Ako osoba ima savjest normalne ljudskosti, regulirat će svoje misli, riječi i postupke. Što znači „regulirati”? To znači da, kad tvoje misli i ponašanja odlutaju izvan mjerila normalne ljudskosti, tvoja će savjest prosuditi da je pogrešno tako razmišljati i da nije dobro to činiti, pa ćeš se zacrvenjeti i osjećati nelagodno i prekoreno. Nakon što budeš imao te osjećaje, tvoje misli i ponašanja bit će obuzdani do određene mjere, a ta određena mjera obuzdavanja regulirat će tvoje ponašanje i omogućiti ti da izbjegavaš činiti stvari koje očito krše istina-načela i stvari koje se protive tvojoj savjesti i moralnoj pravdi. Ali ako nemaš mjerilo savjesti, onda kad radiš stvari, nećeš imati nikakav kriterij po kojem bi regulirao i obuzdao svoje misli i ponašanja, pa ćeš postati neobuzdan, radit ćeš što god ti padne na pamet, što god želiš i što god je korisno i povoljno za tebe. U tim okolnostima, kad nemaš nikakvih ograničenja, tvoje misli i ponašanja uvelike će se razmahati. Što znači „uvelike će se razmahati”? Neće biti nikakve regulacije za njih. Bit će baš kao kad nevjernici varaju ljude – nedostaje im svijest o savjesti i ako te prevare za tisuću dolara, neće se osjećati loše, a ako te prevare do te mjere da ti je obitelj uništena, također se neće osjećati loše, pa čak i ako padneš na koljena i preklinješ ih, neće obraćati pažnju na tebe. Oni su doista neizmjerno zli ljudi. Zašto mogu činiti takvo zlo? Zato što nemaju svijesti o savjesti, niti obuzdavanja koje savjest pruža, pa mogu biti tako zli i postati odvratni grešnici. Stoga je važno imati savjest normalne ljudskosti. Ljudi su u stanju braniti istina-načela prvenstveno pod uvjetom da imaju svijest o savjesti. Svijest o savjesti i osjećaj srama su ono što omogućuje da tvoje ponašanje bude prilagođeno i daje ti priliku da kreneš putem traganja za istinom i primjenjivanja istine. Ako nemaš svijesti o savjesti da se reguliraš, onda nećeš imati priliku krenuti putem težnje za istinom. Stoga samo na temelju posjedovanja svijesti o savjesti ljudi mogu imati priliku da budu povedeni na put primjenjivanja istine i branjenja istina-načela – ali čak i tada, oni samo imaju tu priliku. Kažem da samo imaju tu priliku, jer čak i ako su misli i ponašanja osobe regulirani sviješću o savjesti, ona i dalje može kršiti istina-načela ili ne djelovati u skladu s njima, idući srednjim putem, ne braneći istina-načela, ali se također ne udružujući sa zlim ljudima. To jest, pod utjecajem savjesti, prilično dobri ljudi mogu primjenjivati istinu i braniti istina-načela, dok ljudi nešto lošijeg kova mogu barem izbjeći da ih zli ljudi kontroliraju ili prisiljavaju i izbjeći da ih slijede u zlodjelima – to je samo dosezanje osnovne razine koja proizlazi iz mjerila savjesti. Iako nisi primjenjivao istinu, nisi činio zlo. Takva se osoba barem još uvijek može nazvati osobom sa savješću i, iako nije primjenjivala istinu, zasigurno neće činiti zlo. To je učinak koji savjest ima na ljude. Za one koji ljube istinu, jedan od najkorisnijih učinaka savjesti jest da ima priliku regulirati njihove riječi i ponašanja te ih može odvesti na put primjenjivanja istine i branjenja istina-načela. Stoga je za ljude savjest vrlo važan dio njihove ljudskosti i to je nešto bez čega ne mogu. Dakle, što znači „savjest”? O tome ćemo potanko govoriti kasnije kad budemo imali priliku, ali recimo danas samo nešto ukratko o tome. Savjest se odnosi na čovjekovu dobrodušnost i osjećaj za pravdu, što su dvije najosnovnije osobine. Ako posjeduješ te dvije osobine, ti si osoba sa savješću; ako ne posjeduješ nijednu od te dvije osobine, onda