Božji plan upravljanja proteže se tijekom šest tisuća godina, a na temelju razlika u Njegovu djelu podijeljen je na tri doba: prvo je doba starozavjetno Doba zakona; drugo je Doba milosti; a treće je doba posljednjih dana – Doba kraljevstva. U svakom dobu predstavljen je drukčiji identitet. To je samo uslijed razlike u djelu, odnosno, uslijed zahtjeva djela. Prva faza djela tijekom Doba zakona obavljena je u Izraelu, a druga faza, kojom je djelo otkupljenja zaključeno, obavljena je u Judeji. Isus je zarad djela otkupljenja rođen po začeću Duha Svetoga kao jedini Sin. Sve je to bilo zbog zahtjeva djela. U posljednjim danima Bog želi proširiti Svoje djelo na neznabožačke narode i osvojiti tamošnji narod kako bi Njegovo ime bilo veliko među njima. On želi voditi čovjeka da razumije cijelu istinu i zakorači u nju. Cjelokupno to djelo obavio je jedan Duh. Iako On to može činiti s različitih gledišta, priroda i načela djela ostaju isti. Kad pogledaš načela i prirodu djela koje su Oni obavili, znat ćeš da je sve to obavio jedan Duh. Ipak, neki mogu reći: „Otac je Otac; Sin je Sin; Duh Sveti je Duh Sveti i na kraju će Oni postati jedno.” Kako bi onda od Njih trebalo napraviti jedno? Kako Otac i Duh Sveti mogu postati jedno? Ako su Oni sami po sebi dvojica, zar neće, bez obzira na to kako su zajedno spojeni, i dalje biti dva dijela? Kad govorite o tome da se od Njih napravi jedno, nije li to naprosto spajanje dvaju zasebnih dijelova u jednu cjelinu? Zar Oni nisu bili dva dijela prije nego što su postali cjelina? Svaki duh ima posebnu bit, a dva se duha ne mogu stopiti u jedan. Duh nije materijalan predmet i ne sliči ničemu drugom u materijalnom svijetu. Prema čovjekovu viđenju Otac je jedan Duh, Sin je drugi, a Duh Sveti treći, a zatim se tri Duha pomiješaju poput tri čaše vode u jednu cjelinu. Nisu li onda ta trojica napravili jednoga? To je potpuno pogrešno i besmisleno objašnjenje! Zar to nije dijeljenje Boga? Kako mogu Otac, Sin i Duh Sveti svi postati jedno? Zar Oni nisu tri dijela, od kojih je svaki različite prirode? Ima i drugih koji kažu: „Zar nije Bog izričito rekao da je Isus Njegov voljeni Sin?” Isus je voljeni Sin Božji, koji je Njemu sasvim po volji – to je, svakako, rekao Sâm Bog. To je bio Bog koji je svjedočio o Sebi, ali samo iz drukčije perspektive, iz perspektive Duha na nebesima koji svjedoči o Svojem vlastitom utjelovljenju. Isus je Njegovo utjelovljenje, a ne Njegov Sin na nebesima. Razumijete li? Zar Isusove riječi: „Ja sam u Ocu i Otac u Meni” ne upućuju na to da su Oni jedan Duh? I zar Oni nisu uslijed utjelovljenja bili razdvojeni između nebesa i zemlje? U stvarnosti su i dalje jedno; bez obzira na sve, to je samo Bog koji svjedoči o Sebi. Kao posljedica promjene doba, zahtjeva djela i različitih faza Njegova plana upravljanja, razlikuje se i ime kojim Ga čovjek naziva. Kad je On došao obaviti prvu fazu djela, mogao se zvati samo Jahve, koji je pastir Izraelaca. U drugoj fazi utjelovljeni Bog mogao se zvati samo Gospodin i Krist. No u to je vrijeme Duh na nebu izjavio samo da je On voljeni Sin Božji i nije spominjao da je On jedini Sin Božji. To se naprosto nije dogodilo. Kako bi Bog mogao imati jedinca? Zar tada Bog ne bi postao čovjekom? Budući da je On bio utjelovljenje, zvali su Ga voljenim Sinom Božjim, a iz toga je proizašao odnos između Oca i Sina. Bilo je to naprosto zbog razdvajanja nebesa i zemlje. Isus se molio iz perspektive tijela. Budući da je odjenuo tijelo tako normalne ljudskosti, iz perspektive tog