Kakve stvari čine antikristi dok obavljaju dužnost vođe? Upravo smo razgovarali o tome kako pokušavaju pridobiti ljudska srca te napadaju i isključuju neistomišljenike, ali antikristi dijele još jedno zajedničko očitovanje – kakav je njihov stav prema onima koji teže istini? (Mržnja.) I na što ih to navodi? Mrze li oni te ljude tek tako i to je to? Ne, oni traže načine da ih isključe i potisnu. Napadaju i isključuju neistomišljenike. Ti neistomišljenici mogu biti ljudi koji su pomalo smušeni, koji se ne znaju ulagivati drugima ili koristiti filozofije za ovozemaljsko ophođenje. To bi također mogli biti ljudi koji su relativno revni i koji prilično teže istini. Dakle, koja je treća tehnika antikrista? Isključuju i napadaju one koji teže istini. Postoji još jedna: pokušavaju osigurati mjesto za sebe u srcima ljudi. Kako se to zove? (Zauzimanje ljudskih srca.) To je ono što pokušavaju postići. Koja sredstva koriste da bi to učinili? (Uzdižu sebe i svjedoče o sebi.) A koji je cilj antikrista u tome što uzdižu sebe i svjedoče o sebi? To je da zauzmu ljudska srca i kontroliraju ih. O kakvim stvarima ljudi obično govore kada uzdižu sebe i daju svjedočanstvo o sebi? Jedna stvar je govorenje o svojim kvalifikacijama. Na primjer, neki ljudi govore o tome kako su ugostili određene više crkvene vođe. Neki čak kažu: „Ja sam ugostio Boga Samoga i On je bio prilično ljubazan prema meni – ja ću definitivno biti usavršen.” Što time misle? (Pokušavaju navesti ljude da imaju visoko mišljenje o njima.) Imaju cilj dok govore te stvari. Drugi kažu: „Stupio sam u kontakt s Višnjim, on ima prilično visoko mišljenje o meni i potaknuo me da se trudim u svojoj težnji.” Zapravo, nitko nema pojma što Višnji misli o njima. Neki ljudi doista preuveličavaju stvari, a ponekad čak i izmišljaju. Ne bi znali što učiniti kada bi se skupina ljudi okupila da provjeri i potvrdi njihove priče. Višnji bi nekome mogao reći: „Ti si dobroga kova i imaš sposobnost razumijevanja. Trebao bi vježbati pisanje svog iskustvenog svjedočanstva. Jednom kada stekneš životno iskustvo, mogao bi postati vođa.” Što se ovdje podrazumijeva? Iako je ta osoba darovita, još uvijek se treba obučavati i iskusiti stvari određeno vrijeme. Kada se ta osoba razmeće i pravi važna prije obuke ili stjecanja iskustva, koja je priroda toga? Ta je osoba ohola i uobražena i izgubila je razum, zar ne? Čak i ako Višnji brat kaže da ta osoba posjeduje kov i da je darovita, to joj samo nudi ohrabrenje ili joj daje ocjenu. Koji je cilj te osobe u tome što se okolo tako pravi važna? Cilj je da navede ljude da imaju visoko mišljenje o njoj i da je obožavaju. Ono što ta osoba govori jest: „Gledaj – Višnji brat ima visoko mišljenje o meni, pa zašto ne bi i ti? Sada kada sam ti to rekao i ti bi trebao imati visoko mišljenje o meni.” To je cilj koji želi postići. Ima i onih koji kažu: „Nekad sam bio vođa. Bio sam vođa regije, okruga, crkve – padao sam i padao na ljestvici, i ponovno se penjao i penjao – bio sam unapređivan i degradiran nekoliko puta. Naposljetku, Nebo je bilo dirnuto mojom iskrenošću i danas sam ponovno viši vođa. I nikada se nisam osjećao negativno.” Kada ga pitate zašto se nikada nije osjećao negativno, odgovara: „Vjerujem da je pravom zlatu suđeno kad-tad zablistati.” To je zaključak do kojeg je došao. Je li to istina-stvarnost? (Nije.) Pa što je to, ako nije istina-stvarnost? To je jedna neobična teorija; mogli bismo reći i da je to zabluda. Kakve posljedice može imati to što on tako govori? Neki bi ljudi mogli reći: „Ova osoba doista teži istini. Nije postala negativna nakon što je toliko puta bila unapređivana i degradirana. A sada je ponovno postala vođom – pravo zlato doista sja. Samo je pitanje vremena kada će biti usavršena.” Nije li to ono čemu je ta osoba težila? Zapravo, to je točno ono čemu je težila. Bez obzira na način na koji antikristi govore, to je uvijek zato da navedu ljude da imaju visoko mišljenje o njima i da ih obožavaju, da zauzmu određeno mjesto u njihovom srcu, čak i da tamo zauzmu Božje mjesto – sve su to ciljevi koje antikristi žele postići kada daju svjedočanstvo o sebi. Kad god je motivacija iza onoga što ljudi govore, propovijedaju i besjede ta da navedu druge da imaju visoko mišljenje o njima i da ih obožavaju, takvo ponašanje je uzdizanje sebe i davanje svjedočanstva o sebi i to se radi kako bi se zauzelo mjesto u srcu drugih. Iako načini na koje ti ljudi govore nisu posve isti, u većoj ili manjoj mjeri imaju učinak davanja svjedočanstva o sebi i navođenja drugih da ih obožavaju. Takva ponašanja postoje kod gotovo svih vođa i djelatnika, u različitoj mjeri. Ako dosegnu određenu točku u kojoj se ne mogu zaustaviti i teško im je obuzdati se, a gaje posebno snažnu i jasnu namjeru i cilj, želeći navesti ljude da se prema njima odnose kao da su Bog ili idol tako da mogu sputati i kontrolirati druge te navesti druge ljude da ih slušaju i obožavaju, tada je priroda svega toga uzdizanje sebe i davanje svjedočanstva o sebi i u tome postoji svojstvo antikrista. Koja sredstva ljudi obično koriste da bi uzdizali sebe i svjedočili o sebi? (Govore o zaslugama.) Što uključuje govorenje o zaslugama? Govorenje o tome koliko dugo vjeruju u Boga, koliko su pretrpjeli, koliku su cijenu platili, koliko su posla obavili, koliko su trčali uokolo, kao i koliko su ljudi pridobili i koliko su poniženja podnijeli propovijedajući evanđelje. Neki ljudi također često govore o tome koliko su puta bili uhićeni ili stavljeni u zatvor, a da nikada nisu izdali crkvu ili braću i sestre, ostajući postojani u svom svjedočanstvu, i tako dalje; sve te stvari spadaju u govorenje o zaslugama. Pod krinkom obavljanja rada crkve, oni vode vlastiti posao, učvršćujući svoj status i stvarajući dobru sliku o sebi u srcima ljudi. Istodobno, koriste svakojake metode i trikove kako bi pridobili srca ljudi, idući čak toliko daleko da napadaju i isključuju svakoga tko ima drukčije stavove od njihovih, osobito dajući sve od sebe da isključe i potisnu one koji teže istini i koji se drže načela. A što se tiče onih koji su glupi i neuki i smušeni u svojoj vjeri, kao i onih koji tek kratko vjeruju u Boga i malog su rasta, koje metode koriste na tim ljudima? Oni ih zaluđuju, vrbuju, pa čak im i prijete, koristeći ta sredstva kako bi postigli svoj cilj učvršćivanja svog statusa. Sve su to ponašanja antikrista.