ti nedostaje savjest. Ljudi kojima nedostaje savjest nemaju normalnu ljudskost, a nemati normalnu ljudskost znači da nemaju osjećaja za pravdu i nisu dobrodušni. Što znači „nemati osjećaja za pravdu”? Znači biti nepošten i opak. Što znači „ne biti dobrodušan”? Znači biti zlonamjeran, zloban i opak. Ljudi koji posjeduju te naravi su ljudi bez ljudskosti i posljedično su sposobni učiniti bilo kakvu zlu stvar, jer nemaju savjest normalne ljudskosti, niti dvije biti osjećaja za pravdu i dobrote koje savjest normalne ljudskosti sadrži. Oni su besramni, izuzetno nepošteni i posebno zlobni i zlonamjerni, pa su sposobni učiniti bilo kakvu zlu stvar. To jest, bez obzira na to koliko opake i zlonamjerne stvari činili, ne osjećaju ništa – ne osjećaju se loše i ne osjećaju se prekoreno. Zašto su sposobni učiniti bilo kakvo zlo? Zato što nisu dobrodušni i nedostaje im bit ljudskosti; bez obzira na to kakvo zlo učinili, misle da je to opravdano i ne osjećaju da je to zlo. Na primjer, ako si osoba sa sviješću o savjesti, kad psuješ ili napadaš drugu osobu, nećeš to moći podnijeti. Mislit ćeš: „Rekao sam nekoliko psovki na njihov račun i to je dovoljno. Kada ih netko psuje, ljudi se doista uzrujaju! I ja bih se uzrujao da me netko tako psuje, pa sad kad sam rekao nekoliko psovki na njihov račun da ublažim svoju mržnju i da olakšam dušu, ostavit ću to na tome.” I tako ćeš stati. Ali zli ljudi ne razmišljaju tako. Oni misle: „Kad bih te samo psovao, to bi bila blaga kazna. Također ću te pretući, uništiti tvoju obitelj i učiniti da tvoji potomci pate! Što god zlo ili loše ti učinim, opravdano je. Sve dok ti dobiješ što zaslužuješ, a ja ublažim svoju mržnju, spreman sam učiniti bilo što!” Možda te čak i ne psuju, već samo idu ravno u glavu i čine ti zle stvari i osvećuju ti se – to je ono što znači biti zao. Takvi su ljudi bez svijesti o savjesti – sposobni su počiniti svakojako zlo.

Unutar različitih predodžbi i uobrazilja koje ljudi imaju o Božjem djelu, one kojih su ljudi svjesni uglavnom su predodžbe o kojima često govore, a koje se odnose na dovođenje u red, prekoravanje i kažnjavanje. U jednom pogledu, razgovarali smo u zajedništvu o predodžbama i uobraziljama koje se javljaju u ljudima unutar Božjeg djela; u drugom pogledu, ljudi bi također trebali znati da Bog radi na ljudima na mnogo različitih načina. Ovisno o različitim dobima u kojima On djeluje i ovisno o različitim mjerilima koje On zahtijeva od ljudi i, naravno, ovisno o različitim rezultatima koje On želi postići u ljudima kroz Svoje djelo, a također ovisno o različitim ciljevima na koje On djeluje i različitim ljudskim priroda-bitima, Bog usvaja različite metode i radi na ljudima na mnogo različitih načina. Dovođenje u red, prekoravanje i kažnjavanje samo su mali dio Njegovog djela i to nisu glavne metode koje On koristi u Svom djelu. Budući da je u trećoj etapi Svog djela Bog izrazio velik broj istina kako bi opskrbio ljude i postigao rezultat njihovog spasenja, količina dovođenja u red, prekoravanja, pa čak i kažnjavanja koju On vrši na ljudima vrlo je mala. Nadalje, ovisno o različitim ciljevima na koje On djeluje, Bog također čini te stvari u skladu s odgovarajućim načelima, a Njegovi se postupci razlikuju ovisno o ciljevima te raznim različitim okolnostima. Kao takav, relativno govoreći, On rijetko dovodi u red, prekorava ili kažnjava ljude. Stoga bi se ljudi trebali prestati držati svojih prethodnih predodžbi i uobrazilja o Božjem djelu i budući da je Bog izrazio velik broj riječi i velik broj istina, ne bi se trebali i dalje oslanjati na to da ih Bog dovodi u