Dodatak: Dodatne istine u propovijedanju evanđelja

Tema o kojoj se razgovaralo na prethodnih nekoliko okupljanja ticala se obavljanja vlastite dužnosti na način koji je u skladu s mjerilom, a kategorizirali smo dužnosti koje ljudi trebaju obavljati, kao i osoblje. Koje su to konkretne kategorije? (Prva kategorija su djelatnici evanđelja, druga kategorija uključuje vođe i djelatnike na raznim razinama u crkvi, treća kategorija obuhvaća osoblje koje obavlja razne posebne dužnosti, četvrta kategorija sastoji se od onih koji obavljaju obične dužnosti, peta kategorija uključuje one koji obavljaju dužnosti u svoje slobodno vrijeme, a šesta kategorija odnosi se na one koji ne obavljaju dužnosti.) Ukupno postoji šest kategorija. Prošli put smo razgovarali o prvoj kategoriji, koja se tiče načela i istina povezanih s dužnošću propovijedanja evanđelja, uključujući teme koje se odnose na sve aspekte propovijedanja evanđelja, kao i točke na koje treba obratiti pozornost, relevantna načela i istine te područja u kojima ljudi trebaju biti oprezni, kao i uobičajene pogreške i iskrivljenja koja se javljaju u procesu obavljanja ove dužnosti. Nakon slušanja propovijedi o određenoj temi, možete li sažeti glavne točke unutar nje? Ako možete dokučiti ključni sadržaj neke teme, primiti k srcu povezane istine, a zatim ih postupno, tijekom obavljanja svoje dužnosti, pretvoriti u vlastitu stvarnost, vlastiti život i vlastiti put primjene, tada ste istinski usvojili sadržaj o kojem sam besjedio. Ako nakon razgovora u zajedništvu o propovijedi imate samo opću predstavu ili pamtite određene događaje i priče, ali ne razumijete koja bi mogla biti temeljna načela i istine te zašto se o tim stvarima raspravljalo, računa li se to kao shvaćanje? Računa li se to kao razumijevanje istine? (Ne računa.) To se ne računa kao razumijevanje istine; to jest, niste razumjeli koje su se istine prenosile, niste ih shvatili i niste ih prihvatili. Možete li onda napraviti sažetak? Može li Mi netko reći glavne točke našeg posljednjeg razgovora? (Razvrstali smo sedam točaka: prvo, kako definirati djelatnike evanđelja; drugo, bit dužnosti propovijedanja evanđelja; treće, stavove ljudi prema ovoj dužnosti kao i njihova unutarnja gledišta; četvrto, konkretna načela primjene za propovijedanje evanđelja, poput toga tko je u skladu s načelima za primanje propovijedanja evanđelja, a tko nije; peto, kako postupati s onima koji su u skladu s načelima za primanje propovijedanja evanđelja; šesto, posljedice koje nastaju kada djelatnici evanđelja napuste svoje položaje i pobjegnu tijekom procesa obavljanja svoje dužnosti; sedmo, žrtva svetaca kroz povijest u propovijedanju evanđelja i kako bismo trebali cijeniti sadašnje prilike za obavljanje svojih dužnosti i brzo se opremiti istinom.) Vrlo dobro – vaš sažetak u osnovi pokriva ključne aspekte našeg prethodnog razgovora. Je li što izostavljeno? (Postoji još jedna točka: promjena gledišta ljudi kako bi shvatili da propovijedanje evanđelja nije samo dužnost djelatnika evanđelja, već odgovornost koju nitko tko vjeruje u Boga i slijedi Ga ne može izbjeći. Ovo je istina koju Božji izabrani narod mora shvatiti.) Propovijedanje evanđelja odgovornost je i obveza svakog pojedinca – to je također jedan aspekt toga. Znate li koja je svrha razgovora u zajedništvu o ovoj istini? Svrha je rješavanje odstupanja u ljudskom shvaćanju. Znate li u kojim aspektima postoje odstupanja? (Ja ne znam.) To što ne znate dokazuje da ne razumijete ovaj aspekt istine. Dakle, zašto sam trebao razgovarati u zajedništvu o ovoj istini? S pozitivne strane, to je jedan aspekt istine koji bi ljudi trebali razumjeti. S negativne strane, to je radi rješavanja odstupanja koja svi ljudi imaju u svom razumijevanju propovijedanja evanđelja.

