Otkako je čovječanstvo stvorilo društvene znanosti, ljudski um okupiran je znanošću i znanjem. Znanost i znanje postali su tako alati za upravljanje čovječanstvom i više nema dovoljno prostora da čovjek obožava Boga, niti povoljnih uvjeta za obožavanje Boga. Božje mjesto potonulo je još dublje u ljudskom srcu. Bez Boga u srcu, čovjekov unutrašnji svijet je mračan, beznadan i prazan. Slijedom toga, mnogi društveni znanstvenici, povjesničari i političari došli su u prvi plan kako bi iznijeli teorije društvenih znanosti, teoriju ljudske evolucije i druge teorije koje su u suprotnosti s istinom da je Bog stvorio čovjeka, da ispune srca i umove ljudi tim teorijama. I tako, sve je manje onih koji vjeruju da je Bog stvoritelj svega, dok je onih koji vjeruju u teoriju evolucije sve više. Sve više ljudi zapise o djelovanju Božjem i Njegovim riječima iz doba Starog zavjeta smatra za mitove i legende. U svojim srcima, ljudi postaju ravnodušni prema dostojanstvu i veličini Boga, prema načelu da Bog postoji i vlada nad svim stvarima. Opstanak čovječanstva i sudbina zemalja i naroda više im nisu važni, i čovjek živi u šupljem svijetu u kojem ga zanimaju samo jelo, piće i potraga za zadovoljstvom. … Malo ljudi preuzima na sebe obvezu da potraži mjesta gdje Bog danas djeluje, ili da traga za načinom na koji On upravlja i uređuje čovjekovo odredište. I tako, mimo čovjekovog znanja, ljudska civilizacija postaje sve manje sposobna udovoljavati čovjekovim željama, a ima čak i mnogo ljudi koji osjećaju kako su, živeći u takvom svijetu, manje sretni od onih koji su već preminuli. Čak i ljudi koji žive u zemljama koje su nekada bile visoko civilizirane izražavaju takvo nezadovoljstvo. Jer bez Božjeg naputka, koliko god da se vladari i sociolozi silno trude očuvati ljudsku civilizaciju, uzaludno je. Nitko ne može ispuniti prazninu u čovjekovu srcu, jer nitko ne može biti život čovječji, i nijedna društvena teorija ne može osloboditi čovjeka od praznine koja ga je snašla. Znanost, znanje, sloboda, demokracija, slobodno vrijeme, udobnost – sve to čovjeku donosi samo privremenu utjehu. Čak i kad sve to ima, čovjek i dalje neizbježno griješi i tuži se na društvene nepravde. Ništa od ovoga ne može obuzdati čovjekovu žudnju i želju za istraživanjem. To je zbog toga što je čovjeka stvorio Bog, a besmislene žrtve i istraživanja koja čovjek poduzima mogu samo dovesti do još veće nevolje i uzrokovati da čovjek živi u neprestanom stanju straha, ne znajući kako da se suoči s budućnošću čovječanstva niti s putem koji je pred njim. Čovjek se čak počinje plašiti znanosti i znanja, a još više osjećaja praznine. Na ovom svijetu, bez obzira na to živiš li u slobodnoj zemlji ili onoj u kojoj se ne poštuju ljudska prava, ti si potpuno nesposoban izbjeći sudbinu čovječanstva. Bilo da si vladar ili podčinjeni, potpuno si nesposoban oduprijeti se porivu istraživanja sudbine, tajne i odredišta čovječanstva, a još manje sposoban pobjeći od zbunjujućeg osjećaja praznine. Takve pojave, koje su zajedničke čitavom čovječanstvu, sociolozi nazivaju društvenim fenomenima, no nijedan veliki čovjek ne može istupiti i riješiti takve probleme. Naposljetku, čovjek je čovjek, i nijedan čovjek ne može zamijeniti Božji položaj i život. Čovječanstvo ne zahtijeva samo pravedno društvo u kojem svatko ima dovoljno za hranu i u kojem su svi jednaki i slobodni. Ono što je čovječanstvu potrebno jesu Božje spasenje i Njegov dar života čovječanstvu. Tek kad čovjek bude primio Božji dar života i Njegovo spasenje, moći će se iscijeliti čovjekove potrebe, njegova žudnja za istraživanjem i duhovna praznina. Ako ljudi neke zemlje ili nekog naroda nisu kadri primiti spasenje i brigu Božju, takva zemlja ili narod koračat će putem propasti, ka tami, i Bog će ih uništiti.

