Osnovni uzroci pokvarene naravi koja se pojavljuje u čovjeku jesu Sotonina obmana, pokvarenost i otrov. Čovjeka je okovao i kontrolirao Sotona i on trpi nečuvenu štetu koju je Sotona nanio njegovu načinu razmišljanja, moralu, shvaćanjima i razumu. Baš zato što je Sotona iskvario ono bitno u čovjeku i zato što se čovjek potpuno razlikuje od onoga kako ga je Bog prvotno stvorio, on se protivi Bogu i ne može prihvatiti istinu. Dakle, promjene u čovjekovoj naravi trebaju otpočeti promjenama u Njegovu razmišljanju, shvaćanjima i razumu, čime će se promijeniti njegova spoznaja Boga i njegova spoznaja istine. Oni koji su rođeni u najpokvarenijoj od svih zemalja još manje znaju o tome što Bog jest ili što znači vjerovati u Boga. Što su ljudi pokvareniji, to manje spoznaju postojanje Boga, a njihov razum i pronicljivost su slabiji. Čovjekovo protivljenje Bogu i buntovništvo prema Njemu potječu od toga što je Sotona čovjeka iskvario. Zbog Sotonine pokvarenosti, čovjekova je savjest otupjela; on je nemoralan, njegove misli su izopačene i ima nazadan mentalni sklop. Prije nego što ga je Sotona iskvario, čovjek je prirodno slijedio Boga i bio poslušan Njegovim riječima kad bi ih čuo. Po prirodi je bio zdravog razuma i savjesti i posjedovao normalnu ljudskost. Nakon što ga je Sotona iskvario, čovjekov prvobitni razum, savjest i ljudskost otupjeli su i Sotona ih je oštetio. Tako je on izgubio svoju poslušnost i ljubav prema Bogu. Čovjekov razum je postao izopačen, njegova narav istovjetna životinjskoj, a njegovo buntovništvo prema Bogu još učestalije i ozbiljnije. Međutim, čovjek to još uvijek ne zna, niti prepoznaje, već se samo slijepo suprotstavlja i buni. Čovjekova narav otkriva se kroz očitovanje Njegova razuma, shvaćanja i savjesti; budući da su njegovi razum i shvaćanja nezdravi, a savjest mu je izrazito otupjela, njegova se narav buni protiv Boga. Ako se čovjekov razum i shvaćanja ne mogu promijeniti, tada nema govora ni o promjenama u njegovoj naravi, kao ni o povinovanju Božjoj volji. Ako čovjekov razum nije zdrav, onda on ne može služiti Bogu i nije prikladan da ga Bog koristi. „Normalan razum” podrazumijeva poslušnost i vjernost Bogu, čežnju za Bogom, popuno predanje Bogu i posjedovanje savjesti prema Bogu. Odnosi se na jedinstvo srca i uma prema Bogu, a ne na svjesno protivljenje Bogu. Kod izopačenog razuma to nije slučaj. Pošto je Sotona iskvario čovjeka, on je stvorio predodžbe o Bogu, nije Bogu bio odan i nije žudio za Njim, a da ne govorimo o savjesti prema Bogu. Čovjek se namjerno suprotstavlja Bogu i donosi o Njemu sud i, povrh toga, pogrdno o njemu govori iza Njegovih leđa. Čovjek donosi sud o Bogu iza Njegovih leđa, s jasnom spoznajom da je On Bog; čovjek nema namjeru poslušati Boga, već pred Njega samo postavlja neuviđavne zahtjeve i molbe. Takvi ljudi – ljudi izopačenog razuma – nisu u stanju spoznati vlastito prezira dostojno ponašanje, niti se pokajati zbog svojeg buntovništva. Ako su ljudi u stanju spoznati sebe, tada su povratili nešto od svojeg razuma; što su ljudi koji još uvijek ne mogu spoznati sebe buntovniji prema Bogu, to imaju manje zdravog razuma.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Imati nepromijenjenu narav znači biti u neprijateljstvu s Bogom.