Mnogi ljudi imaju odstupanja u svom razumijevanju ovog pitanja propovijedanja evanđelja. Neki ljudi misle: „Trenutno obavljam posebnu dužnost, pa propovijedanje evanđelja nema nikakve veze sa mnom. To nije moja briga. Stoga su istine, načela i Božji zahtjevi koje treba razumjeti kako bi se propovijedalo evanđelje za mene nebitni. Ne moram razumjeti te stvari.” Dakle, kada se razgovara o ovom aspektu istine o propovijedanju evanđelja, oni su nemarni, ne promišljaju pažljivo i ne obraćaju pozornost. Čak i ako slušaju, ne znaju o čemu se raspravljalo. Ima i onih koji kažu: „Nakon što sam počeo vjerovati u Boga, uvijek sam bio vođa. Imam kov i radnu sposobnost. Rođen sam da budem vođa. Čini se da je biti vođa dužnost koju mi je Bog dao i moja životna misija.” To podrazumijeva da oni misle kako propovijedanje evanđelja nema nikakve veze s njima. Dakle, kada se razgovara o istini o propovijedanju evanđelja, oni to ne shvaćaju ozbiljno. Kada se od njih traži da sažmu ono o čemu se razgovaralo na posljednjem okupljanju, neki ljudi dugo listaju svoje bilješke i još uvijek ne znaju. Zašto se to događa? Je li to zbog njihova lošeg pamćenja? (Ne.) Je li to zato što im se previše toga događa i glava im je puna? (Ne.) Nije. Ovo pokazuje da je stav ljudi prema istini takav da osjećaju odbojnost prema njoj i ne vole istinu. Stoga opominjem sve i dajem svima do znanja da propovijedanje evanđelja nije posebna odgovornost za određenu vrstu ljudi ili skupinu ljudi, već odgovornost svake osobe koja slijedi Boga. Zašto ljudi moraju razumjeti istinu o propovijedanju evanđelja? Zašto ljudi trebaju znati ove istine? Propovijedanje evanđelja je misija i odgovornost koju, kao stvoreno biće, kao jedan od onih koji slijede Boga, bez obzira na dob, spol ili koliko je netko mlad ili star, svatko mora prihvatiti. Ako se ova misija postavi pred tebe i zahtijeva da se daš, platiš cijenu ili čak položiš svoj život, što bi ti trebao učiniti? Trebaš to prihvatiti kao svoju neospornu dužnost. To je istina, to je ono što bi trebao razumjeti. Ovo nije jednostavna doktrina – to je istina. Zašto kažem da je to istina? Jer bez obzira na to kako se vremena mijenjaju, kako desetljeća prolaze ili kako se mjesta i prostori mijenjaju, propovijedanje evanđelja i svjedočenje o Bogu uvijek će biti pozitivna stvar. Njegovo značenje i vrijednost nikada se neće promijeniti: na njega nipošto neće utjecati promjene u vremenu ili zemljopisnom položaju. Propovijedanje evanđelja i svjedočenje o Bogu vječno je, a kao stvoreno biće, ti bi to trebao prihvatiti i primjenjivati. To je vječna istina. Neki ljudi kažu: „Propovijedanje evanđelja nije dužnost koju ja obavljam.” Međutim, ova istina povezana s propovijedanjem evanđelja je nešto što bi ljudi trebali razumjeti, jer je to istina povezana s vizijama, a oni koji vjeruju u Boga trebali bi je svi razumjeti; ona je temeljna za vjeru u Boga i korisna za ulazak u život. Nadalje, bez obzira na to koju dužnost obavljaš u crkvi, imat ćeš prilike doći u dodir s nevjernicima i otuda odgovornost da im propovijedaš evanđelje. Jednom kada shvatiš istinu o propovijedanju evanđelja, u svom srcu ćeš znati: „Moja je odgovornost širiti novo Božje djelo i evanđelje Božjeg djela spašavanja čovječanstva. Bez obzira na to kada ili gdje, i bez obzira na to koji bi moj položaj ili uloga mogli biti, ako služim kao glumac, imam obvezu propovijedati evanđelje; a ako sam trenutno crkveni vođa, također imam obvezu propovijedati evanđelje. Bez obzira na to koju dužnost trenutno obavljam, imam obvezu širiti evanđelje kraljevstva. Kad god postoji prilika ili slobodno vrijeme, trebao bih ići i propovijedati evanđelje. To je odgovornost koju ne mogu izbjeći.” Misli li većina ljudi trenutno tako? (Ne.) Što onda većina ljudi misli? „Trenutno imam fiksnu dužnost. Proučavam određenu struku i udubljujem se u nju, jednu granu učenja, pa propovijedanje evanđelja nema nikakve veze sa mnom.” Kakav je to stav? To je stav izbjegavanja vlastite odgovornosti i vlastitog zadatka, to je negativan stav. Ti ljudi ne vode računa o Božjim