Ovakve se stvari često događaju u crkvama: neka braća i sestre slušaju propovijedi i besjede u kojima Višnji kaže da ako vođa ili djelatnik učini nešto što krši radne aranžmane Božje kuće, Božji izabrani narod ima pravo to prijaviti. Nakon što to čuju i razluče da vođa u njihovoj crkvi radi na način koji nije u skladu s radnim aranžmanima, neki od njih odluče da žele prijaviti vođu. Potom vođa sazna za to i pomisli u sebi: „Izgleda da ima ljudi koji još uvijek imaju drskosti prijaviti me. Kako se usuđuju! Tko su ti ljudi?” Nakon toga istraži svakog pojedinog člana od nekoliko desetaka članova crkve. Dokle ide u tom istraživanju? Provjerava svačiju dob, koliko dugo vjeruje u Boga, koje je dužnosti obavljao u prošlosti, koje su mu trenutne dužnosti, s kim je u kontaktu, može li ili ne može stupiti u kontakt s Višnjim i tako dalje. Sve to provjerava, ulažući puno truda u to. Nakon što okonča svoju temeljitu istragu, ustanovi da se dvoje ili troje ljudi čini sumnjivima, pa tijekom sljedećeg okupljanja vođa propovijeda propovijed koja cilja upravo na tu stvar. On kaže: „Ljudi moraju imati savjest. U tvojoj vjeri u boga, tko te je vodio do sada? Ti sada razumiješ tolike istine; da ja nisam održavao okupljanja i razgovarao u zajedništvu s tobom, bi li ti mogao razumjeti te istine? Naša je crkva dovela toliko ljudi propovijedajući im evanđelje, a naš rad na evanđelju postigao je tako ogroman napredak. Da ja nisam bio ovdje i upravljao time, biste li vi mogli ikoga dovesti? Kome uopće trebate zahvaliti za sve ovo?” Neki ljudi razmišljaju o tome i misle: „Bog je Onaj kojemu trebam zahvaliti; kakve je doprinose dao čovjek?” Ali tada vođa nastavlja, govoreći: „Da ja nisam donio ove knjige božjih riječi za vas, biste li ih vi mogli nabaviti? Da ja ne organiziram okupljanja, biste li se vi mogli okupiti? Ljudi moraju imati savjest! Dakle, ako imaš savjest, što trebaš učiniti? Kada tvoj vođa povremeno napravi manju pogrešku, ne bi to trebao previše podrobno istraživati. Hvatajući se za njegove nedostatke i odbijajući ga pustiti, pokušavaš li se ti pobuniti protiv njega? Ako se dogodi nešto manje, to bismo trebali riješiti među sobom. Koja je svrha podnošenja prijave? Ljudi koji prijavljuju stvari nesposobni su i malog rasta. Je li prikladno prijavljivati sve višnjem? Kako bi višnji mogao imati vremena rješavati takve probleme? Ako se moraju riješiti, onda će ih riješiti crkveni vođe. Zar se stvari ne mogu raspraviti iza zatvorenih vrata? Moraš li sve prijavljivati višnjem? Neće li to samo ometati višnjeg? Slušaj, ako ti prijaviš nešto meni, ja ću smireno i prijateljski pronaći rješenje a da te ne orežem. Ali znaš li ti kakav će biti stav višnjeg ako ti to prijaviš njemu? S višnjim se ne smije igrati – on je poput lavova i orlova. Mogu li ljudi malog rasta poput nas dosegnuti njegovu razinu? Ništa dobro neće proizaći iz toga da ti prijaviš problem višnjem; ti ćeš sigurno biti podvrgnut orezivanju. Meni se to dogodilo mnogo puta; kako bi netko s rastom tako malim kao što je tvoj to mogao podnijeti? Ti bi čak mogao prestati vjerovati, a tko će biti onaj tko će snositi posljedice toga? Ako želiš nešto prijaviti, sam ćeš snositi posljedice. Kada dođe vrijeme i ti budeš orezan te postaneš negativan i slab, nemoj dolaziti kriviti mene. Ako želiš podnijeti prijavu, neću te zaustavljati. Samo izvoli; vidjet ću tko to prijavljuje!” Bi li se itko usudio podnijeti prijavu kada vođa toliko zastrašuje? (Ne.) Neki bi ljudi to htjeli, ali bi bili previše uplašeni. Nisu li ti ljudi ništarije? Čega se boje? Kako ih vođa može toliko uplašiti? Čak i da ih taj vođa želi mučiti do smrti, njihov život nije u rukama tog vođe; kako bi se taj vođa usudio mučiti ih bez Božjeg dopuštenja? Nakon nekoliko zastrašujućih riječi toga vođe, ima ljudi koji bi se doista previše bojali podnijeti prijavu misleći u sebi: „Boga nema nigdje na vidiku. Hoće li se Višnji pozabaviti vođom ako podnesem prijavu? Što ako se ne pozabavi njime – hoće li mi se vođa osvetiti? Bih li tada još uvijek mogao normalno obavljati svoju dužnost? Onda ne smijem podnijeti prijavu. Osim toga, ova stvar se mene ne tiče. Nitko drugi to nije prijavio, pa zašto bih ja?” Oni bi se povukli, ne usuđujući se podnijeti prijavu. Je li vjerojatno da će se