Sve na ovom svijetu brzo se mijenja s mislima Svemogućega i pred Njegovim očima. Stvari za koje čovječanstvo nikad nije čulo dolaze iznenada, dok stvari koje čovječanstvo odavno posjeduje nesvjesno izmiču. Nitko ne može dokučiti gdje je Svemogući, a još manje itko može osjetiti uzvišenost i veličinu Njegove životne sile. On je uzvišen po tome što može opažati ono što ljudi ne mogu. Velik je po tome što je On onaj kojeg je čovječanstvo napustilo, a ipak spašava čovječanstvo. On zna smisao života i smrti i, više od toga, On poznaje zakone postojanja koje bi čovječanstvo, koje je stvoreno, trebalo slijediti. On je temelj ljudskog postojanja i Otkupitelj koji ponovo uskrsava čovječanstvo. On opterećuje sretna srca tugom i podiže tužna srca srećom, a sve zbog Svojeg djela i radi Svojeg plana.

Čovječanstvo, koje je odlutalo od života koji pruža Svemogući, ne zna svrhu postojanja, ali se ipak boji smrti. Ono je bez pomoći i podrške, ali i dalje nerado zatvara oči i čeliči se kako bi se provuklo u neplemenitom životu u ovome svijetu, poput vreća mesa bez osjećaja za vlastite duše. Živiš na taj način, bez nade, kao i drugi, bez cilja. Samo će Sveti iz predaje spasiti ljude koji, kukajući zbog patnje, očajnički čeznu za Njegovim dolaskom. Do sada se takvo vjerovanje nije ostvarilo kod onih kojima nedostaje svijest. Ipak, ljudi i dalje za tim tako žude. Svemogući se smilovao onim ljudima koji su duboko patili. Istodobno, On je sit onih ljudi kojima nedostaje svijest jer je predugo morao čekati na odgovor čovječanstva. On želi tražiti, tražiti tvoje srce i tvoj duh, donijeti ti vodu i hranu i probuditi te da više ne budeš žedan i gladan. Kad si umoran ili počneš osjećati nešto od sumorne pustoši ovog svijeta, nemoj se izgubiti, nemoj plakati. Svemogući Bog, Čuvar, prihvatit će tvoj dolazak u bilo koje vrijeme. On bdi pored tebe i čeka da Mu se vratiš. On čeka dan kada će ti se iznenada vratiti sjećanje: kad ćeš shvatiti da si potekao od Boga, da si u neko neznano vrijeme izgubio smjer, u neko neznano vrijeme izgubio svijest na putu i u neko neznano vrijeme stekao „oca”. Kad shvatiš, nadalje, da je Svemogući uvijek bdio, čekajući ondje tvoj povratak vrlo, vrlo dugo. Bdio je s očajničkom čežnjom, čekajući odziv bez odgovora. Njegovo bdijenje i čekanje neprocjenjivi su i oni su zarad ljudskog srca i ljudskog duha. Možda su to bdijenje i čekanje beskrajni, a možda su i pri kraju. Ali ti trebaš znati gdje se, upravo sada, točno nalaze tvoje srce i tvoj duh.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Uzdasi Svemogućeg.