Netko tko služi Bogu ne treba samo znati kako za Njega patiti; više od toga, on treba shvatiti da je svrha vjere u Boga težnja za ljubavlju prema Bogu. Tebe Bog koristi ne samo da bi te pročistio ili da bi te natjerao da patiš, već te koristi zato da bi ti spoznao Njegova djela, da bi spoznao pravi značaj ljudskog života i, još više, da bi spoznao kako služenje Bogu nije lak zadatak. Doživljavanje Božjeg djela ne znači uživanje u milosti, već je to patnja zbog ljubavi prema Njemu. Budući da uživaš Božju milost, moraš uživati i u Njegovoj grdnji; moraš sve to iskusiti. Možeš u sebi iskusiti Božje prosvjetljenje, a također možeš iskusiti kako te On orezuje i kako ti sudi. Tako će tvoje iskustvo biti sveobuhvatno. Bog je na tebi obavio Svoje djelo suda i također je obavio Svoje djelo grdnje. Božja riječ te je orezala, ali to nije sve, ona te je također prosvijetlila i osvijetlila. Kad si negativan i slab, Bog je za tebe zabrinut. Svrha je cjelokupnog ovog djela da ti da do znanja kako je sve u vezi s čovjekom dio Božjih orkestracija. Ti možda misliš da vjera u Boga podrazumijeva samo patnju ili obavljanje mnogih stvari zarad Njega, ili da tvoje tijelo bude spokojno, ili da ti u životu sve ide glatko i da ti bude ugodno i da budeš opušten u svemu. Ništa od toga nije cilj koji bi ljudi trebali imati u svojoj vjeri u Boga. Ako je svrha tvoje vjere u Boga povezana s ovim, onda tvoje gledište nije ispravno i naprosto će biti nemoguće usavršiti te. Božja djela, pravedna Božja narav, Njegova mudrost, Njegove riječi te Njegova čudesnost i nedokučivost, sve su to stvari koje ljudi trebaju razumjeti. Kroz ovo razumijevanje, trebaš svoje srce osloboditi svojih osobnih zahtjeva, nadanja i predodžbi. Jedino oslobođenjem od ovih stvari možeš ispuniti uvjete koje Bog postavlja i jedino tako možeš imati život i udovoljiti Bogu. Svrha vjere u Boga leži u udovoljavanju Njegovoj volji i proživljavanju naravi koju On zahtijeva kako bi se Njegova djela i slava mogli očitovati na primjeru ove grupe nedostojnih ljudi. Ovo je ispravno gledište na vjeru u Boga, a to je ujedno i cilj kojemu trebaš težiti. Tvoj stav prema vjeri u Boga treba biti ispravan i ti trebaš težiti da zadobiješ Božje riječi. Trebaš jesti i piti Božje riječi i moraš biti u stanju proživjeti istinu, a naročito moraš biti u stanju vidjeti Njegova praktična djela, Njegova divna djela diljem svemira, kao i praktično djelo koje On obavlja u tijelu. Kroz svoja praktična iskustva, ljudi mogu shvatiti kako to Bog obavlja Svoje djelo na njima i koje su Njegove namjere prema njima. Svrha svega ovoga jest da se iz ljudi iskorijeni iskvarena sotonska narav. Kad iz sebe izgnaš svu nečistoću i nepravednost, kad odbaciš svoje pogrešne namjere i razviješ istinsku vjeru u Boga – samo ćeš s istinskom vjerom moći iskreno zavoljeti Boga. Boga možeš iskreno voljeti samo na temelju svoje vjere u Njega. Može li se ljubav prema Bogu postići bez vjere u Njega? Budući da vjeruješ u Boga, ne možeš biti smušen u vezi s tim. Neki se ljudi ispune životnom snagom čim uvide da će im vjera u Boga donijeti blagoslove, da bi odmah potom naglo klonuli čim uvide da moraju istrpjeti pročišćenje. Je li to vjera u Boga? Naposljetku, ti u svojoj vjeri moraš postići potpunu i bezuvjetnu pokornost Bogu. Ti vjeruješ u Boga, ali Mu i dalje postavljaš zahtjeve, u sebi nosiš mnoge vjerske predodžbe koje ne možeš odbaciti i osobne interese kojih se ne možeš riješiti, a pritom i dalje tražiš tjelesne blagoslove i želiš da ti Bog spasi dušu i tijelo – sve su to ponašanja ljudi čija su gledišta pogrešna. Iako ljudi s vjerskim shvaćanjima vjeruju u Boga, oni ne traže da promijene svoju narav i ne teže za spoznajom Boga, već samo teže zadovoljenju interesa svojega tijela. Mnogi među vama posjeduju vjeru koja spada u kategoriju vjerskih uvjerenja; to nije istinska vjera u Boga. Da bi vjerovali u Boga, ljudi moraju imati srce koje je spremno patiti za Njega i volju da Mu se predaju. Ako ne ispune ova dva uvjeta, njihova vjera u Boga nije valjana i oni neće moći ostvariti promjene u svojoj naravi. U Boga doista vjeruju jedino ljudi koji istinski teže istini, koji traže spoznaju Boga i teže životu.