namjerama, oni su buntovni prema Bogu. Bez obzira na to tko si, ako nemaš teret za propovijedanje evanđelja, zar to nije znak da nemaš savjesti i razuma? Ako aktivno ne surađuješ, ne preuzimaš stvari na sebe i ne pokoravaš se, onda pasivno i s negativnim stavom površno obavljaš stvari – ovakav je stav neprihvatljiv. Bez obzira na to koju dužnost obavljaš, bez obzira na to koju struku ili granu učenja ona uključuje, jedan od glavnih ishoda koje postižeš trebala bi biti tvoja sposobnost da svjedočiš o evanđelju Božjeg djela u spašavanju čovječanstva i da ga širiš. To je najmanje što se zahtijeva od jednog stvorenog bića. Ako ne možeš ispuniti čak ni ovaj minimalni zahtjev, što si dobio obavljanjem svoje dužnosti tijekom ovih godina vjerovanja u Boga? Što si zadobio? Razumiješ li Božje namjere? Iako obavljaš svoju dužnost već mnogo godina i postao si vješt u svojoj struci, ako ne možeš ništa reći niti podijeliti bilo koji aspekt istine kada se od tebe traži da svjedočiš o Bogu, u čemu je ovdje problem? Problem je u tome što ne razumiješ istinu. Neki bi ljudi mogli smatrati da je nepravedno reći da ne razumiju istinu. Mogli bi misliti da su bili učinkoviti u obavljanju svoje dužnosti, ali ne razumiju vizije Božjeg djela i Njegovu namjeru za spašavanje čovječanstva. Svodi li se to na razumijevanje istine? U najmanju ruku, za svoju vjeru u Boga nisi uspostavio temelj na istinitom putu. Ne nosiš nikakav teret za širenje Božjeg djela i evanđelja Njegova spasenja za čovječanstvo i nedostaje ti bilo kakav uvid, razumijevanje ili shvaćanje. Možeš li se onda doista smatrati nekim tko slijedi Boga? Jesi li uspostavio normalan odnos s Bogom? Ako nisi postigao ništa od ovih stvari, onda ne posjeduješ istina-stvarnost.

Vratimo se sada na temu o kojoj smo ranije raspravljali. Propovijedanje evanđelja je odgovornost i obveza cijelog Božjeg izabranog naroda. Nakon razgovora o ovom aspektu istine, koja je to jedna stavka koju bi svi trebali razumjeti? Bez obzira na to plaća li osoba cijenu, ostavlja li svoju obitelj i posao kako bi se dala za Boga, ili čak prinosi svoj život, u stvarnosti su sve to površne stvari. Što Bog konačno zahtijeva od ljudi? To je da, kako tvoj rast napreduje i tvoj život sazrijeva, kako vrijeme prolazi, ti postupno počinješ razumijevati razne istine o Božjem djelu i Njegovoj namjeri u spašavanju čovječanstva. Tvoj teret propovijedanja evanđelja i svjedočenja o Bogu postaje sve očitiji, a tvoja odlučnost da preuzmeš ovu dužnost postaje sve jača. Ako crkveni vođa radi već mnogo godina, ali kako prolaze godine njegovog vođenja crkve, on osjeća sve manje poleta, sve manje je ganut i ima sve manji teret kada je riječ o propovijedanju evanđelja, koliko dobro on obavlja svoju dužnost? (Ne obavlja je dobro.) Kako to? Koji se problem javlja? Ako razvije takvo stanje ili živi u njemu, barem je jedna stvar sigurna: ta osoba nije težila istini tijekom ovih godina i nije obavljala nikakav stvarni posao. Ona je poput birokratskog kadra velikog crvenog zmaja. Kao rezultat toga, nema teret i nema uvid za naviještanje Božjeg imena i svjedočenje o Njegovom djelu. Zar to nije ishod? (Da.) To je neizbježan ishod. Bez obzira na to koliko godina ta osoba radi, čak i ako misli da ima veliki rast, da može voditi računa o Božjem teretu i da može služiti u skladu s Božjim namjerama, ipak, kada je riječ o propovijedanju evanđelja, ona se povlači, ne zna kako to raditi. Kada susretne ljude koji žude za Božjom pojavom i dolaze tražiti i istraživati istiniti put, zaveže joj se jezik. Ne može izustiti ni riječ i ne zna odakle početi. U čemu je ovdje problem? Problem je u tome što ne razumije istinu i nije zadobila istinu, pa ne može svjedočiti o Bogu. Samo oni koji razumiju istinu mogu svjedočiti o Bogu. Propovijedanje evanđelja i svjedočenje o Bogu spadaju u tvoj djelokrug dužnosti. Ako razumiješ istinu, ako si zadobio istinu, zašto ne bi imao što reći kada susretneš ljude koji istražuju istiniti put? Zar to nije problem? Nalazite li se vi često u ovakvim situacijama? (Da.) U čemu je ovdje problem? Nemate