o stvarima s drugima i ništa ne čini u skladu s načelima, već samo postupa nepromišljeno. To dovodi do sigurnosnih propusta; braća i sestre iz crkve neprestano bivaju uhićeni, a rad crkve trpi teške gubitke. Ne samo da ta osoba kao vođa ne promišlja o sebi, već se opravdava, raspravlja se u svoju obranu i prebacuje odgovornost. Na kraju je skupina opozove s dužnosti. Misliš li da su ispravno postupili u toj situaciji? (Da.) Da, doista! I odmah nakon što su se riješili te osobe, izaberu nekog drugog, i nakon nekog vremena svima je očito da je ta osoba mnogo bolja od onog lažnog vođe, što dokazuje da skupina ima sposobnost razlučivanja i da je napredovala. To je proces kojim Božji izabrani narod raste u životu. To je posve normalno. Jesi li mislio da, kad ljudi slušaju propovijedi toliko godina, svi steknu sposobnost razlučivanja i donesu ispravnu odluku za svakog vođu i djelatnika – da će, koga god izaberu, taj i ostati na dužnosti? Ide li to tako? (Ne.) Kad ljudi ne razumiju istina-načela, pri izboru vođe uvijek su usredotočeni na odabir nekoga tko je oštrouman, nekoga tko je dobar govornik, nekoga tko je darovit. Tek nakon što se ta osoba nakon nekog vremena na dužnosti pokaže kao lažni vođa ili antikrist, ljudi počinju razvijati sposobnost razlučivanja; nakon toga više neće birati takvu osobu. Koga točno onda treba birati pri izboru vođa i djelatnika? Nema utvrđenih pravila. Najviše ovisi o tome je li netko ispravna osoba i teži li istini. U svakom slučaju, ako je netko zla osoba ili antikrist, ne smiješ ga birati, bez obzira na to kakva je osoba. Ako to učiniš, kopat ćeš jamu samom sebi. Nije li tako? (Jest.)

Vratimo se na temu o kojoj smo upravo govorili, a to je napadanje i isključivanje onih koji teže istini od strane antikristâ: u osnovi smo rekli sve što se o tome ima za reći, zar ne? Kako antikristi isključuju i napadaju one koji teže istini? Često se koriste metodama koje drugi smatraju razumnima i ispravnima, čak koriste rasprave o istini kako bi drugima našli neku slabu točku, s ciljem da napadnu, osude i zalude druge ljude. Na primjer, antikrist misli da ako su njegovi suradnici ljudi koji teže istini, oni mogu ugroziti njegov status, pa će stoga antikrist držati uzvišene propovijedi i raspravljati o duhovnim teorijama kako bi zaludio ljude i naveo ih da imaju visoko mišljenje o njemu. Na taj način može omalovažavati i potiskivati svoje suradnike i kolege, te navesti ljude da osjećaju kako, iako su suradnici njihovog vođe ljudi koji teže istini, nisu ravni svom vođi u pogledu kova i sposobnosti. Neki ljudi čak kažu: „Propovijedi našeg vođe su uzvišene i nitko se ne može mjeriti s njim.” Antikristu je čuti takvu vrstu komentara izuzetno zadovoljavajuće. Misli u sebi: „Ti si moj suradnik, zar nemaš neke istina-stvarnosti? Zašto ne možeš govoriti rječito i uzvišeno kao ja? Sada si potpuno ponižen. Nedostaje ti sposobnost, a usuđuješ se natjecati sa mnom!” To je ono što antikrist misli. Koji je cilj antikrista? Pokušava svim mogućim sredstvima potiskivati druge ljude, omalovažavati ih i stavljati sebe iznad drugih. Tako se antikrist odnosi prema svima koji teže istini ili surađuju s njim. Što god antikrist čini, usredotočeno je na njegovu vlastitu moć i status i namijenjeno je da mu priskrbi poštovanje i divljenje drugih. Ne dopušta da ga itko nadmaši; svatko tko je bolji od njega osuđen je na njegovo omalovažavanje, isključivanje i potiskivanje. Antikristi imaju motive i ciljeve u pozadini svih metoda koje koriste protiv onih koji teže istini. Umjesto da nastoje zaštititi rad Božje kuće, njihov je cilj zaštititi vlastitu moć i status, kao i svoj položaj i sliku o sebi u srcima Božjeg izabranog naroda. Njihove metode i ponašanja predstavljaju prekidanje i ometanje rada Božje kuće, a imaju i razoran učinak na život crkve. Nije li ovo najčešće očitovanje zlih djela antikrista? Osim ovih zlih djela, antikristi čine nešto još vrijednije prezira, a to je da uvijek pokušavaju smisliti kako pronaći neku slabu