Kako bi se Božji izabrani narod trebao odnositi prema antikristima? Moraju ih razlučiti, razotkriti, prijaviti i odbaciti s prezirom. Samo se tako može osigurati slijeđenje Boga do samog kraja i stupanje na pravi put vjere u Boga. Antikristi nisu tvoji vođe, bez obzira na to kako su zaludili druge da ih izaberu za vođu. Nemoj ih priznavati ni prihvaćati njihovo vodstvo – moraš ih razlučiti i odbaciti s prezirom, jer ti ne mogu pomoći razumjeti istinu niti te mogu podržavati ili opskrbljivati. To su činjenice. Ako te ne mogu uvesti u istina-stvarnost, nisu podobni biti vođe ili djelatnici. Ako te ne mogu voditi k razumijevanju istine i doživljavanju Božjeg djela, oni su ti koji se protive Bogu i trebao bi ih razlučiti, razotkriti i odbaciti s prezirom. Sve što čine ima za cilj zaluditi te da ih slijediš i navesti te da se pridružiš njihovoj kliki kako bi podrivali i ometali rad crkve, i povući te na put antikrista kojim i oni sami idu. Žele te odvući u pakao! Ako ih ne možeš vidjeti onakvima kakvi uistinu jesu i vjeruješ da bi ih trebao slušati i činiti im ustupke jer su oni tvoji vođe, tada si ti netko tko izdaje i istinu i Boga – a takvi se ljudi ne mogu spasiti. Ako želiš biti spašen, ne samo da moraš preskočiti prepreku velikog crvenog zmaja, i ne samo da moraš biti sposoban razlučiti velikog crvenog zmaja, prozreti njegovo odvratno obličje i potpuno se pobuniti protiv njega – moraš preskočiti i prepreku antikrista. U crkvi antikrist nije samo Božji neprijatelj, već i neprijatelj Božjeg izabranog naroda. Ako ne možeš razlučiti antikrista, lako te se može zaluditi i pridobiti, vjerojatno ćeš kročiti putem antikrista, a Bog će te prokleti i kazniti. Ako se to dogodi, tvoja je vjera u Boga u potpunosti propala. Što ljudi moraju posjedovati da bi postigli spasenje? Prvo, moraju razumjeti mnoge istine i biti sposobni razlučiti bit, narav i put antikrista. To je jedini način da se osigura da ne obožavaš ljude niti ih slijediš dok vjeruješ u Boga, i jedini način da slijediš Boga do samog kraja. Samo ljudi koji su sposobni razlučiti antikrista mogu istinski vjerovati u Boga, slijediti Ga i svjedočiti o Njemu. Neki će tada reći: „Što da radim ako trenutno nemam istinu za to?” Moraš se što brže opremiti istinom; moraš naučiti prozrijeti ljude i stvari. Razlučiti antikrista nije jednostavna stvar i zahtijeva sposobnost da se jasno vidi njegova bit i prozru spletke, trikovi, namjere i ciljevi iza svega što čini. Na taj način neće te zaluditi ni kontrolirati i moći ćeš ostati postojan, sigurno i pouzdano težiti istini i biti postojan na putu težnje istini i postizanja spasenja. Ako ne možeš preskočiti prepreku antikrista, onda se može reći da si u velikoj opasnosti. Antikrist te lako može zaluditi i zarobiti, i možeš doći živjeti pod Sotoninim utjecajem. Moguće je da među vama ima nekih koji ometaju i sapliću ljude koji teže istini – takvi su neprijatelji tih ljudi. Prihvaćate li to? Neki se ne usude suočiti s tom činjenicom niti je prihvatiti kao činjenicu. Ali antikrist doista zaluđuje ljude u crkvama, i to često; samo što ljudi to ne mogu razlučiti. Ako ne možeš proći ovaj test – test antikrista, tada će te antikristi ili zaluditi i kontrolirati ili će te natjerati da patiš, mučit će te, odbacit će te, tlačiti i