Uvijek želite vidjeti Krista, ali Ja vam preporučujem da se ne uzdižete tako visoko; svatko može vidjeti Krista, ali Ja kažem da nitko nije dostojan vidjeti Krista. Budući da je priroda čovjeka prepuna zla, oholosti i buntovnosti, u trenutku kad ugledaš Krista, tvoja će te priroda uništiti i osuditi na smrt. Tvoja zajednica s bratom (ili sestrom) možda ne pokazuje mnogo o tebi, ali nije tako jednostavno kad si u zajednici s Kristom. U svakom trenutku, tvoje se predodžbe mogu ukorijeniti, tvoja oholost niknuti i tvoja buntovnost uroditi plodom. Kako ti s takvom ljudskom prirodom možeš biti sposoban družiti se s Kristom? Jesi li doista u stanju Njega tretirati kao Boga u svakom trenutku svakog dana? Hoćeš li se zaista pokoriti Bogu? Vi obožavate uzvišenog Boga u svojim srcima kao Jahvu, dok vidljivog Krista smatrate čovjekom. Vaše je shvaćanje previše inferiorno, a vaša ljudska priroda suviše je pokvarena! Niste u stanju uvijek gledati na Krista kao na Boga; samo povremeno, kad vam se to svidi, zgrabite Ga i obožavate kao Boga. Zato i kažem da niste vjernici Božji, već grupa suučesnika koji se bore protiv Krista. Čak se i ljudima koji pokazuju dobrotu prema drugima uzvraća, a Krist, koji je činio takva djela među vama, ipak nije dobio ni čovjekovu ljubav ni njegovu naknadu i pokornost. Zar to ne slama srce?

Možda za svih svojih godina vjerovanja u Boga nikad nikog nisi prokleo niti počinio loše djelo, ali u svojoj zajednici s Kristom ne možeš govoriti istinu, postupati pošteno ni podčiniti se riječi Kristovoj; u tom slučaju kažem da si najzlobnija i najpakosnija osoba na svijetu. Možeš biti izuzetno ljubazan i posvećen svojim rođacima, prijateljima, ženi (ili mužu), sinovima i kćerima i roditeljima i nikad ne iskorištavati druge, ali ako si nesposoban uskladiti se s Kristom, ako nisi u stanju skladno komunicirati s Njim, onda čak i ako potrošiš sve svoje na pomoć svojim susjedima ili brižno brineš o svojem ocu, majci i članovima svojeg domaćinstva, rekao bih da si još uvijek zao i, štoviše, pun lukavih trikova. Nemoj misliti da si usklađen s Kristom jedino zato što se slažeš s drugima ili činiš nekoliko dobrih djela. Misliš li da tvoja dobra namjera može spriječiti blagoslove nebeske? Misliš li da je činjenje nekoliko dobrih djela zamjena za tvoju poslušnost? Nitko od vas nije u stanju prihvatiti biti netko o kome će se drugi brinuti i podrezivati ga, a svima vam je teško prigrliti Kristovu normalnu ljudskost iako neprestano trubite o svojoj poslušnosti Bogu. Takva vjera poput vaše izazvat će prikladnu odmazdu. Prestanite se prepuštati izmišljenim iluzijama i željeti vidjeti Krista jer ste premali, toliko da Ga niste ni dostojni vidjeti. Kada budeš potpuno očišćen od svoje buntovnosti i sposoban biti u skladu s Kristom, u tom trenutku Bog će ti se prirodno pojaviti. Ako odeš vidjeti Boga bez podrezivanja ili osude, onda ćeš sigurno postati Božji protivnik i bit ćeš predodređen za uništenje. Čovjekova priroda je suštinski neprijateljska prema Bogu jer su svi ljudi bili podvrgnuti najdubljoj Sotoninoj iskvarenosti. Ako čovjek pokuša stupiti u zajednicu s Bogom usred vlastite iskvarenosti, izvjesno je da iz toga ne može proizaći ništa dobro; njegova djela i riječi sigurno će razotkrivati njegovu iskvarenost na svakom koraku, a u zajednici s Bogom će se njegova buntovnost otkriti u svakom pogledu. Nesvjesno, čovjek se suprotstavlja Kristu, vara Krista i napušta Krista; a kad se to dogodi, čovjek će biti u još nesigurnijem položaju, a ako se to nastavi, bit će izložen kazni.

Neki možda vjeruju kako bi, ako je zajednica s Bogom toliko opasna, možda bilo mudrije držati Boga podalje. Što takvi ljudi uopće mogu dobiti? Mogu li biti odani Bogu? Svakako, zajednica s Bogom vrlo je teška – ali to je zato što je čovjek iskvaren, a ne zato što Bog ne može biti u zajednici s njim. Za vas bi bilo najbolje da više truda posvetite istini o poznavanju sebe. Zašto niste pronašli Božju milost? Zašto Mu je vaša narav odvratna? Zašto vaš govor izaziva Njegovo gnušanje? Čim ste pokazali malo odanosti, sami sebi pjevate hvalospjeve i zahtijevate nagradu za mali doprinos; svisoka gledate na druge kad ste pokazali malo poslušnosti i postajete prezrivi prema Bogu nakon što ste obavili neki sitni zadatak. Kako biste primili Boga, zahtijevate novac, darove i pohvale. Bolno vam je dati novčić ili dva; kad date deset, želite blagoslove i da se prema vama postupa drugačije. O ljudskoj prirodi poput vaše uvredljivo je govoriti ili slušati. Ima li išta hvalevrijedno u vašim riječima i djelima? Oni koji obavljaju svoju dužnost i oni koji to ne čine; oni koji vode i oni koji slijede; oni koji primaju Boga i oni koji ne primaju; oni koji daruju i oni koji ne daruju; oni koji propovijedaju i oni koji slušaju propovijedi i tako dalje: svi takvi ljudi sami sebe hvale. Zar vam to nije smiješno? Znajući dobro da vjerujete u Boga, ipak ne možete biti u suglasju s Bogom. Znajući dobro da ste potpuno bez zasluga, uporno se hvalite. Zar ne osjećate da vam se razum pogoršao do te mjere da više ne vladate sobom? S takvim razumom kako ste sposobni ući u zajednicu s Bogom? Zar se ne bojite za sebe u ovom trenutku? Vaša narav već se pogoršala do točke u kojoj niste u stanju biti u suglasju s Bogom. Budući da je tako, zar vaša vjera nije smiješna? Zar vaša vjera nije besmislena? Kako ćeš pristupiti svojoj budućnosti? Kako ćeš izabrati kojim putem krenuti?

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Oni koji nisu u suglasju s Kristom zasigurno su Božji protivnici.