točku kod onih koji teže istini. Na primjer, ako su neki ljudi počinili blud ili neki drugi prijestup, antikristi to iskorištavaju da ih napadnu, traže prilike da ih vrijeđaju, razotkrivaju i kleveću, etiketiraju ih kako bi obeshrabrili njihov entuzijazam za obavljanje dužnosti, tako da se osjećaju negativno. Antikristi također navode Božji izabrani narod da ih diskriminira, izbjegava i odbacuje, tako da oni koji teže istini budu izolirani. Na kraju, kad se svi oni koji teže istini osjećaju negativno i slabo, više ne obavljaju aktivno svoje dužnosti i ne žele prisustvovati okupljanjima, cilj antikristâ je postignut. Budući da oni koji teže istini više ne predstavljaju prijetnju njihovom statusu i moći i nitko se više ne usuđuje prijaviti ih ili razotkriti, antikristi se mogu osjećati spokojno. Oni koje antikrist najviše mrzi u crkvi su ljudi koji teže istini, posebno oni s osjećajem za pravdu koji bi se usudili razotkriti i prijaviti lažnog vođu i antikrista. Antikrist takve ljude smatra trnom u oku i trnom u peti. Ako slučajno vidi nekoga tko teži istini i voljno obavlja svoju dužnost, u njegovom se srcu javljaju zloba i neprijateljstvo, bez i najmanje trunke ljubavi. Antikrist ne samo da neće pomoći ljudima koji teže istini niti ih podržati bez obzira na njihove poteškoće ili na to koliko su slabi i negativni – on neće to samo zanemariti, već će se i potajno tome radovati. A ako ga je netko optužio ili razotkrio, iskoristit će priliku udariti ga kad je najslabiji, optužujući ga za svakojake prijestupe kako bi ga naučio lekciju, osudio ga, ostavio ga bez izlaza i, na kraju ga učinio toliko negativnim da ne može obavljati svoju dužnost. Antikrist se tada ponosi sobom i počinje se radovati nesreći te osobe. Ovakve stvari su ono u čemu su antikristi najbolji; isključivanje, napadanje i osuđivanje onih koji teže istini njihova je najveća specijalnost. Što antikristi misle da ih čini sposobnima za takvo zlo? „Ako oni koji teže istini često slušaju propovijedi, mogli bi jednog dana prozrijeti moje postupke i onda će me sigurno razotkriti i zamijeniti. Dok oni obavljaju svoje dužnosti, moj status, ugled i reputacija su ugroženi. Moram prvi povući potez, pronaći prilike da iskoristim njihovu slabu točku kako bih ih ometao i osudio i učinio ih negativnima, tako da izgube svaku želju za obavljanjem svojih dužnosti. Također ću izazvati sukobe između vođa i djelatnika i onih koji teže istini, tako da ih vođe i djelatnici zamrze, distanciraju se od njih i više ih ne cijene niti promiču. Na taj način više neće imati nikakvu želju da teže istini ili obavljaju svoje dužnosti. Najbolje je da oni koji teže istini ostanu negativni.” To je cilj koji antikristi žele postići. Kad te antikrist ili zla osoba uhvati u zamku, osudi te i ponizi svojim lukavstvom, možeš li razlučiti što se događa? Možeš li prozrijeti Sotonine trikove? Moraš se naučiti razlučivati: „Ono što su rekli zvučalo je posve ispravno, ali zašto sam se nakon toga osjećao negativno? Zašto više ne želim obavljati svoju dužnost? Zašto imam sumnje prema Bogu? Je li bio problem u onome što su rekli? Zašto je to imalo negativan učinak? Zašto sam nakon toga imao pogrešna shvaćanja i predodžbe o Bogu i više se ne želim pokoravati? Zašto više nemam svoj prijašnji entuzijazam i odlučnost da se dam za Boga? I odjednom imam neke sumnje u vezi s Božjim djelom – osjećam kao da mi vizije nisu jasne. Ne znam čemu služi obavljanje moje dužnosti na ovaj način i osjećam se kao da nisam ništa zadobio za nekoliko godina koliko vjerujem u Boga i za teškoće kroz koje sam prošao. Sada je u mom srcu neka tama.” To je pomalo nenormalno. Zašto bi slušanje riječi koje se naizgled čine ispravnima dovelo do takvih posljedica? Ne osjećaš li da nešto nije u redu s tim riječima? Kakve su to onda riječi koje u tebi izazivaju takve reakcije kad ih čuješ? Kakve su to riječi zbog kojih postaješ nepovjerljiv prema Bogu kad ih čuješ? Prije svega, jedno je sigurno: sve riječi antikristâ navode na