zlostavljati. Na kraju, tvoj bijedni mali život neće dugo izdržati i uvenut će; više nećeš imati vjere u Boga i reći ćeš: „Bog nije čak ni pravedan! Gdje je bog? Na ovom svijetu nema ni pravde ni svjetla, a božje spasenje čovječanstva ne postoji. Onda bolje da provodimo dane na poslu i zarađujući novac!” Ti niječeš Boga, udaljavaš se od Boga i više ne vjeruješ da On postoji; svaka nada da ćeš postići spasenje potpuno je nestala. Dakle, ako želiš postići spasenje, prvo moraš proći ovaj test: moraš biti sposoban opaziti i prozreti Sotonu, te imati hrabrosti ustati protiv Sotone, razotkriti ga i odreći ga se. Dakle, gdje je Sotona? Sotona je pokraj tebe i svuda oko tebe; možda čak živi u tvom srcu. Ako živiš unutar Sotonine naravi, može se reći da si od Sotone. Ne možeš vidjeti ni dotaknuti Sotonu i zle duhove iz duhovnog kraljevstva, ali Sotone i živi đavli koji postoje u stvarnom životu posvuda su. Svaka osoba koja osjeća odbojnost prema istini zla je, a svaki vođa ili djelatnik koji ne prihvaća istinu antikrist je ili lažni vođa. Nisu li takvi ljudi Sotone i živi đavli? Ti ljudi bi mogli biti upravo oni koje obožavaš i na koje se ugledaš; mogli bi biti ljudi koji te vode ili ljudi kojima si se dugo divio, vjerovao im, oslanjao se na njih i nadao im se u svom srcu. U stvarnosti, oni su prepreke na tvojem putu koje te ometaju u težnji istini i postizanju spasenja; oni su lažni vođe i antikristi. Oni mogu preuzeti kontrolu nad tvojim životom i putem kojim kročiš, i mogu uništiti priliku da primiš spasenje. Ako ih ne uspiješ razlučiti i prozrijeti, tada bi u svakom trenutku mogao biti zaluđen i zarobljen. Stoga si u velikoj opasnosti. Ako se ne možeš izbaviti iz te opasnosti, Sotonina si žrtva. U svakom slučaju, ljudi koji su zaluđeni od antikrista i pod kontrolom antikrista te koji postanu sljedbenici antikrista nikada, baš nikada ne mogu postići spasenje. Budući da ne vole istinu niti joj teže, neizbježno je da budu zaluđeni i da slijede antikrista.

Neki ljudi misle za sebe da su osobe koje teže istini i kažu da su sposobni razlučiti antikriste. Precjenjuju sebe, zar ne? Ako naiđeš na očitog antikrista, onoga koji pokazuje očnjake, ima lošu ljudskost i počinio je neka zla djela, naravno da ćeš ga moći prepoznati. Ali ako naiđeš na antikrista koji se čini pobožnim, govori vrlo blago i čini se kao draga osoba – antikrista koji se prilagođava ljudskim predodžbama – jesi li i dalje dovoljno samouvjeren da možeš tvrditi da ga vidiš onakvim kakav on uistinu jest? Usuđuješ li se okarakterizirati ga kao antikrista? Ako ga nisi sposoban razlučiti, sigurno ćeš mu se diviti i biti mu naklonjen, a u tom će slučaju njegovo ponašanje, njegova mišljenja i stavovi, njegovi postupci – čak i njegovo poimanje istine – zasigurno utjecati na tebe. Do koje će mjere te stvari utjecati na tebe? Zavidjet ćeš antikristu, oponašat ćeš ga, ugledat ćeš se na njega, slijedit ćeš ga, a to će utjecati na tvoj ulazak u život; utjecat će na tvoju težnju istini i ulazak u stvarnost. Utjecat će na tvoj stav prema Bogu i na to hoćeš li Mu se uistinu pokoriti i slijediti Ga do samoga kraja. Na kraju će antikrist postati tvoj idol, imat će mjesto u tvojem srcu i nećeš mu moći pobjeći. Kada si zaluđen do te mjere, imaš vrlo slabašnu nadu da ćeš biti