Njegovo djelo u tijelu ima najveći mogući značaj, pri čemu se misli na samo djelo, a Onaj koji to djelo konačno dovršava jest utjelovljeni Bog, a ne Duh. Neki vjeruju da bi Bog u neko neznano vrijeme mogao doći na zemlju i pojaviti se pred čovjekom, nakon čega će osobno suditi čitavom ljudskom rodu, testirajući ljude jednog po jednog, nikoga ne izostavljajući. Oni koji razmišljaju na taj način ne poznaju ovu etapu djela utjelovljenja. Bog ne sudi ljudima jednom po jednom niti ih testira jednog po jednog; takvo postupanje ne bi bilo djelo suda. Nije li iskvarenost svih ljudi ista? Nisu li svi ljudi po svojoj biti identični? Sudi se iskvarenoj ljudskoj biti, čovjekovoj biti koju je Sotona iskvario, kao i svim ljudskim grijesima. Bog čovjeku ne sudi zbog sitnih i beznačajnih grešaka. Djelo suda je reprezentativno i ne obavlja se zarad konkretne osobe. Naprotiv, radi se o djelu tijekom kojeg se sudi skupini ljudi kako bi predstavljalo sud čitavom ljudskom rodu. Osobno obavljajući Svoje djelo na skupini ljudi utjelovljeni Bog Svoje djelo koristi kako bi predstavio djelo čitavog ljudskog roda, nakon čega se ono postepeno širi. Takvo je i djelo suda. Bog ne sudi određenoj vrsti osobe ni određenoj skupini ljudi, već Svojem sudu podvrgava nepravednost čitavog ljudskog roda, kao što su: čovjekovo protivljenje Bogu, odsustvo čovjekove bogobojaznosti, čovjekovo ometanje Božjeg djela. Sudu je podvrgnuta bit čovjekove suprotstavljenosti Bogu, a ovo djelo suda je djelo osvajanja u posljednjim danima. Djelo i riječ utjelovljenog Boga, kojima je čovjek svjedok, predstavljaju upravo ono djelo suda pred velikim bijelim prijestoljem u posljednjim danima, koje je čovjek gajio u svojim predodžbama u prošlim vremenima. Djelo koje utjelovljeni Bog trenutno obavlja upravo je sud pred velikim bijelim prijestoljem. Današnji utjelovljeni Bog je Bog koji tijekom posljednjih dana sudi čitavom ljudskom rodu. Ovo tijelo, kao i djelo, riječ i cjelokupna narav ovog tijela predstavljaju Njegovu cjelokupnost. Iako je opseg djela ovog tijela ograničen i iako ono ne obuhvaća izravno čitav svemir, bit djela suda je neposredan sud čitavom ljudskom rodu – ono se ne obavlja samo zarad izabranog naroda Kine ni zarad nekog manjeg broja ljudi. Tijekom Božjeg djela u tijelu, unatoč tome što opseg tog djela ne obuhvaća čitav svemir, djelo utjelovljenog Boga predstavlja djelo čitavog svemira, a nakon što dovrši to djelo unutar radnog opsega Svojega tijela, On će ga odmah proširiti na čitav svemir, baš kao što se i evanđelje Isusovo proširilo po čitavom svemiru nakon Njegova uskrsnuća i uzašašća. Bilo da se radi o djelu Duha ili djelu tijela, radi se o djelu koje se odvija u ograničenom opsegu, ali koje predstavlja djelo čitavog svemira. Tijekom posljednjih dana Bog Svoje djelo obavlja pojavljujući se u svojem utjelovljenom identitetu, a utjelovljeni Bog je Bog koji čovjeku sudi pred velikim bijelim prijestoljem. Onaj koji izvršava djelo suda, bio on Duh ili tijelo, jest Bog koji ljudskom rodu sudi tijekom posljednjih dana. To je određeno na temelju Njegova djela, a ne prema Njegovu vanjskom izgledu ili nekim drugim čimbenicima. Iako čovjek gaji izvjesne predodžbe o ovim riječima, nitko ne može poreći činjenicu suda utjelovljenog Boga i osvajanja čitavog ljudskog roda. Na kraju krajeva, činjenice ostaju činjenice, ma što čovjek o njima mislio. Nitko ne može reći da je „djelo obavio Bog, ali da to tijelo nije Bog”. To je zabluda jer ovo djelo ne može obaviti nitko drugi osim Boga utjelovljenog u tijelu. Budući da je ovo djelo već dovršeno, nakon njega djelo Božjeg suda nad čovjekom neće se drugi put pojaviti; Bog je u Svojem drugom