Kad čovjek postigne istinski ljudski život na zemlji i sve sile Sotonine budu porobljene, čovjek će s priličnom lakoćom živjeti na zemlji. Stvari neće biti tako složene kao što su danas: međuljudski odnosi, društveni odnosi, složeni obiteljski odnosi donose toliko nevolja, toliko boli! Tako je mučno živjeti među svim ovim! Jednom kad čovjek bude osvojen, njegovo srce i um će se promijeniti: imat će srce koje je bogobojazno i koje ljubi Boga. Jednom kad budu osvojeni svi oni u svemiru koji teže voljeti Boga, odnosno kad Sotona bude poražen i kad Sotona – sve sile tame – bude zarobljen, tada će čovjekov život na zemlji biti neometan i on će moći slobodno živjeti na zemlji. Kad bi čovjek živio bez tjelesnih odnosa i složenih pitanja tijela, bilo bi mnogo lakše. Čovjekovi tjelesni odnosi previše su složeni, a to što čovjek ima nešto takvo dokaz je da se tek treba osloboditi Sotonina utjecaja. Kad bi imao isti odnos sa svakim od svoje braće i sestara, kad bi imao isti odnos sa svakim članom svoje obitelji, onda ne bi bilo ničega da ti stvara nevolje i ne bi morao ni o kome brinuti. Tako bi bilo najbolje i na taj bi način čovjek bio pošteđen pola svoje patnje. Dok živi normalnim ljudskim životom na zemlji, čovjek će biti sličan anđelima; iako još uvijek od tijela, on će umnogome biti poput anđela. To je konačno obećanje, posljednje obećanje dano čovjeku. Danas čovjek prolazi grdnju i sud; misliš li da je besmisleno što čovjek prolazi kroz takve stvari? Bi li se djelo grdnje i suda moglo obaviti bez razloga? Prethodno je rečeno da se grdnjom i sudom čovjek baca u bezdan, što znači da mu se oduzimaju sudbina i izgledi. Svrha je toga samo jedna: čišćenje čovjeka. Čovjeka se ne baca u bezdan namjerno, nakon čega Bog diže ruke od njega. Naprotiv, to se čini radi orezivanja buntovništva u čovjeku, da bi čovjek na kraju bio očišćen, da bi imao istinsku spoznaju Boga i bio poput svete osobe. Ako se to učini, onda će sve biti postignuto. Zapravo, kad se oreže sve ono u čovjeku što se treba orezati i kad čovjek da gromoglasno svjedočanstvo, Sotona će također biti poražen, a čak i ako ostane nešto od onog izvornog u čovjeku što nije u potpunosti očišćeno, čim Sotona bude poražen, to više neće stvarati ometanje, a u tom trenutku čovjek će biti potpuno očišćen. Čovjek nikad nije iskusio takav život, no kad Sotona bude poražen, sve će doći na svoje mjesto i sve ono beznačajno u čovjeku će se razriješiti, a nakon što se riješi glavni problem, prestat će i sve druge nevolje. Tijekom tog utjelovljenja Boga na zemlji, kad On osobno vrši Svoje djelo među ljudima, svako djelo vrši s namjerom da porazi Sotonu, a porazit će ga osvajanjem čovjeka i upotpunjavajući vas. Kad budete dali gromoglasno svjedočanstvo, i to će biti znak Sotonina poraza. Čovjek se prvo osvaja i na kraju potpuno usavršava da bi Sotona bio poražen. Međutim, uz poraz Sotone, to je u biti i spasenje cijelog ljudskog roda iz ovog praznog mora nedaća. Bez obzira na to vrši li se djelo širom svemira ili u Kini, sve je to kako bi se porazio Sotona i donijelo spasenje cijelom ljudskom rodu, tako da čovjek može ući u mjesto počinka. Utjelovljeni Bog, ovo normalno tijelo, postoji upravo radi Sotonina poraza. Djelo Božje u tijelu koristi se za donošenje spasenja svima onima pod nebom koji ljube Boga, radi osvajanja cijelog ljudskog roda i, štoviše, da bi se porazio Sotona. Srž cijelog Božjeg djela upravljanja neodvojiva je od poraza Sotone kako bi se donijelo spasenje cijelom ljudskom rodu. Zašto se u velikom dijelu ovog djela stalno govori o tome da svjedočite? I komu je to svjedočanstvo upućeno? Nije li upućeno Sotoni? To se svjedočanstvo daje Bogu da se posvjedoči da je djelo Božje postiglo svoj učinak. Svjedočenje se odnosi na djelo kojim je Sotona poražen; da nije bilo bitke sa