Dokučiti svrhu Božjeg djela, učinak koji Njegovo djelo postiže u čovjeku i kakve su točno Njegove namjere za čovjeka: to treba postići svaki pojedinac koji slijedi Boga. Ono što danas nedostaje svim ljudima upravo je znanje o Božjem djelu. Djela koja je Bog ostvario radeći na ljudima, cjelokupnost Božjeg djela i kakve su točno Božje namjere za čovjeka, od stvaranja svijeta do današnjih dana – to su stvari koje čovjek niti zna niti razumije. Ova nedostatnost nije samo prisutna u cijelom religijskom svijetu, već i kod svih onih koji vjeruju u Boga. Kad dođe dan da uistinu vidiš Boga, kad stvarno cijeniš Njegovu mudrost, kad vidiš sva djela koja je Bog učinio, kad prepoznaš što Bog jest i ima – kad vidiš Njegovu velikodušnost, mudrost, čudo i sve ono što je On radio na ljudima – tad ćeš postići uspjeh u svojoj vjeri u Boga. Kad se za Boga kaže da je sveobuhvatan i svedobrostiv, na koji je točno način On sveobuhvatan, a na koji način svedobrostiv? Ako ovo ne razumiješ, onda se ne može smatrati da vjeruješ u Boga. Zašto kažem da oni koji pripadaju religijskom svijetu nisu Božji vjernici već zlotvori, istog soja kao i đavli? Kad kažem da su oni zlotvori, to je zato što ne razumiju Božje namjere i nisu u stanju vidjeti Njegovu mudrost. Bog im ni u jednom trenutku ne otkriva Svoje djelo. Oni su slijepi; ne mogu vidjeti Božja djela, Bog ih je napustio i posve su lišeni Božje brige i zaštite, a još više Duha Svetoga. Svi oni koji su lišeni djela Božjega zlotvori su i protivnici Boga. Protivnici Boga o kojima govorim su oni koji Boga ne poznaju, oni koji priznaju Boga samo riječima a ipak Ga ne poznaju, oni koji slijede Boga a ipak Mu se ne pokoravaju i oni koji uživaju u milosti Božjoj a ipak nisu u stanju svjedočiti za Njega. Bez razumijevanja svrhe Božjega djela ili razumijevanja djela koje Bog čini u čovjeku, on ne može biti u skladu s namjerama Božjim niti može svjedočiti o Bogu. Razlog zašto se čovjek protivi Bogu proizlazi, s jedne strane, iz njegove iskvarene naravi, a s druge iz nepoznavanja Boga i nedovoljnog razumijevanja principa po kojima Bog djeluje i Njegovih namjera za čovjeka. Ova dva vida zajedno čine povijest čovjekova protivljenja Bogu. Novaci u vjeri protive se Bogu jer im je takvo protivljenje u prirodi, dok protivljenje Bogu onih koji su dugo u vjeri, pored njihove iskvarene naravi, proizlazi i iz njihovog nepoznavanja Njega. U doba prije nego se Bog utjelovio, mjerilo protivljenja Bogu temeljilo se na čovjekovu pridržavanju odredbi koje je Bog postavio na nebu. Na primjer, u Dobu Zakona, tko god se nije pridržavao Jahvinih zakona smatran je protivnikom Boga; tko god je krao darove Jahvi ili tko god bi se suprotstavio onima prema kojima je Jahve pokazivao naklonost, smatran je protivnikom Boga i kamenovan do smrti; tko god nije poštovao oca i majku i tko god je na drugog udario ili ga prokleo, smatrao se prekršiteljem zakona. A svi koji se nisu držali Jahvinih zakona smatrani su Njegovim protivnicima. To više nije bilo tako u Dobu Milosti, kad su se svi koji su se usprotivili Isusu smatrali protivnicima Boga i tko god se nije pokoravao riječima koje je Isus izgovorio smatrao se protivnikom Boga. U to vrijeme, način na koji je definirano protivljenje Bogu postao je i točniji i praktičniji. U vrijeme kad Bog još nije bio utjelovljen mjerilo je li se čovjek protivio Bogu temeljilo se na