Kad te spopadnu kušnje, kako ćeš Božje djelo primijeniti u nadilaženju tih kušnji? Hoćeš li biti negativan ili ćeš Božje kušnje i pročišćenje čovjeka razumjeti i sagledati s pozitivnog aspekta? Što je to što ćeš steći kroz Božje kušnje i pročišćenje? Hoće li tvoja ljubav prema Bogu narasti? Kad budeš podvrgnut pročišćenju, hoćeš li moći primijeniti Jobove kušnje i ozbiljno se pozabaviti djelom koje Bog obavlja u tebi? Možeš li kroz Jobove kušnje vidjeti kako Bog testira čovjeka? Kakvo nadahnuće u tebi bude kušnje kojima je Job bio podvrgnut? Hoćeš li biti voljan da, usred svojega pročišćenja, svjedočiš za Boga ili ćeš željeti svojemu tijelu udovoljavati u ugodnom okruženju? Kakvo je doista tvoje viđenje vjere u Boga? Vjeruješ li doista Njega radi, a ne radi svojega tijela? Imaš li doista cilj kojem težiš u svojemu traganju? Jesi li voljan podvrgnuti se pročišćenju kako bi te Bog mogao usavršiti ili bi radije prihvatio Božju grdnju i kletve? Kakvo je doista tvoje gledište po pitanju svjedočenja za Boga? Što ljudi u određenim sredinama trebaju činiti da bi istinski svjedočili za Boga? Budući da je praktični Bog Svojim praktičnim djelovanjem u tebi toliko toga razotkrio, zašto ti stalno razmišljaš o odlasku? Vjeruješ li ti u Boga Njega radi? Za većinu vas vjera je samo dio računice koju pravite sebe radi, u cilju ostvarenja osobne koristi. Veoma malo ljudi u Boga vjeruje radi Njega Samoga; nije li to buntovništvo?

Svrha djela pročišćenja leži prvenstveno u usavršavanju vjere kod ljudi. Rezultati koji se naposljetku time postižu jesu: da ti želiš otići, ali u isto vrijeme to ne možeš; neki su ljudi u stanju vjerovati čak i kad su lišeni i posljednjeg tračka nade; a ljudi se, u pogledu vlastite budućnosti, ničem više ne nadaju. Tek tada će Božje pročišćenje biti dovršeno. Ako ljudi još uvijek nisu dostigli fazu u kojoj lebde između života i smrti te nisu okusili smrt, onda proces njihovog pročišćenja još uvijek neće biti završen. Čak ni oni koji su dostigli fazu služitelja nisu u punoj mjeri pročišćeni. Job je bio podvrgnut pročišćenju do krajnjih granica, a nije se imao na što osloniti. Ljudi se moraju pročistiti do te iste mjere – do mjere da nemaju ni trunku nade i nemaju niti jednu stvar na koju bi se oslonili. Samo je to istinsko pročišćenje. U vrijeme služitelja, ako bi ti srce uvijek bilo tiho pred Bogom i ako bi se uvijek pokoravao Njegovim uređenjima, ma što On činio i ma kakve bile Njegove namjere spram tebe, ti bi na kraju puta razumio sve što je Bog do tada učinio. Kada si podvrgnut kušnjama Joba, ti si istovremeno podvrgnut i Petrovim kušnjama. Kada je Job bio kušan, on je postojano svjedočio, da bi mu se naposljetku Jahve pojavio. Tek nakon što je postojano svjedočio, bio je dostojan vidjeti lice Božje. Zašto je rečeno: „Skrivam se od zemlje ogrezle u prljavštini, ali se pojavljujem svetom kraljevstvu”? To znači da si dostojan vidjeti Božje lice samo onda kad si svet i kad postojano svjedočiš. Ako ne možeš postojano svjedočiti za Njega, ti onda nisi dostojan vidjeti Njegovo lice. Ako se, suočen s pročišćenjem, povlačiš ili žališ na Boga, te uslijed toga ne uspijevaš postojano svjedočiti za Njega i postaješ predmet Sotoninog podsmijeha, ti onda nećeš zadobiti Božje pojavljivanje. Ako si, pak, poput Joba koji je usred kušnji prokleo svoje tijelo, ali se nije žalio na Boga, i koji je bio u stanju mrziti svoje tijelo, a da se pritom nije žalio, niti je svojim riječima zgriješio, ti ćeš onda biti postojan u svom svjedočanstvu. Ako ti, nakon što se podvrgneš pročišćenju do određenog