Otkrivenje čovjekove pokvarene naravi ima svoje izvorište ni u čemu drugom do u čovjekovoj otupjeloj savjesti, njegovoj pakosnoj prirodi i nezdravom razumu; budu li čovjekova savjest i razum u stanju iznova postati normalni, tada će on postati netko tko je prikladan da ga Bog koristi. Naprosto, zato što je čovjekova savjest oduvijek bila otupjela i zato što čovjekov razum, koji nikada nije bilo zdrav, sve više otupljuje, čovjek je sve buntovniji prema Bogu, u tolikoj mjeri da je Isusa čak prikovao na križ i odbija da Božje utjelovljenje u posljednjim danima uđe u njegov dom, te osuđuje Božje tijelo i smatra ga inferiornim. Da čovjek u sebi ima imalo ljudskosti, ne bi se tako okrutno ophodio prema tijelu utjelovljenog Boga; da ima iole razuma, ne bi bio tako opak u svojem ophođenju prema tijelu utjelovljenog Boga; da ima imalo savjesti, ne bi tako „zahvaljivao” utjelovljenom Bogu. Čovjek živi u razdoblju kada se Bog utjelovio, a opet nije u stanju zahvaliti Bogu što mu je dao tako dobru priliku, već proklinje dolazak Božji ili potpuno zanemaruje činjenicu o Božjem utjelovljenju te je, reklo bi se, protiv toga i od toga umoran. Bez obzira na to kako se čovjek ophodi prema dolasku Božjem, Bog je, ukratko, uvijek strpljivo nastavljao sa Svojim djelovanjem – i pored toga što čovjek prema Njemu nije ni najmanje susretljiv, već Mu slijepo upućuje zahtjeve. Čovjekova narav postala je krajnje opaka, njegov razum je prekomjerno otupio, a savjest mu je potpuno zgažena od zloga te još odavno prestala biti prvobitna savjest čovjeka. Ne samo da je čovjek nezahvalan utjelovljenom Bogu što je ljudskom rodu podario toliko života i milosti, već je postao i ogorčen prema Bogu jer mu je podario istinu; budući da čovjeka istina nimalo ne zanima, postao je ogorčen prema Bogu. Ne samo da čovjek nije u stanju položiti svoj život za utjelovljenog Boga, već od Njega nastoji izvući i korist, potražujući kamatu koja deseterostruko nadilazi ono što je on sam dao Bogu. Ljudi sa takvom savješću i razumom smatraju da to nije velika stvar, vjerujući i dalje da su za Boga vrlo mnogo sebe uložili, a da im je Bog dao premalo. Postoje ljudi koji nakon što su Mi dali vrč vode, pružaju ruke i zahtijevaju da im platim za dva vrča mlijeka ili, nakon što su Mi dali sobu da u njoj jednom prenoćim, zahtijevaju da im platim za nekoliko noćenja. Uz takvu ljudskost i takvu savjest, kako i dalje možete priželjkivati da zadobijete život? Kakvi ste vi samo prezira dostojni bijednici! Zbog takve ljudskosti čovječje i takve savjesti čovječje utjelovljeni Bog tumara zemljom, ne pronalazeći zaklona. Oni koji se doista odlikuju savješću i ljudskošću trebaju obožavati Boga i svim srcem služiti utjelovljenom Bogu, ne zbog količine posla koji je On obavio, već čak i da nije nikakav posao obavio. To bi trebali činiti oni koji su zdravog razuma i to je čovjekova dužnost. U svojem služenju Bogu, većina ljudi čak postavlja uvjete: nije ih briga je li On Bog ili čovjek, već govore samo o svojim uvjetima i jedino teže tome da zadovolje svoje želje. Kad kuhate za Mene, zahtijevate naknadu za uslugu; kad trčite radi Mene, tražite naknadu za trčanje; kad radite za Mene, tražite naknadu za rad; kad perete Moju odjeću, tražite naknadu za pranje rublja; kad opskrbljujete crkvu, tražite da vam se nadoknade troškovi; kad govorite, zahtijevate naknadu za govornike; kad dijelite knjige, zahtijevate naknadu za distribuciju, a kad pišete, zahtijevate naknadu za pisanje. Oni s kojima sam se obračunao, čak traže obeštećenje od Mene, dok oni koji su poslani doma zahtijevaju nadoknadu za štetu nanijetu njihovu ugledu; oni koji nisu u braku traže miraz ili nadoknadu za svoju izgubljenu mladost; oni koji zakolju pile traže naknadu za mesarenje, dokoni koji prže hranu traže naknadu za prženje, a oni koji kuhaju juhu i za to traže plaću… To je vaša uzvišena i moćna ljudskost i to su postupci koje nalaže vaša umilna savjest. Gdje vam je razum? Gdje vam je ljudskost? Dopustite Mi reći vam! Ako tako nastavite, prestat ću djelovati među vama. Neću djelovati među čoporom zvijeri u ljudskom ruhu; neću to podnositi zbog takve grupe ljudi, čija lijepa lica kriju divlja srca; neću trpjeti radi takvog čopora životinja za koje ne postoji ni najmanja mogućnost spasenja. Dan kad vam okrenem leđa je dan vaše smrti; to je taj dan u kojem se nad vama nadvija tama i dan kad vas svjetlost napušta. Dopustite Mi to reći! Nikad neću biti blagonaklon prema skupini kao što je vaša, skupini koja je gora i od životinja! Postoje granice Mojim riječima i djelima, a uz vašu ljudskost i savjest kakvi jesu, Ja više neću ništa činiti, jer nedostaje vam savjesti i nanijeli ste Mi previše bola, dok Mi se vaše prezira dostojno ponašanje previše gadi. Ljudi kojima nedostaje toliko ljudskosti i savjesti nikad neće imati priliku za spasenje; Ja nikada ne bih spasio tako bezdušne i nezahvalne ljude. Kad dođe Moj dan, zanavijek ću Svojim užarenim ognjem obasipati neposlušnu djecu koja su jednoć izazvala Moj žestoki gnjev; nametnut ću Svoju vječnu kaznu onim životinjama koje su Me nekada obasipale uvredama i napustile Me; ognjem svojega gnjeva, jednom za svagda spržit ću sinove neposlušnosti, koji su nekada jeli i živjeli zajedno sa Mnom, a da nisu vjerovali u Mene, koji su Me uvrijedili i izdali. Podvrgnut ću Mojoj kazni sve koji su izazvali Moj gnjev; sav Svoj gnjev izlit ću na one zvijeri koje su nekada htjele stajati pored Mene kao da su Meni ravne, a da Me nisu obožavale, niti su Mi bile poslušne; štap kojim udaram čovjeka spustit će se na one životinje o kojima sam nekoć brinuo i koje su nekoć uživale tajne koje sam kazivao, a koje su nekoć pokušale izvući materijalna zadovoljstva od Mene. Neću oprostiti nikome tko pokuša zauzeti Moje mjesto; neću poštedjeti nikoga od onih koji pokušaju od Mene oteti hranu i odjeću. Za sada ne trpite nikakvu štetu i nastavljate pretjerivati u zahtjevima koje Mi postavljate. Kad dođe dan gnjeva, više Mi nećete postaviti nijedan zahtjev; u tom trenutku, dopustit ću vam „nauživati se” do mile volje, zarit ću vam lica u zemlju i više nikada nećete moći ustati! Prije ili kasnije, Ja ću vam „naplatiti” ovaj dug – i nadam se da strpljivo iščekujete dolazak tog dana.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Imati nepromijenjenu narav znači biti u neprijateljstvu s Bogom.