Zajednički problem koji postoji u svim ljudima jest to što razumiju istinu, ali je ne uspijevaju provesti u djelo. To je, s jedne strane, zato što nisu voljni platiti cijenu, a s druge strane zato što je njihovo razlučivanje nedostatno; nisu u stanju brojne poteškoće iz svakodnevnog života vidjeti onakvima kakve jesu i ne znaju kako pravilno postupati. Budući da su ljudska iskustva preplitka, njihov kov preslab, a razina razumijevanja istine ograničena, nikako ne mogu razriješiti poteškoće s kojima se susreću u svakodnevnom životu. U Boga vjeruju samo riječima i nisu Ga sposobni uvesti u svakodnevni život. Drugim riječima, Bog je Bog, život je život, a ljudi kao da u svojim životima nemaju nikakav odnos s Bogom. Tako svi misle. Ako ljudi tako vjeruju u Boga, On ih ustvari neće zadobiti i usavršiti. Zapravo se ne radi o tome da riječ Božja nije u potpunosti došla do izražaja, već je sposobnost ljudi da prime Njegovu riječ jednostavno nedostatna. Moglo bi se reći da gotovo nitko ne postupa u skladu s izvornim Božjim nakanama, već je njihova vjera u Boga u skladu s njihovim vlastitim namjerama, vjerskim predodžbama kojih su se držali u prošlosti i vlastitim načinom postupanja. Malo je onih koji prođu kroz preobražaj nakon što prihvate riječ Božju i počnu djelovati u skladu s Njegovom voljom. Umjesto toga drže se svojih pogrešnih vjerovanja. Kada ljudi počnu vjerovati u Boga, to čine na temelju konvencionalnih pravila vjere te žive i ostvaruju kontakt s drugima isključivo na temelju vlastite filozofije življenja. Moglo bi se reći da se to odnosi na devedeset posto ljudi. Vrlo je malo onih koji skuju novi plan i okrenu novi list nakon što počnu vjerovati u Boga. Čovječanstvo nije uspjelo riječ Božju smatrati istinom niti je provesti u djelo ako je i smatra istinom.

Uzmimo, na primjer, vjeru u Isusa. Bilo da su tek bili počeli vjerovati ili su vjerovali već odavno, svi su jednostavno iskoristili talente koje su imali i pokazivali vještine koje su već posjedovali. Ljudi su samo u svoje uobičajene živote dodali tri riječi: „vjera u Boga”, a nisu nimalo promijenili svoju narav i njihova vjera u Boga nije ni najmanje porasla. Njihova potraga nije bila ni topla ni hladna. Nisu rekli da bi se odrekli svoje vjere, ali nisu ni posvetili sve Bogu. Nikad nisu istinski voljeli Boga niti Mu se pokoravali. Njihova vjera u Boga bila je mješavina istinske i lažne, pristupali su joj jednim otvorenim i jednim zatvorenim okom i nisu bili ozbiljni u prakticiranju svoje vjere. Nastavili su u takvom stanju smušenosti i na kraju su umrli zbunjeni. U čemu je smisao svega toga? Danas, da biste vjerovali u praktičnog Boga, morate zakoračiti na pravi put. Ako vjerujete u Boga, ne smijete samo tražiti blagoslove, već voljeti Boga i spoznati Ga. Kroz Njegovo prosvjećenje, kroz vlastitu potragu možete jesti i piti riječ Njegovu, dostignuti istinsko razumijevanje Boga i posjedovati pravu ljubav prema Bogu koja potiče iz dubine vašeg srca. Drugim riječima, kada je tvoja ljubav prema Bogu najiskrenija i kad je nitko ne može uništiti niti stati na put tvojoj ljubavi prema Njemu, u tom si trenutku na pravom putu u svojem vjerovanju u Boga. Time dokazuješ da pripadaš Bogu jer je tvoje srce već u Božjem posjedu i ništa te drugo ne može obuzeti. Kroz tvoje iskustvo, kroz cijenu koju si platio i kroz djelo Božje možeš dostići neizmoljenu ljubav prema Bogu – a kada to učiniš, oslobodit ćeš se utjecaja Sotone i počet ćeš živjeti u svjetlosti riječi Božje. Tek kada se oslobodiš utjecaja tame, može se reći da si zadobio Boga. U svojem vjerovanju u Boga moraš nastojati tražiti taj cilj. To je dužnost svakog od vas. Nitko od vas ne smije biti zadovoljan trenutnim stanjem stvari. Ne smije biti dvoumljenja oko djela Božjeg niti ga se smije uzimati olako. Morate misliti na Boga u svakom pogledu i u svakom trenutku i sve činiti zarad Njega. A kad god govorite ili djelujete, interesi kuće Božje moraju vam biti na prvom mjestu. Samo tako možete udovoljiti srcu Božjem.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Moraš živjeti za istinu jer vjeruješ u Boga.