Možda tvoja zemlja trenutno napreduje, no dopustiš li svom narodu da se udalji od Boga, bit će sve više lišena Božjih blagoslova. Civilizacija tvoje zemlje bit će sve više gažena i ljudi će uskoro ustati protiv Boga i prokleti Nebo. I tako će, bez čovjekove spoznaje, sudbina jedne zemlje biti uništena. Bog će podići moćne zemlje radi obračuna sa zemljama koje je Bog prokleo, a možda će ih čak i izbrisati s lica zemlje. Uspon i pad jedne zemlje i jednog naroda ovise od toga obožavaju li njeni vladari Boga i vode li svoj narod tako da se približi Bogu i obožava Ga. Pa ipak, u ovom posljednjem dobu, pošto je onih koji istinski traže i obožavaju Boga sve manje, Bog gaji naročitu naklonost prema zemljama u kojima je kršćanstvo državna religija. On okuplja te zemlje da bi načinio bar donekle pravednu svjetsku zajednicu, dok ateističke zemlje i one koje ne obožavaju istinitog Boga postaju protivnici te pravedne zajednice. Na ovaj način, Bog ne samo da među ljudima ima mjesto na kojem će djelovati, već On time ujedno pridobiva zemlje koje su u stanju provoditi pravednu vlast, dopuštajući da se sankcije i ograničenja nametnu onim zemljama koje Mu se opiru. Ipak, unatoč tome, i dalje se smanjuje broj ljudi koji dolaze pokloniti se Bogu, jer se čovjek suviše udaljio od Njega i odavno Ga je zaboravio. Na zemlji ostaju jedino države koje postupaju pravedno i opiru se nepravdi. No, ovo je daleko od Božjih želja, jer ni u jednoj zemlji nema vladara koji će dopustiti Bogu da predsjedava njihovim narodom i nijedna politička stranka neće okupiti svoj narod da obožava Boga. Bog je izgubio Svoje pravo mjesto u srcu svake zemlje, naroda, vladajuće stranke, pa čak i u srcu svake osobe. Iako pravedne sile postoje na ovom svijetu, krhka je vladavina u kojoj za Boga nema mjesta u čovjekovu srcu. Bez Božjeg blagoslova, politička arena će se poremetiti i neće izdržati ni jedan jedini udarac. Za čovječanstvo, odsustvo Božjeg blagoslova je poput odsustva sunca. Bez obzira na to koliko marljivo vladari doprinose svojem narodu, bez obzira na to koliko pravednih konferencija čovječanstvo održava, ništa od toga neće preokrenuti tok niti promijeniti sudbinu čovječanstva. Čovjek vjeruje da je zemlja u kojoj su ljudi siti i obučeni, u kojoj žive zajedno u miru, dobra zemlja, i zemlja s dobrim vodstvom. No, Bog ne misli tako. On smatra zemlju u kojoj Ga nitko ne obožava onom koju će uništiti. Čovjekov način razmišljanja je u prevelikoj suprotnosti s Božjim. Dakle, ako poglavar jedne zemlje ne obožava Boga, sudbina te zemlje bit će tragična i ta zemlja neće imati budućnost.

Bog ne sudjeluje u politici, ali upravlja sudbinom zemlje ili naroda. Bog upravlja ovim svijetom i čitavim univerzumom. Čovjekova sudbina i Božji plan su blisko povezani i nijedan čovjek, zemlja ili narod nisu izuzeti od Božje vrhovne vlasti. Ako čovjek želi znati svoju sudbinu, mora doći pred Boga. Bog će učiniti da oni koji Ga slijede i obožavaju napreduju, a onima koji Mu se opiru i odbacuju Ga donijet će propast i nestanak.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Dodatak 2: Bog upravlja sudbinom cijelog čovječanstva.