Sotonom, čovjek ne bi morao svjedočiti. Budući da Sotona mora biti poražen, u isto vrijeme kad spašava čovjeka, Bog od čovjeka zahtijeva da svjedoči o Njemu pred Sotonom, što On koristi da spasi čovjeka i da se bori sa Sotonom. Kao rezultat toga, čovjek postaje i predmet spasenja i oruđe za poraz Sotone i u samoj je srži djela cjelokupnog Božjeg upravljanja, dok je Sotona samo predmet uništenja, neprijatelj. Možda smatraš da nisi ništa učinio, ali zbog promjena u tvojoj naravi dano je svjedočanstvo koje je usmjereno na Sotonu, a ne na čovjeka. Čovjek ne zavrjeđuje da uživa takvo svjedočanstvo. Kako bi bio u stanju razumjeti djelo koje čini Bog? Predmet Božje borbe je Sotona, a čovjek je samo predmet spasenja. Čovjek posjeduje iskvarenu sotonsku narav i nije u stanju razumjeti ovo djelo. To je zbog Sotonine iskvarenosti i nije svojstveno čovjeku, već time upravlja Sotona. Danas je glavno Božje djelo poraziti Sotonu, odnosno potpuno osvojiti čovjeka tako da pred Sotonom da konačno svjedočanstvo Bogu. Tako će sve biti postignuto. U mnogim slučajevima, gledano golim okom, tebi se čini da ništa nije učinjeno iako je u stvari djelo već završeno. Čovjek zahtijeva da cjelokupno završeno djelo bude vidljivo, no, iako ti to ne vidiš, Ja sam Svoje djelo dovršio jer se Sotona predao, što znači da je sasvim poražen, da su sva Božja mudrost, sila i autoritet savladali Sotonu. Upravo to je svjedočanstvo koje se mora iznijeti i, iako nije jasno izraženo u čovjeku niti je vidljivo golim okom, Sotona je već poražen. Ovo cjelokupno djelo usmjereno je protiv Sotone i izvedeno zbog borbe sa Sotonom. Dakle, postoje mnoge stvari koje čovjek ne vidi kao uspješne, ali koje su u Božjim očima odavno uspješno dovršene. To je jedna od skrivenih činjenica u vezi cjelokupnog Božjeg djela.

Nakon što Sotona bude poražen, to jest kad čovjek bude potpuno osvojen, shvatit će da je sve ovo djelo obavljeno radi spasenja i da je sredstvo tog spasenja otimanje ljudi iz ruku Sotone. Šesttisućljetno djelo Božjeg upravljanja podijeljeno je u tri etape: Doba zakona, Doba milosti i Doba kraljevstva. Te su tri etape djela sve radi spasenja ljudskog roda, odnosno, one su radi spasenja ljudskog roda koji je Sotona ozbiljno iskvario. Međutim, one su u isto vrijeme i zato da Bog može voditi bitku sa Sotonom. Dakle, baš kao što je djelo spasenja podijeljeno u tri etape, tako je i borba sa Sotonom podijeljena u tri faze, a ta se dva aspekta Božjeg djela izvode istovremeno. Borba sa Sotonom vodi se zapravo radi spasenja ljudskog roda, a budući da djelo spasenja ljudskog roda nije nešto što se može uspješno dovršiti u jednoj etapi, borba sa Sotonom također je podijeljena u faze i razdoblja, a rat sa Sotonom vodi se u skladu s potrebama čovjeka i stupnjem do kojega ga je Sotona iskvario. Možda u svojoj mašti čovjek vjeruje da će u toj borbi Bog podići oružje protiv Sotone na isti način na koji bi se međusobno borile dvije vojske. To je upravo ono što čovjekov intelekt može zamisliti; to je krajnje nejasna i nerealna zamisao, a čovjek ipak vjeruje u to. I budući da ovdje kažem da način čovjekova spasenja leži u borbi sa Sotonom, čovjek tako i zamišlja borbu koja se vodi. Postoje tri etape u djelu spasenja čovjeka, što znači da je borba sa Sotonom podijeljena u tri etape kako bi Sotona bio poražen jednom zauvijek. Ipak, prava priča u pozadini cjelokupnog djela borbe sa Sotonom jest da se njegovi učinci postižu kroz nekoliko koraka djela: iskazivanje milosti čovjeku, postajanje čovjekovom žrtvom za grijeh, opraštanje čovjekovih grijeha, osvajanje čovjeka i usavršavanje čovjeka. U stvari, borba sa Sotonom nije podizanje oružja protiv Sotone, već je to davanje svjedočanstva o Bogu kroz spašavanje čovjeka, kroz rad na životu čovjeka i promjenu čovjekove naravi te time poražavanje