Danas, dok težite voljeti i spoznati Boga, s jedne strane morate podnositi teškoće i pročišćenje, a s druge morate platiti cijenu. Nijedna pouka nije dublja od pouke ljubavi prema Bogu i može se reći da pouka koju ljudi izvuku iz cjeloživotnog vjerovanja jest kako voljeti Boga. Drugim riječima, ako vjeruješ u Boga, moraš voljeti Boga. Ako samo vjeruješ u Boga, a ne voliš Ga i nisi stekao spoznaju o Njemu te Ga nikada nisi zavolio istinskom ljubavlju koja dolazi iz dubine tvojega srca, onda je tvoja vjera u Boga uzaludna; ako u tvojoj vjeri u Boga nema ljubavi prema Bogu, onda uzalud živiš i cijeli je tvoj život najniži od svih života. Ako tijekom cijelog svojega života nikada nisi volio Boga niti Mu udovoljio, koji je onda smisao tvojeg života? Što je onda smisao tvojeg vjerovanja u Boga? Nije li to uzaludan trud? Drugim riječima, ako će ljudi vjerovati u Boga i voljeti Ga, onda moraju platiti cijenu. Umjesto da se nastoje izvana ponašati na određen način, trebaju tragati za istinskim uvidom u dubini svojeg srca. Ako voliš pjevati i plesati, ali nisi sposoban primijeniti istinu, može li se za tebe reći da voliš Boga? Voljeti Boga iziskuje traženje Božjih namjera u svemu, te da kad god ti se nešto dogodi, zaroniš dublje i pokušaš dokučiti Božje namjere i uvidjeti koje su Božje namjere u tim stvarima, što On traži da postigneš i kako voditi računa o Njegovim namjerama. Na primjer: dogodi se nešto što od tebe iziskuje da podneseš teškoće, i to je trenutak kad trebaš shvatiti što su Božje namjere i kako voditi računa o Njegovim namjerama. Ne smiješ udovoljavati sebi: najprije se odrekni sebe. Ništa nije bjednije od tijela. Moraš nastojati udovoljiti Bogu i moraš ispuniti svoju dužnost. Ako imaš takve misli, Bog će ti donijeti posebno prosvjetljenje u tom pitanju, a i tvoje će srce naći utjehu. Kad ti se nešto dogodi, bilo da je to nešto veliko ili malo, najprije se moraš odreći sebe i smatrati tijelo najnižim od svega što postoji. Što više zadovoljavaš tijelo, to više slobode ono sebi daje; ako ga zadovoljiš jednom, sljedeći će put tražiti još više. Kada to uzme maha, ljudi počinju još više voljeti tijelo. Tijelo uvijek ima ekstravagantne želje; ono uvijek traži da mu udovoljiš i zadovoljiš ga iznutra, bilo da se radi o hrani, odjeći, ispadima bijesa ili ugađanju vlastitim slabostima i lijenosti… Što više zadovoljavaš tijelo, njegove želje rastu i ono postaje sve popustljivije, sve do točke kad se u ljudskom tijelu počinju nastanjivati još dublje predodžbe i ono se pobuni protiv Boga, veliča sebe i počinje sumnjati u djelo Božje. Što više zadovoljavaš tijelo, to veće postaju njegove slabosti; uvijek će ti se činiti da nitko ne vodi računa o tvojim slabostima, uvijek ćeš vjerovati da je Bog pretjerao i reći ćeš: „Kako Bog može biti tako strog? Zašto ne ostavi ljude malo na miru?” Kada ljudi zadovoljavaju tijelo i previše ga cijene, oni uništavaju sebe. Ako istinski voliš Boga i ne udovoljavaš tijelu, vidjet ćeš da je sve što Bog čini vrlo ispravno i dobro te da su Njegovo proklinjanje tvojega buntovništva i sud o tvojoj nepravednosti opravdani. Ponekad će te Bog grditi i disciplinirati i stvoriti okolnosti da bi te