Crkveni život je samo vrsta života gdje se ljudi okupljaju da bi uživali u riječima Božjim i on čini tek mali dio nečijeg života. Kad bi i stvarni život ljudi mogao biti kao njihov crkveni život – uključujući normalan duhovni život, normalno uživanje u Božjim riječima, molitvu i normalnu blizinu Bogu, življenje stvarnog života u kojemu se sve vrši u skladu s Božjim namjerama, življenje stvarnog života gdje se sve provodi u skladu s istinom, življenje stvarnog života u molitvi i tišini pred Bogom, u pjevanju himni i igranju – onda je to jedini život koji bi ih uveo u život Božjih riječi. Većina ljudi se usredotočuje samo na nekoliko sati svog crkvenog života, ne „brinući za” svoj život izvan tih sati, kao da ih to ne zanima. Također ima mnogo ljudi koji u život svetaca ulaze samo kada jedu i piju Božje riječi, pjevaju himne ili se mole, a zatim vraćaju svojoj staroj prirodi izvan tog vremena. Ovakav život ne može preobraziti ljude, a kamoli dovesti ih do spoznaje Boga. Ako ljudi, kada vjeruju u Boga, žele preobražaj svoje naravi, onda se ne smiju odvojiti od stvarnog života. U stvarnom životu, moraš upoznati sebe, pobuniti se protiv sebe, prakticirati istinu i naučiti načela, zdrav razum i pravila vladanja u svemu prije nego što budeš u stanju postići postupni preobražaj. Ako se usredotočiš samo na teoretsko znanje i živiš samo među vjerskim obredima, ne ulazeći duboko u stvarnost, ne ulazeći u stvarni život, onda nikada nećeš ući u stvarnost, nikada nećeš spoznati sebe, istinu ili Boga, i zauvijek ćeš biti slijep i neuk. Božje djelo spašavanja ljudi nije u tome da im dopusti živjeti normalnim ljudskim životima nakon kratkog vremena, niti preobraziti njihove lažne predodžbe i doktrine. Umjesto toga, Njegova svrha je promijeniti stare naravi ljudi, promijeniti cjelinu njihovog starog načina života i promijeniti sve njihove zastarjele načine razmišljanja i duševni stav. Usredotočenost samo na crkveni život neće promijeniti stare životne navike ljudi, niti će promijeniti stare, dugo prakticirane načine života. Bez obzira na sve, ljudi se ne smiju odvojiti od stvarnog života. Bog traži da ljudi žive normalnu ljudskost u stvarnom životu, a ne samo u crkvenom životu; da istinu žive u stvarnom životu, a ne samo u crkvenom; i da ispunjavaju svoje funkcije u stvarnom životu, a ne samo u crkvenom. Da bi se ušlo u stvarnost, potrebno je sve okrenuti k stvarnom životu. Ako, vjerujući u Boga, ljudi ne mogu spoznati sebe kroz ulazak u stvarni život i ako ne mogu živjeti normalnu ljudskost u stvarnom životu, onda će postati promašene osobe. Oni koji se bune protiv Boga ljudi su koji ne mogu ući u stvarni život. Svi su oni ljudi koji govore o ljudskosti, ali žive prirodu demona. Svi su oni ljudi koji govore o istini, ali umjesto toga žive prema doktrinama. Oni koji ne mogu živjeti istinu u stvarnom životu, oni su koji vjeruju u Boga, ali ih On s prezirom odbacuje. Ti moraš prakticirati svoj ulazak u stvarni život, spoznati vlastite nedostatke, buntovništvo, i neznanje, te spoznati svoju abnormalnu ljudskost i slabosti. Tako će se tvoje znanje integrirati u tvoje stvarno stanje i teškoće. Samo je ova vrsta znanja stvarna i može ti omogućiti doista shvatiti vlastito stanje i postići preobražaj naravi.

Sada kada je formalno počelo usavršavanje ljudi, moraš ući u stvarni život. Stoga, da bi postigao preobražaj, moraš početi od ulaska u stvarni život i preobražavati se malo po malo. Ako izbjegavaš normalan ljudski život i razgovaraš samo o duhovnim stvarima, onda sve postaje suhoparno i jednolično; postaje nerealno, i kako bi se onda ljudi mogli preobraziti? Sada ti je rečeno da uđeš u stvarni život da bi prakticirao, kako bi uspostavio temelj za ulazak u istinsko iskustvo. Ovo je jedan aspekt onoga što ljudi moraju činiti. Djelo Duha Svetoga uglavnom je da vodi, dok ostalo ovisi o prakticiranju i ulasku ljudi. Svatko može dostići ulazak u stvarni život koristeći različite puteve, tako da oni mogu dovesti Boga u stvarni život i živjeti stvarnu normalnu ljudskost. Ovo je jedini način života koji ima smisla!

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Rasprava o crkvenom i stvarnom životu.