teret. Je li to što nemate teret problem? Možeš li obavljati svoju dužnost bez tereta? Čak i ako obavljaš svoju dužnost, možeš li to činiti odano? Možeš li to činiti na način koji je u skladu s mjerilom? Iako nemati teret možda nije koban problem, to je ipak ozbiljan problem, jer utječe na to koliko dobro obavljaš svoju dužnost. Ne treba li taj problem riješiti? (Da, treba.) Dakle, kako to riješiti? Moraš preokrenuti svoja pogrešna gledišta o propovijedanju evanđelja i razumjeti istinu o tome. Sav rad kojim se vi trenutno bavite izravno je povezan s radom na propovijedanju evanđelja i spada u opseg propovijedanja evanđelja. Cilj mu je svjedočenje o Bogu, širenje rada na evanđelju, svjedočenje o Božjem imenu i širenje ovog evanđelja Božjeg djela u spašavanju čovječanstva, kako bi više ljudi postalo svjesno toga i kako bi više ljudi došlo pred Boga, prihvatilo Božje osvajanje, primilo Božje spasenje, konačno, ako imaju dovoljno sreće da prime Božje usavršavanje – to je još bolje. Što znači to da više ljudi dođe pred Boga i koji je krajnji ishod koji bi to trebalo postići? (Učiniti da više ljudi dobije Božje spasenje.) Zašto bi trebalo postići taj cilj? Jer je to Božja namjera. Zato neumorno objašnjavamo te istine. Da to nema nikakve veze s Božjom namjerom, razgovor o tim stvarima bio bi beskoristan i prazan. Budući da je to Božja namjera, mi to jasno iznosimo i pomažemo svima da to razumiju, kako bi znali da je to istina i da bi svi trebali uložiti trud u ovu istinu propovijedanja evanđelja, kako bi svaka osoba imala tu vrstu uvida i razvila tu vrstu tereta.

Sljedeće je pitanje zašto bismo trebali dopustiti da više ljudi razumije Božju namjeru kako bi mogli propovijedati evanđelje i ispuniti svoje dužnosti? Zašto bi to trebalo učiniti? Neki mogu reći: „Bog želi da svaki čovjek bude spašen i ne želi da itko doživi propast, stoga bismo trebali dopustiti da više ljudi prihvati Božje djelo.” Ta je izjava točna, ali nije suštinski odgovor na pitanje. Dakle, koji je suštinski odgovor na ovo pitanje? Znate li? (Bog želi zadobiti skupinu ljudi koji su jednog srca i uma s Njim.) Bog želi zadobiti skupinu ljudi koji su jednog srca i uma s Njim, a to se mora postići širenjem evanđelja. Ono o čemu sada govorimo jest propovijedanje evanđelja naširoko. Postoji li razlika između propovijedanja evanđelja naširoko i zadobivanja skupine ljudi? (Da.) Koja je onda svrha propovijedanja evanđelja naširoko? (Spasiti što je više moguće ljudi.) Spasiti što je više moguće ljudi načelo je Božjeg spasenja, ali nije odgovor na ovo pitanje. Od vremena kada je ovo djelo započelo, više sam puta govorio o tome kako je Bog, ovaj put, došao izvršiti djelo kako bi započeo doba, donio novo doba i okončao staro doba – donio Doba kraljevstva i okončao Doba milosti. Svi oni koji prihvaćaju Božje djelo u posljednjim danima vidjeli su tu činjenicu. Bog čini novo djelo, izražavajući istinu kako bi sudio čovječanstvu, pročišćujući ga i spašavajući ga. Evanđelje kraljevstva počelo se širiti u mnogim zemljama. Ovo je čovječanstvo već izašlo iz Doba zakona i Doba milosti. Oni više ne čitaju Bibliju, više ne žive pod križem i više ne prizivaju ime Spasitelja Isusa. Umjesto toga, mole se u ime Svemogućeg Boga i istovremeno prihvaćaju sadašnje Božje riječi kao načela, metode i ciljeve opstanka u svom životu. U tom smislu, nisu li ti ljudi već ušli u novo doba? (Jesu.) Ušli su u novo doba. Dakle, u kojem dobu i dalje živi još više ljudi koji nisu prihvatili evanđelje u posljednjim danima i Božje nove riječi? Oni i dalje žive u Dobu milosti. U sadašnjem trenutku, što je vaša odgovornost? Vaša je odgovornost izvesti ih iz Doba milosti i uvesti u novo doba. Možete li ispuniti Božje poslanje samo moleći se Bogu i prizivajući Njegovo ime? Je li dovoljno samo propovijedati nekoliko Božjih riječi? Definitivno nije. To zahtijeva od svih vas da imate teret preuzimanja ovog poslanja propovijedanja evanđelja, da nadaleko naviještate Božje riječi, da širite Božje riječi na razne načine te da rasprostirete i širite evanđelje kraljevstva. Što