Mnogi ljudi mogu pomalo pričati o praksi i o osobnim dojmovima, ali većina toga je osvjetljenje koje su zadobili na temelju riječi drugih ljudi. To uopće ne uključuje ništa iz njihove osobne prakse niti uključuje ono što vide iz vlastitih iskustava. Raščlanio sam ovu temu ranije; nemojte misliti da ja ništa ne znam. Ti si samo tigar od papira, a ipak govoriš o podčinjavanju Sotone, o svjedočanstvu pobjede i o proživljavanju na sliku Božju? Sve su to besmislice! Misliš li da su sve riječi koje je Bog danas izgovorio zato da bi im se ti divio? Tvoja usta govore o pobuni protiv starog sebe i provođenju istine u djelo, ali tvoje ruke čine druga djela i tvoje srce snuje druge spletke – kakva si ti to osoba? Zašto tvoje srce i tvoje ruke nisu jedno te isto? Toliko mnogo propovijedanja pretvorilo se u prazne riječi; zar to nije srcedrapajuće? Ako nisi sposoban provesti Božju riječ u djelo, to dokazuje da još nisi ušao u način na koji djeluje Duh Sveti, još nisi imao djelo Duha Svetoga u sebi i još nisi bio pod Njegovim vodstvom. Ako kažeš da si sposoban samo razumjeti riječ Božju, ali nisi sposoban provesti je u djelo, onda si ti osoba koja ne voli istinu. Bog ne dolazi spasiti takvu osobu. Isus je pretrpio ogromnu patnju kad je bio razapet kako bi spasio grešnike, siromašne i sve te ponizne ljude. Njegovo raspeće poslužilo je kao žrtva za grijeh. Ako ne možeš primjenjivati Božju riječ, onda treba otići što prije možeš; ne zadržavaj se u Božjoj kući kao parazit. Mnogim ljudima je čak teško prestati činiti stvari koje se nedvosmisleno opiru Bogu. Zar oni ne traže smrt? Kako mogu govoriti o ulasku u Božje kraljevstvo? Bi li imali smjelosti vidjeti Božje lice? Jedeš hranu koju ti Bog osigurava, radiš pogrešne stvari koje se protive Bogu, zlonamjeran si, podmukao i spletkariš, čak i dok ti Bog dopušta uživati u blagoslovima koje ti je dao – zar ne osjetiš kako ti gore dlanovi kad ih primiš? Zar ne osjećaš da ti lice crveni? Nakon što si uradio nešto protivno Bogu, praveći planove da „postaneš odmetnik”, zar se ne osjećaš uplašeno? Ako ne osjećaš ništa, kako možeš govoriti o nekoj budućnosti? Već odavno za tebe nije bilo budućnosti, pa koja veća očekivanja još možeš imati? Ako kažeš nešto besramno, a ne osjetiš prijekor, a tvoje srce toga nije svjesno, zar to ne znači da te je Bog već napustio? Govoriti i ponašati se raskalašeno i neobuzdano postalo je tvoja priroda; kako te ikad Bog može usavršiti ako ovako postupaš? Bi li mogao proći svijet uzduž i poprijeko? Koga bi uvjerio? Oni koji poznaju tvoju pravu prirodu držali bi se po strani. Zar to nije Božja kazna? Sve u svemu, ako se samo priča, a nema primjene, nema ni rasta. Iako Duh Sveti možda djeluje na tebe dok govoriš, ako to ne primjenjuješ, Duh Sveti će prestati djelovati. Ako tako nastaviš dalje, kako uopće može biti govora o budućnosti ili predavanju cijelog bića Božjem djelu? Ti možeš govoriti samo o prinošenju cijelog svog bića, a ipak Mu nisi dao svoje srce koje ljubi Boga. Sve što On prima od tebe je verbalna predanost; Nije mu dana tvoja namjera da primjenjuješ istinu. Bi li ovo mogao biti tvoj stvarni rast? Ako bi tako nastavio, kad bi te Bog usavršio? Zar se ne osjećaš zabrinuto zbog svoje mračne i sumorne budućnosti? Zar ne osjećaš da je Bog izgubio nadu u tebe? Zar ne znaš da Bog želi usavršiti više ljudi i novijih ljudi? Mogu li se stare stvari same održati? Danas ne obraćaš pažnju na Božje riječi: Čekaš li sutra?

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Onaj koji ostvaruje spasenje onaj je koji je spreman primijeniti istinu.