spašen, jer je tvoj odnos s Bogom razoren, izgubio si normalan odnos s Bogom i na rubu si opasnosti. Je li to za tebe nesreća ili blagoslov? Naravno da je nesreća; nipošto nije blagoslov. Iako ti neki antikristi mogu pomoći u malim stvarima i biti ti od koristi, ili mogu propovijedati riječi i doktrine da te prosvijetle, jednom kada te zalude, kada ih obožavaš i slijediš, u nevolji si. Sam si sebe upropastio i izgubio si priliku za spasenje. Neki ljudi kažu: „On nije Sotona ni zla osoba, čini se kao duhovna osoba, netko tko teži istini.” Vrijede li te riječi? (Ne.) Zašto ne? Kod svakoga tko istinski teži istini, utjecaj i dobrobit njegova usmjeravanja, pomoći i opskrbe služe tome da te dovedu pred Boga kako bi mogao tražiti Njegove riječi i istinu, te doći pred Boga i učiti oslanjati se na Njega i tražiti Ga, čime tvoj odnos s Njim postaje sve bliži i bliži. Suprotno tome, što će proizaći iz toga ako tvoj odnos s antikristom postaje sve bliži i bliži, sve dok ne postaneš spreman izvršavati svaku njegovu zapovijed? Skrenut ćeš na krivi put i sam ćeš sebe upropastiti. Kada si u bliskom odnosu s antikristom, udaljavaš se od Boga. Koja je posljedica toga? On će te dovesti pred sebe, a ti ćeš se udaljiti od Boga. Ako imaš idola u svom srcu, jednom kada počneš imati predodžbe o Božjim riječima i djelu, ili kada Božje riječi razotkriju tvog idola, odmah ćeš se pobuniti protiv Boga, a mogao bi se čak i suprotstaviti Bogu i izdati Ga; stat ćeš na stranu svog idola i suprotstaviti se Bogu. To se često događa. Kada neki lažni vođe i antikristi budu smijenjeni ili izbačeni, njihovi suučesnici i slugani počnu se zauzimati za njih i žaliti se; neki čak postanu negativni i prestanu vjerovati u Boga. To je uobičajeno, zar ne? Zašto prestanu vjerovati? Kažu: „Naš vođa je smijenjen i izbačen, pa kakvu nadu imam ja, običan vjernik?” Nije li to besmislica? Njihove riječi ukazuju na to da slijede antikrista, da ih je antikrist potpuno zaludio. Koja je posljedica njihove zaluđenosti? Antikrist je postao njihov idol kojeg obožavaju; antikrist im je postao poput pretka: kako ne bi otišli kad im je predak izbačen? Oni slušaju samo antikrista i pod potpunom su kontrolom antikrista. Misle da je sve što antikrist kaže i učini ispravno, te da to treba prihvatiti i pokoriti se tome kao istini, zato ne podnose da itko u Božjoj kući razotkriva i osuđuje antikrista. Jednom kada Božja kuća izbaci antikrista, oni koji ga slijede sami odlučuju napustiti crkvu; kao što se kaže: „Kad stablo padne, majmuni se razbježe.” Takve stvari pokazuju da su antikristi i njihovi sljedbenici Sotonine sluge koji su došli prekidati i ometati Božje djelo. Jednom kada ih Božji izabrani narod otkrije, razotkrije i odbaci s prezirom, njihova vjera u Boga dolazi kraju. Svi sljedbenici antikrista imaju jednu jasno razlučivu osobinu: ničije riječi ne dopiru do njih; oni slušaju samo antikriste. Jednom kada ih antikristi zalude, prestaju slušati Božje riječi i priznaju samo antikrista kao svog gospodara. Nisu li u tome zaluđeni, nisu li pod kontrolom? Samo bi se sljedbenici antikrista pokušali zauzeti za antikriste. Kada se antikristi razotkriju i otkriju, ljudi koji ih slijede postaju zabrinuti za njih, liju suze za njih, žale se u njihovo ime i pokušavaju ih braniti. U