red, prekorava ili kažnjava, pasivno puštajući da ih On potiče da provode istinu u djelo i uđu u istina-stvarnost – to je zamisao koju ljudi ne bi trebali imati. Ispravna zamisao koju bi ljudi trebali imati jest da se ne smiju pasivno oslanjati na Božje dovođenje u red, prekoravanje ili kažnjavanje kako bi razumjeli Njegove namjere ili došli pred Njega, već da umjesto toga moraju biti pozitivniji i pokazati vlastitu inicijativu u dolasku pred Boga kako bi tražili Njegove namjere i istina-načela. Bez obzira na to kada, Božje riječi i istina-načela su smjer u kojem trebaš ići naprijed i to su načela i putevi kojih bi se trebao najviše držati i provoditi u djelo u svom svakodnevnom životu ili na svom putu postojanja, dok su Božje dovođenje u red, prekoravanje ili kažnjavanje samo načini rada koje On pokazuje u određenim posebnim situacijama i u okolnostima u kojima On to smatra potrebnim. Što se tiče ljudi, oni ne bi trebali pasivno čekati ili pasivno zahtijevati da se to dogodi, misleći: „Neka me Bog dovede u red, prekori i kazni kako bih mogao doći do toga da ljubim i provodim istinu u djelo.” Taj je pristup neispravan – Bog radi u skladu s ljudskim stvarnim očitovanjima i potrebama njihovog života. Neki ljudi čuju da su oni kojima nedostaje savjest zvijeri i da ne mogu biti spašeni, pa postanu tjeskobni i misle: „Ako ne mogu biti spašen, to će biti stvarno problematično. Budući da nemam svijest o savjesti normalne ljudskosti, radije bih da me Bog dovede u red i kazni kao zamjenu za savjest normalne ljudskosti.” Je li to dobra zamisao? Kao stvoreno biće i kao običan član iskvarenog ljudskog roda, ako doista misliš da si lišen normalne ljudskosti i da ti nedostaje savjest normalne ljudskosti, osjećaš duboku bol zbog toga i nadaš se da te Božje dovođenje u red, prekoravanje i kažnjavanje neće napustiti i da će ti omogućiti da se preobraziš i na kraju preživiš – ako doista imaš takvu odlučnost, onda bi to mogla biti dobra stvar i to je zraka nade za tvoj opstanak. Ali ako nemaš takvu odlučnost, onda ti kažem: u velikoj si opasnosti ako nemaš svijest o savjesti normalne ljudskosti. Čak i ako si povremeno primio Božje dovođenje u red, prekoravanje i kažnjavanje, to je nešto što ti je On udijelio. Bog čini te stvari i koristi te metode da te potakne i upozori, kako bi činio manje zla i primio manje kazne. Bog ti je već dovoljno sačuvao obraz; trebao bi biti zahvalan Bogu što je učinio iznimku pokazavši ti tu milost, umjesto da ne znaš što je dobro za tebe. U normalnim situacijama, Bog neće vršiti nikakvo djelo niti koristiti bilo kakve načine rada na nekome kome nedostaje savjest i razum ljudskosti. Ako si primio dovođenje u red, prekoravanje ili kažnjavanje od Boga, bez obzira na to o čemu se radi, bilo da je blago ili nešto teže, onda bi trebao biti zahvalan Bogu za sve to. Rečeno običnim ljudskim riječima, to znači da je Bogu stalo do tebe i da te uzdiže. Bog te nipošto ne gleda s neprijateljstvom niti te osuđuje, pa bi to trebao prihvatiti od Boga. Ako doista imaš priliku primiti Božje dovođenje u red, prekoravanje ili kažnjavanje izvan opskrbe istinom, onda to dokazuje da se Bog i dalje prema tebi odnosi kao prema stvorenom biću i članu iskvarenog ljudskog roda. Trebaš zahvaliti Bogu, ispravno to razumjeti i pokoriti se Božjem dovođenju u red, prekoravanju ili kažnjavanju. Ne bi trebao zbog toga gajiti neprijateljski stav prema Bogu, niti bi se zbog toga trebao još više buniti protiv Boga. Bez obzira na to kako si doveden u red ili koliko je teška kazna koju si primio, trebaš se pokoriti Bogu i bez odlaganja Mu zahvaliti, zahvaljujući