Sotone. Sotona je poražen promjenom iskvarene čovjekove naravi. Kad Sotona bude poražen, odnosno, kad čovjek bude potpuno spašen, tada će poniženi Sotona biti potpuno vezan i tako će čovjek u potpunosti biti spašen. Dakle, bit čovjekova spasenja je rat protiv Sotone, a taj se rat prvenstveno ogleda u spasenju čovjeka. Faza posljednjih dana, u kojoj čovjek treba biti osvojen, posljednja je faza u borbi sa Sotonom, a ujedno je i djelo čovjekova potpunog spasenja od vlasti Sotone. Unutarnji smisao čovjekova osvajanja je povratak utjelovljenja Sotone – čovjeka kojeg je Sotona iskvario – Stvoritelju nakon njegova osvajanja, čime će se on pobuniti protiv Sotone i potpuno vratiti Bogu. Na taj način čovjek će biti potpuno spašen. Prema tome, djelo osvajanja posljednje je djelo u borbi protiv Sotone i posljednja faza u Božjem upravljanju radi Sotonina poraza. Bez tog djela potpuno spasenje čovjeka na kraju bi bilo nemoguće, potpuni poraz Sotone također bi bio nemoguć, a ljudski rod nikad ne bi mogao zakoračiti u divno odredište niti se osloboditi Sotonina utjecaja. Zbog toga se djelo spasenja čovjeka ne može završiti prije nego što se okonča borba sa Sotonom jer je srž djela Božjeg upravljanja spasenje ljudskog roda. Najraniji ljudski rod bio je u Božjim rukama, ali je Sotona svojim iskušenjima i iskvarenošću zarobio čovjeka, koji je tako pao u ruke Zloga. Tako je Sotona postao predmet poraza u djelu Božjeg upravljanja. Budući da je Sotona zaposjeo čovjeka, a čovjek je kapital koji Bog koristi za provedbu cjelokupnog upravljanja, da bi se čovjek spasio, on onda mora biti preotet iz ruku Sotone, što znači da čovjek mora biti vraćen nakon što je bio u Sotoninu zatočeništvu. Prema tome, Sotona mora biti poražen promjenama čovjekove stare naravi i vraćanjem čovjekovog izvornog razuma. Na taj način čovjek, koji je bio zarobljen, može biti iščupan iz ruku Sotone. Ako se čovjek oslobodi Sotonina utjecaja i ropstva, Sotona će biti posramljen, čovjek će na kraju biti opet vraćen, a Sotona će biti poražen. I budući da je čovjek oslobođen mračnog utjecaja Sotone, postat će plijen cijele ove bitke, a Sotona će postati predmet kažnjavanja kad se borba okonča, nakon čega će cjelokupno djelo spasenja ljudskog roda biti završeno.

U Bogu nema zlobe prema stvorenim bićima; On samo želi poraziti Sotonu. Cjelokupno Njegovo djelo – bilo da je riječ o grdnji ili sudu – usmjereno je na Sotonu; provodi se radi spasenja ljudskog roda, sve je radi poraza Sotone i ima jedan cilj: boriti se protiv Sotone do samoga kraja! Bog neće otpočinuti dok ne pobijedi Sotonu! Otpočinut će tek nakon što porazi Sotonu. S obzirom na to da je cjelokupno Božje djelovanje usmjereno na Sotonu i budući da su svi oni koje je Sotona iskvario pod vlašću Sotone i svi žive pod Sotoninom vlašću, bez borbe protiv Sotone i prekidanja svake veze s njim Sotona ne bi popustio kontrolu nad tim ljudima i oni ne bi mogli biti zadobiveni. Da nisu bili zadobiveni, to bi dokazalo da Sotona nije poražen, da nije savladan. Stoga, u Božjem šesttisućljetnom planu upravljanja, tijekom prve faze On je vršio djelo zakona, tijekom druge faze vršio je djelo Doba milosti, odnosno djelo raspeća, a tijekom treće faze On vrši djelo osvajanja ljudskog roda. Cjelokupno to djelo usmjereno je na stupanj do kojeg je Sotona iskvario ljudski rod, a sve kako bi se Sotona porazio, i svaka je faza u svrhu pobjede nad Sotonom. Bit šesttisućljetnog djela Božjeg upravljanja je borba protiv velikog crvenog zmaja, a djelo upravljanja ljudskim rodom jest i djelo pobjede nad Sotonom, djelo vođenja bitke sa Sotonom. Bog se bori šest tisuća godina, koliko i djeluje, da konačno uvede čovjeka u novi svijet. Kad Sotona bude poražen, čovjek će biti potpuno oslobođen. Nije li to smjer današnjeg Božjeg djela? Upravo je to