Da bi se ponovno vratili u stanje normalne osobe, odnosno, da bi postigli normalnu ljudskost, ljudi ne mogu samo svojim riječima ugoditi Bogu. Time samo štete sebi, a to ne koristi njihovom ulasku ili preobražaju. Stoga, da bi postigli preobražaj, ljudi moraju prakticirati malo po malo. Moraju ulaziti polako, tražiti i istraživati malo po malo, ulaziti iz pozitivnog i živjeti praktičnim životom istine; životom sveca. Nakon toga, stvarne stvari, stvarni događaji i stvarno okruženje omogućuju ljudima praktičnu obuku. Od ljudi se ne traže isprazne riječi; umjesto toga, oni se trebaju obučavati u stvarnom okruženju. Ljudi prvo shvate da su lošeg kova, a onda normalno jedu i piju Božje riječi, i normalno ulaze i prakticiraju. Samo tako mogu zadobiti stvarnost, a tako se ulazak može dogoditi još brže. Da bi se ljudi preobrazili, mora postojati neka praktičnost; moraju vježbati sa stvarnim stvarima, stvarnim događajima i stvarnim okruženjem. Može li čovjek postići pravu obuku oslanjajući se samo na crkveni život? Mogu li ljudi na ovaj način ući u stvarnost? Ne! Ako ljudi ne mogu ući u stvarni život, onda ne mogu preobraziti svoj stari način života, niti načine obavljanja stvari. Razlog ovome nije u potpunosti lijenost ljudi i visok stupanj ovisnosti, već to što ljudi jednostavno nemaju kapacitet za život i, štoviše, ne razumiju po kojemu je Božjem mjerilu oblikovan normalan čovjek. U prošlosti su ljudi stalno pričali, govorili, komunicirali – i čak su postajali „govornici” – ali nitko od njih nije tragao za preobražajem svoje životne dispozicije; umjesto toga, slijepo su tragali za dubokim teorijama. Dakle, ljudi današnjice moraju promijeniti ovaj religiozni stil vjerovanja u Boga u svojim životima. Moraju ući u praksu, usredotočeni na jedan događaj, jednu stvar, jednu osobu. Moraju to činiti usredotočeno – samo tada mogu postići rezultate. Preobražaj ljudi počinje promjenom njihove biti. Rad mora biti usmjeren na ljudsku bit, na njihov život, kao i na njihovu lijenost, ovisnost i ropstvo – samo tako se oni mogu preobraziti.

Iako crkveni život može dati rezultate u nekim područjima, ipak je ključno da stvarni život može preobraziti ljude. Nečija stara priroda ne može se preobraziti bez stvarnog života. Uzmimo, na primjer, Isusovo djelo tijekom Doba milosti. Kada je Isus ukinuo prijašnje zakone i uspostavio zapovijedi novog doba, govorio je služeći se stvarnim primjerima iz stvarnog života. Dok je Isus na šabat vodio Svoje učenike kroz žitno polje, Njegovi su učenici ogladnjeli i trgali su klasje pšenice da jedu. Farizeji su to vidjeli i rekli im da ne svetkuju šabat. Također su rekli da ljudima nije dopušteno spašavati telad koja su na šabat upala u jamu, rekavši da se nikakav posao ne smije obavljati na Šabat. Isus je naveo ove događaje da bi postupno obznanio zapovijedi novog doba. U to je vrijeme koristio mnoge praktične stvari da bi ljudima pomogao razumjeti i preobraziti se. Ovo je načelo po kojemu Duh Sveti vrši Svoje djelo i to je jedini način na koji se ljudi mogu preobraziti. Bez praktičnih stvari, ljudi mogu steći samo teoretsko i intelektualno razumijevanje – to nije učinkovit put do preobražaja. Kako se onda kroz obuku stječu mudrost i pronicljivost? Mogu li ljudi steći mudrost i pronicljivost samo slušanjem, čitanjem i unapređenjem svojega znanja? Kako bi ovo moglo biti moguće? Ljudi moraju razumjeti i imati iskustvo u stvarnom životu! Stoga se oni moraju obučavati i ne smiju se udaljavati od stvarnog života. Ljudi moraju obraćati pažnju na različite aspekte i imati pristup različitim aspektima: stupanj obrazovanja, izražajnost, sposobnost da vide stvari, razboritost, sposobnost razumijevanja Božjih riječi, zdrav razum, pravila ljudskosti i druge stvari koje se odnose na ljudskost, kojima ljudi moraju biti opremljeni. Kada se postigne razumijevanje, ljudi se moraju usredotočiti na ulazak i tek tada se može postići preobražaj. Ako je netko dostigao razumijevanje, a zanemaruje praksu, kako može doći do preobražaja? Danas ljudi mnogo toga razumiju, ali ne žive stvarnost; prema tome, oni posjeduju malo suštinskog razumijevanja Božjih riječi. Ti si samo ovlaš prosvijetljen; primio si malo prosvjetljenja od Duha Svetoga, a ipak ti nije dano ući u stvarni život – ili ti možda nije ni stalo do ulaska – tako je tvoj preobražaj smanjen. Nakon toliko vremena ljudi mnogo razumiju. U stanju su mnogo pričati o svom teoretskom znanju, ali njihova vanjska narav ostaje ista i njihov izvorni kov ostaje kakav je i bio, ne napredujući ni za pedalj. Ako je to slučaj, kada ćeš konačno ući?

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Rasprava o crkvenom i stvarnom životu.