znači širiti? To znači prenijeti Božje riječi onima koji nisu prihvatili Božje djelo u posljednjim danima, dati do znanja većem broju ljudi da Bog obavlja novo djelo, a zatim im svjedočiti o Božjim riječima, koristiti svoja iskustva za svjedočenje o Božjem djelu i uvesti i njih u novo doba – na taj će način ući u novo doba baš kao i vi. Božja namjera je jasna. Ulazak u novo doba nije samo za vas koji ste čuli Njegove riječi, prihvatili ih i slijedili Ga, već će On u ovo novo doba povesti cijelo čovječanstvo. To je Božja namjera i to je istina koju bi svaka osoba koja sada slijedi Boga trebala razumjeti. Bog ne vodi skupinu ljudi, malu frakciju ili malu etničku skupinu u novo doba; naprotiv, On namjerava povesti cijelo čovječanstvo u novo doba. Kako se taj cilj može postići? (Propovijedanjem evanđelja naširoko.) Doista, to se mora postići propovijedanjem evanđelja naširoko, korištenjem raznih metoda i puteva za propovijedanje evanđelja naširoko. Govoriti o propovijedanju evanđelja naširoko je lako, ali kako bi se to konkretno trebalo učiniti? (To zahtijeva suradnju ljudi.) Točno, to zahtijeva suradnju ljudi. Ako se ljudi stalno drže nekih starih stvari u svom srcu, stalno gajeći određene iskrivljene elemente, držeći se starih propisa i praksi, ali ne shvaćaju ozbiljno rad na evanđelju i ne prihvaćaju Božje poslanje, odnoseći se prema radu na evanđelju kao prema nečemu što se njih ne tiče, može li Bog unaprijediti i upotrijebiti takve ljude? Mogu li imati kvalifikacije da žive pred Bogom? Mogu li dobiti Božje odobravanje? Nipošto ne. Stoga vas moram savjetovati o vašem načinu razmišljanja, obraćajući pozornost na sve ono što ne razumijete, i neumorno objašnjavati relevantne istine dok ih ne shvatite. Bez obzira na to koliko vi otupjeli i tupoglavi bili, moram vam nastaviti govoriti i postići da shvatite da je to Božja namjera, to je dužnost koju morate obavljati i to je vaš zadatak i obveza u ovom životu. Ako ne obraćaš pozornost na ono što kažem ili to ne razumiješ, moram nastaviti govoriti. Čak i ako ti je toga dosta, moram nastaviti govoriti dok ne shvatiš istinu. Što je istina? Istina je ono što Bog izražava; to su Božje namjere, Božji zahtjevi za čovječanstvo i istina-stvarnost koju ljudi u novom dobu moraju posjedovati. Kako bi se ljudi trebali odnositi prema Božjim namjerama? Trebali bi ih bezrezervno i u potpunosti prihvatiti, zatim se pokoriti i surađivati, time udovoljavajući Božjim namjerama. To je čovjekova obveza. Razumijete li kada to kažem ovako? Neki bi mogli reći: „Ah, Bog zahtijeva od ljudi da prihvate Njegovo poslanje, ali kakve to veze ima s nama malim ljudima?” Mislite li da to ima ikakve veze s njima? (Da, ima.) Kakve to veze ima s njima? Dopustite Mi da objasnim. Bog je Stvoritelj, a ljudi su Njegova stvorena bića. Kakav je odnos između „stvoriti” i „biti stvoren”? To je odnos između onoga koji djeluje i onoga na kojeg se djeluje, između stvaranja i bivanja stvorenim. Budući da su ti namjere Stvoritelja obznanjene, s kakvim bi stavom ti trebao odgovoriti? (Prihvatiti ih i surađivati svom svojom snagom.) Točno, ti bi im se trebao pokoriti i prihvatiti ih, surađujući svom svojom snagom, bez obzira na cijenu. Uključuje li ta suradnja traganje za istinom? Uključuje li razumijevanje istine? Uključuje oboje. Budući da razumiješ Božje zahtjeve i poslanje, oni su povezani s tvojim zadatkom, oni su tvoja dužnost – budući da to znaš, trebao bi to prihvatiti. To je ono što bi netko sa savješću i razumom trebao učiniti. Ako ti znaš Božje zahtjeve i poslanje, ali ih ne možeš prihvatiti, onda si lišen i savjesti i razuma i ne zaslužuješ se zvati ljudskim bićem. Neki ljudi možda još uvijek ne razumiju, misleći: „Kakve veze Božje namjere imaju s nama?” Ako Božje namjere nemaju nikakve veze s tobom, onda ti nisi sljedbenik Boga niti član Božje kuće. Na primjer, tvoji su te roditelji rodili i odgajali te mnogo godina; jeo si njihovu hranu, živio u njihovoj kući i trošio njihov novac. Ali kada kod kuće nastane problem, a ti kažeš da to nema nikakve veze s tobom, ignoriraš to