Ako vjeruješ u Boga, moraš barem riješiti pitanje normalnog odnosa s Bogom. Ako nemaš normalan odnos s Bogom, onda se gubi smisao tvojega vjerovanja u Boga. Uspostava normalnog odnosa s Bogom u potpunosti je ostvariva srcem koje je smireno u Božjoj prisutnosti. Imati normalan odnos s Bogom znači biti u stanju ne sumnjati i ne nijekati ništa od Njegova djela i moći se pokoriti Njegovu djelu. To znači imati ispravne namjere u Božjoj prisutnosti, ne kovati planove za sebe i u svemu prvo voditi računa o interesima Božje obitelji; to podrazumijeva prihvaćanje Božjeg ispitivanja i pokoravanje Božjim uređenjima. Moraš moći smiriti svoje srce u Božjoj prisutnosti u svemu što činiš. Čak i ako ne razumiješ Božje namjere, ipak moraš ispunjavati svoje dužnosti i odgovornosti najbolje što možeš. Kad ti se otkriju Božje namjere, djeluj po njima i neće biti kasno. Kad tvoj odnos s Bogom postane normalan, onda ćeš i s ljudima imati normalne odnose. Da bi izgradio normalan odnos s Bogom, sve mora biti izgrađeno na temeljima Božjih riječi, moraš moći obavljati svoju dužnost u skladu s Božjim riječima i onim što Bog traži, moraš ispraviti svoje stavove i tražiti istinu u svemu. Moraš primjenjivati istinu kad je razumiješ i bez obzira na to što ti se događa, moraš se moliti Bogu i tragati sa srcem pokornim Bogu. Kada ovako postupaš, moći ćeš održati normalan odnos s Bogom. Istovremeno dok pravilno obavljaš svoju dužnost, moraš se pobrinuti da ne učiniš ništa što ne koristi ulasku u život Božjih izabranika i da ne govoriš ništa što nije od koristi braći i sestrama. U najmanju ruku, ne smiješ činiti ništa što se protivi tvojoj savjesti i apsolutno ne smiješ učiniti ništa sramotno. Naročito, apsolutno ne smiješ činiti ništa što je pobuna ili protivljenje Bogu i ne smiješ činiti ništa što ometa rad ili život crkve. Budi pravedan i častan u svemu što radiš i pobrini se da se svaki tvoj postupak može pokazati pred Bogom. Iako tijelo ponekad može biti slabo, moraš moći staviti interese Božje obitelji na prvo mjesto, bez pohlepe za osobnim dobitkom, ne čineći ništa sebično ili vrijedno prezira, često preispitujući sebe. Tako ćeš moći često živjeti pred Bogom, a tvoj će odnos s Bogom postati potpuno normalan.

U svemu što činiš moraš ispitati jesu li tvoje namjere ispravne. Ako možeš postupati u skladu s Božjim zahtjevima, onda je tvoj odnos s Bogom normalan. To je minimalni standard. Zagledaj se u svoje namjere i ako ustanoviš da su se pojavile pogrešne namjere, budi kadar pobuniti se protiv njih i postupiti u skladu s Božjim riječima; tako ćeš postati netko tko je ispravan pred Bogom, čime se, pak, pokazuje da je tvoj odnos s Bogom normalan i da je sve što radiš radi Boga, a ne radi sebe. U svemu što radiš i u svemu što govoriš budi kadar ispraviti svoje srce, budi pravedan u svojim postupcima, ne dopusti da te vode osjećaji i ne postupaj svojevoljno. To su načela po kojima se vjernici u Boga moraju ponašati. Male stvari mogu otkriti čovjekove namjere i rast, stoga, da bi netko krenuo na put usavršavanja od Boga, prvo mora ispraviti svoje namjere i svoj odnos s Bogom. Tek kad tvoj odnos s Bogom postane normalan, On te može usavršiti; samo tada Božje orezivanje, ispravljanje i pročišćenje mogu postići željeni učinak na tebi. Drugim riječima, ako su ljudska bića kadra čuvati Boga u svojim srcima i ne teže osobnoj koristi niti razmišljaju o vlastitoj budućnosti (u tjelesnom smislu), već nose breme ulaska u život, daju sve od sebe kako bi slijedili istinu i pokoravaju se Božjem djelu – ako to možeš učiniti, onda će ciljevi kojima težiš biti ispravni, a tvoj će odnos s Bogom postati normalan. Ispravljanje odnosa s Bogom može se nazvati prvim korakom ulaska čovjeka u duhovno putovanje. Iako je čovjekova sudbina u Božjim rukama i Bog je predodređuje, a čovjek je ne može promijeniti, može li te Bog usavršiti ili zadobiti ovisi o tome je li tvoj odnos s Bogom normalan. Možda postoje dijelovi tebe koji su slabi ili buntovni – ali sve dok su tvoji stavovi i tvoje namjere ispravni i sve dok je tvoj odnos s Bogom ispravan i normalan, sposoban si biti usavršen od Boga. Ako nemaš pravi odnos s Bogom i djeluješ zarad tijela ili svoje obitelji, onda će to, ma koliko se trudio, biti uzaludno. Ako je tvoj odnos s Bogom normalan, onda će sve ostalo doći na svoje mjesto. Bog ne gleda ni na što drugo, već samo na to jesu li tvoji pogledi na tvoju vjeru u Boga ispravni: u koga vjeruješ, zbog koga vjeruješ i zašto vjeruješ. Ako možeš jasno vidjeti te stvari i ispravno ih primjenjivati, onda ćeš napredovati u svojem životu, a također će ti biti osiguran ulazak na pravi put. Ako tvoj odnos s Bogom nije normalan, a gledišta o tvojem vjerovanju u Boga su iskrivljena, onda je sve ostalo uzalud i, ma kako čvrsto vjerovao, nećeš dobiti ništa. Tek kad tvoj odnos s Bogom postane normalan, dobit ćeš pohvalu od Njega ako se pobuniš protiv tijela, moliš se, patiš, trpiš, pokoravaš se, pomažeš svojoj braći i sestrama, više se daješ za Boga, itd. Ima li ono što radiš vrijednost i značaj, ovisi o tome jesu li tvoje namjere prave, a tvoji pogledi ispravni. Danas mnogi ljudi vjeruju u Boga kao da naginju glavu da bi pogledali na sat – njihove perspektive su iskrivljene i moraju se ispraviti značajnim zaokretom. Ako se taj problem riješi, sve će biti u redu; ako ne, sve će propasti. Neki se ljudi ponašaju dobro u Mojoj prisutnosti, ali iza Mojih leđa samo Mi se opiru. To je očitovanje nepoštenja i lažljivosti, a ova vrsta osobe je sluga Sotone; ona je tipično utjelovljenje Sotone i dolazi iskušavati Boga. Ti si ispravna osoba samo ako se možeš pokoriti Mojem djelu i Mojim riječima. Sve dok možeš jesti i piti Božje riječi; sve dok se sve što činiš može pokazati pred Bogom i dok se ponašaš pravedno i časno u svemu što činiš; sve dok ne činiš sramotne stvari ili stvari koje bi štetile životima drugih i sve dok živiš u svjetlosti i ne dopuštaš Sotoni da te iskorištava, onda je tvoj odnos s Bogom pravilno uređen.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Kakav je tvoj odnos s Bogom?