takvim trenucima zaboravljaju na Boga i više Mu se ne mole niti tragaju za istinom; sve što čine jest da brane antikriste i naprežu mozak za njih; čak više ni ne priznaju Boga. Vjeruju li oni uistinu u Boga? U koga oni zapravo vjeruju? To je već savršeno jasno. Bez obzira na to što govore ili čine, antikristi imaju samo jedan cilj: voditi ljude, biti njihov gospodar, i žele da ih svi ropski slijede i slušaju te da se konačno prema njima odnose kao prema Bogu. Po čemu se to razlikuje od puta kojim je kročio Pavao? Kada je Pavao priveo svoj posao kraju, izgovorio je ono što mu je bilo u srcu; rekao je da je za njega živjeti – krist. Cilj tih njegovih riječi bio je navesti sve koji vjeruju u Gospodina da se ugledaju na njega, slijede ga i odnose se prema njemu kao prema Bogu. To je bio Pavlov cilj kad je izgovarao te riječi, zar ne? Ako antikristi svojim postupcima doista uspiju natjerati ljude da ih obožavaju i slušaju, Bog više neće imati mjesta u srcima tih ljudi; njihova će srca već preuzeti antikristi. To je posljedica. Kažeš da se ne brineš da će te antikrist zaluditi, da se ne bojiš slijediti antikrista, ali nema koristi od takvih tvrdnji. To je besmislica. I to zato što ćeš tada, ako ne težiš istini i uvijek obožavaš ljude i slijediš ih, nesvjesno, krenuti putem antikrista. Vjeruješ u Boga nekoliko godina, ali nemaš iskustvenog svjedočanstva, i ne samo da nisi zadobio istinu i život, već si postao netko tko se protivi Bogu: to je krajnja posljedica slijeđenja antikrista, i toga se ne možeš riješiti, to je nepromjenjiva činjenica. To je kao kad netko dotakne struju: sigurno će ga udariti. Neki mogu reći: „Ne vjerujem u to; ne bojim se” – ali je li to pitanje vjerovanja ili straha? Dotakni struju i – paf! – odmah će te udariti. Neće pomoći ako ne vjeruješ. Ne vjerovati je neznanje; neodgovorno je to reći. Stoga, bez obzira na to želiš li slijediti antikrista, ako ne težiš istini, a tvoji su napori uvijek usmjereni na slavu, dobitak i status, već si krenuo putem antikrista. Ta će se posljedica pokazivati malo po malo, poput naplavine koja izranja na površinu. To je neizbježno. Ono što antikristi čine jest da ljude dovode pred sebe, tjeraju ih da prihvate njihovu kontrolu i manipulaciju, umjesto da prihvate Božje orkestracije i uređenja ili da se pokore Božjoj suverenosti. Antikristi žele pridobiti ljude, žele ih zadobiti, njihov je cilj kontrolirati sav Božji izabrani narod, staviti Božji izabrani narod pod svoju vlast; oni su prekupci. Što antikristi koriste da bi postigli svoj cilj kontroliranja ljudi? Koriste duhovnu doktrinu koju ljudi obožavaju, koriste varljive teorije, iskorištavaju iskvarenu sklonost ljudi da obožavaju teoriju, kako bi svojim praznim govorom i uljepšanim riječima zaludili ljude. Ukratko, sve što govore samo su riječi i doktrine, prazna teorija, stvari koje su varljive i u suprotnosti s istinom. Ako ljudi ne razumiju istinu, sigurno će biti zaluđeni; u najmanju ruku, bit će zaluđeni neko vrijeme prije nego što se urazume. Kada se urazume, to je trenutak kada su antikristi razotkriveni, a tada osjećaju duboko žaljenje. Ljudi koji slijede antikriste odavno su izgubili djelo Duha Svetoga; to je zato što obožavaju idole u svojim srcima, slijede ljude, a Bog ih je odbacio s prezirom