To znači da se ljudi moraju pridržavati brojnih dužnosti koje valja izvršiti. To je ono čega se ljudi moraju pridržavati i ono što moraju izvršavati. Neka Duh Sveti čini ono što mora učiniti Duh Sveti; čovjek ne može imati ulogu u tome. Čovjek se mora pridržavati onoga što mora učiniti čovjek, a to nema veze s Duhom Svetim. To je sve što čovjek mora činiti i čega se mora držati kao zapovijedi, baš kao što se morao držati zakona u Starom zavjetu. Iako sad nije Doba zakona, još postoje mnoge riječi kojih se valja pridržavati, a iste su vrste kao riječi izgovorene u Doba zakona. Te se riječi ne ostvaruju samo oslanjanjem na dodir Duha Svetoga, već su nešto čega se čovjek mora pridržavati. Na primjer:

Ne sudi o djelu praktičnoga Boga.

Ne suprotstavljaj se čovjeku kojemu Bog svjedoči.

Znaj svoje mjesto pred Bogom i ne prepusti se raskalašenosti.

Budi umjeren u govoru, a tvoje riječi i postupci neka slijede planove čovjeka o kojemu Bog svjedoči.

Uvažavaj Božje svjedočanstvo. Ne zanemaruj djelo Božje ni riječi iz Njegovih usta.

Ne oponašaj ton i ciljeve Božjih izjava.

Izvana ne čini ništa što se očigledno protivi čovjeku kojemu Bog svjedoči.

To je ono čega se svaka osoba mora pridržavati. U svakom dobu Bog određuje mnoga pravila slična zakonima i čovjek ih se mora pridržavati. Na taj način On obuzdava čovjekovu narav i otkriva njegovu iskrenost. Obratite pažnju, primjerice, na riječi „poštuj oca svoga i majku svoju” iz doba Starog zavjeta. Te riječi danas ne važe; one su u ono vrijeme samo ograničavale dio čovjekove vanjske naravi, rabile su se kao pokazatelj iskrenosti čovjekove vjere u Boga i bile su znak onih koji vjeruju u Boga. Iako je sad Doba kraljevstva, i dalje postoje mnoga pravila kojih se čovjek mora pridržavati. Pravila iz prošlosti više ne vrijede te danas postoji mnogo primjerenijih postupaka koje čovjek valja provoditi i koji su neophodni. Oni ne uključuju djelovanje Duha Svetoga i mora ih obaviti čovjek.

U Doba milosti mnogi su običaji iz Doba zakona odbačeni jer više nisu bili naročito korisni. Umjesto njih uvedeni su mnogi običaji primjereni tom dobu, od kojih su nastala brojna pravila današnjice. Kad je došao Bog današnjice, ta su pravila odbačena i više ih se nije bilo nužno pridržavati, a uvedeni su mnogi običaji primjereni današnjem djelovanju. Danas ti običaji nisu pravila, već smjernice za postizanje učinka; primjereni su za danas, a u budućnosti će možda postati pravila. Ukratko, trebao bi se pridržavati onoga što je korisno za djelovanje u današnjem vremenu. Ne obraćaj pažnju na sutra: ono što se čini danas, čini se radi današnjice. Možda će sutra postojati neki bolji običaji koje će biti potrebno provesti – ali ne obraćaj previše pažnje na to, već se pridržavaj onoga čega se valja pridržavati danas kako bi izbjegao suprotstavljanje Bogu. Čovjek današnjice najviše od svega trebao bi se pridržavati sljedećega:

Ne pokušavaj se ulagivati Bogu koji stoji pred tvojim očima niti išta skrivaj od Njega.

Ne izgovaraj gadosti niti nadmeno govori pred Bogom.

Ne obmanjuj Boga pred svojim očima slatkorječivošću i laskanjem kako bi zadobio Njegovo povjerenje.

Ne postupaj bez poštovanja pred Bogom. Pokori se svemu što je izrečeno iz usta Božjih i ne opiri se Njegovim riječima, ne protivi im se niti ih osporavaj.

Ne tumači riječi iz usta Božjih onako kako tebi odgovara. Pazi na svoj jezik da ne postaneš žrtva spletki i obmana zlih ljudi.

Pazi na svoje korake kako ne bi prešao granice koje ti je postavio Bog. Ako ih prijeđeš, stat ćeš na mjesto Boga i izgovarati uobražene i nadmene riječi pa će te Bog prezreti.

Ne širi nehajno riječi proizišle iz usta Božjih kako te drugi ne bi ismijavali, a đavli pravili budalu od tebe.

Pokori se svem djelu Boga današnjice. Čak i ako ga ne razumiješ, ne iznosi sud o njemu; sve što možeš jest tražiti i imati zajedništvo.

Nitko ne smije prestupiti mjesto koje mu je Bog prvobitno dodijelio. Možeš samo služiti današnjem Bogu s pozicije čovjeka. Ne možeš današnjeg Boga podučavati s pozicije čovjeka – to je pogrešan put.

Nitko ne može stajati na mjestu čovjeka o kojem Bog svjedoči; u svojim riječima, postupcima i najskrivenijim mislima stojiš u poziciji čovjeka. Toga se mora pridržavati, to je čovjekova odgovornost i nitko je ne može izmijeniti; sâm pokušaj bio bi kršenje upravnih odluka. To bi svi trebali zapamtiti.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Zapovijedi novog doba.