antikrist smilovati takvim ljudima? (Neće.) Što će im učiniti? Jednom kada utvrdi tko ga namjerava prijaviti, tko nije jednog uma s njim, počet će razmišljati: „Ti uvijek nešto smjeraš; uvijek želiš iznositi visokoparne zamisli, uvijek tražiš kako izazvati nevolje, uvijek želiš prijaviti moje probleme – to je nečuveno! Ti tražiš priliku da stupiš u kontakt s višnjim kako bi mu mogao prijaviti moju situaciju. Sada se povlačiš, ne usuđuješ se to učiniti; ali tko zna, ako nađeš pravu priliku, možda me ipak prijaviš. Oh, sredit ću te ja!” Dakle, antikrist će tražiti izgovore i prilike da omalovaži te ljude, da navede braću i sestre da osjećaju odbojnost prema njima. Zatim će smisliti svakakve načine da ih uhvati u pogrešci, da im stvori nevolje i okalja njihov ugled. I što ti ljudi nakon toga misle u sebi? „Ovo je strašno! Nisam poslušao vođu, nesmotreno sam ga pokušao prijaviti i sada sam natjeran da patim. Moram zapamtiti ovu lekciju: nipošto ne smijem uvrijediti vođu! Trenutačno je ovaj vođa taj koji o svemu odlučuje. Ako kaže ‚istok’, ne mogu reći ‚zapad’; ako kaže ‚jedan’, ne mogu reći ‚dva’. Moram činiti sve što mi vođa kaže. Nipošto ne smijem kontaktirati Višnjeg da prijavim probleme. Ovo je stvarno ozbiljno! Vođa me natjerao da patim, a Višnji ne zna za to – tko će se zauzeti za mene? Kako kažu: ‚Lokalni dužnosnici imaju više kontrole od državnih!’” Ti su ljudi postali negativni. Oni ne vjeruju da istina vlada u Božjoj kući, a još manje da je Bog suveren nad svime. Imaju li još uvijek Boga u svome srcu? Ne, nemaju Boga u svome srcu. Oni nemaju istinsku vjeru u Boga, žele prijaviti problem, ali se boje te zle osobe, nemaju nikakvu sposobnost razlučivanja opakih sila, ta zla osoba ih je natjerala da pate na mjestu gdje ona drži vlast i postali su ništarije. Izvorno su imali malo osjećaja za pravdu, što je poželjna kvaliteta, ali budući da ne razumiju istinu i ne znaju kako postupati prema načelima, taj zli čovjek, lažni vođa i antikrist, slomio ih je do te mjere da su izgubili svaku vjeru; ne znaju kako se osloniti na Boga da bi tragali za istinom ili postupali na temelju mudrosti. Sada postaju uplašeni i plahi kad god vide antikrista. Koliko su uplašeni? Oni misle: „Zli ljudi imaju moć u ovom svijetu. U kojoj god da sam skupini, moram se lijepo vladati. Nemam tu žestinu i hrabrost, pa kamo god pođem, morat ću dragovoljno trpjeti zlostavljanje i dragovoljno slušati druge – moram se prema njima odnositi kao prema svojim precima. Ako kažu ‚istok’, ne mogu reći ‚zapad’. Ne smijem izražavati drukčija mišljenja, ne smijem podnositi prijave o problemima drugih ljudi i ne smijem zabadati nos u tuđa posla. Mogu se usredotočiti samo na vjerovanje u Boga. Ne smijem uvrijediti vođe i djelatnike, držati se istina-načela, čeznuti za svjetlom ili voljeti pravdu – na ovom svijetu nema svjetla ni pravde. Samo ću se usredotočiti na to da izdržim do kraja i zapamtiti da, kamo god pođem u budućnosti, uvijek dam prednost očuvanju mira!” To je zaključak do kojeg dolaze. Nije li ih taj antikrist porazio? (Da.) Što to potvrđuje? Nakon što ih je taj antikrist potisnuo, izbezumili su se od straha, previše se boje išta reći ili učiniti. Izgubili su svoju istinsku vjeru i više ne obavljaju svoje dužnosti odano; u njihovom srcu plamičak njihove ljubavi prema pravdi je ugašen; taj ih je antikrist potpuno porazio i slomio. Nisu li oni ništarije? Nisu li kukavice? (Jesu.) Kako to možeš znati? Ako ih pitaš: „Kako ide tom-i-tom u vašoj crkvi?”, odgovorit će: „Nije loš.” Ako kažeš: „A što je s tim novim crkvenim vođom kojeg ste vi svi izabrali; poznaješ li ga ti?”, odgovorit će: „Ne poznajem ga baš.” Ako pitaš: „Kakav je crkveni život tamo sada? Je li itko uzrokovao ometanja?”, reći će: „Dobro je, dobro ide.” Što god ih pitaš, odgovorit će samo s tih nekoliko riječi. Nije li to zato što su preplašeni? Zašto su toliko preplašeni? To je zato što ne poznaju pravednost Božju; ne mogu prozreti Sotoninu opakost, okrutnost, nemilosrdnost i tamu; ne znaju što znači da istina vlada, niti kakav to značaj ima – i stoga se boje. I zato, što god ih pitaš, njihov će odgovor biti neodređen i nejasan; od njih nećeš dobiti odgovor o tome što se stvarno događa u crkvi, niti saznati što stvarno misle u sebi. Zatvorit će