smjer današnjeg djela: potpuno oslobođenje i izbavljenje čovjeka tako da nije sputan nikakvim pravilima niti je sputan ikakvim okovima ili ograničenjima. Cjelokupno djelo vrši se u skladu s vašim rastom i u skladu s vašim potrebama, što znači da vam je osigurano sve što možete postići. Ovdje nije riječ o „tjeranju ribe da živi na suhom”, o tome da vam se išta nameće; već se to cjelokupno djelo vrši u skladu s vašim stvarnim potrebama. Svaka se faza djela odvija u skladu sa stvarnim potrebama i zahtjevima čovjeka; svaka faza djela ima za cilj pobjedu nad Sotonom. Zapravo, u početku nije bilo prepreka između Stvoritelja i stvorenih bića. Sotona je uzrok svih tih prepreka. Čovjek je postao nesposoban vidjeti ili dodirnuti bilo što zbog načina na koji ga je Sotona ometao i iskvario. Čovjek je žrtva, onaj koji je prevaren. Kad Sotona bude poražen, stvorena bića ugledat će Stvoritelja, a Stvoritelj će ih promatrati i moći će ih osobno voditi. Samo ovakav život čovjek treba voditi na zemlji. Dakle, cilj Božjeg djela prvenstveno je pobjeda nad Sotonom, a nakon što Sotona bude poražen, sve će biti riješeno. Danas si vidio da Bogu nije jednostavno doći među ljude. On nije došao provoditi svaki dan tražeći vam mane, govoriti vam o ovome i onome niti vam jednostavno dopustiti da vidite kako izgleda, kako govori i živi. Bog nije postao tijelom samo da bi vam omogućio da Ga promatrate, da vam otvori oči niti da vam omogući čuti otajstva o kojima je govorio i sedam pečata koje je otvorio. Umjesto toga, On se utjelovio da porazi Sotonu. Osobno je u tijelu došao među ljude da spasi čovjeka i bori se sa Sotonom; u tome je značaj Njegova utjelovljenja. Da cilj tog djela nije pobjeda nad Sotonom, On ga onda ne bi osobno činio. Bog je došao na zemlju činiti Svoje djelo među ljudima, osobno Se otkriti čovjeku i dopustiti mu da Ga gleda; zar je to mala stvar? Doista nije jednostavno! Nije onako kako čovjek zamišlja: da je Bog došao kako bi Ga čovjek mogao vidjeti, kako bi mogao shvatiti da je Bog praktičan, a ne nejasan ili prazan, te da je Bog uzvišen, ali i ponizan. Je li moguće da je tako jednostavno? Upravo zato što je Sotona iskvario čovjekovo tijelo, a čovjek je onaj kojeg Bog namjerava spasiti, Bog mora preuzeti tijelo da bi se borio sa Sotonom i osobno pastirski vodio čovjeka. Samo je to korisno za Njegovo djelo. Dva utjelovljena tijela Božja postojala su kako bi porazila Sotonu, a i kako bi čovjeka što bolje spasila. Jer onaj koji vodi borbu sa Sotonom može biti samo Bog, bilo da je to Duh Božji ili utjelovljeno tijelo Božje. Ukratko, anđeli ne mogu voditi borbu sa Sotonom, a kamoli to može čovjek kojeg je iskvario Sotona. Anđeli su nemoćni voditi tu borbu, a čovjek ima još manje nade da bude uključen. Prema tome, ako Bog hoće raditi na čovjekovu životu, ako hoće osobno doći na zemlju i spasiti čovjeka, On se mora osobno utjeloviti – odnosno, mora osobno preuzeti tijelo i Svojim svojstvenim identitetom i djelom koje mora obaviti, doći među ljude i osobno spasiti čovjeka. U suprotnom, kad bi Duh Božji ili čovjek činili ovo djelo, od ove borbe nikad ništa ne bi bilo i ona ne bi nikad završila. Samo kad se Bog utjelovi da osobno krene u rat protiv Sotone među ljudima, čovjek ima priliku za spasenje. Štoviše, jedino tada je Sotona posramljen i ostavljen bez ikakvih mogućnosti iskorištavanja ili provedbe bilo kakvih spletki. Djelo koje obavlja utjelovljeni Bog ne može ostvariti Duh Božji, a još manje ijedan čovjek od krvi i mesa u Božje ime, jer djelo koje On vrši je sve radi čovjekova života i promjene iskvarene čovjekove naravi. Kad bi čovjek sudjelovao u ovoj borbi, bacio bi oružje i sramotno bi pobjegao glavom bez obzira, jednostavno ne bi bio u stanju promijeniti svoju iskvarenu narav. On ne bi mogao spasiti čovjeka od križa niti