Nakon nekoliko tisuća godina pokvarenosti, čovjek je bezosjećajan i tupav; postao je zao duh koji se Bogu suprotstavlja do te mjere da je ljudsko buntovništvo prema Bogu zabilježeno u povijesnim knjigama, a čak ni sam čovjek nije u stanju sasvim objasniti svoje buntovničko ponašanje – jer je Sotona čovjeka duboko pokvario i poveo ga stranputicom, tako da ovaj ne zna kamo se okrenuti. Čak i danas čovjek iznevjerava Boga: kad vidi Boga, on Ga iznevjeri, a i kad ne može vidjeti Boga, opet Ga iznevjeri. Ima i onih koji Ga, nakon što su posvjedočili Božjim prokletstvima i Božjem gnjevu, svejedno iznevjere. I zato kažem da je čovjekov razum izgubio svoju prvobitnu funkciju, i da je čovjekova savjest također izgubila svoju prvobitnu funkciju. Čovjek koga gledam je zvijer u ljudskom ruhu; on je zmija otrovnica i, ma koliko se pokušavao prikazati jadnim pred Mojim očima, nikad neću biti milosrdan prema njemu, jer čovjek ne razlikuje crno i bijelo, niti razlikuje istinu od neistine. Čovjekov razum je toliko otupio, a on ipak želi dobiti blagoslove; njegova ljudskost je toliko neplemenita, a on ipak želi posjedovati suverenost jednog kralja. Kome bi on s takvim razumom mogao biti kralj? Kako bi s takvom ljudskošću mogao sjediti na prijestolju? Čovjek doista nema srama! On je uobraženi bijednik! Svima vama koji želite dobiti blagoslove, predlažem da prvo pronađete ogledalo i pogledate svoj ružni odraz – imaš li ono što je potrebno da bi bio kralj? Imaš li lice nekoga tko bi mogao dobiti blagoslove? Nisi ni najmanje promijenio svoju narav, niti si ijednu istinu sproveo u djelo, a ipak želiš predivnu sutrašnjicu. Zavaravaš sam sebe! Budući da je rođen na tako prljavoj zemlji, društvo je čovjeka ozbiljno upropastilo; pod utjecajem je feudalnog morala i poučavan u „ustanovama visokog obrazovanja”. Nazadno razmišljanje, pokvareni moral, loš pogled na život, životna filozofija dostojna prezira, krajnje bezvrijedno postojanje i razvratni životni stil i običaji – sve se to čovjeku zarilo u srce i teško potkopalo i napalo njegovu savjest. Posljedično, čovjek je sve dalje od Boga i sve Mu se više protivi. Čovjekova narav iz dana u dan postaje sve zlobnija i nema osobe koja će se ičega dobrovoljno odreći zarad Boga, ni osobe koja će svojevoljno poslušati Boga, a ponajmanje nekoga tko će rado tragati za Božjom pojavom. Umjesto toga, pod vlašću Sotone, čovjek ne radi ništa osim što traga za zadovoljstvima, predajući se pokvarenosti tijela u mulju zemlje. Čak i kad čuju istinu, oni koji žive u tami ni ne pomišljaju sprovesti je u djelo, niti su skloni potražiti Boga čak ni kad su vidjeli Njegovu pojavu. Kako bi tako pokvaren ljudski rod uopće mogao imati priliku za spasenje? Kako bi tako raskalašen ljudski rod mogao živjeti u svjetlosti?

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Imati nepromijenjenu narav znači biti u neprijateljstvu s Bogom.