se u sebe tako čvrsto da nećeš biti ni siguran o čemu govore. Neće reći ništa o problemima koji postoje u crkvi ili kakvi su vođe i djelatnici, i nećeš saznati ništa o poteškoćama s kojima se suočava Božji izabrani narod. Nećeš saznati ništa od toga – razgovarat će s tobom samo na ovaj način. I što ćeš osjećati dok ih slušaš? Osjećat ćeš da postoji nešto što stoji između vaša dva srca. Njihov je način razmišljanja ovakav: „Ne pokušavaj saznati ništa o meni, ne želim ti otkriti nikakve informacije niti ono što se stvarno događa. Kloni me se; ako pokušaš od mene saznati što se događa u crkvi, znači da mi pokušavaš stvoriti nevolje i poremetiti moje trenutno životno okruženje, kolotečinu i situaciju. Ne miješaj se ni u jedan aspekt mog života; pusti me da to sam rješavam.” Boje se da će ih antikrist mučiti ili im se osvetiti i boje se prijaviti bilo kakve probleme u vezi sa svojom crkvom. Nije li to kapitulacija pred tim antikristom? Zar ih taj antikrist nije zaludio i zar ih ne kontrolira? (Tako je.) I tom je antikristu drago to vidjeti. Mučio je ljude do te mjere da se više ne usuđuju prijaviti probleme s njim, tako da ima čvrstu kontrolu nad crkvom. Kontrolira li antikrist mnoge ljude u crkvi na ovaj način? Jeste li vi sami ikada spriječili nekoga da prijavi problem? Možda ste to učinili, a da niste bili svjesni, ili ćete to možda učiniti u budućnosti. Dakle, može li se smatrati problemom to što je antikrist pridobio ljude i kontrolira ih? (Može.) Neki ljudi kažu: „Određeni ljudi u crkvi boje se antikrista, ali ne vjeruju u tog antikrista niti ga slijede, a još manje mu služe. Samo ih je taj antikrist malo sputao i kasne s ulaskom na pravi put vjerovanja u Boga. Zašto Ti kažeš da je to problem?” S jedne strane, gledajući metode koje antikristi koriste da bi pridobili i kontrolirali ljude, trebali biste biti u stanju vidjeti da je njihova priroda-bit bit Sotone; ona je neprijateljska prema istini i Bogu. Antikristi se žele natjecati s Bogom za ljude, natjecati se za Njegov izabrani narod. S druge strane, metode i načini postupanja antikrista doista mogu imati učinak na ljude koji su glupi, neuki, zbunjeni i ne razumiju istinu. Oni doista mogu zaluditi te ljude, držati ih da budu poslušni pod kontrolom antikrista i natjerati ih da se moraju savjetovati s antikristima i udovoljavati im u svemu. Antikristi ne samo da ušutkuju te ljude; oni također kontroliraju njihove postupke, utječu na njihove misli i zamisli i utječu na smjer u kojem hodaju. To su učinci i posljedice koje postupci antikrista donose onima koji su glupi i neuki.

Upravo sam govorio o raznim istinama vezanim uz obavljanje dužnosti vođe ili djelatnika. Također sam razotkrio određene probleme koje vođe i djelatnici imaju, uglavnom se usredotočujući na očitovanja najteže vrste ljudi – a koja je to vrsta ljudi? (Antikristi.) Koje je očitovanje zajedničko svim antikristima? Pokušavaju prigrabiti moć za sebe i kontrolirati crkvu. Njihova želja za moći nadilazi sve ostalo; moć je njihov život, njihov korijen; to je tema, smjer i cilj oko kojeg se vrti sve što čine u životu. Stoga su postupci antikrista i naravi koje razotkrivaju istovjetni taktikama koje Sotona koristi da bi zaludio, pridobio i kontrolirao ljude. Može se reći da sve što ova vrsta ljudi radi čini te ljude ništa manje nego kanalom, oličenjem i izrazom Sotone; glavni cilj svakog njihovog postupka i cjelokupnog njihovog ponašanja jest posjedovanje moći. A koga pokušavaju kontrolirati? Pokušavaju kontrolirati ljude koje vode, koji su sljedbenici Božji, ljude koji su u dosegu njihove moći, koje su oni u stanju kontrolirati. Maločas smo također razgovarali o tehnikama koje antikristi koriste za kontroliranje ljudi. Prvo je pridobiti ljudska srca; drugo je napadati i isključivati neistomišljenike; treće je isključivati i napadati ljude koji teže istini; četvrto je neprestano uzdizati sebe i svjedočiti o sebi; a peto je zaluđivati ljude, pridobivati ljude, prijetiti ljudima i kontrolirati ljude. Svih ovih pet glavnih očitovanja osnovne su tehnike i sredstva koje koriste antikristi kako bi zadobili moć te posjedovali i kontrolirali ljude. To su općenite kategorije. Potom ćemo podrobnije raščlaniti te općenite kategorije i razgovarati u zajedništvu o njima.