i odvojio ih na stranu da ih razotkrije. Dakle, izuzetno je opasno slijediti antikriste; kao i same antikriste, Bog najviše prezire i ljude koji ih slijede. A koji je Božji cilj u odvajanju tih ljudi na stranu? Cilj je čekati da se Božji izabrani narod urazumi, da budu sposobni razlučiti antikriste i razotkriti ih, te da u potpunosti odbace te antikriste – tada će doći posljednji dani antikrista. Nije li sve što antikristi čine štetno za ljude? Oni ne teže istini te pokušavaju zaluditi i kontrolirati Božji izabrani narod, ne dopuštaju ljudima da teže istini, ne pokoravaju se Božjem djelu i pokušavaju zaluditi Božji izabrani narod da ih slijedi – sve to pokazuje da antikristi uopće nemaju srce koje se boji Boga i pokorava Mu se, niti imaju ikakve ljubavi prema istini. Umjesto toga, smišljaju sve moguće načine na koje se mogu domoći statusa i moći za sebe kako bi se suprotstavili Bogu i nadmetali se s Njim za Njegov izabrani narod, te na kraju stvorili vlastito kraljevstvo koje je nepomirljivo s Bogom – sve to pokazuje da su antikristi smrtni neprijatelji utjelovljenog Boga i sami predmeti Božjeg uništenja. Ništa nije opasnije u vjeri ljudi u Boga od toga da ih antikristi zalude i kontroliraju. Ako su ljudi već počeli slijediti antikriste i u potpunosti su na strani antikrista, tada su oni ljudi koji su izdali Boga i suprotstavljeni su Bogu, i u tom je slučaju njihov ishod sasvim jasan.

Otprilike je to sve o čemu se treba razgovarati u zajedništvu u vezi s tim kako antikristi isključuju i napadaju ljude koji teže istini. O njihovom cilju i namjerama prilikom isključivanja i napadanja ljudi koji teže istini, o stavu, metodama i tehnikama kojima se odnose prema ljudima koji teže istini, kao i o načinima na koje bi ljudi koji teže istini trebali postupati prema antikristima – o svemu tome već smo donekle razgovarali u zajedništvu, iako još ne iscrpno. Budući razgovori možda će se još dotaknuti istine u tim područjima, u skladu s određenim okolnostima i konkretnim slučajevima. Kada se razgovara u zajedništvu o tako specifičnoj temi, kakav stav moraju imati slušatelji propovijedi? Moraju se usredotočiti, umiriti pred Bogom i ne dopustiti da im pažnja odluta, jer svaki aspekt istine ima specifične izjave i definicije, i svaki ima specifičan sadržaj i načela primjene. Štoviše, govorit ćemo iz različitih kutova i na različite načine o konceptualnim stvarima koje uključuju istinu unutar svakog područja sadržaja, kao i o istinama koje bi ljudi trebali razumjeti i putu koji bi trebali primjenjivati. O svemu tome treba razgovarati u zajedništvu i promišljati o tome dok ne postane jasno, prije nego što to donese rezultate. Sada, kroz naše podrobne razgovore, vidimo da istina-načela koja se tiču obavljanja nečije dužnosti nisu tako jednostavna kao što ljudi misle. Razumijevanje istine predstavlja stvarnu poteškoću za one koji nemaju sposobnost shvaćanja. Razumijevanje istine, poput pohađanja sveučilišta, podrazumijeva određenu razinu poteškoće, ali onome tko ima sposobnost shvaćanja to neće biti teško. Dokle god netko može razumjeti istinu nakon što je čuje, prirodno će imati put na kojem je može primijeniti, i što se više vježba u primjeni istine, to će mu put za primjenu biti širi i preciznije će shvaćati načela. S druge