osvojiti cijeli buntovni ljudski rod, već samo obaviti malo posla iz starog doba, koji ne nadilazi načela, ili pak nešto što nema veze s porazom Sotone. Pa zašto se onda mučiti? On ne bi mogao pridobiti ljudski rod, a još manje bi mogao obaviti djelo poražavanja Sotone, pa koja bi onda bila poanta? Dakle, borbu sa Sotonom može voditi jedino Sâm Bog, a čovjeku bi to jednostavno bilo nemoguće. Čovjekova dužnost je pokoriti se i slijediti, jer čovjek nipošto nije u stanju činiti djelo kao što je stvaranje neba i zemlje, a još manje može voditi bitku sa Sotonom. Čovjek može udovoljiti Stvoritelju samo pod vodstvom Samoga Boga kojim je Sotona poražen; to je jedino što čovjek može učiniti. Stoga, svaki put kad započne nova borba, odnosno, svaki put kad započne djelo novog doba, to djelo čini Sâm Bog i kroz njega On vodi čitavo doba i otvara novi put cijelom ljudskom rodu. Osvit novog doba je novi početak u borbi sa Sotonom, čime čovjek ulazi u noviji, ljepši svijet, i u novo doba koje osobno vodi Sâm Bog. Čovjek je gospodar svega, ali će oni koji su zadobiveni postati plodovi svih bitaka sa Sotonom. Sotona je kvaritelj svih stvari, on je poražen na kraju svih bitaka, a također je i onaj koji će nakon tih bitaka biti kažnjen. Između Boga, čovjeka i Sotone, samo je Sotona taj koji će biti s prezirom odbačen. Međutim, oni koje je Sotona zadobio, a koje Bog nije povratio, primit će kaznu u ime Sotone. Od ovo troje, samo Bog treba biti štovan od svega stvorenja. Oni koje je Sotona iskvario, ali ih je Bog povratio i koji slijede put Božji, u međuvremenu postaju oni koji će primiti Božje obećanje i suditi zlima u ime Boga. Bog će zasigurno biti pobjednik, a Sotona će zasigurno biti poražen, ali i među ljudima ima onih koji će pobijediti i onih koji će izgubiti. Oni koji pobijede pripadat će pobjednicima, a oni koji izgube pripadat će gubitnicima; ovo je razvrstavanje svakoga prema njegovoj vrsti i predstavlja konačni završetak cjelokupnog Božjeg djela. To je također cilj cijelog Božjeg djela i nikada se neće promijeniti. Srž glavnog djela Božjeg plana upravljanja usmjerena je na spasenje čovjeka, pa se Bog utjelovljuje prvenstveno radi te srži, radi ovog djela i radi Sotonina poraza. Bog se i prvi put utjelovio da bi porazio Sotonu: On se osobno utjelovio i osobno je bio pribijen na križ da bi dovršio djelo prve bitke, koja je bila djelo otkupljenja ljudskog roda. Isto tako, ovu fazu djela osobno vrši Bog, koji se utjelovio da obavi Svoje djelo među ljudima, da osobno govori Svoju riječ i omogući čovjeku da Ga vidi. Naravno, neizbježno je da On usput čini i neko drugo djelo, ali glavni razlog zašto On osobno čini Svoje djelo je da porazi Sotonu, osvoji cijeli ljudski rod i zadobije ove ljude. Dakle, djelo Božjeg utjelovljenja zaista nije jednostavno. Da je Njegova namjera bila samo pokazati čovjeku da je Bog ponizan, skriven i praktičan, da je sve to bilo samo radi obavljanja ovog djela, tada ne bi bilo potrebe za utjelovljenjem. Čak i da se Bog nije utjelovio, On bi mogao čovjeku izravno otkriti Svoju poniznost i skrivenost, Svoju veličinu i svetost, ali takve stvari nemaju nikakve veze s djelom upravljanja ljudskim rodom. One ne mogu spasiti čovjeka niti ga upotpuniti, a još manje mogu poraziti Sotonu. Da poraz Sotone podrazumijeva samo borbu Duha protiv duha, takvo bi djelo imalo još manju praktičnu vrijednost; ne bi bilo u stanju zadobiti čovjeka i uništilo bi njegovu sudbinu i njegove izglede. Kao takvo, današnje Božje djelo je od velikog značaja. Njegova svrha nije samo da Ga čovjek može vidjeti, ni da čovjek proširi svoje vidike, ni da se osjeti pomalo dirnutim i ohrabrenim; takvo djelo nema nikakvog značaja. Ako možeš govoriti samo o takvoj vrsti spoznaje, tada to dokazuje da nisi spoznao pravi značaj Božjeg utjelovljenja.