Raščlamba načina na koje antikristi pokušavaju pridobiti srca ljudi

A. Pridobivanje ljudi malim uslugama

Prva metoda koju antikristi koriste da bi kontrolirali ljude jest pridobivanje srca ljudi. Koliko načina postoji da se pridobiju srca ljudi? Jedan od načina je pridobiti ih malim uslugama. Ponekad antikristi ljudima daju neke lijepe stvari, ponekad im udjeljuju komplimente, a ponekad im daju mala obećanja. A ponekad, antikristi vide da neke dužnosti mogu omogućiti ljudima da se istaknu, ili da drugi misle da te dužnosti mogu donijeti prednosti onome tko ih obavlja i učiniti da ih svi cijene, pa te dužnosti dodjeljuju onima koje žele pridobiti. „Male usluge” uključuju mnogo toga: ponekad su one materijalne, a ponekad nematerijalne, a ponekad ugodne riječi koje ljudi žele čuti. Na primjer, netko postane slab kad mu se nešto dogodi i izgubi motivaciju u svojoj dužnosti, a kad tu svoju slabost usporedi s Božjim riječima, shvati da je to nevjernost Bogu, nevoljkost da obavlja svoju dužnost, nedostatak istinske pokornosti i osjeća veliki samoprijekor. Vođa, vidjevši to, može reći: „Ti si samo malog rasta. Bog na to neće tako gledati. Ti vjeruješ tek kratko vrijeme. Ne možeš toliko očekivati od sebe. Za takve stvari treba vremena – ne možeš žuriti. Bog nema visoke zahtjeve prema ljudima, a za tebe, osobu koja u njega vjeruje tek kratko vrijeme, biti ponekad malo slab je normalno i ne trebaš se brinuti zbog toga.” To znači da nema razloga za brigu zbog slabosti, još manje za brigu ako se slabost nastavi i da je sve to normalna negativnost, a Bog je ne pamti. Neki su ljudi previše sentimentalni i uvijek ih sputavaju njihovi osjećaji dok vrše svoju dužnost, a njihov vođa kaže: „To je zbog tvog malog rasta, u redu je.” Neki su ljudi lijeni i nevjerni u svojoj dužnosti, ali ih njihov vođa ne kori, već umjesto toga u svakoj prilici govori stvari koje lijepo zvuče i koje ti ljudi žele čuti kako bi im udovoljio i kako bi ga oni nazivali dobrim te kako bi im pokazao koliko je pun razumijevanja i ljubavi. Ti ljudi misle: „Naš je vođa poput majke pune ljubavi. On nas uistinu voli – on doista predstavlja Boga. On je stvarno od Boga!” Prešutna poruka u tome jest da njihov vođa može postupati kao Božji glasnogovornik, da on može predstavljati Boga. Je li to cilj ovog vođe? Možda to nije tako jasno, ali jedan od njegovih ciljeva je očit: on želi da ljudi kažu da je on divan vođa, pažljiv prema drugima, suosjećajan prema ljudskim slabostima i pun razumijevanja za njihovo srce. Kad neki crkveni vođe vide braću ili sestre kako površno obavljaju svoje dužnosti, oni ih ne prekore, iako bi trebali. Kad jasno vide da interesi Božje kuće trpe, oni se time ne zamaraju niti se raspituju i nimalo se ne zamjeraju drugima. Zapravo, oni ne pokazuju stvarno obzir prema ljudskim slabostima; umjesto toga, njihova namjera i cilj je pridobiti srca ljudi. Oni su potpuno svjesni toga: „Sve dok to radim i nikome se ne zamjeram, mislit će da sam dobar vođa. Imat će dobro, visoko mišljenje o meni. Odobravat će me i voljeti.” Nije ih briga kolika je šteta nanesena interesima Božje kuće ili koliki su gubici naneseni ulasku Božjeg izabranog naroda u život ili koliko je njihov crkveni život ometan, oni samo ustraju u svojoj sotonskoj filozofiji i nikome se ne zamjeraju. U njihovom srcu nikada nema samoprijekora. Kad vide da netko uzrokuje prekide i ometanja, u najboljem slučaju mogu s njime o tome progovoriti nekoliko riječi, umanjujući problem, i tu priča završava. Oni neće razgovarati u zajedništvu o istini, niti toj osobi ukazati na bit problema, a još manje će raščlaniti njezino stanje i nikada neće razgovarati o tome koje su Božje namjere. Lažni vođe nikada ne razotkrivaju niti raščlanjuju pogreške koje ljudi često čine, niti iskvarene naravi koje ljudi često otkrivaju. Oni ne rješavaju nikakve stvarne probleme, već umjesto toga uvijek povlađuju pogrešnim postupcima ljudi i otkrivanjima iskvarenosti i, bez obzira na to koliko su ljudi negativni ili slabi, oni to ne shvaćaju ozbiljno. Oni samo propovijedaju neke riječi i doktrine i izgovore nekoliko riječi poticaja kako bi se površno pozabavili situacijom, pokušavajući održati sklad. Kao rezultat toga, Božji izabrani narod ne zna kako promišljati o sebi i spoznati sebe, nema rješenja za bilo koju iskvarenu narav koju otkrije i živi usred riječi i doktrina, predodžbi i uobrazilja, bez ikakvog ulaska u život. Oni čak u srcu vjeruju: „Naš vođa ima čak više razumijevanja za naše slabosti nego Bog. Naš je rast premalen da bismo ispunili Božje zahtjeve. Trebamo samo ispuniti zahtjeve našeg vođe; pokoravajući se našem vođi, pokoravamo se Bogu. Ako dođe dan kada Višnji smijeni našeg vođu, mi ćemo se oglasiti; kako bismo zadržali našeg vođu i spriječili njegovu smjenu, pregovarat ćemo s Višnjim i prisiliti ga da pristane na naše zahtjeve. Tako ćemo postupiti ispravno prema našem vođi.” Kad ljudi imaju takve misli u srcu, kad su uspostavili takav odnos sa svojim vođom i kad su se u njihovom srcu pojavili takva ovisnost o vođi, divljenje prema vođi i obožavanje vođe, oni stječu sve veću vjeru u tog vođu i uvijek žele slušati riječi vođe, umjesto da tragaju za istinom u Božjim riječima. Takav je vođa gotovo zauzeo mjesto Boga u srcu ljudi. Ako je vođa voljan održavati takav odnos s Božjim