U prostranstvima svemira i nebeskog svoda bezbrojna stvorenja žive i razmnožavaju se, prate u beskonačnom krugu zakon života i drže se jednog stalnog pravila. Oni koji umiru sa sobom nose priče živih, a oni koji žive ponavljaju istu tragičnu povijest onih koji su nestali. I tako, čovječanstvo se ne može ne zapitati: Zašto živimo? I zašto moramo umrijeti? Tko zapovijeda ovim svijetom? I tko je stvorio ovo čovječanstvo? Je li čovječanstvo doista stvorila priroda? Upravlja li čovječanstvo doista svojom sudbinom?… To su pitanja koja čovječanstvo tisućama godina neprestano postavlja. Nažalost, što je čovjek više opsjednut tim pitanjima, više razvija žeđ za znanošću. Znanost nudi kratkotrajno zadovoljstvo i privremeno tjelesno uživanje, ali daleko je od dovoljne da oslobodi čovjeka od usamljenosti, samoće i jedva prikrivenog straha i bespomoćnosti duboko u njegovoj duši. Čovjek samo koristi znanstvene spoznaje koje može vidjeti golim okom i razumjeti mozgom kako bi otupio svoje srce. Ipak, takve znanstvene spoznaje nisu dovoljne da spriječe čovječanstvo u istraživanju otajstava. Čovječanstvo jednostavno ne zna tko je Vladar svemira i svih stvari, a još manje zna o početku i budućnosti čovječanstva. Silom prilika, čovječanstvo samo živi usred tog zakona. Nitko ga ne može izbjeći i nitko ga ne može promijeniti jer među svim stvarima i na nebesima od vječnosti do vječnosti postoji samo Jedan koji ima suverenost nad svime. On je Onaj kojeg čovjek nikad nije vidio, Onaj kojeg čovječanstvo nikad nije spoznalo, u čije postojanje čovječanstvo nikad nije vjerovalo – ali je On i Onaj koji je udahnuo život u čovjekove pretke i čovječanstvu dao život. On je Onaj koji čovječanstvo opskrbljuje i hrani, dopuštajući mu da postoji; i On je Onaj koji je vodio čovječanstvo do današnjih dana. Štoviše, On i samo On je Jedini o kojem ovisi opstanak čovječanstva. On ima suverenost nad svim stvarima i vlada svim živim bićima u svemiru. On zapovijeda četirima godišnjim dobima i On je Onaj koji priziva vjetar, mraz, snijeg i kišu. On čovječanstvu donosi sunce i uvodi noć. On je bio Onaj koji je stvorio nebo i zemlju, dajući čovjeku planine, jezera i rijeke, i sve živo u njima. Njegova su djela sveprisutna, Njegova je sila sveprisutna, Njegova je mudrost sveprisutna i Njegova je vlast sveprisutna. Svaki od ovih zakona i pravila oličenje je Njegovih djela i svaki otkriva Njegovu mudrost i vlast. Tko se može izuzeti od Njegove suverenosti? I tko se može osloboditi Njegovih namjera? Sve stvari postoje pod Njegovim okom i, štoviše, sve stvari žive pod Njegovom suverenošću. Njegova djela i Njegova sila ne ostavljaju čovječanstvu drugog izbora osim da prizna da On zaista postoji i da ima suverenost nad svim stvarima. Ništa osim Njega ne može zapovijedati svemirom, a kamoli beskrajno opskrbljivati ovo čovječanstvo. Bez obzira na to jesi li u stanju prepoznati Božja djela i bez obzira na to vjeruješ li u postojanje Boga, nema sumnje da je Bog odredio tvoju sudbinu i nema sumnje da će Bog uvijek imati suverenost nad svim stvarima. Njegovo postojanje i vlast ne ovise o tome prepoznaje li ih čovjek ili shvaća. Samo On zna čovjekovu prošlost, sadašnjost i budućnost, i samo On može odrediti sudbinu čovječanstva. Bez obzira na to jesi li u stanju prihvatiti tu činjenicu, neće proći mnogo vremena prije nego što čovječanstvo sve to posvjedoči svojim očima, a to je činjenica koju će Bog uskoro ostvariti. Čovječanstvo živi i umire pred Božjim očima. Čovjek živi zarad Božjeg upravljanja, a kad posljednji put sklopi oči, one će se i zatvoriti zarad tog upravljanja. Čovjek iznova dolazi i odlazi, naprijed i nazad. Bez izuzetka, sve je to dio Božje suverenosti i Njegova plana. Božje upravljanje nikad nije prestalo; ono se neprestano odvija. On će učiniti da čovječanstvo postane svjesno Njegova postojanja, da vjeruje u Njegovu suverenost, da vidi Njegova djela i da se vrati u Njegovo kraljevstvo. To je Njegov plan i djelo kojim upravlja tisućama godina.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Dodatak 3: Čovjek se može spasiti samo usred Božjeg upravljanja.