Djelo cjelokupnog Božjeg plana upravljanja obavlja Sâm Bog. Prvu fazu – stvaranje svijeta – izvršio je Sâm Bog, a da nije tako, nitko ne bi bio sposoban stvoriti ljudski rod; druga faza je bila otkupljenje cijelog ljudskog roda i također ju je izvršio Sâm Bog; treća faza se podrazumijeva: postoji još veća potreba da cjelokupno Božje djelo do kraja izvrši Sâm Bog. Cjelokupno djelo otkupljenja, osvajanja, zadobivanja i usavršavanja cijelog čovječanstva vrši Sâm Bog. Da On osobno nije učinio to djelo, čovjek ne bi mogao predstavljati Njegov identitet niti činiti Njegovo djelo. Da bi porazio Sotonu, da bi zadobio ljudski rod i da bi čovjeku dao normalan život na zemlji, On osobno vodi čovjeka i osobno djeluje među ljudima; radi cijelog Svojeg plana upravljanja i cjelokupnog Svojeg djela, On to mora činiti osobno. Ako čovjek samo vjeruje da je Bog došao da Ga čovjek vidi, da bi usrećio čovjeka, onda takva vjerovanja nemaju nikakvu vrijednost, nikakav značaj. Čovjekovo je razumijevanje previše površno! Samo ako sam obavlja ovo djelo, Bog ga može izvršiti temeljito i potpuno. Kad bi čovjek trebao obaviti ovo djelo, on ne bi bio u stanju zamijeniti Boga. Budući da nema Božji identitet niti Njegovu bit, čovjek nije u stanju činiti Božje djelo, a čak i kad bi ga činio, ono ne bi imalo nikakvog učinka. Bog se prvi put utjelovio radi otkupljenja, da bi otkupio cijeli ljudski rod od grijeha, da bi omogućio čovjeku da bude očišćen i da mu grijesi budu oprošteni. Djelo osvajanja Bog također obavlja osobno među ljudima. Da je, tijekom ove faze, Bog samo prorokovao, onda bi se našao neki prorok ili netko nadaren da zauzme Njegovo mjesto; da se samo prorokovalo, tada bi čovjek mogao zamijeniti Boga. Ipak, kad bi čovjek pokušao osobno vršiti djelo Samoga Boga i raditi na čovjekovu životu, bilo bi mu nemoguće izvršiti to djelo. To mora učiniti Sâm Bog: Bog se mora osobno utjeloviti da bi izvršio ovo djelo. Da se u Dobu riječi samo prorokovalo, tada bi proroci Izaija ili Ilija mogli izvršiti to djelo i ne bi ga trebao vršiti Sâm Bog. Budući da djelo obavljeno u ovoj fazi nije samo prorokovanje i budući da je od veće važnosti da se djelo riječi koristi za osvajanje čovjeka i poražavanje Sotone, ovo djelo ne može činiti čovjek, već ga mora obaviti Sâm Bog. U Doba zakona Jahve je izvršio dio Svojeg djela, nakon čega je govorio određene riječi i obavljao nešto djela preko proroka. To je bilo moguće jer je čovjek mogao zamijeniti Jahvu u Njegovu djelu, a vidovnjaci su mogli proricati i tumačiti neke snove u Njegovo ime. Djelo obavljeno u početku nije bilo djelo kojim se izravno mijenjala ljudska narav niti je bilo povezano s čovjekovim grijehom, a od čovjeka se zahtijevalo samo da se pridržava zakona. Stoga se Jahve nije utjelovio i nije Se otkrio čovjeku; umjesto toga, On se izravno obraćao Mojsiju i drugima, naveo ih da govore i djeluju u Njegovo ime i da djeluju izravno među ljudskim rodom. Prva etapa Božjeg djela bila je vođenje čovjeka. Bio je to početak borbe protiv Sotone, ali je ta bitka tek trebala službeno započeti. Službeni rat protiv Sotone počeo je prvim utjelovljenjem Boga i nastavio se sve do danas. Prva bitka u ovom ratu vodila se kad je utjelovljeni Bog pribijen na križ. Raspeće utjelovljenog Boga porazilo je Sotonu i bila je to prva uspješna faza u ratu. Kad je utjelovljeni Bog počeo izravno raditi na čovjekovu životu, bio je to službeni početak djela vraćanja čovjeka. A budući da je to bilo djelo mijenjanja čovjekove stare naravi, bilo