utjelovljenju već dovršio cjelokupno djelo upravljanja, stoga neće biti četvrte etape Božjeg djela. Budući da je sudu podvrgnut čovjek – čovjek koji je sazdan od tijela i iskvaren – i budući da nije duh Sotonin taj koji je izravno podvrgnut sudu, to se djelo suda ne provodi u duhovnom kraljevstvu, već među ljudima. Nitko nije prikladniji ni kvalificiraniji od utjelovljenog Boga za djelo suda o iskvarenosti ljudskog tijela. Kad bi djelo suda izravno obavljao Duh Božji, ono ne bi bilo sveobuhvatno i, štoviše, čovjek bi to teško prihvatio jer Duh nije u stanju sresti se s čovjekom licem u lice. Upravo zbog toga učinci takvog djela ne bi bili neposredni, a još manje bi čovjek mogao jasnije sagledati neuvredljivu narav Božju. Sotonu je moguće potpuno poraziti samo ako iskvarenosti ljudskog roda sudi utjelovljeni Bog. Utjelovljeni Bog je također osoba s normalnom ljudskošću i On može izravno suditi čovjekovoj nepravednosti; to je znak Njegove urođene svetosti i Njegove jedinstvenosti. Samo je Bog kvalificiran i samo je On u poziciji suditi čovjeku jer posjeduje istinu i pravednost, te je stoga u stanju suditi čovjeku. Oni koji ne posjeduju istinu i pravednost nisu prikladni suditi drugima. Kad bi ovo djelo obavljao Duh Božji, ono ne bi značilo pobjedu nad Sotonom. Duh je sam po sebi uzvišeniji od smrtnih bića, a Duh Božji sam je po sebi svet i pobjeđuje tijelo. Kad bi Duh izravno obavljao ovo djelo, ne bi mogao suditi cjelokupnom ljudskom buntovništvu i ne bi mogao otkriti svu čovjekovu nepravednost. Jer djelo suda također se obavlja kroz čovjekove predodžbe o Bogu, a čovjek nikada nije imao predodžbe o Duhu, stoga Duh ne može bolje otkriti čovjekovu nepravednost, a još manje tu njegovu nepravednost u potpunosti razotkriti. Utjelovljeni Bog je neprijatelj svima onima koji Ga ne spoznaju. Sudeći čovjekovim predodžbama i čovjekovom protivljenju Njemu, On razotkriva sve buntovništvo ljudskog roda. Učinci Njegova djela u tijelu očigledniji su od učinaka djela Duha. Zato djelo suda nad čitavim ljudskim rodom ne obavlja izravno Duh, već je to djelo utjelovljenog Boga. Utjelovljenog Boga čovjek može vidjeti i dodirnuti, a utjelovljeni Bog u stanju je u potpunosti osvojiti čovjeka. Čovjek napreduje od opiranja Bogu do pokornosti Bogu, od progonjenja Boga do prihvaćanja Boga, od predodžbi o Bogu do spoznaje Boga te od odbacivanja Boga do ljubavi prema Bogu – to su učinci djela utjelovljenog Boga. Čovjek biva spašen samo prihvaćanjem Njegova suda, čovjek Ga spoznaje tek postupno kroz riječi iz usta Njegovih, čovjeka On osvaja upravo dok Mu se ovaj suprotstavlja, a opskrbu za život čovjek od Njega dobiva tijekom prihvaćanja Njegove grdnje. Sve je to djelo utjelovljenog Boga, a ne djelo Boga pod Njegovim identitetom Duha. Djelo koje obavlja utjelovljeni Bog najveće je i najdublje djelo, a ključni dio triju etapa Božjeg djela predstavljaju dvije etape djela utjelovljenja. Čovjekova duboka iskvarenost velika je prepreka djelu utjelovljenog Boga. Konkretno, djelo koje se provodi na ljudima posljednjih dana strahovito je teško, a okruženje je neprijateljski nastrojeno i sve su vrste ljudi prilično lošega kova. Ipak, po okončanju tog djela odgovarajući učinak bit će ostvaren bez ijedne greške; to je učinak djela koje obavlja tijelo i uvjerljiviji je od učinka djela Duha. Tri etape Božjeg djela bit će dovršene u tijelu, a mora ih dovršiti utjelovljeni Bog. Najvažnije i najpresudnije djelo obavlja se u tijelu, a čovjekovo spasenje mora osobno obaviti utjelovljeni Bog. Iako se svim ljudima čini da utjelovljeni Bog nije povezan s čovjekom, upravo o tom tijelu ovisi sudbina i postojanje čitavog ljudskog roda.