tomu je li čovjek štovao Boga i divio se nevidljivom Bogu na nebu. Način na koji je u to vrijeme definirano protivljenje Bogu nije bio toliko praktičan jer čovjek nije mogao vidjeti Boga niti je znao kakav je lik Božji ili kako On djeluje i govori. Čovjek nije imao nikakvu predodžbu o Bogu i nejasno je vjerovao u Boga jer se Bog još nije bio pojavio čovjeku. Prema tomu, ma koliko čovjek vjerovao u Boga u svojoj mašti, Bog nije osudio čovjeka niti mu je postavio pretjerano visoke zahtjeve jer čovjek uopće nije bio u stanju vidjeti Boga. Kad se Bog utjelovi i dođe djelovati među ljudima, svi Ga gledaju i slušaju Njegove riječi i svi vide djela koja Bog čini u Svojem utjelovljenom tijelu. U tom trenutku, sve ljudske predodžbe pretvaraju se u pjenu. Što se tiče onih koji su vidjeli kako se Bog pojavio u tijelu, oni neće biti osuđeni ako Mu se dobrovoljno pokoravaju, dok će oni koji Mu se namjerno protive biti smatrani protivnicima Boga. Takvi su ljudi antikristi, neprijatelji koji svojevoljno stoje protiv Boga. Oni koji imaju predodžbe o Bogu, ali su i dalje spremni i voljni pokoriti Mu se, neće biti osuđeni. Bog sudi čovjeku na temelju čovjekovih namjera i postupaka, ali nikad zbog njegovih misli i ideja. Kad bi On osudio čovjeka na temelju njegovih misli i ideja, onda ni jedan jedini čovjek ne bi mogao izbjeći gnjevne Božje ruke. Oni koji se svojevoljno protive utjelovljenom Bogu bit će kažnjeni zbog nedostatka svoje pokornosti. Što se tiče ovih ljudi koji se svojevoljno protive Bogu, njihovo protivljenje proizlazi iz činjenice da gaje predodžbe o Bogu, što ih vodi u postupke kojima oni ometaju Božje djelo. Ovi se ljudi namjerno opiru Bogu i uništavaju Njegovo djelo. Oni ne samo da imaju predodžbe o Bogu, već se bave aktivnostima kojima ometaju Njegovo djelo i zato će ljudi ovog soja biti osuđeni. Oni koji namjerno ne ometaju Božje djelo neće biti osuđeni kao grešnici jer su sposobni svojevoljno se pokoravati i ne sudjelovati u aktivnostima koje izazivaju prekid i nemir. Ovakvi ljudi neće biti osuđeni. Međutim, kad ljudi koji su iskusili Božje djelo dugi niz godina nastave gajiti predodžbe o Bogu i ostaju nesposobni spoznati djelo utjelovljenoga Boga, i ako su, neovisno o tome koliko su godina iskusili Njegovo djelo, još uvijek ispunjeni predodžbama o Bogu i ne mogu Ga spoznati, onda će njihova srca, čak i ako se oni ne bave ometajućim aktivnostima, biti puna mnogih predodžbi o Bogu, a čak i ako te predodžbe ne postanu očite, takvi ljudi nisu ni od kakve pomoći Božjem djelu. Oni nisu u stanju širiti evanđelje u ime Boga niti biti Njegovi svjedoci. Ovakvi ljudi su bezvrijedni i imbecili. Budući da nisu spoznali Boga i povrh svega su posve nesposobni odbaciti predodžbe o Njemu, njima se stoga sudi. Može se ovako reći: normalno je da novaci u vjeri imaju predodžbe o Bogu ili ne znaju ništa o Njemu, ali za onog tko vjeruje u Boga dugi niz godina i tko je iskusio veliki dio Njegova djela, ne bi bilo normalno da nastavi gajiti predodžbe, a još bi manje bilo normalno da netko takav nije spoznao Boga. Osuđeni su jer to nije normalno stanje. Svi ti nenormalni ljudi su smeće; oni su ti koji se najviše protive Bogu i koji su uzalud uživali milost Božju. Svi će takvi ljudi na kraju biti isključeni!

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Svi oni koji ne poznaju Boga oni su koji se Bogu protive.