Ranije sam rekao da će „svi koji su usredotočeni na to da vide znamenje i čuda biti napušteni; oni nisu ti koji će biti usavršeni”. Iako sam izrekao toliko riječi, čovjek ne zna baš ništa o ovom djelu, a ljudi, stigavši dovde, i dalje traže znamenje i čuda. Je li tvoja vjera u Boga samo težnja za znamenjem i čudima ili se njena svrha ogleda u zadobivanju života? Isus je također govorio mnogo riječi, a neke od njih tek se trebaju ispuniti. Možeš li reći da Isus nije Bog? Bog je posvjedočio da je On bio Krist i ljubljeni Sin Božji. Možeš li to poreći? Danas Bog samo govori riječi i ako to ne znaš potpuno, onda ne možeš čvrsto stajati. Vjeruješ li u Njega zato što je On Bog ili se tvoja vjera u Njega temelji na tome jesu li se Njegove riječi ispunile ili nisu? Vjeruješ li u znamenje i čuda ili vjeruješ u Boga? Danas On ne prikazuje znamenje i ne čini čuda – je li onda On doista Bog? Ako se riječi koje govori ne ispunjavaju, je li On zaista Bog? Određuje li se bit Boga po tome jesu li su se riječi koje On govori ispunile ili nisu? Zašto neki ljudi uvijek čekaju hoće li se Božje riječi ispuniti prije nego što povjeruju u Njega? Ne znači li to da Ga nisu spoznali? Svi koji imaju takve predodžbe jesu oni koji poriču Boga. Oni koriste predodžbe kako bi mjerili Boga; ako su Božje riječi ispunjene, oni vjeruju u Njega, a ako nisu, onda ne vjeruju; i stalno teže za znamenjem i čudima. Nisu li ti ljudi farizeji suvremenog doba? Jesi li u stanju biti postojan ovisi o tome jesi li spoznao pravog Boga ili ne – to je od presudnog značaja! Što je stvarnost Božje riječi u tebi veća, to je veća i tvoja spoznaja stvarnosti Božje, i to si sposobniji ostati čvrst tijekom kušnji. Što se više usredotočuješ na to da vidiš znamenja i čuda, to si manje sposoban biti postojan i pokleknut ćeš tijekom kušnji. Znamenje i čuda nisu temelj; samo je stvarnost Božja život. Neki ljudi ne znaju kakve učinke Božje djelo treba postići. Provode dane u čuđenju, ne težeći za spoznajom Božjeg djela. Cilj njihove težnje uvijek je samo da Bog ispuni njihove želje i tek će tada biti ozbiljni u svojoj vjeri. Kažu da će težiti za životom ako se riječi Božje ispune, ali da ako se Njegove riječi ne ispune, onda ne postoji mogućnost da teže za životom. Čovjek misli da je vjera u Boga težnja za znamenjem i čudima i težnja za uznesenjem na nebo i za trećim nebom. Nitko od njih ne kaže da je njihova vjera u Boga težnja za ulaskom u stvarnost, težnja za životom i težnja da budu zadobiveni od Boga. Kakva je vrijednost takve težnje? Oni koji ne teže za spoznajom Boga i za udovoljavanjem Bogu jesu oni koji ne vjeruju u Boga; oni su ti koji bogohule!

Shvaćate li sada što je vjera u Boga? Znači li vjera u Boga vidjeti znamenje i čuda? Znači li uznesenje na nebo? Vjerovati u Boga nije nimalo lako. Te vjerske prakse treba odbaciti; težnja za iscjeljenjem bolesnih i izgonom demona, usmjerenost na znamenje i čuda, žudnja za stjecanjem što više Božje milosti, mira i radosti, težnja za životnim prilikama i tjelesnim utjehama – sve su to vjerske prakse, a takve vjerske prakse nejasna su vrsta vjerovanja. Što je prava vjera u Boga danas? To je prihvaćanje Božje riječi kao stvarnosti tvojeg života i spoznaja Boga putem Njegove riječi kako bi se dostigla istinska ljubav prema Njemu. Da bude jasnije: vjera u Boga treba ti omogućiti da slušaš Boga, da voliš Boga i da ispuniš dužnost koju bi trebalo ispunjavati Božje stvorenje. To je cilj vjere u Boga. Moraš dosegnuti spoznaju divote Boga, shvatiti koliko je On vrijedan strahopoštovanja i spoznati kako Bog u Svojim stvorenjima vrši djelo spasenja i usavršava ih – to su najosnovniji elementi tvoje vjere u Boga. Vjera u Boga prvenstveno je prelazak iz tjelesnog života u život ljubavi prema Bogu; prelazak iz života ispunjenog iskvarenošću u život ispunjen Božjim riječima; to je izlazak iz Sotonina utjecaja u život pod Božjom skrbi i zaštitom; to je sposobnost pokoravanja Bogu, a ne tijelu; to je dopuštanje Bogu da zadobije cijelo tvoje srce, dopuštanje Bogu da te usavrši i oslobađanje od iskvarene sotonske naravi. Vjera u Boga tu je prvenstveno zato da bi se moć i slava Božja mogle očitovati u tebi, da bi ti mogao ispuniti Božju volju, ostvariti Božji plan i biti sposoban svjedočiti o Bogu pred Sotonom. Vjera u Boga ne bi se trebala vrtjeti oko želje da se ugledaju znamenja i čuda niti bi trebala biti zarad tvojeg tijela. Trebala bi se svoditi na težnju za spoznajom Boga i na sposobnost pokoravanja Bogu te na to da Mu se, kao Petar, bude pokoran do smrti. To su glavni ciljevi vjere u Boga. Čovjek jede i pije riječ Božju kako bi spoznao Boga i ugodio Mu. Jedenje i pijenje riječi Božje daje ti dublju spoznaju Boga i tek poslije toga možeš Mu se pokoriti. Tek kad spoznaš Boga, možeš Ga voljeti, a to je cilj koji bi čovjek trebao imati u svojoj vjeri u Boga. Ako u svojoj vjeri stalno pokušavaš ugledati znamenje i čuda, onda je stajalište takve vjere u Boga pogrešno. Vjera u Boga prvenstveno znači prihvaćanje Božje riječi kao životne stvarnosti. Božji cilj postiže se samo praktičnom primjenom riječi Božjih iz Njegovih usta i njihovim izvršavanjem u sebi. Vjerujući u Boga čovjek treba težiti da ga Bog usavrši, da bude sposoban podčiniti se Bogu i da se u potpunosti pokori Bogu. Ako se možeš pokoriti Bogu bez prigovora, biti svjestan Božjih želja, dosegnuti Petrov rast, posjedovati Petrovo ponašanje o kojem je Bog govorio, tada će tvoja vjera u Boga biti uspješna, a to će značiti da te Bog zadobio.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Sve se postiže riječju Božjom.