U vjeri u Boga najveća je greška ljudi to što vjeruju samo riječima, a Bog je potpuno odsutan iz njihove svakodnevice. Svi ljudi, zapravo, vjeruju u postojanje Boga, ali Bog nije dio njihove svakodnevice. Ljudska usta izgovaraju brojne molitve Bogu, ali u njihovim srcima nema mnogo mjesta za Boga, pa ih Bog iznova iskušava. Ljudi su nečisti, pa Bog nema drugog načina nego da ih iskušava kako bi se osjećali postiđeno i spoznali sebe tijekom tih iskušenja. Da nije tako, čovječanstvo bi se pretvorilo u potomke arkanđela i postajalo sve iskvarenije. U procesu vjere u Boga svaka osoba odbacuje mnoge od svojih osobnih namjera i ciljeva uslijed Božjeg neprestanog čišćenja. Da nije tako, Bog ne bi imao načina da ikoga iskoristi i ne bi imao načina da u ljudima izvrši djelo koje mora izvršiti. Bog najprije čisti ljude i oni kroz taj proces mogu spoznati sebe te ih Bog može promijeniti. Tek tada Bog unosi Svoj život u njih i samo se tako njihova srca mogu u potpunosti okrenuti Bogu. Zato kažem da vjerovati u Boga nije tako jednostavno kao što to ljudi govore. Iz perspektive Boga, ako imaš samo znanje, ali nemaš Njegovu riječ kao život i ograničen si samo na vlastito znanje, ali ne možeš primjenjivati istinu ni živjeti riječ Božju, to je onda još veći dokaz da nemaš srce koje voli Boga i pokazuje da tvoje srce ne pripada Bogu. Čovjek može upoznati Boga vjerujući u njega: to je krajnji cilj i cilj ljudskih stremljenja. Moraš uložiti napor u to da živiš riječi Božje kako bi se one ostvarile kroz tvoje djelovanje. Ako poznaješ samo doktrine, tvoja će vjera u Boga biti uzaludna. Samo ako uz to prakticiraš i živiš Njegovu riječ, tvoja se vjera može smatrati potpunom i u skladu s voljom Božjom. Na tom putu mnogi mogu govoriti o velikom znanju, ali u trenutku smrti oči im se pune suzama i mrze sebe jer su protratili cijeli život i uzalud doživjeli duboku starost. Oni samo razumiju doktrine, ali ne mogu provesti istinu u djelo niti svjedočiti za Boga, već samo jure amo-tamo, vrijedni kao pčele i tek na samrti napokon uvide da im nedostaje istinsko svjedočanstvo i da uopće ne poznaju Boga. A zar tad nije prekasno? Zašto ne iskoristiti dan i tragati za istinom koju voliš? Zašto čekati do sutra? Je li moguće da, ako za života ne patiš za istinom niti je nastojiš steći, želiš osjetiti žaljenje u času svoje smrti? Ako je tako, zašto onda vjerovati u Boga? Zapravo je mnogo toga u čemu ljudi, ako ulože i najmanji napor, mogu provesti istinu u djelo i time zadovoljiti Boga. No srca ljudi stalno su zaposjednuta demonima pa samo zbog toga ne mogu djelovati u ime Boga i neprestano jure naokolo za dobrobit vlastitog tijela, a na kraju time ništa ne postignu. Zato ljude neprestano spopadaju nevolje i poteškoće. Zar to nije Sotona koji ih muči? Zar to nije iskvarenost tijela? Ne smiješ pokušavati zavarati Boga ispraznim riječima, već se moraš okrenuti konkretnim djelima. Ne obmanjuj sebe – u čemu je svrha toga? Što možeš steći živeći za dobrobit svog tijela i mučeći se za dobit i slavu?

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Moraš živjeti za istinu jer vjeruješ u Boga.