U Doba milosti, Isus je izgovorio mnoge riječi i obavio brojna djela. Po čemu se On razlikovao od Izaije? Po čemu se On razlikovao od Danijela? Je li On bio prorok? Zašto se kaže da je On Krist? Koje su razlike među njima? Svi su oni bili ljudi koji su izgovarali riječi i njihove su riječi čovjeku bile više ili manje iste. Svi su govorili i obavljali djelo. Proroci Starog zavjeta izgovarali su proročanstva, a slično njima, mogao je to i Isus. Zašto je to tako? Razlika se ovdje temelji na prirodi djela. Kako bi razlučio ovo pitanje, ne smiješ uzimati u obzir prirodu tijela, niti trebaš uzeti u obzir dubinu ili površnost njihovih riječi. Prvo uvijek moraš razmotriti njihov rad i djelovanje koje njihov rad postiže u čovjeku. Proročanstva koja su u ono vrijeme izgovarali proroci nisu opskrbljivala ljudski život, a nadahnuća koja su primali ljudi poput Izaije i Danijela bila su samo proročanstva, a ne životni put. Da nije bilo izravnog Jahvinog otkrivenja, nitko ne bi mogao obaviti to djelo, to smrtnicima nije moguće. Isus je također izgovorio mnoge riječi, ali takve riječi bile su životni put u kojem je čovjek mogao naći put do primjene. To znači, prvo, On je mogao opskrbiti čovjekov život, jer Isus je život; drugo, On je mogao preokrenuti čovjekove stranputice; treće, Njegovo djelo moglo se nadovezati na Jahvino kako bi se doba nastavilo; četvrto, On je mogao dokučiti čovjekove potrebe i shvatiti što čovjeku nedostaje; peto, On je mogao uvesti novo doba i zaključiti staro. Zato se On i zove Bog i Krist; ne samo kako bi se razlikovao od Izaije, nego i od svih drugih proroka. Uzmite Izaiju kao primjer za usporedbu djelovanja proroka. Prvo, on nije mogao opskrbiti čovjekov život; drugo, nije mogao uvesti novo doba. Radio je pod Jahvinim vodstvom, a ne da bi uveo novo doba. Treće, riječi koje je izgovorio bile su izvan njega. On je primao otkrivenja neposredno od Duha Božjega, a drugi ih nisu razumjeli, čak ni kad bi ih čuli. Samo ovih nekoliko stvari dovoljno dokazuju da njegove riječi nisu bile ništa više do proročanstava, ništa više do li jednog vida djela koji se obavlja umjesto Jahve. Međutim, on nije mogao u potpunosti predstavljati Jahvu. Bio je Jahvin sluga, instrument u Jahvinu djelu. Radio je samo u Doba zakona i u okviru Jahvina djela; nije radio izvan Doba zakona. S druge strane, Isusovo djelo bilo je drugačije. On je nadišao okvir Jahvina djela; On je djelovao kao utjelovljeni Bog i bio je raspet da bi otkupio cijelo čovječanstvo. To jest, On je obavljao novo djelo izvan djela koje je obavljao Jahve. To je bilo uvođenje novog doba. Osim toga, bio je u stanju govoriti o onom što čovjek nije mogao postići. Njegovo djelo bilo je djelo pod upravom Boga i obuhvaćalo je cijelo čovječanstvo. On nije radio samo u nekolicini ljudi, niti je Njegovo djelo trebalo povesti ograničen broj ljudi. Što se tiče pitanja kako se Bog utjelovio kao čovjek, kako je Duh davao otkrivenja u to vrijeme i kako se Duh spustio na čovjeka da obavi djelo ‒ to su stvari koje čovjek ne može ni vidjeti ni dotaknuti. Potpuno je nemoguće da ove istine posluže kao dokaz da je On utjelovljeni Bog. Razlika se, stoga, može raditi samo između riječi i djela Božjih, koja su čovjeku opipljiva. Samo je to stvarno. To se događa jer su ti pitanja Duha nevidljiva i potpuno su jasna isključivo Sâmom Bogu, a čak ni utjelovljeno Božje tijelo ne zna sve; ti možeš provjeriti je li On Bog samo iz djela