Budući da vjeruje u Boga, čovjek mora pomno slijediti Božje stope, korak po korak; treba „pratiti Jaganjca kamo god pođe”. Jedino takvi ljudi tragaju za istinitim putem i jedino oni poznaju djelo Duha Svetoga. Ljudi koji slijepo slijede slovo i doktrine jesu oni koji su izgnani djelom Duha Svetoga. U svakom vremenskom razdoblju Bog će započeti novo djelo i u svakom će razdoblju među ljudima postojati novi početak. Ako se pridržava samo onih istina koje kažu „Jahve je Bog” i „Isus je Krist”, odnosno istina koje vrijede samo u svoje doba, čovjek nikad neće moći održati korak s djelom Duha Svetoga i zauvijek će biti nesposoban zadobiti djelo Duha Svetoga. Bez obzira na to kako Bog djeluje, čovjek Ga slijedi bez imalo sumnje i slijedi Ga pomno. Kako bi Duh Sveti mogao izgnati čovjeka koji tako postupa? Kako bi čovjek mogao biti kažnjen ako je on, ma što Bog činio, siguran da je to djelo Duha Svetoga, ako bez ikakve bojazni surađuje u djelu Duha Svetoga i ako nastoji ispuniti Božje zahtjeve? Božje djelo nikad nije prestalo, Njegovi se koraci nikad nisu zaustavili, a sve dok Svoje djelo upravljanja ne privede kraju, On je uvijek zauzet i nikad ne prestaje s radom. Ali čovjek je drugačiji: stekavši tek trunčicu djela Duha Svetoga, on se prema njemu ponaša kao da se nikad neće promijeniti; stekavši malo znanja, ni ne pokušava dalje slijediti stope novijeg Božjeg djela; vidjevši jedva nešto malo Božjeg djela, Boga odmah propisuje kao neku posebnu drvenu figuricu i vjeruje da će Bog zauvijek zadržati oblik koji on vidi pred sobom, vjeruje da je tako izgledao u prošlosti i da će ubuduće zauvijek tako izgledati; stekavši tek površno znanje, čovjek je toliko ponosan da se zaboravlja i počinje bezobzirno naviještati Božju narav i biće koji jednostavno ne postoje; a uvjerivši se u jednu fazu djela Duha Svetoga, čovjek ne prihvaća novo Božje djelo, bez obzira na to kakav je čovjek koji to novo djelo naviješta. To su ljudi koji ne mogu prihvatiti novo djelo Duha Svetoga; previše su konzervativni i nesposobni prihvatiti nove stvari. Takvi ljudi su oni koji vjeruju u Boga, ali Ga i odbacuju. Iako čovjek vjeruje da su Izraelci griješili što su „vjerovali samo u Jahvu, a nisu vjerovali u Isusa”, većina ljudi i dalje igra ulogu u kojoj „vjeruje samo u Jahvu i odbacuje Isusa” i „čezne za povratkom Mesije, ali se protivi Mesiji po imenu Isus”. Stoga nije ni čudo što ljudi i dalje, nakon što prihvate jednu fazu djela Duha Svetoga, žive pod vlašću Sotone i još uvijek ne primaju Božje blagoslove. Zar to nije posljedica čovjekova buntovništva? Kršćani širom svijeta koji nisu išli ukorak s novim djelom današnjice čvrsto se nadaju da će im se posrećiti, pretpostavljajući da će Bog ispuniti svaku njihovu želju. Međutim, ne mogu sa sigurnošću reći zašto će ih Bog uznijeti na treće nebo niti su sigurni u to kako će Isus doći i primiti ih jašući na bijelom oblaku, a kamoli s apsolutnom sigurnošću mogu reći hoće li Isus doista doći na bijelom oblaku onog dana kad su oni to zamislili. Svi su oni zabrinuti i zbunjeni; ni sami ne znaju hoće li Bog sa Sobom povesti baš svakog od njih, šačice raznoraznih ljudi iz svih vjeroispovijesti. Djelo koje Bog sada obavlja, sadašnje doba, Božja volja – ni o jednoj od ovih stvari oni pojma nemaju i i ne preostaje im ništa drugo nego dane brojati na prste. Samo oni koji do samog kraja slijede Jaganjčeve stope mogu dobiti posljednji blagoslov, dok oni „pametni ljudi”, koji Ga nisu u stanju slijediti do samog kraja, ali ipak vjeruju da su sve zadobili, nisu u stanju svjedočiti Božjoj pojavi. Svatko od njih vjeruje da je najpametnija osoba na svijetu; bez razloga prekidaju kontinuirani razvoj Božjeg djela i čini se da s apsolutnom sigurnošću vjeruju da će ih Bog uznijeti na nebo; oni, koji su navodno „najodaniji Bogu, koji slijede Boga i pokoravaju se riječima Božjim”. Iako su navodno „najodaniji” riječima koje Bog izgovara, njihove su riječi i djela još uvijek toliko odvratni jer se protive djelu Duha Svetoga te čine prijevaru i zlo. Oni koji Boga ne slijede do samog kraja, koji ne idu ukorak s djelom Duha Svetoga i koji se čvrsto drže starog djela ne samo da nisu uspjeli postati odani Bogu, već su, naprotiv, postali Božji protivnici, postali su oni koje je novo doba odbacilo i koji će biti kažnjeni. Postoji li itko jadniji od njih? Mnogi čak vjeruju da su nesavjesni svi oni koji odbacuju stari zakon i prihvaćaju novo djelo. Ti ljudi, koji samo pričaju o „savjesti”, a ne poznaju djelo Duha Svetoga, zbog vlastite će savjesti naposljetku ostati bez izgleda. Božje se djelo ne pokorava doktrini i, premda je to Njegovo vlastito djelo, Bog ga se ipak ne pridržava slijepo. Ono što treba osporiti biva osporeno, a ono što treba izgnati biva izgnano. Ipak, čovjek se prema Bogu postavlja neprijateljski, čvrsto se držeći tek jednog djelića Božjeg upravljanja. Nije li to apsurdnost čovjekova? Nije li to glupost čovjekova? Što su ljudi plašljiviji i pretjerano oprezni iz straha da će ostati bez Božjih blagoslova, to su manje sposobni zadobiti veće blagoslove i primiti posljednji blagoslov. Oni koji slijepo poštuju zakon pokazuju krajnju odanost zakonu, a što više pokazuju takvu odanost prema zakonu, to sve više postaju buntovnici koji se protive Bogu. Jer ovo je Doba kraljevstva, a ne Doba zakona i ne može se istovremeno govoriti o djelu današnjice i o prošlom djelu niti se djelo prošlosti može usporediti s današnjim djelom. Božje djelo se promijenilo, a promijenila se i čovjekova praksa; ona više ne podrazumijeva poštovanje zakona ni nošenje križa, stoga ljudska odanost prema zakonu i križu neće zadobiti odobrenje od Boga.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Božje djelo i čovjekova praksa.