očeličio, primoravajući te da staneš pred Njega – a ti ćeš uvijek smatrati da je ono što Bog radi divno. Stoga ćeš osjećati kao da nema puno boli i smatrat ćeš da je Bog divan. Ako ugađaš slabostima tijela i kažeš da Bog pretjeruje, uvijek ćeš osjećati bol i uvijek ćeš biti žalostan te će ti sve Božje djelo biti nejasno i činit će ti se da Bog uopće ne suosjeća s ljudskom slabošću i da je nesvjestan teškoća s kojima se ljudi suočavaju. Zato ćeš se uvijek osjećati jadno i usamljeno, kao da si pretrpio veliku nepravdu, i tada ćeš se početi žaliti. Što više tako ugađaš slabostima tijela, više će ti se činiti da Bog pretjeruje, sve dok se stvar toliko ne pogorša da ćeš poricati Božje djelo i počet ćeš se suprotstavljati Bogu i obuzet će te buntovništvo. Stoga se moraš pobuniti protiv tijela, a ne mu ugađati: „Moj suprug (supruga), djeca, izgledi, brak, obitelj – ništa od toga nije bitno! U mojem srcu postoji samo Bog i ja moram dati sve od sebe da udovoljim Bogu, a ne tijelu.” Moraš imati takvu odlučnost. Ako uvijek imaš takvu odlučnost, onda ćeš, kada budeš primjenjivao istinu i sebe stavljao po strani, biti u stanju to učiniti uz malo truda. Postoji priča o jednom farmeru koji je na putu nabasao na zaleđenu zmiju. Farmer ju je podigao i privio na grudi, a kada je zmija oživjela, ugrizla ga je i on je umro. Čovjekovo je tijelo kao zmija: njegova je suština da šteti čovjekovu životu – a kada dobije sve što želi, tvoj će život biti izgubljen. Tijelo je od Sotone. U njemu su uvijek ekstravagantne želje, ono uvijek misli na sebe i uvijek želi udobnost i želi se prepustiti ugodnosti, nemajući brige niti osjećaja hitnosti, valjajući se u dokolici i, ako mu udovoljiš do određene mjere, na koncu će te progutati. Drugim riječima, ako ga ovaj put zadovoljiš, tražit će ti da ga ponovo zadovoljiš sljedeći put. Ono uvijek ima ekstravagantne želje i nove prohtjeve te iskorištava tvoje ugađanje tijelu da bi ga ti još više cijenio i živio u njegovim ugodnostima – a ako ga nikad ne budeš mogao prevladati, na kraju ćeš uništiti samoga sebe. O tome kako primjenjuješ svoju pobunu protiv tijela ovisi možeš li zadobiti život pred Bogom i kakav će biti tvoj konačni ishod. Bog te je spasio, izabrao i predodredio, ali ako Mu danas nisi voljan udovoljiti, nisi voljan provesti istinu u djelo, nisi voljan pobuniti se protiv vlastitog tijela pravim srcem koje ljubi Boga, na kraju ćeš sebe uništiti te samim time trpjeti ogromnu bol. Ako uvijek budeš ugađao tijelu, Sotona će te postupno progutati i ostaviti bez života ili dodira Duha, sve dok ne dođe dan kada će u tebi ostati samo mrak. Kad budeš živio u tami, bit ćeš zarobljenik Sotone, Bog ti više neće biti u srcu i tada ćeš poreći Božje postojanje i napustit ćeš Ga. Stoga, ako ljudi žele voljeti Boga, moraju platiti cijenu boli i istrpjeti teškoće. Nema potrebe za vanjskom revnošću ili teškoćama, za više čitanja i više trčanja naokolo; umjesto toga, trebaju po strani ostaviti stvari koje su u njima: ekstravagantne misli, osobne interese i vlastite planove, predodžbe i namjere. Ovo je Božja namjera.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Samo voljeti Boga znači istinski vjerovati u Boga.