i samo pobjegneš, kakav si ti to bijednik? Reći da si stranac zvuči lijepo; u stvarnosti, ti si buntovni bijednik, zvijer u ljudskom obličju, gori od životinje. Božja namjera ti je jasno obznanjena i Bog kaže: „Vi ste prihvatili ovu etapu djela i Ja sam vam već unaprijed dao ove riječi, kako biste ih vi mogli prvi čuti, i vi ste ih čuli, razumjeli i shvatili. Sada ću vam također reći Svoju namjeru i Svoj zahtjev za vas. Vi biste trebali širiti Moje djelo, Moje riječi i stvari koje ću ostvariti kako biste omogućili cijelom čovječanstvu da čuje Moj glas; trebali biste širiti Moje evanđelje kraljevstva kako biste omogućili cijelom čovječanstvu da brzo prihvati Božje djelo i uđe u Doba kraljevstva. To je Božja namjera i zahtjev.” Kako bi ti trebao promišljati nakon što ovo čuješ? Kakav bi stav trebao imati? Kako bi trebao odabrati? Kako bi trebao ispuniti dužnost koju bi stvoreno biće trebalo ispuniti? Neki bi mogli osjećati težinu tereta, ali osjećaj sam po sebi nije dovoljan; trebaš djelovanje i istinsko razumijevanje. Trebao bi se moliti Bogu ovako: „O Bože, Ti si mi povjerio odgovornost propovijedanja evanđelja – to je Tvoje uzvišenje. Iako razumijem premalo istine, voljan sam dati sve od sebe da ispunim ovo poslanje. Čuo sam toliko propovijedi i razumio neke istine – sve je to Tvoj blagoslov, i sada imam tu odgovornost da svjedočim o Božjim riječima i djelu, kako bih ispunio ovo poslanje.” To je točno; kada ljudi imaju bogopokorno srce, Bog ih usmjerava. Bog je ljudima već jasno rekao da je širenje Božjeg evanđelja obveza i odgovornost koju nitko ne može izbjeći. To je doživotna dužnost, dužnost svakog stvorenog bića. Sadrže li ove riječi Božju zapovijed? Sadrže li Njegovo poticanje? (Da, sadrže.) Sadrže li Božju namjeru? (Da.) Sadrže li istine koje bi ljudi trebali razumjeti? (Da.) Postoje li ovdje načela i putevi primjene koje netko može slijediti? (Da.) Koliko sam točaka ukupno spomenuo? (Četiri točke: prva je Božja zapovijed i poticanje. Druga je Božja namjera. Treća su istine koje bismo trebali razumjeti. Četvrta su načela i putevi primjene koje bi netko trebao slijediti.) Tako je; spomenuo sam te četiri točke ukupno. Sljedeće, razgovarajmo o konkretnom sadržaju svake od njih.

Prva stavka je Božja zapovijed. Koja je Božja zapovijed? (Širiti evanđelje kraljevstva.) To je propovijedati evanđelje kraljevstva naširoko. Druga stavka je Božja namjera. Koja je Božja namjera? To je dati do znanja većem broju ljudi da je Bog već došao, da obavlja novo djelo, da Bog namjerava promijeniti doba, okončati staro doba i povesti čovječanstvo u novo doba. To je Božja namjera, zar ne? Može li se reći da je Božja namjera širiti evanđelje? Nije to tako jednostavno. Širenje evanđelja ima konačnu svrhu i rezultat – što bi to trebalo biti? (Dati do znanja većem broju ljudi da je Bog došao, da čini novo djelo i da namjerava okončati staro doba i povesti cijelo čovječanstvo u novo doba.) Točno, povesti cijelo čovječanstvo u novo doba. Kakav utjecaj to ima na čovječanstvo? Čovječanstvo ulazi u novo doba; ovo se doba preobražava. Dakle, koja je Božja namjera? Molim vas, ponovite je. (Bog namjerava promijeniti doba, okončati staro doba i povesti čovječanstvo u novo doba.) Ne smijete ništa izostaviti – jeste li sve zapisali? (Jesmo.) Treća stavka je istina koju bi ljudi trebali razumjeti. Koja bi to istina trebala biti? (Propovijedanje evanđelja je dužnost i odgovornost svakog stvorenog bića.) To je istina. Unutar ove istine, ono što bi ljudi trebali učiniti jest prihvatiti dužnost propovijedanja evanđelja, a zatim pronaći načela i puteve primjene unutar ove izjave. Ova je izjava istina za ljude. Koja je to izjava? (Propovijedanje evanđelja je dužnost i odgovornost svakog stvorenog bića.) To bi trebala biti dužnost i zadatak. Kako shvaćate dužnost i zadatak? Dužnost je odgovornost koju netko treba ispuniti, a odgovornost koju netko treba ispuniti također je njegova dužnost. Ali zadatak je drugačiji; zadatak je veći, primjereniji, s dubljim značenjem i većom težinom od odgovornosti. Jeste li ovo