Svaka faza Božjeg djela obavlja se zarad cijelog ljudskog roda i usmjerena je na cijeli ljudski rod. Čak i ako se Njegovo djelo obavlja u tijelu, ono je i dalje usmjereno na cijeli ljudski rod; On je Bog svekolikog čovječanstva i Bog svih stvorenih i nestvorenih bića. Iako je Njegovo djelo u tijelu ograničenog opsega i premda je predmet tog djela također ograničen, svaki put kad se utjelovi da bi obavio Svoje djelo, Bog za predmet Svojega djela bira ono što je krajnje reprezentativno. On ne bira neku skupinu jednostavnih i neupadljivih ljudi na kojima će djelovati, već za predmet Svojega djela bira skupinu onih ljudi koji su sposobni biti predstavnici Njegova djela u tijelu. Tu skupinu bira zato što je opseg Njegova djela u tijelu ograničen, zato što su ti ljudi naročito pripremljeni za Njegovo utjelovljeno tijelo i što je ta grupa naročito odabrana za Njegovo djelo u tijelu. Predmete Svojega djela Bog ne bira bez osnove, već prema sljedećem načelu: predmet Njegova djela mora biti od koristi za djelo utjelovljenog Boga i mora moći predstavljati sav ljudski rod. Na primjer, Židovi su mogli predstavljati cijelo čovječanstvo u prihvaćanju osobnog otkupljenja od Isusa, dok Kinezi mogu predstavljati čitav ljudski rod u prihvaćanju osobnog osvajanja od utjelovljenog Boga. Postoji osnova zašto su Židovi predstavljali cijelo čovječanstvo, a postoji i osnova zašto Kinezi predstavljaju cijelo čovječanstvo u prihvaćanju osobnog osvajanja od Boga. Značaj otkupljenja ništa ne otkriva više od djela otkupljenja koje je učinjeno među Židovima, dok temeljitost i uspjeh djela osvajanja ništa ne otkriva više od djela osvajanja koje se obavlja među kineskim narodom. Čini se da su riječ i djelo utjelovljenog Boga usmjereni samo na malu skupinu ljudi, ali Njegovo djelo među tom malom skupinom zapravo predstavlja djelo cijelog svemira, a Njegova je riječ usmjerena cijelom ljudskom rodu. Nakon što Njegovo djelo u tijelu bude privedeno kraju, oni koji Ga slijede počet će širiti djelo koje je On među njima učinio. Najveća snaga Njegova djela u tijelu je to što On onima koji Ga slijede može ostaviti precizne riječi i poticaje, kao i Svoje točne namjere za čovječanstvo, tako da poslije Njegovi sljedbenici cjelokupno Njegovo djelo u tijelu i Njegove namjere za cijeli ljudski rod mogu preciznije i u praktičnijem smislu prenijeti onima koji prihvate ovaj put. Samo utjelovljeni Bog koji djeluje među ljudima zaista čini da Božji boravak i život zajedno s čovjekom bude realnost, i ispunjava čovjekovu želju da vidi lice Božje, svjedoči djelu Božjem i čuje osobnu riječ Božju. Utjelovljeni Bog privodi kraju doba u kojem su se ljudima javljala samo Jahvina leđa i ujedno zaključuje doba ljudske vjere u nejasnog boga. Konkretno, djelo posljednjeg Božjeg utjelovljenja uvodi čitavo čovječanstvo u doba koje je realnije, praktičnije i ljepše. Ovo