izabranim narodom, ako iz toga u svom srcu crpi osjećaj užitka i vjeruje da bi se Božji izabrani narod trebao tako odnositi prema njemu, tada nema razlike između tog vođe i Pavla, on je već zakoračio na put antikrista, a taj je antikrist već zaludio Božji izabrani narod koji uopće ne posjeduje sposobnost razlučivanja. Zapravo, taj vođa nema istina-stvarnost i uopće ne nosi breme u vezi s ulaskom Božjeg izabranog naroda u život. On može samo propovijedati riječi i doktrine i održavati svoje odnose s drugima. Dobar je u pokazivanju sebe koristeći licemjerne metode, njegov govor i postupci u skladu su s ljudskim predodžbama i time zaluđuje ljude. Ne zna kako razgovarati u zajedništvu o istini niti spoznati sebe i to mu onemogućuje da vodi druge u istina-stvarnost. On radi samo za ugled i status i govori samo riječi koje lijepo zvuče kako bi uhvatio ljude u zamku, uzrokujući da ga ljudi štuju i ugledaju se na njega, što ozbiljno utječe na rad crkve i ulazak Božjeg izabranog naroda u život te ih usporava. Nije li takva osoba antikrist? Neki ljudi postupaju na isti način kao antikristi, ali kad vide da je antikrist razotkriven, u stanju su usporediti se s tim antikristom. Osjećaju da je put kojim idu također put antikrista, da se trebaju zaustaviti na rubu ponora i odmah se pokajati Bogu te se prestati usredotočivati na svoj osobni status i sliku o sebi; misle da bi u svemu trebali uzdizati Boga i svjedočiti o Njemu i navoditi ljude da u svom srcu imaju mjesto za Boga i poštuju Ga kao velikog – osjećaju da će tek tada spoznati istinski mir u svome srcu. Samo je osoba koja to čini ona koja voli istinu i može prihvatiti istinu. Ako osoba ima prirodu antikrista, također će osjećati nelagodu u srcu kad čuje riječi koje razotkrivaju antikriste, ali neće moći prihvatiti sud i grdnju Božjih riječi, niti se otvoriti i ogoliti svoje iskvarene naravi. To pokazuje da ona ne može prihvatiti istinu i da je istinsko pokajanje za nju nemoguće. Ona će ustrajati na isticanju svog statusa, uživanju u statusnim povlasticama i uživanju u tome da je Božji izabrani narod obožava i ugleda se na nju. Zbog toga oni koje je ta osoba zaludila zastranjuju od istinitoga puta i odstupaju od riječi Božjih; klone se Boga, a slijede tog čovjeka. Ipak, ta osoba nimalo ne promišlja o sebi. Nesvjesna da je već zapala u opasnost, i dalje ima visoko mišljenje o sebi te nastavlja zaluđivati druge i pridobivati ih. Sve dok ljudi slušaju ono što ona govori i poslušni su joj, bez obzira na to koliko su ti ljudi površni ili neodgovorni u obavljanju svojih dužnosti, ona će na to zažmiriti. Štoviše, uživat će u tome da je ti neuki, bezumni ljudi obožavaju i ugledaju se na nju, pa će im čak pružiti zaštitu, ne dopuštajući nikome da ih razotkrije ili razluči. Čineći to, ne uspostavlja li antikrist za sebe neovisno kraljevstvo? Antikrist ne obavlja stvarni posao, ne razgovara u zajedništvu o istini kako bi riješio probleme, ne vodi ljude u jedenju i pijenju Božjih riječi i ulasku u istina-stvarnost. On radi samo za status, slavu i dobitak, brine samo o tome da učvrsti sebe, zaštiti mjesto koje ima u srcu ljudi i navede sve da ga obožavaju, ugledaju se na njega i slijede ga cijelo vrijeme; to su ciljevi koje želi postići. Tako antikrist pokušava pridobiti srca ljudi i kontrolirati Božji izabrani narod – nije li takav način rada opak? To je jednostavno previše odvratno! On neko vrijeme tako radi, postižući da mu ljudi budu naklonjeni, puni povjerenja u njega, ovisni o njemu – ali kakve su posljedice? Ti ljudi ne samo da nisu u stanju razumjeti istinu, ne samo da nimalo ne napreduju u svom ulasku u život – umjesto toga, oni prihvaćaju antikrista kao svog duhovnog roditelja, kao zamjenu za Boga, dopuštajući antikristu da istisne Božji status u njihovom srcu. Kad netko ima problem, više ne dolazi pred Boga i s kakvim se god problemom susreo, ne moli se Bogu niti se oslanja na Njega, niti traga za istinom u Njegovim riječima. Umjesto toga, ide pitati tog vođu o tome. Traži od vođe da mu pokaže put i sve se više oslanja na tog vođu i ovisi o njemu. On ne zna kako tražiti Boga i ne zna kako se osloniti na Njega i uzdati se u Njega, a još manje kako postupati u skladu s istinom i načelima. Što god da mu se dogodi, on nestrpljivo čeka da vođa donese odluku o tome. Čini sve što mu vođa kaže da treba činiti i postupa u skladu sa svim vođinim uputama. Dovodeći ga do te točke, ne zaluđuje li i ne kontrolira li ga antikrist? Zašto Božji izabrani narod ne traži istinu od Boga kad im se nešto dogodi? Zašto se Božji izabrani narod slijepo pokorava onome što njihov vođa kaže, ne podvrgavajući njegove riječi provjeri niti primjenjujući razlučivanje? Zašto se Božji izabrani narod može pokoriti riječima svoga vođe odmah nakon što ih čuje, a ne može to učiniti s Božjim riječima? Oni traže namjere svog vođe umjesto da traže Božje namjere; slušaju riječi svog vođe umjesto da slušaju Božje riječi i umjesto da tragaju za istinom i pokoravaju joj se. Oslanjaju se na svog vođu da poduzima stvari, kao i da im pruži podršku, govori u njihovo ime i donosi odluke za njih, umjesto da se uzdaju u Boga, oslanjaju na Njega i pokoravaju Mu se. Nisu li ti takozvani vođe zauzeli određeno mjesto u srcu ljudi? To je posljedica toga što antikrist zaluđuje ljude i zarobljava ih.