stupnja, i možeš biti poput Joba, uistinu pokoran pred Bogom, bez drugih zahtjeva prema Njemu i bez vlastitih predodžbi, Bog će ti se ukazati. Bog se sada ne pojavljuje pred tobom zato što u sebi nosiš mnogo predodžbi, osobnih predrasuda, sebičnih misli, individualnih zahtjeva i tjelesnih interesa, te stoga nisi ni dostojan vidjeti Njegovo lice. Kad bi i vidio Boga, ti bi Ga odmjeravao u skladu sa svojim predodžbama i, čineći to, ti bi ga prikovao za križ. Ako te zadese mnoge stvari koje se ne poklapaju s tvojim predodžbama, ali ti si ih ipak u stanju ostaviti po strani i iz njih steći znanje o Božjim djelima, te ako usred pročišćenja u sebi otkriješ srce koje ljubi Boga, onda si postojan u svom svjedočanstvu. Ako živiš u spokojnom domu, uživaš u tjelesnim zadovoljstvima, ako te nitko ne progoni, a tvoja braća i sestre po vjeri te slušaju, možeš li onda pokazati srce koje ljubi Boga? Može li te jedna takva situacija pročistiti? Samo se pročišćenjem može pokazati srce koje ljubi Boga i samo zbivanjima koja se ne poklapaju s tvojim predodžbama možeš biti usavršen. Služeći se mnogim proturječnim i negativnim stvarima i koristeći se raznoraznim sotonskim očitovanjima – njegovim postupcima, njegovim optužbama, njegovim ometanjima i zaluđivanjem – Bog ti jasno pokazuje Sotonino grdno lice i tako usavršava tvoju sposobnost prepoznavanja Sotone, kako bi ga ti mogao zamrziti i pobuniti se protiv njega.

Za sva tvoja mnogobrojna iskustva neuspjeha i slabosti, kao i za tvoja mnoga razdoblja negativnosti, može se reći da su Božje kušnje. To je zato što sve dolazi od Boga i što su sve stvari i događaji u Njegovim rukama. Hoćeš li ti biti neuspješan, hoćeš li biti slab i posrnuti, sve to počiva na Bogu i u Njegovim je rukama. To je, s Božjeg gledišta tvoja kušnja, a ako je ti ne možeš prepoznati, kušnja će prerasti u iskušenje. Postoje dvije vrste stanja koja ljudi trebaju prepoznati: jedno potječe od Duha Svetoga, dok je drugom vjerojatni izvor Sotona. Jedno je stanje u kojem te Duh Sveti osvjetljuje i omogućava ti da spoznaš samoga sebe, da sam sebe zamrziš i osjetiš kajanje zbog sebe, da si u stanju iskreno zavoljeti Boga i svojemu srcu dati u zadatak da Mu udovoljava. Drugo je stanje ono u kojem poznaješ sebe, ali si negativan i slab. Za ovo bi se moglo reći da je Božje pročišćenje, ali i da ujedno predstavlja Sotonino iskušavanje. Ako ovo prepoznaš kao svoje spasenje od Boga i osjetiš da si Mu sada mnogo dužan, ako ćeš odsad nastojati popraviti se, ne živjeti u takvoj izopačenosti, te pravilno jesti i piti Njegove riječi – i ako budeš uvijek smatrao da nisi dobar i imao srce koje žudi, to je onda Božja kušnja. Nakon što se patnja završi i ti ponovno kreneš prema naprijed, Bog će te i dalje voditi, osvjetljavati, prosvjetljivati i njegovati. Ako, međutim, ti ovo ne prepoznaš, ako si negativan i naprosto se prepustiš očaju, ako tako razmišljaš, onda to znači da te je zadesilo Sotonino iskušenje. Kad je Job bio podvrgnut kušnji, Bog i Sotona su se okladili i Bog je Sotoni dopustio da Jobu nanese bol. Iako je Bog kušao Joba, zapravo je Sotona bio taj koji se na njega okomio. Za Sotonu je to bilo iskušavanje Joba, ali je Job bio na Božjoj strani. Da nije bilo tako, Job bi podlegao iskušenju. Čim ljudi padnu u iskušenje, prijeti im opasnost. Za pročišćenje se može reći da predstavlja kušnju od Boga, ali, ako ti nisi u dobrom stanju, može se reći da iskušavanje dolazi od Sotone. Ako nisi načisto u vezi s vizijom, Sotona će te optužiti i zamaglit će ti taj aspekt vizije. Dok se okreneš, past ćeš u iskušenje.

