Težnja za životom nije nešto što se može ubrzati; životni rast se ne postiže za samo dan ili dva. Božje djelo je normalno i praktično, i postoji proces kroz koji ono mora proći. Utjelovljenom Isusu trebalo je trideset tri i pol godine da dovrši Svoje djelo raspeća – što onda očekivati od pročišćenja čovjeka i preobražavanja njegovog života, kao najtežeg djela? Nije lako oblikovati normalnu osobu koja očituje Boga. To posebice važi za ljude koji su rođeni u zemlji velikog crvenog zmaja, koji su lošeg kova i zahtijevaju dugo razdoblje Božjih riječi i djela. Dakle, nemoj biti nestrpljiv da vidiš rezultate. Moraš biti proaktivan u jedenju i pijenju Božjih riječi i uložiti više truda u riječi Božje. Kada završiš s čitanjem Njegovih riječi, moraš ih moći primijeniti u stvarnosti, rastući u spoznaji, pronicljivosti, sposobnosti razlučivanja i mudrosti u Božjim riječima. Tako ćeš se promijeniti, a da to i ne primijetiš. Ako si u stanju usvojiti jedenje i pijenje Božjih riječi kao vlastito načelo, čitati ih, spoznati ih, doživjeti i primijeniti ih, dostići ćeš zrelost, a da toga nećeš ni biti svjestan. Ima ljudi koji kažu kako nisu u stanju primijeniti riječi Božje u praksi čak i pošto ih pročitaju. Čemu žurba? Kada dostigneš određeni rast, moći ćeš primijeniti Njegove riječi u praksi. Bi li dijete od četiri-pet godina kazalo kako nije u stanju opskrbiti ili poštovati svoje roditelje? Trebaš znati svoj trenutni rast. Primijeni u praksi ono što si u stanju primijeniti u praksi i izbjegavaj biti netko tko prekida upravljanje Božje. Samo jedi i pij Božje riječi i, od sada pa nadalje, prihvati to kao vlastito načelo. Za sada nemoj brinuti može li te Bog upotpuniti. Nemoj se još u to upuštati. Samo jedi i pij Božje riječi onako kako ti dolaze, a Bog će se pobrinuti da te upotpuni. Međutim, postoji načelo po kojem moraš jesti i piti Njegove riječi. Nemoj to činiti naslijepo. Kada jedeš i piješ riječi Božje, s jedne strane traži riječi koje trebaš spoznati – to jest, one koje se odnose na vizije – a s druge strane, traži ono što trebaš primijeniti u stvarnoj praksi – to jest, ono u što trebaš ući. Jedan vid se odnosi na znanje, a drugi na ulazak. Kada dokučiš oba – kada budeš shvatio što trebaš znati, a što trebaš primijeniti – znat ćeš kako jesti i piti riječi Božje.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Doba kraljevstva je Doba riječi.