Kad se nekim ljudima nešto dogodi i ti im kažeš da se mole Bogu, oni kažu da su premalog rasta i da ne znaju kako tražiti. Ako im kažeš da jedu i piju Božje riječi, oni kažu da nemaju kova i da ne mogu zadobiti veliku svjetlost. Ako im kažeš da slušaju propovijedi, kažu da je sadržaj propovijedi previše uzvišen i dubok za njih, da je to iznad njihovih mogućnosti. Oni vjeruju da, ako je osoba lošega kova, ima slabosti i neadekvatna je u svakom pogledu, onda se treba obratiti vođama. Pretpostavimo da ih ti pitaš: „Zašto se trebate obratiti vođi? Zašto ne tražite Boga i ne dođete pred Njega?” Oni kažu: „Ljudima je vrlo teško doći pred Boga: imamo predodžbe, lošeg smo kova i otupjeli te sporo kopčamo. Božje riječi nisu uvijek tako izravne i u Njegovim riječima nema primjera koji bi pokazali što one znače. Naš nam vođa jednostavno izravno kaže što trebamo činiti, na način koji je stvarno jasan, kao što su dva i dva četiri. Što se tiče čitanja Božjih riječi, ako ih mogu naglas pročitati, to je već prilično dobro, ali nemam pojma što one znače i ne znam što Bog zahtijeva od čovjeka niti kako ih primijeniti na način koji je u skladu s Božjim namjerama. Nikada ne mogu pronaći odgovore. Budući da sam osoba lošeg kova, netko tko je tako malog rasta, tko je otupio i glup, tko ne može ništa prozreti, moram pitati našeg vođu o svemu što se pojavi i prepustiti njemu da donosi odluke. Naš vođa može pronaći odgovore za mene; ja samo činim sve što mi on kaže. Ja sam jednostavno takva osoba – prostodušna i poslušna.” „Nema ništa loše u tome da budeš prostodušan i poslušan, ali ima li vaš vođa doista istina-stvarnost? Je li on doista netko tko se pokorava Bogu? Ako sve što on može učiniti jest propovijedati riječi i doktrine, a nije netko tko se pokorava Bogu, znači li onda tvoje pokoravanje vođi da se pokoravaš Bogu?” Oni kažu: „Naš je vođa visokog kova i sve što kaže je ispravno. To dokazuje da on razumije istinu i da je u skladu s Božjim namjerama.” Ima nekog logičkog promišljanja u onome što govore, zar ne? Sve se temelji na njihovim osobnim osjećajima. Lošega su kova i nedostaje im sposobnost razlučivanja, pa kad bi s njihovim vođom doista nešto bilo pogrešno, oni to ne bi mogli prepoznati. Većina ljudi je glupa, neuka i lošega kova, ali ostavimo taj razlog za sada po strani. Gledajući to iz kuta vođe, ako ljudi pokazuju ta očitovanja, imaju takvu ovisnost o svojem vođi i gaje takvu vrstu pogleda i stava prema njemu, nema li to neke veze s taktikama i metodama vođe za pridobivanje srca ljudi? (Ima.) Koliko je velika ta povezanost? Je li to izravno povezano s načinom rada vođe? Sa sigurnošću možemo reći da tu postoji potpuna, izravna veza, da su te stvari stopostotno povezane. Zašto to kažem? Postoji mnogo vođa koji bi, u smislu svoje subjektivne volje, htjeli dovesti ljude pred Boga, ali budući da ne razumiju istinu niti znaju kako riješiti razne stvarne probleme, oni mogu obavljati samo neke administrativne i opće poslove te se razmetati kako bi ih ljudi cijenili, pa nesvjesno kreću putem antikrista. Koriste vlastite načine i sredstva kako bi neprestano pokušavali pridobiti srca ljudi te kontrolirati njihova srca, ponašanje i misli, tako da ljudi u svojim postupcima, svojoj primjeni istine i u svakom aspektu obavljanja svojih dužnosti uvijek čine ono što oni kažu. Ako se ljudi pokoravaju antikristu, a ne pokoravaju se istinski Bogu – ako se pokoravaju antikristu daleko više nego Bogu – a njihovo obavljanje dužnosti ne daje nikakve rezultate i ne obavljaju dobro čovjekovu dužnost, jesu li onda takvi ljudi oni koji će biti spašeni? Ljudi imaju „precizne” puteve primjene za slušanje vođa i djelatnika i odanost vođama i djelatnicima, ali čak ni ne primjenjuju precizno kada je riječ o pokoravanju Bogu i odanosti Njemu – nitko o tome ne razgovara u zajedništvu i nitko ne obavlja taj aspekt stvarnog posla. Svi ljudi vole govoriti i postupati u korist vlastitog statusa i ugleda te razbijaju glavu i zaboravljaju na jelo i spavanje radeći na tome da ih Božji izabrani narod sluša i obožava. Očito, sve to čine kako bi postigli svoj cilj da u crkvi vladaju kao vođa ili djelatnik. Koji je razlog tome? Razlog je taj što sve iskvareno čovječanstvo ima istu narav i iste sklonosti. Kad ti netko pokaže put, a ti si ga vrlo voljan primijeniti, to ne znači da ti primjenjuješ istinu – to znači da činiš ono što ta osoba kaže i slušaš je. Dakle, zašto ljudi nisu voljni doći pred Boga ili Ga tražiti? Zato što u čovječjoj ljudskosti nema ničega što je u skladu s istinom. Ono što ljudi vole, ono za čim žude i ono što drže u svojem srcu, sve je to suprotno istini, u proturječju s njom. Stoga, ako od nekoga tražiš da traga za istinom kad mu se nešto dogodi, bit će mu to teže nego odletjeti na Mjesec – no, ako od njega tražiš da posluša čovjeka, bit će mu to puno lakše. Očito je da antikristi vrlo brzo postižu rezultate kada koriste metodu pridobivanja srca ljudi kako bi kontrolirali ljude. Samo jednim komentarom izrečenim usput, mogu navesti nekoga da ima povoljno mišljenje o njima; samo jednim usputnim komentarom koji u sebi krije neku namjeru ili gledište, mogu navesti nekoga da ih vidi iz nove perspektive, u novom svjetlu. To točno otkriva koje su stvari unutar ljudi. To znači da ako ne težiš istini, već umjesto toga kreneš putem težnje za statusom i moći, utjecaj i posljedica svega što ti činiš na bilo kojeg pripadnika iskvarenog čovječanstva bit će da ga navedeš da okrene leđa istinitom putu, izbjegava istinu, izbjegava Boga i odbaci Boga. To je jedina posljedica, jedini ishod. To je jasno vidljivo.