zapisali? (Jesmo.) Sada sam primijetio nešto; sav ovaj sadržaj o kojem raspravljamo treba zapisati prije nego što shvatite o čemu se radi. Ako ga ne zapišete, samo ovako slušajući, to ne ostavlja čak ni dojam. Što to pokazuje? To pokazuje da ljudi ne razumiju istinu; shvaćaju samo malo doktrine i znaju definiciju, koncept i obris određenih istina. Kada je riječ o konkretnim pojedinostima ovih istina, kako ih provesti u djelo i primijeniti, nemaju pojma, zar ne? Za većinu vas, govoriti o doktrini dva ili tri sata nije teško, ali kada je riječ o primjeni istine radi rješavanja situacija, koristeći načela i puteve primjene koje ste iskusili i razumjeli – to je teško. U čemu je ovdje problem? U nerazumijevanju istine, zar ne? Prijeđimo sada na četvrtu stavku. Koja je četvrta stavka? (Načela i putevi primjene koje bi netko trebao slijediti.) Kako se određuju ta načela i putevi? Određuju se na temelju dviju stvari: jedna je Božja namjera, a druga je istina. Te dvije stvari su ono što ljudi moraju razumjeti. Na primjer, ako nemaš volje propovijedati evanđelje kada se to od tebe traži, ali Bog kaže da je propovijedanje evanđelja Njegova namjera, što bi ti trebao učiniti? Koja bi trebala biti tvoja načela primjene? Kakav bi trebao biti tvoj stav? Trebao bi se tome pokoriti i prihvatiti to u potpunosti, bez odbijanja, bez analiziranja ili ispitivanja, ne pitajući za razlog. To je istinska pokornost. To je važno načelo koje se mora slijediti u primjeni istine. Kada o Božjoj namjeri govorimo na definirajući način, na što se to obično odnosi? Božja namjera je u biti Božja želja, cilj, izvor i polazište za Njegova djela. Duhovnim rječnikom, to se naziva Njegovom „namjerom” ili „vizijom”. Kada ti Bog obznani Svoju namjeru, On ti daje opći smjer, dajući ti do znanja što namjerava učiniti. Međutim, ako Bog ne pruži pojedinosti ili načela, znaš li ti točan put i smjer za primjenu? Nećeš znati. Zato kada kažem ljudima da nešto učine, oni koji imaju pameti, koji imaju srce i duh, odmah će tražiti pojedinosti i kako to konkretno učiniti nakon što to prihvate. Oni bez pameti, bez srca i duha, mogli bi pomisliti da je to lako i nepromišljeno poduzimati korake ne čekajući daljnje pojedinosti. To znači nemati pameti i raditi posao naslijepo. Kada primiš poslanje od Boga i cilj ti je ispuniti svoju dužnost i dovršiti svoj zadatak, prvo moraš razumjeti Božju namjeru. Trebaš znati da to poslanje dolazi od Boga, da je to Njegova namjera, i trebao bi to prihvatiti, voditi računa o tome i, što je još važnije, pokoriti se tome. Drugo, trebao bi potražiti koje istine trebaš razumjeti da bi obavljao tu dužnost, koja načela trebaš slijediti i kako to primjenjivati na način koji koristi Božjem izabranom narodu i radu Božje kuće. To su načela primjene. Nakon razumijevanja Božje namjere, trebao bi odmah potražiti i razumjeti istine povezane s obavljanjem te dužnosti i, nakon razumijevanja istine, utvrditi načela i put primjene tih istina. Na što se odnose „načela”? Konkretno, načelo se odnosi na nešto na čemu se mora temeljiti postizanje cilja ili rezultata pri primjeni istine. Na primjer, ako imaš zadatak kupiti neki predmet, koja su konkretna načela primjene? Prvo, moraš razumjeti specifikacije i model predmeta koji se kupuje, standarde kvalitete koje mora zadovoljiti i je li cijena prikladna. U procesu traženja, steći ćeš jasnoću o konkretnim načelima primjene. Ta ti načela daju mjerilo i raspon – bit ćeš u redu sve dok ostaneš unutar tog raspona. Jednom kada shvatiš osnovna načela u vezi sa specifikacijama, kvalitetom i cijenom predmeta, to pokazuje da si shvatio zahtijevane standarde za taj zadatak. To znači da si ti u biti naučio kako primjenjivati. Čovjek mora dokučiti načela kako bi primjenjivao istinu: načela su ključ, najosnovniji element. Jednom kada shvatiš temeljna načela obavljanja svoje dužnosti, to pokazuje da razumiješ zahtijevane standarde za obavljanje te dužnosti. Ovladavanje tim načelima jednako je znanju kako primjenjivati istinu. Dakle, na kojoj je osnovi uspostavljena ta sposobnost primjene? Uspostavljena