pogrešan put; poput zmije, sve one navode ljude na grijeh te da se udalje od Boga i odbace Ga. Nijedna njihova riječ ne opskrbljuje ljude niti im pomaže. Odakle dolaze njihove riječi? Od Sotone i đavla. Jeste li vi sposobni razlučiti kad se radi o riječima kojima se antikristi koriste da bi napali i osudili one koji teže istini? Jedino čega se antikristi boje jesu ljudi koji teže istini. Boje se ljudi koji se pokoravaju Bogu, ljudi koji ustaju da bi slijedili Boga i preuzeli dužnost stvorenih bića; boje se ljudi koji dolaze pred Boga i tragaju za istinom. To je ono čega se najviše boje. To je zato što, jednom kad Božji izabrani narod zakorači na put težnje istini, njihov rast u životu se ubrzava i kako se to događa, njihov stas postaje sve veći i veći – a kad istina zavlada u srcima ljudi i postane njihov život, to će biti posljednji dan antikristâ: tada će se suočiti s osudom, razotkrivanjem i eliminacijom, te potpunim napuštanjem. Zato antikristi najviše mrze one koji teže istini. U očima antikrista, oni koji teže istini su omraženi neprijatelji, mete njegovih napada i prisile, kao i njegove mržnje i napuštanja, njegovog povrjeđivanja i zlostavljanja i, još više, oni su mete koje treba zaluditi. Antikristi nemaju načina da zalude, kontroliraju ili zarobe srca onih koji teže istini i ne mogu ih otvoreno isključivati i napadati nasumce, pa im jedino preostaje da govore ispravne i ugodne stvari, koristeći meke taktike kako bi ljude povukli na svoju razinu. A ako ih ti ljudi ne slijede i ne mogu im biti od koristi, koristit će se svakojakim podlim taktikama kako bi ih isključili, učinili ih negativnima i slabima, pa čak ih i naveli da više ne žele obavljati svoju dužnost – i na kraju, da napuste Boga. To je jedno od glavnih zlih djela antikristâ i to je još jedna prepoznatljiva značajka njihove priroda-biti. Koja je to značajka njihove prirode? Njihova podmuklost, njihova lukavost, njihova zlonamjernost. Kako bi postigli svoju ambiciju i cilj da vladaju u crkvi, antikristi neprestano pribjegavaju zaluđivanju, isključivanju i napadanju onih koji teže istini. Čine to kako bi postigli svoj skriveni cilj, ostavljajući svakoga tko teži istini negativnim i slabim, s mlakom vjerom i probuđenim pogrešnim shvaćanjima o Bogu. Jer jednom kad se u tim ljudima pojave pogrešna razumijevanja o Bogu i pritužbe na Njega, oni više neće težiti istini, niti će voljno obavljati svoju dužnost – i tako će se udaljiti od Boga. A što to znači za antikrista? Prvo, to znači da nitko neće ugroziti njegov položaj; drugo, jednom kad te pozitivne figure postanu negativne i slabe i udalje se od Boga, antikrist može imati odriješene ruke u crkvi da zaluđuje i sputava ljude, te da kontrolira Božji izabrani narod, tako da ga slijede, podržavaju i pokorno mu se klanjaju. Tako je cilj antikrista postignut. Čineći to, obavljaju li antikristi svoju dužnost? (Ne.) Kakav je onda karakter svega što čine? (Čine zlo.) „Činiti zlo” je pomalo širok pojam; konkretno, oni ometaju i sprječavaju ljude, priječeći ih da hodaju putem težnje istini i da budu spašeni od Boga. Kad antikrist vidi nekoga da teži istini, on pobjesni; mrzi ga. Koliko daleko ide ta mržnja? Kad vidi nekoga da teži istini i slijedi Krista, a ne slijedi ili ne obožava njega i nije na istom putu kao on, napast će, isključiti i potisnuti tu osobu, sa željom da ta osoba nestane. Eto koliko daleko ide njegova mržnja. Ukratko, na temelju ovih očitovanja antikristâ, možemo utvrditi da oni ne obavljaju dužnost vođenja, jer ne vode ljude u jedenju i pijenju Božjih riječi ili u razgovoru u zajedništvu o istini, i ne zalijevaju niti uzdržavaju ljude kako bi im omogućili da zadobiju istinu. Umjesto toga, oni prekidaju i ometaju život crkve, razaraju i uništavaju rad crkve i sprječavaju ljude na putu težnje istini i postizanja spasenja. Žele odvesti Božji izabrani narod na krivi put i uzrokovati da izgube priliku za spasenje. To je krajnji cilj koji antikristi žele postići prekidanjem i ometanjem rada crkve.