djelo ne samo da zaključuje doba zakona i propisa, već, što je još važnije, ljudima otkriva Boga koji je praktičan i normalan, koji je pravedan i svet, koji otključava djelo plana upravljanja i koji prikazuje otajstva i odredište čovječanstva, koji je stvorio ljudski rod i privodi kraju djelo upravljanja te koji je tisućljećima bio skriven. Ovo djelo privodi potpunom kraju doba nejasnoće, zaključuje doba u kojem su svi ljudi htjeli, ali nisu mogli tragati za Božjim licem, dovršava doba u kojem je cijelo čovječanstvo služilo Sotoni i do kraja vodi cijelo čovječanstvo u potpuno novu eru. Sve je to rezultat djela koje Bog obavlja u tijelu umjesto Božjeg Duha. Jedino kad Bog djeluje u Svojem tijelu, oni koji Ga slijede više ne traže niti naslijepo napipavaju stvari koje kao da ujedno postoje i ne postoje te prestaju nagađati o namjerama nejasnog boga. Kad Bog proširi Svoje djelo u tijelu, oni koji ga slijede prenijet će svim religijama i vjeroispovijestima djelo koje je On učinio u tijelu i cijelom će ljudskom rodu priopćiti sve Njegove riječi. Sve što oni koji prime Njegovo evanđelje budu čuli bit će činjenice o Njegovu djelu, bit će stvari koje je čovjek osobno čuo i vidio, i bit će to činjenice, a ne glasine. Te su činjenice dokaz kojim On širi Svoje djelo, a ujedno su i oruđe koje koristi u širenju tog djela. Kad ne bi bilo činjenica, Njegovo se evanđelje ne bi proširilo na sve zemlje i na sva mjesta; kad bi umjesto činjenica postojale samo čovjekove maštarije, On nikad ne bi mogao obaviti djelo osvajanja čitavog svemira. Čovjeku je Duh neopipljiv i nevidljiv, a djelo Duha čovjeku ne može ostaviti više dokaza ili činjenica o Božjem djelu. Čovjek nikad neće vidjeti pravo Božje lice i uvijek će vjerovati u nejasnog boga koji ne postoji. Čovjek nikad neće vidjeti lice Božje niti će ikad čuti riječi koje Bog osobno izgovara. Naposljetku, čovjekove uobrazilje su isprazne i ne mogu zamijeniti pravo lice Boga; izvornu narav Boga i djelo Samoga Boga čovjek ne može oponašati. Nevidljivog nebeskog Boga i Njegovo djelo na zemlju može donijeti samo utjelovljeni Bog, koji dolazi među ljude osobno obavljati Svoje djelo. To je najidealniji način Božjeg javljanja čovjeku, u kojem čovjek vidi Boga i spoznaje Njegovo pravo lice, a to neutjelovljeni Bog ne može postići. Budući da je Svoje djelo doveo do ove faze, ono je već postiglo optimalni učinak i ostvarilo potpuni uspjeh. Božjim osobnim djelom u tijelu već je dovršeno devedeset posto cjelokupna Njegova djela upravljanja. To je tijelo omogućilo bolji početak cijelog Njegova djela i sažetak cijelog Njegova djela, ono je objavilo cjelokupno Njegovo djelo i učinilo posljednju temeljitu dopunu cijelog tog djela. Stoga se neće pojaviti još neki utjelovljeni Bog, koji bi obavio četvrtu fazu Božjeg djela i nikad više neće biti čudesnog djela trećeg Božjeg utjelovljenja.

