Nitko ne može živjeti samostalno, osim onih kojima su dane posebne upute i vodstvo Duha Svetoga, jer njima je potrebno služenje i pastirstvo onih koje Bog upotrebljava. Dakle, u svakom dobu Bog uzdiže različite ljude koji marljivo služe crkvi za dobrobit Njegovog djela. Drugim riječima, Božje djelo mora se obavljati preko onih na koje On blagonaklono gleda i koje odobrava; Duh Sveti mora koristiti ono što je u njima vrijedno upotrebe kako bi Duh Sveti djelovao, a oni su osposobljeni za upotrebu od Boga usavršavanjem od strane Duha Svetoga. Budući da je čovjekova sposobnost razumijevanja oskudna, njega moraju usmjeravati oni koje Bog koristi; tako je Bog upotrijebio Mojsija, u kojemu je pronašao mnogo toga prikladnog za upotrebu tada a što je iskoristio za provedbu Božjeg djela tijekom te faze. U ovoj fazi, Bog se služi čovjekom, koristeći istovremeno onaj njegov dio koji Duh Sveti može upotrijebiti za djelovanje, a Duh Sveti ga usmjerava i istovremeno usavršava onaj njegov preostali, neupotrebljivi dio.

Cilj djela koje obavlja onaj koga Bog koristi jest suradnja s djelom Krista ili Duha Svetoga. Ovog čovjeka Bog je uzdigao među ljudima, on je tu da vodi sve izabranike Božje, a Bog ga je uzdigao kako bi izvršio djelo ljudske suradnje. Uz pomoć jednog takvog čovjeka, koji je sposoban obavljati djelo ljudske suradnje, moguće je ostvariti više Božjih zahtjeva prema čovjeku i više djela koja Duh Sveti mora izvršiti među ljudima. Drugim riječima, Božji cilj u korištenju ovog čovjeka je omogućiti svim Božjim sljedbenicima bolje razumijevanje Božje volje i ispunjavanje više Božjih zahtjeva. Budući da ljudi nisu u stanju izravno razumjeti Božje riječi ili Božju volju, Bog je uzdigao nekoga i iskoristio ga za obavljanje tog djela. Ova osoba koju Bog koristi može se opisati i kao posrednik preko kojeg Bog usmjerava ljude, kao „prevoditelj” koji komunicira između Boga i čovjeka. Prema tome, takav se čovjek razlikuje od svih onih koji rade u Božjoj kući ili koji su Njegovi apostoli. Poput njih, za njega se može reći da je netko tko služi Bogu, ali se u biti svog rada i poimanju svoje upotrebe od Boga u velikoj mjeri razlikuje od ostalih radnika i apostola. Što se tiče biti njegovog rada i poimanja njegove upotrebe, čovjek kojeg Bog koristi i kojeg je uzdigao priprema se za djelo Božje i on surađuje u djelu samoga Boga. Njegovo djelo nitko nikada ne bi mogao obavljati umjesto njega – to je ljudska suradnja koja je neophodna uz božansko djelovanje. U međuvremenu, rad koji su obavljali drugi radnici ili apostoli samo je prijenos i provedba mnogih aspekata uređenja crkve tijekom svakog razdoblja, ili pak obavljanje nekih jednostavnih životnih djela kako bi se održao crkveni život. Ove radnike i apostole nije postavio Bog, a još manje se mogu nazvati onima koje koristi Duh Sveti. Oni se odabiru među crkvama i, nakon što ih se obučava i usavršava neko vrijeme, oni koji su sposobni budu zadržani, a oni koji su nepodobni bivaju vraćeni tamo odakle su došli. Budući da su ovi ljudi izabrani među crkvama, neki pokazuju svoje pravo lice nakon što postanu vođe, a neki čak čine mnogo loših stvari i na kraju bivaju protjerani. Čovjek kojeg Bog koristi, s druge strane, od Boga je pripremljen, dobrog je kova i posjeduje ljudskost. On je unaprijed pripremljen i usavršen od strane Duha Svetoga i jedino ga Duh Sveti vodi, a posebno kada je posrijedi njegovo djelo, Duh Sveti njime upravlja i zapovijeda mu – stoga nema skretanja na putu kojim su Božji izabranici vođeni, jer Bog sigurno preuzima odgovornost za Svoje djelo i Bog Svoje djelo obavlja u svakom trenutku.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. O Božjoj upotrebi čovjeka.