strane, ako ne slušaš takve podrobne razgovore, i razumiješ samo općenite i konceptualne stvari, osjećat ćeš se bespomoćno kada dođe do same primjene. Kada tražiš istina-načela, činit će ti se da je svaki put kojim kreneš pogrešan, i, što god učinio, osjećat ćeš da ih ne možeš točno dokučiti. Ali sada, s tako konkretnim definicijama i specifikacijama, kada se područje suzilo, a istina postala konkretnija, bit ćeš mnogo slobodniji kada ponovno počneš primjenjivati istinu, jer je podrobno razrađena. Na primjer, recimo da te zamolim da kupiš bilježnicu. Ako ti dam samo osnovne zahtjeve kao što su njezina veličina, debljina i cijena, možda ćeš se trebati potruditi da dokučiš ta načela i primijeniš ih. Ali ako ti kažem stvari poput određene boje bilježnice, veličine, broja stranica, određenog formata i kvalitete papira – tada, nakon što saznaš takve pojedinosti, neće li ti načela koja trebaš dokučiti postati konkretnija? A da sam još precizniji, dam ti list papira i tražim od tebe da kupiš bilježnicu čiji je papir identične kvalitete, debljine, boje te s jednakom veličinom i brojem kvadratića, ili ti dam specifikacije o dopuštenim odstupanjima za svaku značajku, kada bi je išao kupiti, ne bi li se izbor smanjio? (Bi.) Ne bi li ti relevantna načela postala konkretnija i jednostavnija za primjenu? Bi li ti to pomoglo ili odmoglo u primjeni? (Pomoglo bi.) Uistinu bi ti trebalo biti od pomoći, jer su različiti aspekti istine izrečeni konkretnije i podrobnije, sve do pojedinosti o tome kako se odnositi prema određenim stvarima, specifičnim očitovanjima i specifičnim načinima primjene – sve ti je to temeljito rečeno. Ako to još uvijek ne možeš primijeniti, onda doista nemaš nikakvu sposobnost shvaćanja istine.

Vaša trenutačna sposobnost shvaćanja istine ključna je za to hoćete li moći zadobiti istinu i biti usavršeni. Sada prelazim na dio u kojem istine o obavljanju dužnosti u skladu s mjerilom dijelim na šest vrsta prema osoblju koje obavlja pojedinu dužnost; svaka od tih vrsta dalje se dijeli na specifične kategorije, a unutar svake kategorije nalaze se pododjeljci podrobnog razgovora u zajedništvu. U vašem slučaju, vodi li vas ovakva vrsta propovijedanja i razgovora u zajedništvu o takvim istinama boljem razumijevanju istine i daje li vam više načela po kojima je možete primjenjivati, ili vam otežava pronalaženje načela? (Zbog njih imamo više načela.) Oni bi vas trebali voditi boljem razumijevanju, i budući da je tako, Moja podrobna propovijed trebala bi vam biti od pomoći. Trebala bi vam donijeti veću jasnoću, a ne veću zbunjenost. Sve se svodi na to posjeduje li netko sposobnost shvaćanja istine. Ako je netko uistinu osoba dobrog kova koja ima duhovno razumijevanje, osjećat će se sve bistrijim; ako je netko lošeg kova i nedostaje mu duhovno razumijevanje, teže će to razumjeti i bit će sve zbunjeniji. Neki mogu reći: „Prije sam mislio da ponešto razumijem, ali sada, što više slušam, to sam zbunjeniji, kao da u meni više ničega nema. Što se to događa?” Ako se o ulasku u život govori previše podrobno, ljudima koji nemaju iskustva i lošeg su kova teško je to razumjeti. Što se podrobnije govori, to se ljudi lošeg kova lakše zapetljaju. Zašto se lakše zapetljaju? Ima nekoliko stanja koja dovode do toga. Jedno je to