Svaka faza Božjeg djela u tijelu predstavlja Njegovo djelo čitavog doba, a ne samo određeno razdoblje, kao što je to slučaj s čovjekovim djelom. Stoga okončanje djela Njegova posljednjeg utjelovljenja ne označava potpuni kraj Njegova djela zato što Njegovo djelo u tijelu predstavlja čitavo doba, a ne samo razdoblje u kojem On Svoje djelo obavlja u tijelu. To samo znači da On Svoje djelo čitavog doba dovršava dok je u tijelu, nakon čega se ono širi posvuda. Kad utjelovljeni Bog obavi Svoju službu, Svoje buduće djelo povjerit će onima koji Ga slijede. Tako će se Njegovo djelo čitavog doba nastaviti bez prekida. Djelo čitavog doba utjelovljenja smatrat će se potpunim tek kad se proširi na cijeli svemir. Djelom utjelovljenog Boga započinje nova era, a oni koji nastavljaju Njegovo djelo jesu oni koje On upotrebljava. Cjelokupno djelo koje čovjek obavlja u službi je utjelovljenog Boga i ne može prekoračiti taj opseg. Da utjelovljeni Bog nije došao obaviti Svoje djelo, čovjek ne bi mogao privesti kraju staro doba niti bi mogao započeti novo doba. Djelo koje obavlja čovjek spada samo u opseg onih dužnosti koje čovjek može izvršavati i ne predstavlja Božje djelo. Jedino utjelovljeni Bog može doći i dovršiti djelo koje On treba obaviti i, osim Njega, to djelo nitko ne može obaviti u Njegovo ime. Naravno, ovo o čemu govorim odnosi se na djelo utjelovljenja. Ovaj utjelovljeni Bog najprije izvršava onaj korak djela koji nije u skladu s čovjekovim predodžbama, nakon čega obavlja još djela koja nisu usklađena s čovjekovim predodžbama. Cilj tog djela je osvajanje čovjeka. U određenom smislu Božje utjelovljenje nije u skladu s čovjekovim predodžbama, a On uz to obavlja još neka djela koja nisu u skladu s čovjekovim predodžbama, što čovjeka navodi da razvija još kritičnije stavove o Njemu. Svoje djelo osvajanja naprosto obavlja među ljudima koji o Njemu imaju bezbroj predodžbi. Nakon što obavi Svoju službu, svi će ljudi, kako se god prema Njemu odnosili, potpasti pod Njegovu vlast. Činjenica ovog djela ne odražava se samo na kineski narod, već predstavlja i način na koji će čitavo čovječanstvo biti osvojeno. Učinci ostvareni na ovim ljudima najavljuju učinke koji će biti ostvareni na čitavom čovječanstvu, a učinci djela koje On bude obavljao u budućnosti daleko će premašiti čak i učinke ostvarene na ovim ljudima. Božje djelo u tijelu nije popraćeno velikom pompom, ali nije ni obavijeno tamom. To je realno i stvarno djelo, djelo u kojem je jedan i jedan jednako dva. Ono ni od koga nije skriveno niti ikoga obmanjuje. Ono što ljudi vide jesu realne i autentične stvari, a ono što čovjek zadobiva je praktično znanje i istina. Kad ovo djelo bude dovršeno, čovjek će posjedovati novo znanje o Njemu, a oni koji uistinu tragaju neće više imati nikakve predodžbe o Njemu. To nije samo učinak Njegova djela na kineski narod, već predstavlja i učinak Njegova djela osvajanja čitavog čovječanstva jer za djelo osvajanja cijelog čovječanstva ništa nije korisnije od ovog tijela, od djelovanja tog tijela i svega što dolazi od tog tijela. Sve je to korisno za Njegovo današnje djelo, ali i za Njegovo djelo u budućnosti. Ovo će tijelo osvojiti čitavo čovječanstvo i zadobiti čitavo čovječanstvo. Nema boljeg djela putem kojeg bi cijelo čovječanstvo moglo vidjeti Boga, pokoriti Mu se i spoznati Ga. Djelo koje čovjek obavlja predstavlja samo ograničeni opseg, a kad obavlja Svoje djelo, Bog se ne obraća određenoj osobi, već cijelom ljudskom rodu i svima onima koji prihvaćaju Njegove riječi. Kraj koji naviješta je kraj čitavog ljudskog roda, a ne samo određene osobe. On nikoga ne tretira na poseban način niti od bilo koga pravi žrtvu, već se obraća čitavom čovječanstvu i djeluje za njegovu dobrobit. Stoga je ovaj utjelovljeni Bog sve ljude već razvrstao prema vrsti, već je sudio cijelom čovječanstvu i cijelom čovječanstvu pripremio prikladno odredište. Iako Svoje djelo obavlja samo u Kini, Bog je zapravo već riješio djelo čitavog svemira. On ne može čekati da se Njegovo djelo proširi na sav ljudski rod da bi tek onda počeo, korak po korak, nešto izjavljivati i uređivati. Zar tada ne bi već bilo prekasno? Sada je potpuno sposoban unaprijed dovršiti Svoje buduće djelo. Budući da je Onaj koji djeluje utjelovljeni Bog, Svoje bezgranično djelo obavlja unutar ograničenog opsega, nakon čega će od čovjeka zatražiti izvršavanje dužnosti koju čovjek treba izvršiti; to je načelo Njegova djela. On s čovjekom može živjeti samo neko vrijeme i ne može mu biti suputnik sve dok djelo čitave epohe ne bude dovršeno. On unaprijed predviđa Svoje buduće djelo zato što je On Bog. Nakon toga, Svojim će riječima sve ljude razvrstati prema vrsti, a čovječanstvo će u skladu s Njegovim riječima zakoračiti u Njegovo djelo, koje se odvija korak po korak. Nitko neće pobjeći i svi moraju primjenjivati u skladu s tim. Dakle, ubuduće će doba biti usmjeravano Njegovim riječima, a ne Duhom.

