Danas je čovjekova težnja da postane pobjednik i bude usavršen ono čemu on teži prije nego što zadobije normalan život na zemlji i to su ciljevi kojima teži prije nego što Sotona bude zarobljen. Bit čovjekove težnje da postane pobjednik i usavršen, ili bude dobro iskorišten, jest u tome da pobjegne od Sotonina utjecaja: čovjek teži tome da bude pobjednik, ali će krajnji ishod biti njegov bijeg od Sotonina utjecaja. Samo bijegom od utjecaja Sotone čovjek može voditi normalan ljudski život na zemlji, život u kojem štuje Boga. Danas je čovjekova težnja da postane pobjednik i bude usavršen ono čemu stremi prije normalnog ljudskog života na zemlji. Tome teži prvenstveno radi očišćenja i provođenja istine u djelo i da bi poštovao Stvoritelja. Kad bi čovjek vodio normalan ljudski život na zemlji, život bez teškoća ili nedaća, čovjek ne bi težio da postane pobjednik. „Postati pobjednik” i „biti usavršen” ciljevi su koje Bog daje čovjeku da im teži, a kroz težnju tim ciljevima On navodi čovjeka da istinu provede u djelo i živi smislen život. Cilj je učiniti čovjeka potpunim i pridobiti ga, a težnja da postane pobjednik i usavršen samo je sredstvo. Ako u budućnosti čovjek zakorači u divno odredište, neće biti ni riječi o postajanju pobjednikom ni o usavršavanju; tamo će samo svako stvoreno biće ispunjavati svoju dužnost. Danas je čovjek primoran težiti tim stvarima samo zato da bi se definirao čovjekov djelokrug, tako da čovjekova težnja bude usmjerenija i praktičnija. U suprotnom, čovjek bi živio usred nejasne apstrakcije i težio ulasku u vječni život, a da je tako, ne bi li čovjek bio još jadniji? Težiti na taj način, bez ciljeva ili načela – nije li to samozavaravanje? U konačnici, ta bi težnja, naravno, bila uzaludna; na kraju bi čovjek i dalje živio pod Sotoninom vlašću i ne bi se mogao iz nje izvući. Zašto se podvrgavati tako besciljnoj težnji? Kad čovjek zakorači u vječno odredište, čovjek će štovati Stvoritelja, a budući da je čovjek zadobio spasenje i zakoračio u vječnost, čovjek više neće težiti nikakvim ciljevima niti će, štoviše, trebati brinuti o tome hoće li ga Sotona opsjedati. Tada će čovjek znati svoje mjesto i ispunit će svoju dužnost, pa čak i ako ne bude izložena grdnji ili sudu, svaka će osoba vršiti svoju dužnost. Tada će čovjek biti stvorenje i po identitetu i po statusu. Više neće biti razlike između visokog i niskog; svaka će osoba jednostavno obavljati drugačiju funkciju. Ipak, čovjek će i dalje živjeti na odredištu koje je uređeno i pogodno za ljudski rod; čovjek će ispunjavati svoju dužnost radi štovanja Stvoritelja, a upravo će taj ljudski rod postati ljudski rod vječnosti. Tada će čovjek steći život koji Bog obasjava, život pod brigom i zaštitom Boga, život zajedno s Bogom. Ljudski rod vodit će normalan život na zemlji, a svi ljudi zakoračit će na pravi put. Šest tisućljetni plan upravljanja potpuno će poraziti Sotonu, što znači da će Bog povratiti izvornu sliku čovjeka kakva je bila nakon njegova stvaranja i tako će izvorna Božja namjera biti ispunjena. U početku, prije no što je Sotona iskvario ljudski rod, ljudi su živjeli normalan život na zemlji. Kasnije, kad je Sotona iskvario čovjeka, čovjek je izgubio normalan život i tako je počelo djelo Božjeg upravljanja i borba sa Sotonom da bi se čovjeku vratio njegov normalan život. Tek kad se šest tisućljetno djelo Božjeg upravljanja privede kraju, službeno će započeti život cijelog ljudskog roda na zemlji; tek tada će čovjek imati divan život, a Bog će povratiti Svoju izvornu namjeru stvaranja čovjeka, kao i izvornu sliku čovjeka. Stoga, jednom kad čovjek bude imao normalan život čovjeka na zemlji, on neće težiti da postane pobjednik niti da bude usavršen jer će čovjek biti svet. „Pobjednici” i „biti usavršen” o kojima ljudi govore jesu ciljevi dani čovjeku da njima teži tijekom borbe između Boga i Sotone, a oni postoje samo zato što je čovjek iskvaren. Tim ciljem koji ti je dan i time što si potaknut težiti tom cilju Sotona će biti poražen. Tražiti od tebe da budeš pobjednik ili da budeš usavršen ili da budeš upotrijebljen znači da moraš svjedočiti kako bi posramio Sotonu. Na kraju će čovjek živjeti normalan ljudski život na zemlji i čovjek će biti svet; kad se to dogodi, hoće li ljudi i dalje nastojati biti pobjednici? Nisu li svi oni stvorena bića? Kad se govori o pobjedniku i o usavršenom čovjeku, te riječi upućene su Sotoni i čovjekovoj prljavštini. Zar se riječ „pobjednik” ne odnosi na pobjedu nad Sotonom i neprijateljskim silama? Kad kažeš da si usavršen, što je u tebi usavršeno? Zar se nisi oslobodio svoje iskvarene sotonske naravi da bi mogao postići najvišu ljubav prema Bogu? Takve stvari se govore u odnosu na prljavštinu u čovjeku i u odnosu na Sotonu; ne govore se u odnosu na Boga.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Obnavljanje čovjekova normalnog života i njegovo dovođenje do divnog odredišta.