I

Riječi koje danas izgovaram su da bih sudio grijesima čovjekovim i nepravednosti čovjekovoj, da proklinjem buntovništvo čovječje. Čovjekovo nepoštenje i lažljivost, čovjekove riječi i postupci – sve što je u suprotnosti s Božjim namjerama mora biti podvrgnuto sudu, a sve čovjekovo buntovništvo okarakterizirano je kao grijeh. Božje riječi se vrte oko načela suda; On koristi sud o čovjekovoj nepravednosti, prokletstvo čovjekova buntovništva i otkrivanje svih čovjekovih ružnih lica kako bi pokazao Svoju pravednu narav. Svetost predstavlja Njegovu pravednu narav, a Njegova svetost je u stvari Njegova pravedna narav. Vaše iskvarene naravi su kontekst današnjih riječi – u skladu s njima Ja govorim i sudim i vršim djelo osvajanja. Ovo je jedino praktično djelo i samo na taj način svetost Božja može se u potpunosti istaknuti.

II

Upravo zbog suda ovim riječima bili ste sposobni vidjeti da je Bog pravedni Bog i sveti Bog; upravo zbog Njegove svetosti i Njegove pravednosti On vam sudi i pušta Svoj gnjev na vas; upravo zato što vidi buntovništvo čovječanstva, On otkriva Svoju pravednu narav. Prljavština i iskvarenost čovječanstva otkrivaju Njegovu svetost. To je dovoljno da pokaže da je On Sâm Bog, koji je svet i neuprljan, a ipak živi u zemlji prljavštine. Ako se netko valja u blatu s drugima i nema ničeg svetog u njemu i nema pravednu narav, onda on nije kvalificiran suditi ljudskoj nepravednosti niti je podoban da sudi ljudima. Kako ljudi, koji su podjednako prljavi, mogu biti kvalificirani da sude onima koji su im slični? Samo sveti Bog Sâm može suditi svekolikom prljavom čovječanstvu.

iz: Riječ. Svezak I.: Božja pojava i djelo. Kako se postižu učinci drugog koraka djela osvajanja.