Djelo utjelovljenog Boga mora biti obavljeno u tijelu. Kad bi to djelo izravno obavljao Božji Duh, ono ne bi imalo učinka. Čak i kad bi ga obavio Duh, to djelo ne bi bilo od velikog značaja i na kraju bi ispalo neuvjerljivo. Sva bi stvorena bića htjela saznati je li djelo Stvoritelja značajno, što ono predstavlja, radi čega se obavlja te obiluje li Božje djelo autoritetom i mudrošću i je li ono od vrhunske vrijednosti i značaja. Njegovo djelo obavlja se radi spasenja čitavog ljudskog roda, u svrhu pobjede nad Sotonom i zarad svjedočenja o Njemu Sâmom među svim stvarima. Kao takvo, djelo koje On obavlja mora biti izuzetno značajno. Ljudsko je tijelo Sotona iskvario, ono je do krajnosti zaslijepljeno i duboko povrijeđeno. Najvažniji razlog zbog kojeg Bog osobno obavlja Svoje djelo u tijelu je taj što je predmet Njegova spasenja čovjek, koji je od krvi i mesa, i što Sotona također koristi čovjekovo tijelo da bi ometao Božje djelo. Borba sa Sotonom zapravo je djelo osvajanja čovjeka, a čovjek je ujedno i predmet Božjeg spasenja. Stoga je Božje utjelovljenje radi vršenja Svojeg djela krajnje neophodno. Sotona je iskvario čovjekovo tijelo, a čovjek je postao utjelovljenje Sotone i objekt koji Bog treba pobijediti. Dakle, djelo borbe protiv Sotone i djelo spašavanja čovječanstva odvija se na zemlji, a Bog mora postati čovjekom kako bi vodio borbu sa Sotonom. To je djelo praktično u najvećoj mogućoj mjeri. Kad djeluje u tijelu, Bog zapravo vodi borbu protiv Sotone u tijelu. Dok djeluje u tijelu, Svoje djelo obavlja u duhovnom svijetu, a cjelokupno Svoje djelo u duhovnom svijetu čini stvarnim na zemlji. Onaj koji pritom biva osvojen jest čovjek, čovjek koji je buntovan prema Njemu, dok onaj koji je poražen predstavlja oličenje Sotone (naravno, i to je čovjek), koji je Njegov neprijatelj, a i onaj koji naposljetku biva spašen također je čovjek. Upravo je stoga još nužnije da Bog postane ljudskim bićem s vanjskom ljuskom stvorenog bića kako bi mogao voditi stvarnu borbu sa Sotonom, osvojiti čovjeka koji je buntovan prema Njemu i ima istu vanjsku ljusku kao On te spasiti čovjeka, koji je načinjen od iste vanjske ljuske kao i On i kojeg je Sotona povrijedio. Njegov je neprijatelj čovjek, predmet Njegova osvajanja je čovjek i predmet Njegova spasenja je čovjek, kojeg je On stvorio. Stoga On mora postati ljudskim bićem, što uvelike olakšava Njegovo djelo. On može pobijediti Sotonu i osvojiti ljudski rod a još više može spasiti čovječanstvo. Iako je ovo tijelo normalno i praktično, On nije obično tijelo: On nije tijelo koje je samo ljudsko, već tijelo koje je i ljudsko i božansko. U tome je razlika između Njega i čovjeka i to je znak Božjeg identiteta. Jedino takvo tijelo može obaviti djelo koje On namjerava obaviti, ispuniti Božju službu u tijelu i u potpunosti dovršiti Božje djelo među ljudima. Da nije tako, Njegovo bi djelo među