Ako ne iskusiš Božje djelo, nikad nećeš moći biti usavršen. Osim toga, u svojemu iskustvu moraš zalaziti u pojedinosti. Primjerice, koje te stvari navode da razvijaš predodžbe i suvišne motive, a kojim prikladnim praktičnim primjenama se služiš da bi ove probleme mogao riješiti? Ako možeš iskusiti Božje djelo, to znači da posjeduješ rast. Ako samo naizgled posjeduješ životnu snagu, to onda nije pravi rast i ti zasigurno nećeš moći stajati postojano. Tek kad budeš bio u stanju iskusiti Božje djelo i kad budeš mogao o njemu razmišljati u svako doba i na svakom mjestu, kad budeš mogao napustiti pastire i živjeti samostalno, uzdajući se u Boga, i kad budeš mogao vidjeti Božje praktično djelovanje – tek tada će Božje namjere biti ispunjene. U ovom trenutku, većina ljudi ne umije doživljavati stvari, a kad se susretnu s nekim problemom, ne umiju ga riješiti; oni su nesposobni iskusiti Božje djelo i ne mogu živjeti duhovnim životom. Moraš uzeti Božje riječi i primijeniti ih u svojemu praktičnom životu.

Ponekad ti Bog pruža određenu vrstu osjećaja, osjećaja zbog kojeg gubiš svoju unutarnju radost i Božju prisutnost, i na takav način bivaš uronjen u tamu. Ovo je jedna vrsta pročišćenja. Kad god nešto uradiš, uvijek ti krene po zlu ili udariš glavom o zid. To te Bog disciplinira. Ponekad, kad radiš nešto što je buntovno prema Bogu i što se opire Bogu, iako možda nitko drugi ne zna za to – Bog zna. On ti to neće dopustiti i disciplinirat će te. Djelo Duha Svetoga veoma je temeljito. On s velikom jasnoćom ispituje svaku riječ i postupke ljudi, svaki njihov čin i pokret, svaku njihovu misao i ideju, kako bi ljudi mogli steći unutarnju svijest o ovim stvarima. Jedanput nešto uradiš i to pođe po zlu, uradiš to ponovno, ali opet ispadne pogrešno – tako postupno počinješ razumijevati djelo Duha Svetoga. Iz mnogo ovakvih slučajeva discipliniranja naučit ćeš što treba činiti kako bi se uskladio s Božjim namjerama i što je to što nije u skladu s Njegovim namjerama. Na kraju ćeš naučiti kako da, iz samoga sebe, pravilno reagiraš na usmjeravanja Duha Svetoga. Ponekad ćeš biti buntovan i Bog će te iznutra prekoriti. Sve ovo potječe od Božjeg discipliniranja. Ako Božju riječ ne čuvaš kao blago, ako omalovažavaš Njegovo djelo, On će te potpuno ignorirati. Što ozbiljnije shvaćaš Božje riječi, to će te On više prosvjetljivati. Trenutno u crkvi ima ljudi čija je vjera zamagljena i konfuzna, uslijed čega oni čine mnoge nepodopštine i ponašaju se bez discipline, tako da se u njima ne može jasno vidjeti djelo Duha Svetoga. Neki svoje dužnosti zapostavljaju radi stjecanja novca te izlaze da bi se bavili svojim poslovima, a da ne budu podvrgnuti Božjoj disciplini; ovakve su osobe u još većoj opasnosti. Oni ne samo da u sebi trenutačno nemaju djelo Duha Svetoga, već će ih i u budućnosti biti teško usavršiti. Ima mnogo onih u kojima se djelo Duha Svetoga ne može vidjeti i u kojima se ne može vidjeti Božja disciplina. To su oni kojima Božje namjere nisu jasne i koji ne poznaju Njegovo djelo. Sve je u najboljem redu s onima koji mogu postojano stajati usred pročišćenja, koji Boga slijede ma što On činio i koji su, u najmanju ruku, u stanju ne otići ili postići 0,1% od onoga što je postigao Petar, ali oni nemaju nikakvu vrijednost u pogledu pitanja može li ih Bog iskoristiti. Mnogi ljudi brzo shvaćaju stvari, iskreno vole Boga i mogu nadmašiti Petrovu razinu, a Bog na njima obavlja djelo usavršavanja. Takvi ljudi bivaju podvrgnuti disciplini i prosvjetljenju te ako u njima postoji išta što nije u skladu s Božjim namjerama, oni to mogu odmah odbaciti. Takvi su ljudi zlato, srebro i drago kamenje – njihova je vrijednost najveća! Ako je Bog obavio mnoga raznovrsna djela, a ti si i dalje nalik pijesku ili kamenu, onda si bezvrijedan!