Prvo očitovanje toga kako antikristi pokušavaju pridobiti srca ljudi jest pridobivanje ljudi malim uslugama. Male usluge nisu nužno materijalne stvari; one pokrivaju širok raspon. Ponekad su to obzirne riječi; ponekad je to ispunjenje nečije želje ili sklonosti; a ponekad je to ispipavanje nečijih misli i govorenje onih ugodnih riječi koje ta osoba želi čuti, kako bi ta osoba mislila da je njezin vođa vrlo dobar i pun razumijevanja. Drugim riječima, antikristi gomilaju trpeljivost, ljubav, toplinu i takozvanu obzirnost kako bi prikrili svoju tajnu ambiciju da kontroliraju ljude. Ako su braća i sestre donirali neke lijepe stvari, na primjer, oni mogu podijeliti nekoliko tih stvari s onima s kojima su u dobrim odnosima. Oni koriste te male usluge da pridobiju srca ljudi i potkupe ih. Ako u crkvi postoji neki lagan posao, koji ne uključuje izlaganje vremenskim nepogodama i može omogućiti nekome da se istakne, oni će zadužiti onoga s kim su u dobrim odnosima da to učini. Zašto su oni sposobni to činiti? Dijelom je to zato što oni po svojoj prirodi ne vole istinu i postupaju bez načela. Drugim dijelom to je zato što oni čuvaju tu dobru dužnost za one s kojima su u dobrim odnosima, a zatim im kažu neke riječi koje lijepo zvuče, tako da ti ljudi osjećaju zahvalnost prema njima. Čineći to, oni postižu svoj cilj pridobivanja srca tih ljudi. Ova taktika nije samo davanje sitnica i govorenje slatkih riječi tu i tamo – u tome postoji namjera, cilj. A koji je to cilj? Namjera je navesti ljude da u svojem srcu imaju povoljno mišljenje o njima. Ako postoji skupina od deset ljudi, oni će ih najprije procijeniti: „Od ovih deset, dvoje je onih koji su dobri u ulagivanju ljudima. Ne moram se zamarati s njima, oni će mi svejedno laskati. Zatim, tu su dva smušenjaka; oni će učiniti ono što kažem ako im dam nekoliko povlastica. Sljedeće dvoje su ljudi određenog kova; sve dok im propovijedam nekoliko uzvišenih propovijedi i govorim im neke dojmljive riječi, oni će mi se pokoriti. Zatim tu je troje njih koji naizgled teže istini, tako da će s njima biti malo teže izaći na kraj. Morat ću dobiti jasan uvid u njihovu stvarnu situaciju, vidjeti što im treba, a zatim im udovoljiti. Ako netko od njih to ne prihvati i ne posluša me, na kraju ću se obračunati s njime i ukloniti ga. Čak i ako je onaj zadnji protiv mene, ne može mi uzrokovati previše problema i bit će ga lako riješiti.” Samo jednim pogledom mogu odrediti s kime u skupini mogu izaći na kraj, a s kime ne. Kako to mogu znati tako brzo? Sposobni su za to jer njihovo je srce ispunjeno sotonskom politikom i filozofijama. Načela njihovog ponašanja i načini njihovog vladanja i ophođenja s drugima nisu u tome da se slažu s ljudima u miru, ili da imaju normalne međuljudske odnose, nisu u pomaganju ili opskrbljivanju drugih, ili njihovom duhovnom izgrađivanju, niti u ophođenju s drugima kao s jednakima, ili korištenju istina-načela za rješavanje pitanja i ophođenje s drugim ljudima. Oni nipošto ne posjeduju ni najmanji djelić tih načela. Koja su njihova načela? „Kako me svaka osoba doživljava u svom srcu? Ne moram se zamarati onima koji imaju visoko mišljenje o meni, koji me imaju u svom srcu i koji me se boje, poštuju me i štuju me. To i to je ono što trebam sljedeće učiniti s onima koji me ne štuju, a to i to je ono što trebam učiniti u vezi s onima koji me štuju, ali mi se još nisu sasvim pokorili. A što se tiče onih koji općenito ne obraćaju puno pažnje na druge, to i to je ono što trebam učiniti u vezi s njima.” Oni imaju postupak razrađen korak po korak za kontroliranje ljudi. Zašto oni razvijaju te korake i misli? Zato što je želja za moći u njihovom srcu neobuzdana. Kad bi se slagali s ljudima u skupini u miru, osjećali bi se prilično neispunjeno i bez dostojanstva. Dakle, koji je njihov cilj? Navesti svakoga da ima mjesto za njih u svom srcu – ako ne prvo mjesto, onda drugo mjesto, a ako ne drugo, onda treće. Ophođenje s drugima na ravnopravnoj osnovi jednostavno je neprihvatljivo. Kao vođe, mogu li ti ljudi uvažiti drugačija mišljenja drugih? Ne mogu. Oko čega se vrti sve što oni rade? (Oko moći.) Sve što rade vrti se oko moći. Koje stvari rade koje se vrte oko moći? Oni najprije prodiru u tvoje srce i spoznaju ga; to jest, prvo te potkupe i navedu te da im se otvoriš, izvuku iz tebe tvoje prave osjećaje i dokuče tvoje pravo mišljenje o njima. Kad to shvate, prilagođavaju svoje metode svakoj situaciji, postupajući u svakom slučaju pojedinačno. Oni žele kontrolirati srca ljudi, a kad pronađu nekoga tko nije istomišljenik, nekoga tko ih ne štuje, nekoga tko im nije odan, tada udaraju na tu osobu i muče je. Dakle, poticaj antikrista u pridobivanju srca ljudi je moć. A koje su metode i tehnike koje koriste za stjecanje moći? Oni temeljito razumiju, shvaćaju i kontroliraju srca ljudi. Što kontrolira misli ljudi? Njihova srca i njihova priroda. Kad je nečije srce pod kontrolom antikrista, zamisli i misli te osobe više nisu važne. Jednom kad antikrist kontrolira nečije srce, on kontrolira cijelu tu osobu.