ljudima uvijek bilo isprazno i manjkavo. Iako Bog može voditi bitku sa Sotoninim duhom i iz nje izaći kao pobjednik, staru narav iskvarenog čovjeka nemoguće je riješiti, a oni koji su buntovni prema Bogu i protive Mu se nikad neće moći istinski pasti pod Njegovu vlast, što znači da On nikad neće moći osvojiti ljude i nikad neće moći zadobiti čitavo čovječanstvo. Ako Njegovo djelo na zemlji ne može biti riješeno, to znači da Njegovo upravljanje nikad neće biti privedeno kraju i sav ljudski rod neće moći ući u počinak. Ako Bog ne može ući u počinak sa svim Svojim stvorenim bićima, takvo djelo upravljanja nikad neće dobiti svoj ishod, a Božja će slava posljedično nestati. Iako Njegovo tijelo nema autoritet, Njegovo djelo postići će svoj učinak. To je neizbježan smjer Njegova djela. Bez obzira na to posjeduje li Njegovo tijelo autoritet ili ne, sve dok je On sposoban obavljati djelo Samog Boga, On jest Sâm Bog. Koliko god da je to tijelo normalno i obično, On može obavljati djelo koje treba obaviti jer je to tijelo Bog, a ne samo ljudsko biće. Razlog zašto to tijelo može obaviti djelo koje čovjek ne može je taj što se njegova unutarnja bit razlikuje od biti bilo kojeg ljudskog bića, a razlog zašto On čovjeka može spasiti je taj što se njegov identitet razlikuje od identiteta bilo kojeg čovjeka. Ovo tijelo je toliko važno za čovječanstvo zato što je On čovjek, a povrh toga je i Bog, zato što može obaviti djelo koje nijedan običan čovjek od krvi i mesa ne može obaviti i zato što može spasiti iskvarenog čovjeka, koji zajedno s Njim živi na zemlji. Iako je također ljudsko biće, utjelovljeni Bog je za ljudski rod važniji od bilo koje osobe koja ima unutarnju vrijednost jer može obaviti djelo koje Duh Božji ne može obaviti, sposobniji je od Duha Božjeg svjedočiti o Sâmom Bogu i sposobniji od Duha Božjeg u potpunosti zadobiti čovječanstvo. Kao rezultat toga, iako je ovo tijelo normalno i obično, kad je u pitanju Njegov doprinos čovječanstvu i Njegov značaj za postojanje ljudskog roda, oni su izuzetno dragocjeni, a stvarna vrijednost i značaj tog tijela za svakog su čovjeka nemjerljivi. Premda ovo tijelo ne može izravno uništiti Sotonu, On uz pomoć Svojeg djela može osvojiti čovječanstvo, poraziti Sotonu i primorati ga da se potpuno podčini Njegovoj vlasti. Upravo zato što je utjelovljen, Bog može poraziti Sotonu i u stanju je spasiti čovječanstvo. Sotonu ne uništava izravno, već se utjelovljuje da bi obavio djelo osvajanja čovječanstva, koje je Sotona iskvario. Tako bolje može svjedočiti o Sâmom Sebi među Svojim stvorenim bićima i bolje može spasiti iskvarenog čovjeka. Pobjeda utjelovljenog Boga nad Sotonom pruža snažnije svjedočanstvo i uvjerljivija je od izravnog uništenja Sotone od Božjeg Duha. Utjelovljeni Bog je korisniji za čovjeka da spozna Stvoritelja i sposobniji je među Svojim stvorenim bićima svjedočiti o Sâmom Sebi.