je na temelju razumijevanja Božje namjere i istine. Smatra li se razumijevanjem istine ako znaš samo rečenicu onoga što Bog zahtijeva? Ne, ne smatra se. Koji se standardi moraju ispuniti da bi se smatralo razumijevanjem istine? Moraš razumjeti značenje i vrijednost obavljanja svoje dužnosti i, jednom kada ti budu jasna ta dva aspekta, razumio si istinu obavljanja svoje dužnosti. Nadalje, nakon razumijevanja istine, moraš također dokučiti načela obavljanja svoje dužnosti i puteve primjene. Jednom kada možeš dokučiti i primijeniti načela obavljanja svoje dužnosti, i ponekad primijeniti malo mudrosti, možeš osigurati učinkovitost obavljanja svoje dužnosti. Dokučivanjem tih načela i postupanjem u skladu s njima, možeš biti dorastao primjeni istine. Ako obavljaš svoju dužnost bez miješanja ikakvih ljudskih namjera, ako to činiš s apsolutnim pokoravanjem Božjim zahtjevima i prema radnim aranžmanima Božje kuće, potpuno se usklađujući s Božjim riječima, tada si potpuno ispunio svoju dužnost u skladu s mjerilom, i čak i ako bi moglo biti nekih odstupanja u rezultatima u usporedbi s Božjim zahtjevima, to se i dalje računa kao postizanje Božjih zahtjeva. Ako obavljaš svoju dužnost u potpunosti u skladu s načelima, ako si odan, daješ sve od sebe, tada je tvoje obavljanje dužnosti potpuno usklađeno s Božjom namjerom. Ti si ispunio svoju dužnost kao stvoreno biće svim svojim srcem, umom i snagom, što je rezultat postignut primjenom istine. Dakle, da biste shvatili načela i puteve primjene, što prvo trebate razumjeti kako biste postigli taj rezultat? (Prvo, trebali bismo razumjeti Božju namjeru, a zatim je prihvatiti i pokoriti joj se u potpunosti i bez odbijanja.) To je ono što bi ljudi trebali posjedovati u smislu primjene i stava. Što treba razumjeti sljedeće? Trebate razumjeti istinu, a pojedinosti unutar istine čine načela i puteve. Da biste dokučili načela i puteve primjene koje biste trebali slijediti, prvo što morate razumjeti jest Božja namjera, a zatim istina. To su dvije glavne točke, a sve ostalo sastoji se od podrobnog sadržaja sadržanog u njima.

Prva kategorija koja se tiče onih koji obavljaju svoju dužnost u propovijedanju evanđelja ovdje će biti privremeno zaključena. Danas sam dodao još malo kao dopunu da posluži kao podsjetnik na glavnu temu o kojoj se raspravljalo prošli put. Istodobno, to služi kao upozorenje kako bi svi prepoznali važnost ove istine, tako da svaki zadatak kojim se ti trenutno baviš i svaka dužnost koju obavljaš budu usmjereni u tom pravcu i prema tom cilju i provedeni na tom temelju – sve povezano s propovijedanjem evanđelja. Iako ti nisi u prvim redovima kad je riječ o doticaju s mogućim primateljima evanđelja, za sve dužnosti koje trenutno obavljaš može se reći da se odnose na rad na evanđelju. Na temelju toga, ne bi li svi trebali imati jasnije i prosvijetljenije razumijevanje istine povezane s propovijedanjem evanđelja? (Da.) Jeste li kroz današnju dopunu stekli jasan pogled na težinu i važnost dužnosti propovijedanja evanđelja? (Da.) Dakle, koji je najprikladniji i najviše odgovarajući stav koji treba imati prema ovoj istini u budućnosti? Širenje evanđelja je Božja namjera. Bog namjerava okončati ovo staro doba i dovesti više ljudi pred Sebe, iz starog doba u novo. To je Božja namjera i to je nešto što bi svi trebali razumjeti. Neki mogu reći: „Razumijem, ali ne mogu skupiti entuzijazam potreban za propovijedanje evanđelja i nemam srca da odradim svoj dio.” U čemu je ovdje problem? (Nedostatak ljudskosti.) Točno. Ti priznaješ da si stvoreno biće i sljedbenik Boga, ali kada je riječ o Božjoj namjeri u vezi s kojom On često opominje sve, Njegovoj hitnoj namjeri koja je jasno objašnjena svim ljudima, ako ti ne obraćaš pozornost i ne mariš, kakvom te to osobom čini? To je očitovanje nedostatka ljudskosti. Ti želiš poštivati Boga kao velikog i reći da je On tvoj Bog i tvoj Gospodin, ali kada je riječ o Božjoj namjeri, ne pokazuješ ni trunku obzira, nikakvo razumijevanje. To je nedostatak ljudskosti i takva je osoba bezdušna. Ova tema ovdje završava.