koje je obavio. Iz Njegova djela može se vidjeti da je, prvo, On u stanju otvoriti novo doba; drugo, da je sposoban opskrbiti čovjekov život i čovjeku pokazati put koji treba slijediti. To je dovoljno kako bi se utvrdilo da je on Sâm Bog. U najmanju ruku, djelo koje On obavlja može u potpunosti predstavljati Duh Božji i iz takvog djela se može vidjeti da je Duh Božji u Njemu. Budući da je djelo koje je utjelovljeni Bog obavio bilo uglavnom uvođenje novog doba, vođenje novog djela i otvaranje novog kraljevstva, to je već dovoljno da se utvrdi da je On Sâm Bog. To ga, dakle, razlikuje od Izaije, Danijela i drugih velikih proroka. Izaija, Danijel i svi drugi pripadali su staležu vrlo obrazovanih i kulturnih ljudi; bili su to iznimni ljudi pod Jahvinim vodstvom. Tijelo utjelovljenoga Boga imalo je i znanje i nije mu manjkalo razuma, ali je Njegova ljudskost bila osobito normalna. On je bio običan čovjek i golim okom se nije mogla uočiti nikakva posebna ljudskost u Njemu, niti otkriti bilo što u Njegovoj ljudskosti što bi ga razlikovalo od drugih. Uopće nije bio natprirodan ili jedinstven i nije imao nikakvo posebno obrazovanje, znanje ili teoriju. Život o kojem je On govorio i put kojim je vodio nisu stečeni teorijom, znanjem, životnim iskustvom ili obiteljskim odgojem. Umjesto toga, oni su bili neposredno djelo Duha, koji je djelo utjelovljenoga tijela. Upravo zato što čovjek ima velike predodžbe o Bogu i posebno zato što te predodžbe sadrže previše nejasnih i natprirodnih elemenata, u očima čovjeka normalan Bog s ljudskim slabostima, koji ne može činiti čudesna djela i znamenja, sigurno nije Bog. Zar te čovjekove predodžbe nisu pogrešne? Ako utjelovljeno tijelo Boga nije bilo tijelo normalnog čovjeka, kako bi se onda moglo reći za Njega da je postao tijelom? Biti od tijela znači biti običan, normalan čovjek; da je On bio transcendentno biće, onda On ne bi bio od tijela. Kako bi dokazao da je od tijela, utjelovljeni Bog je trebao imati normalno tijelo. To je jednostavno trebalo upotpuniti značaj utjelovljenja. Međutim, to nije bio slučaj kod proroka i sinova čovječjih. Oni su bili daroviti ljudi koje je Duh Sveti koristio; u očima čovjeka, njihova ljudskost bila je osobito velika i izvršili su mnoga djela koja su nadilazila normalnu ljudskost. Zbog toga ih je čovjek smatrao Bogom. Sada svi morate to jasno razumjeti, jer je to pitanje koje je više od svega drugog izazivalo zabunu kod svih ljudi u minulim vremenima. Osim toga, utjelovljenje je najotajstvenija od svih stvari, a čovjeku je najteže prihvatiti utjelovljenoga Boga. Ono što Ja kažem doprinosi ispunjavanju vaše uloge i vašem razumijevanju otajstva utjelovljenja. Sve je to povezano s Božjim upravljanjem, s vizijama. Vaše razumijevanje ovoga bit će korisnije za stjecanje znanja o vizijama, odnosno, o Božjem djelu upravljanja. Tako ćete steći i puno razumijevanje dužnosti koju različite vrste ljudi trebaju obavljati. Iako vam ove riječi izravno ne pokazuju put, one su i dalje od velike pomoći za vaš ulazak, jer vašim životima trenutačno prilično nedostaje vizija i to će postati značajna prepreka koja sprečava vaš ulazak. Ako niste mogli razumjeti ove probleme, onda neće biti motivacije koja pokreće vaš ulazak. I kako vam takva težnja može omogućiti da najbolje izvršite svoju dužnost?

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Razlika između služenja utjelovljenog Boga i čovjekove dužnosti.