što takvi ljudi nemaju duhovno razumijevanje. Oni ne razumiju istinu – to jest, ne razumiju što je istina niti što je određeno stanje. Oni to ne razumiju. To je stanje nedostatka sposobnosti shvaćanja istine. Za takve ljude postoji samo jedna, posljednja mjera koju treba poduzeti: reći im konkretno što bi trebali činiti kada im se nešto dogodi, baš kao što se robota programira da izvršava naredbe na zahtjev. Dovoljno je da se pridržavaju propisa. Ta metoda može imati rezultate kod takvih ljudi; s njima nema drugog načina. Sada primjenjujem tu posljednju mjeru i govorim s najvećom mogućom podrobnošću, razrađujući sve do najsitnijih, najkonkretnijih stvari. Neki ljudi kažu da još uvijek ne razumiju, pa ću im onda točno reći kako se odnositi prema svemu što im se nađe na putu i kako se nositi s time. Tražim od njih da se pridržavaju propisa; to je sve što mogu učiniti, jer nemaju sposobnost shvaćanja istine. Stanje svake osobe nije potpuno isto, ali razlike su neznatne. Kad biste tražili od Mene da s vama govorim specifično i jasno o svakom od njih, jednom po jednom, bilo bi Mi teško stići do svih njih, jer vas je previše koji ste lošeg kova. Stoga vi koji imate duhovno razumijevanje i sposobnost shvaćanja istine trebate obavljati taj dio posla. Ja sam Svoje djelo već temeljito obavio. To je sve što se može učiniti; učinio sam sve što sam mogao. Sva djela i sve riječi utjelovljenog Boga razumljive su i dostižne običnoj osobi. To je granica onoga što se može učiniti s ljudima koji imaju razmišljanje i reakcije normalne ljudskosti. Neki pitaju: „Neće li Bog činiti čuda?” Bog ne čini čuda; sve to treba učiniti na stvaran, praktičan način. Isto tako je i s Božjim djelom u tri etape: počevši od Njegovog proglašenja zakona čovječanstvu da ga vodi u njegovom životu, zatim do raspeća i obavljanja djela otkupljenja, i naposljetku do posljednjih dana u kojima Božje utjelovljenje izražava sve istine koje spašavaju čovječanstvo – svaka se etapa ostvaruje na stvaran, praktičan način, kroz govor i djelo, licem u lice s čovjekom. U tome nema čuda. Najveće je čudo to što Sâm Bog osobno govori i djeluje, i što će, bez obzira na metode koje primjenjuje, na kraju upotpuniti jednu skupinu ljudi i zadobiti ih. To će se zasigurno ostvariti; samo je pitanje vremena. To je najveći znak i čudo, i Bog se neće koristiti nikakvom drugom nadnaravnom metodom da bi usadio istinu u čovjekovo srce. Sada kada se o ovim istinama tako podrobno razgovaralo u zajedništvu, ako imaš sposobnost shvaćanja i uistinu si netko tko teži istini, tada će ti, ako uistinu obratiš pažnju i uložiš malo truda, biti nemoguće ne razumjeti istinu ili načela primjene. Neki kažu da vole istinu, ali nakon toliko godina slušanja propovijedi, zašto je još uvijek ne razumiju? Postoje dvije mogućnosti. Jedna je da uopće nemaju duhovno razumijevanje niti su sposobni shvatiti istinu; druga je da zapravo ne vole istinu i da se nikada nisu potrudili težiti istini. To su dva moguća razloga. Drugi pak kažu da ne razumiju istinu jer ne vjeruju u Boga dugo, nisu čuli mnogo propovijedi i nemaju mnogo iskustva. To je još jedan razlog. Međutim, ako si osoba koja uistinu voli istinu, tada će s godinama vjere u Boga tvoje razumijevanje istine rasti, a tvoj će duhovni stas biti sve veći.