je to djelo bitke sa Sotonom. Ta faza Jahvina djela u početku je bila samo vođenje čovjekovog života na zemlji. Bio je to početak Božjeg djela i, iako još nije bilo neke bitke ili velikog djela, postavljen je temelj za djelo bitke koja će uslijediti. Kasnije, druga faza djela tijekom Doba milosti obuhvaćala je promjenu čovjekove stare naravi, što znači da je Sâm Bog radio na čovjekovu životu. To je Bog morao osobno učiniti: bilo je potrebno da se Bog osobno utjelovi. Da se On nije utjelovio, nitko drugi Ga ne bi mogao zamijeniti u ovoj etapi djela jer je ona predstavljala djelo izravne borbe protiv Sotone. Da je čovjek u ime Boga učinio to djelo i stao pred Sotonu, Sotona se ne bi predao i ne bi ga bilo moguće poraziti. To je morao biti utjelovljeni Bog koji ga je došao poraziti, jer je bit utjelovljenog Boga i dalje Bog, On je još uvijek život čovjeka i On je još uvijek Stvoritelj; što god da se dogodi, Njegov identitet i bit neće se promijeniti. Stoga je On preuzeo čovječje tijelo i obavio to djelo kako bi natjerao Sotonu da se sasvim preda. Tijekom faze djela posljednjih dana, ako bi čovjek činio ovo djelo i bio primoran izravno govoriti riječi, onda ih on ne bi bio u stanju izgovoriti, i ako bi prorokovao, onda to proročanstvo ne bi moglo osvojiti čovjeka. Uzimajući tijelo, Bog dolazi poraziti Sotonu i dovesti ga do potpune predaje. Kad potpuno porazi Sotonu, u potpunosti osvoji čovjeka i potpuno ga zadobije, ova faza djelovanja bit će dovršena i uspjeh postignut. U Božjem upravljanju, čovjek ne može zamijeniti Boga. Konkretno, djelo vođenja doba i pokretanje novog djela još više treba osobno obaviti Sâm Bog. Čovjek može čovjeku dati otkrivenje i priskrbiti mu proročanstvo, međutim, ako to djelo mora obaviti Bog osobno, djelo borbe između Samoga Boga i Sotone, tada to djelo ne može obaviti čovjek. Tijekom prve faze djela, kad nije bilo borbe sa Sotonom, Jahve je osobno vodio narod Izraela koristeći se proročanstvom koje su proroci govorili. Nakon toga, druga etapa djela bila je borba sa Sotonom, i Sâm Bog se osobno utjelovio, došavši u čovječjem tijelu da izvrši ovo djelo. Sve što uključuje borbu protiv Sotone uključuje i utjelovljenje Boga, što znači da tu borbu ne može voditi čovjek. Kad bi se čovjek borio, on ne bi bio u stanju poraziti Sotonu. Kako bi mogao imati snage boriti se protiv njega dok je još uvijek pod njegovom vlašću? Čovjek se nalazi u sredini: ako si naklonjen Sotoni, onda pripadaš Sotoni, ali ako udovoljavaš Bogu, onda pripadaš Bogu. Kad bi čovjek pokušao zamijeniti Boga u djelu ove bitke, bi li to mogao? Da je pokušao, zar ne bi odavno nestao s lica zemlje? Ne bi li već odavno završio u podzemnom svijetu? Dakle, čovjek nije u stanju zamijeniti Boga u Njegovu djelu, što znači da čovjek nema bit Boga i, da si se ti borio sa Sotonom, ne bi ga bio mogao poraziti. Čovjek može činiti samo poneko djelo; može pridobiti neke ljude, ali ne može zamijeniti Boga u djelu koje On Sâm čini. Kako bi se čovjek mogao boriti sa Sotonom? Sotona bi te zarobio i prije nego bi uopće počeo. Samo kad se Sâm Bog bori sa Sotonom i čovjek Ga, vodeći se time, slijedi i pokorava se, čovjek može biti zadobiven od Boga i izbaviti se iz Sotoninih okova. Stvari koje čovjek može postići vlastitom mudrošću i sposobnostima previše su ograničene; on nije u stanju upotpuniti čovjeka, voditi ga i, štoviše, poraziti Sotonu. Čovjekova inteligencija i mudrost ne mogu spriječiti Sotonine spletke, pa kako bi se čovjek mogao boriti s njim?