Mu što te je potaknuo i upozorio i što ti je dao ovu priliku i što ti je dopustio da imaš priliku primiti sve to od Boga. To također dokazuje da još uvijek imaš odnos s Bogom i da ta veza nije potpuno prekinuta. U Božjem djelu upravljanja čovječanstvom i u procesu Njegovog spašavanja ljudi, Bog te još uvijek ima u Svom srcu; u najmanju ruku, Bog te još uvijek vidi – kad vidi tvoju buntovnost i tvoju iskvarenost, On te je još uvijek voljan dovesti u red, prekoravati i kažnjavati. To dokazuje da te On nije potpuno napustio; za tebe je to sreća, a to je i dobra vijest. Stoga, čak i ako si podvrgnut malčice bolnom dovođenju u red ili prekoravanju, trebaš bez odlaganja doći pred Boga. Svrha dolaska pred Boga nije da se klanjaš pred Njim, niti da osjetiš da je Bog zastrašujuć ili vrijedan strahopoštovanja. Umjesto toga, trebao bi razumjeti što trebaš činiti kako bi ugodio Bogu, što trebaš činiti da se Bog više ne ljuti na tebe i što trebaš činiti da se Njegov gnjev rasprši. U najmanju ruku, trebao bi dati sve od sebe, u okviru onoga što tvoj kov može postići, da provodiš u djelo istina-načela koja ti je Bog rekao i ne bi trebao ponovno ljutiti Boga. Ako se Bog opetovano ljuti na tebe, a ti i dalje ostaješ izuzetno otupljen i još uvijek si tvrdoglav i nepopustljivo gledaš na Boga s neprijateljstvom i boriš se protiv Njega do samog kraja, onda će te na kraju neizbježno dočekati to da te Bog napusti. Vrijeme kad te Bog više ne dovodi u red, ne prekorava ili ne kažnjava, jest vrijeme kada te je Bog napustio. A jednom kada te Bog napusti, On će te prestati poticati i uklonit će te iz Svog vidokruga, premjestivši te na mjesto izvan crkve, na mjesto daleko od središta Njegovog djela; u najmanju ruku, učinit će tako da te ne može vidjeti tijekom razdoblja Svog djela – Bog te više neće htjeti vidjeti. Ako činiš zlo do te mjere i dođeš do te točke, onda nema nade da ćeš biti spašen. Jeste li razumjeli? (Da.)

Današnji razgovor u zajedništvu odnosio se na temu otpuštanja prepreka između sebe i Boga i svog neprijateljstva prema Bogu. Bilo da se radi o razotkrivanju ljudskih predodžbi i uobrazilja o Bogu ili o razotkrivanju njihovih stavova prema Bogu ili o razgovoru o tome točno kako i na koje načine Bog vrši Svoje djelo na ljudima, u svakom slučaju, ono što sve to na kraju govori ljudima jest: ispravno gledište koje bi ljudi najviše trebali imati prema Božjem djelu jest da prihvate i pokore se Božjem sudu i grdnji i da prihvate Božje riječi i svako istina-načelo koje im On pruža, a ne da odlutaju od Boga. Kad god nešto čine, trebali bi tragati za istina-načelima i postupati u skladu s njima i težiti ulasku u istina-stvarnost, umjesto da ulažu napor u svoje vanjsko ponašanje ili u vanjsko trpljenje teškoća i plaćanje cijene, a svakako umjesto da se zapletu u svoje predodžbe i uobrazilje i dižu veliku galamu oko njih. Kad se sve zbroji i oduzme, bez obzira na to kakve su tvoje predodžbe i uobrazilje o Bogu, rezultat koji Božje djelo namjerava postići jest da utka Svoje riječi i istinu u ljude i da im omogući da imaju istina-načela kojih će se pridržavati i da se drže tih istina-načela u svemu s čime se susreću tijekom svog svakodnevnog života i na svom putu postojanja – to je namjeravani rezultat Božjeg djela. Konačni rezultat koji Božje djelo postiže jest da istina postaje ljudska stvarnost i ljudski život, a ne da On sve to ostvaruje u skladu s njihovim predodžbama i uobraziljama. Razumijete to, zar ne? Više-manje smo dovoljno razgovarali o ovim temama, zar ne? (Da.) Onda ovdje završava naš današnji razgovor. Doviđenja!

8. srpnja 2023.