Kada se razgovara u zajedništvu o bilo kojem aspektu istine, potrebno je više od nekoliko riječi da se istina u potpunosti izloži na način kojim se mogu riješiti problemi. Za današnje ljude općenita objašnjenja su tek doktrina, tek teorija. Pa kako Ja onda mogu navesti ljude da razumiju i kako ih osposobiti da, jednom kada nešto prihvate, to pretvore u načela svoje primjene? Moram govoriti konkretnije i podrobnije. Bilo da pričam priču, razgovaram u zajedništvu o istini ili govorim o primjeni, u cjelini to mora biti podrobnije i konkretnije. Konkretan govor vama je od koristi. Stoga stalno moram naprezati um da smislim priče i primjere za vas kako biste malo bolje razumjeli. Sve te istine opredmećujem kroz događaj za događajem, i istine o kojima razgovaram u zajedništvu povezujem sa svakim događajem koji ispričam kako biste u svojem umu imali sliku s kojom se možete usporediti kako biste vidjeli jeste li ikada tako postupali, hoćete li postupati kao takva osoba, jeste li ikada tako razmišljali ili jeste li ikada bili zarobljeni u takvom stanju. Dok slušate te istine, činim da ih neprestano doživljavate slikovito, kao da ste i sami u toj situaciji. To je razlog zašto pričam priče i dajem primjere. Neki postanu nestrpljivi čim čuju da priča počinje. „Opet priča? Što sam ja, trogodišnjak?” Možda nemaš malo godina, ali na putu vjerovanja u Boga i težnje istini, možda si čak i mlađi od trogodišnjaka – to je činjenica. Dakle, odnositi se prema vama kao prema djeci mlađoj od tri godine nije uvreda za vas, i nimalo nije pretjerano; po Mojem mišljenju, time vas precjenjujem. Jednom kada trogodišnjak čuje odraslu osobu da kaže kako su škare oštre i da ih se ne smije dirati, zapamtit će to kao načelo. Neće ih dirati, pa čak neće dirati slične alate ni oštrice. Zna da su svi oštri; zna da mora ovladati tim načelom. Mogu li ljudi onda pronaći načela u nečemu što su više puta doživjeli u svojoj primjeni? To jest, možeš li razumjeti namjere iza Božjih djela, Njegove zahtjeve prema tebi i koja su Božja zahtijevana mjerila u nekoj stvari? Prema inteligenciji normalne osobe, trebao bi biti u stanju to razumjeti. U kojim onda okolnostima to ljudi ne razumiju, bez obzira na to što kažem? Glavni razlog tome je, prije svega, povezan s bučnim okruženjem u kojem ljudi žive, s toliko trivijalnih i opterećujućih stvari s kojima se treba nositi, pa ljudi nisu skloni pažljivo molitveno čitati Božju riječ; ne ulažu nimalo truda u istinu. To je jedan aspekt razloga; s druge strane, žeđ i ljubav ljudi prema istini tako su neznatni da bi, da je deset savršena ocjena, sadašnja razina vaše ljubavi prema istini bila ocijenjena s najviše tri ili pet. Dakle, veći dio razloga zašto ljudi ne razumiju istinu i zašto je konačno nisu zadobili jest taj što se nisu potrudili niti su unijeli svoje srce u to, i u svojem srcu zapravo ne vole istinu. Ljubav ljudi prema istini nije u dovoljnoj mjeri snažna. To je samo malo zanimanja, ali ne doseže do ljubavi. Tek kada dožive toliko neuspjeha i nevolja u svijetu da ne mogu nastaviti živjeti, i kada vide Boga na djelu kako spašava ljude, svakodnevno razgovara u zajedništvu o istini i obilno svime opskrbljuje čovjeka, ljudi osjećaju da je Bog dobar te postanu voljni čitati Njegove riječi i težiti istini. To je to malo zanimanja koje imaju. Na što srca ljudi troše više svog vremena? Sva su zapetljana u mnoge beznačajne stvari, zaokupljena svakojakim pitanjima emocionalnih odnosa, međuljudskih odnosa, statusa i taštine te društvenih trendova. Neki ljudi čak više svog vremena i energije posvećuju hrani, odjeći, izgledu i tjelesnim užicima. Uistinu dragocjene dane rasipaju na te stvari i to još veličaju, govoreći: „Dajem se za Boga!” Kad se na koncu osvrnu, vide da je Bog rekao toliko riječi i djelovao toliko dugo, a oni ipak nisu zadobili istinu. To nije zato što im Bog nije darovao istinu, već zato što je nisu prihvatili svojim srcem niti se potrudili za nju, iako su vidjeli da Bog izražava toliko istine. To je ono zbog čega u mnogim godinama svoje vjere u Boga nisu zadobili istinu ni život, i na kraju su isključeni.

22. siječnja 2019.