Svi oni koji su voljni biti usavršeni imaju priliku biti usavršeni, stoga se svi moraju opustiti: svi ćete u budućnosti ući u odredište. Ali ako nisi voljan biti usavršen i ne želiš zakoračiti u divan svijet, onda je to tvoj problem. Svi oni koji su voljni biti usavršeni i koji su odani Bogu, svi oni koji se pokoravaju i svi oni koji ispunjavaju svoju dužnost na pošten način – svi takvi mogu biti usavršeni. Danas, svi oni koji ne obavljaju svoju dužnost posvećeno, svi oni koji nisu odani Bogu, svi oni koji se ne pokoravaju Bogu, osobito oni koji su primili prosvjetljenje i osvjetljenje Duha Svetoga, ali to ne provode u djelo – svi takvi ne mogu biti usavršeni. Svi koji su voljni biti odani i pokoriti se Bogu mogu biti usavršeni, čak i ako su pomalo neuki; svi koji su Mu voljni težiti mogu biti usavršeni. O tome ne trebaš brinuti. Sve dok si voljan težiti u tom smjeru, možeš biti usavršen. Nisam voljan napustiti niti eliminirati ikoga među vama, ali ako čovjek ne nastoji činiti dobro, tada samo uništava sam sebe; nisam Ja taj koji te eliminira, nego ti sâm. Ako ti sâm ne nastojiš činiti dobro – ako si lijen ili ne obavljaš svoju dužnost, ako nisi odan, ne težiš istini i uvijek radiš kako je tebi volja, ako se ponašaš nepromišljeno, boriš se za vlastitu slavu i dobitak i nesavjestan si u ophođenju sa suprotnim spolom, onda ćeš nositi breme vlastitih grijeha; nisi vrijedan ničijeg sažaljenja. Moja je namjera da svi vi budete usavršeni i barem osvojeni, kako bi se ova faza djela mogla uspješno dovršiti. Božja je želja da svaka osoba bude usavršena, da ju On najzad zadobije, potpuno ju očisti te da postane pripadnik naroda koji On ljubi. Bez obzira na to kažem li Ja da ste zaostali ili da ste lošeg kova – to je činjenica. Ova Moja izjava ne dokazuje da vas namjeravam napustiti, da sam u vas izgubio nadu, a još manje da vas ne želim spasiti. Danas sam došao činiti djelo vašeg spasenja, što znači da je djelo koje činim nastavak djela spasenja. Svaka osoba ima priliku biti usavršena: pod uvjetom da si voljan, pod uvjetom da tome težiš, na kraju ćeš to moći postići i nitko od vas neće biti napušten. Ako si lošeg kova, Moji će zahtjevi prema tebi biti u skladu s tvojim lošim kovom; ako si jačeg kova, Moji će zahtjevi prema tebi biti u skladu s tvojim jačim kovom; ako si neuk i nepismen, Moji će zahtjevi prema tebi biti u skladu s tvojom nepismenošću; ako si pismen, Moji će zahtjevi prema tebi biti u skladu s činjenicom da si pismen; ako si starija osoba, Moji će zahtjevi prema tebi biti u skladu s tvojim godinama; ako možeš obavljati dužnost ugošćivanja, Moji će zahtjevi prema tebi biti u skladu s time; ako kažeš da ne možeš obavljati dužnost ugošćivanja i da možeš obavljati samo određenu funkciju, bilo da je to propovijedanje evanđelja ili briga o crkvi ili sudjelovanje u drugim općim poslovima, usavršavat ću te u skladu s funkcijom koju obavljaš. Evo što moraš postići: biti odan, pokoravati se do samoga kraja i težiti uzvišenoj ljubavi prema Bogu, a nema boljih praksi od te tri. U konačnici, čovjek mora postići te tri stvari i ako ih postigne, bit će usavršen. Ali, najviše od svega, moraš istinski težiti, moraš aktivno nastojati napredovati i rasti, a ne biti pasivan u tom pogledu. Rekao sam da svaka osoba ima priliku biti usavršena i može biti usavršena, i to je istina, ali ti ne pokušavaš biti bolji u svojoj potrazi. Ako ne ispuniš ta tri kriterija, onda na kraju moraš biti eliminiran. Želim da svi uhvate korak, želim da svi imaju djelo i prosvjetljenje Duha Svetoga i da se svi mogu pokoravati do samoga kraja, jer je to dužnost koju svatko od vas treba obaviti. Kad svi obavite svoju dužnost, svi ćete biti usavršeni, i imat ćete snažno svjedočanstvo. Svi oni koji imaju svjedočanstvo su oni koji su pobijedili Sotonu i zadobili Božje obećanje, i oni su ti koji će ostati živjeti na divnome odredištu.