tijela rekao je: „Moja vanjska ljuštura od stvorenog je bića. Budući da sam odjenuo tijelo da bih došao na ovu zemlju, sada sam daleko, daleko od nebesa”. Zbog toga se On Bogu Ocu mogao moliti samo iz perspektive tijela. To je bila Njegova dužnost i to je ono čime bi utjelovljeni Duh Božji morao biti opremljen. Ne može se reći da On nije bio Bog samo zato što se molio Ocu iz perspektive tijela. Iako su Ga nazivali voljenim Sinom Božjim, On je i dalje bio Sâm Bog jer je bio tek utjelovljenje Duha, a njegova bit i dalje je bila Duh. Ljudi se pitaju zašto se On molio ako je bio Sâm Bog. To je zato što je On bio utjelovljeni Bog, Bog koji živi u tijelu, a ne Duh na nebesima. Prema čovjekovu viđenju svi su Bog: i Otac, i Sin, i Duh Sveti. Samo se sva trojica pretvorena u jedno mogu smatrati jednim pravim Bogom i tako je Njegova moć izuzetno velika. Ima onih koji kažu da je samo na taj način On sedmerostruko pojačani duh. Kad se Sin poslije Svojeg dolaska molio, molio se tom Duhu. Zapravo se molio iz perspektive stvorenog bića. Budući da tijelo nije cjelovito, On nije bio cijeli te je u tijelo došao s mnogim slabostima i dok je obavljao Svoje djelo u tijelu, nailazio je na nevolje. Zato se on triput pomolio Bogu Ocu prije svojeg raspeća, kao i mnogo puta prije toga. Molio se među Svojim sljedbenicima; molio se Sâm na gori; molio se na ribarskom brodu; molio se među mnoštvom ljudi; molio se kad je lomio kruh; a molio se i kada je blagoslivljao druge. Zašto je to činio? Duhu se On molio; molio se Duhu, Bogu na nebesima iz perspektive tijela. Prema tome, s čovjekove točke gledišta Isus je postao Sin u toj fazi djela. U ovoj fazi, međutim, On se ne moli. Zašto? Zato što On donosi djelo riječi, kao i sud i grdnju riječi. Nema potrebu za molitvama, već je Njegova služba govoriti. Nije stavljen na križ i čovjek Ga ne predaje vlastodršcima. On naprosto obavlja Svoje djelo. U vrijeme kada se Isus molio, molio se Bogu Ocu za silazak kraljevstva nebeskog, da se izvrši volja Očeva i da dođe djelo. U ovoj fazi kraljevstvo nebesko već se spustilo, pa ima li i dalje potrebu moliti? Njegovo je djelo privesti doba kraju, a novih doba više nema, pa ima li potrebe moliti se za sljedeću fazu? Bojim se da nema!

Brojne su proturječnosti u čovjekovim objašnjenjima. Zapravo su to sve čovjekove predodžbe; bez daljeg preispitivanja svi biste povjerovali da su istinite. Zar ne znate da su te ideje o trojnom Bogu samo čovjekove predodžbe? Nijedno čovjekovo znanje nije potpuno ni temeljito. Uvijek ima nečistoća, a čovjek ima previše ideja; to pokazuje da stvoreno biće naprosto ne može objasniti djelo Božje. Previše je toga u čovjekovu umu što se kosi s istinom, a sve dolazi iz logike i misli. Može li tvoja logika temeljno secirati djelo Božje? Možeš li steći uvid u cjelokupno Jahvino djelo? Možeš li ti, kao čovjek, sve to prozreti ili je Sâm Bog taj koji je u stanju vidjeti od vječnosti do vječnosti? Možeš li ti vidjeti od davne vječnosti do vječnosti koja će doći ili je Bog taj koji to vidi? Što kažeš? Po čemu si dostojan objasniti Boga? Na čemu se temelji tvoje objašnjenje? Jesi li ti Bog? Nebo i zemlju i sve stvoreno stvorio je Sâm Bog. Nisi ti to učinio, pa zašto onda daješ netočna objašnjenja? Vjeruješ li i dalje u trojnog Boga? Zar ne misliš da je to preveliko breme? Za tebe bi bilo najbolje da vjeruješ u jednog Boga, a ne u trojicu. Najbolje je biti lagan jer je lagano breme Gospodinovo.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Postoji li Trojstvo?.