Božje djelo u zemlji velikog crvenog zmaja čudesno je i nedokučivo. On će jednu grupu ljudi usavršiti, dok će neke druge eliminirati, jer u crkvi ima svakakvih ljudi – ima onih koji vole istinu i onih koji je ne vole; tu su oni koji doživljavaju Božje djelo i oni koji ga ne doživljavaju; ima onih koji ispunjavaju svoju dužnost i onih koji to ne čine; ima onih koji svjedoče za Boga i onih koji ne svjedoče – a jedan dio njih su bezvjernici i zli ljudi, koji će zasigurno biti eliminirani. Ako ti Božje djelo nije sasvim jasno, bit ćeš negativan; to je zato što se Božje djelo može vidjeti samo u manjem broju ljudi. U ovom će trenutku postati jasno tko iskreno voli Boga, a tko ne. Oni koji iskreno vole Boga imaju u sebi djelo Duha Svetoga, dok će oni koji Ga ne vole iskreno biti razotkrivani u svakom koraku Njegova djela. Oni će postati ljudi koje treba eliminirati. Ti će ljudi biti razotkriveni tijekom djela osvajanja, a oni su odveć bezvrijedni da bi bili podvrgnuti usavršavanju. One koji su usavršeni Bog je u potpunosti zadobio i oni su sposobni voljeti Boga onako kako Ga je Petar volio. Oni koji su osvojeni ne vole spontano, već mogu samo pasivno voljeti, i oni su primorani voljeti Boga. Spontana se ljubav rađa kroz razumijevanje stečeno praktičnim iskustvom. Ova ljubav zaokuplja čovjekovo srce i navodi ga da se svojevoljno posveti Bogu; Božje riječi postaju njegov temelj i on je u stanju stradati zarad Boga. Naravno, to su stvari koje posjeduje netko koga je Bog usavršio. Ako samo tražiš da budeš osvojen, ti onda ne možeš svjedočiti za Boga; ako bi Bog svoj cilj spasenja mogao postići samo osvajanjem ljudi, Njegov bi posao bio završen fazom služitelja. Krajnji Božji cilj, međutim, nije osvajanje ljudi, već njihovo usavršavanje. Prema tome, umjesto da govorite kako ova etapa predstavlja djelo osvajanja, recite da je to djelo usavršavanja i eliminiranja. Neki ljudi nisu do kraja osvojeni, a tijekom njihova osvajanja, određena će grupa ljudi biti usavršena. Ove dvije komponente djela izvode se sinkronizirano. Ljudi nisu otišli čak ni tijekom tako dugog razdoblja obavljanja djela, što pokazuje da je cilj osvajanja postignut – to je činjenica da ste osvojeni. Cilj pročišćenja nije osvajanje, već usavršavanje. Bez prethodnog pročišćenja, ljudi ne bi mogli biti usavršeni. Stoga su pročišćenja doista dragocjena! Danas je jedna grupa ljudi usavršena i zadobivena. Svih deset prethodno spomenutih blagoslova bili su namijenjeni onima koji su usavršeni. Sve što je vezano za promjenu njihovog lika na zemlji, usmjereno je ka onima koji su usavršeni. Oni koji nisu usavršeni, nisu kvalificirani primiti Božja obećanja.