Iskustva svih tipova ljudi predstavljaju stvari unutar njih. Nitko tko ne posjeduje duhovno iskustvo ne može govoriti o poznavanju istine ni ispravnom poznavanju raznih duhovnih stvari. Ono što čovjek izražava jest ono što je on iznutra – to je izvjesno. Ako netko želi spoznati duhovne stvari i spoznati istinu, najprije mora steći stvarno iskustvo. Ako ne možeš jasno govoriti o zdravom razumu u životu čovjeka, koliko ćeš tek malo moći reći o duhovnim stvarima? Oni koji mogu biti na čelu crkava, opskrbljivati ljude životom i biti narodni apostoli moraju posjedovati stvarno iskustvo; moraju ispravno shvaćati duhovne stvari te ispravno uvažavati i doživljavati istinu. Samo su takvi ljudi kvalificirani da budu djelatnici ili apostoli koji predvode crkve. Svi drugi mogu biti samo najmanji među sljedbenicima i ne mogu predvoditi, a kamoli biti apostoli koji su u stanju opskrbljivati ljude životom. To je zato što uloga apostola nije juriti unaokolo niti se tući, već obavljati djelo služenja životu i vođenja drugih ljudi u preobrazbe njihove naravi. Oni koji obavljaju tu ulogu dobili su zadatak da na svojim plećima ponesu tešku odgovornost, koju ne može svatko nositi. Takvo djelo mogu obavljati samo oni sa životnim bićem, odnosno oni koji su iskusili istinu. Ne može ga obavljati bilo tko tko je u stanju odreći se, tko može juriti unaokolo ili je voljan istrošiti se; ljudi koji nemaju iskustva s istinom, koji nisu bili podvrgnuti podrezivanju ili sudu, ne mogu obavljati ovu vrstu posla. Ljudi bez iskustva, koji su ljudi bez stvarnosti, ne mogu jasno vidjeti stvarnost jer su i sami bez takve vrste bića. Dakle, takva osoba ne samo da se ne može baviti liderskim djelom, već će biti izgnana ako duže vrijeme ostane bez istine. Uvid koji izražavaš može biti dokaz teškoća koje si u životu iskusio, stvari zbog kojih si pretrpio grdnju i problema zbog kojih si bio izložen sudu. To vrijedi i za kušnje: tamo gdje je čovjek pročišćen i gdje je slab – to su područja u kojima ima iskustvo, u kojima ima put. Na primjer, ako netko trpi frustracije u braku, često će ovako pričati u zajedništvu: „Slava neka je i hvala Bogu, moram udovoljiti želji Božjeg srca i ponuditi sav svoj život i moram svoj brak predati sasvim u Božje ruke. Spreman sam sav svoj život posvetiti Bogu.” Sve stvari koje čovjek nosi u sebi kroz komunikaciju u zajedništvu mogu pokazati što je on. Stvari poput brzine kojom osoba govori, govori li glasno ili tiho – nisu povezane s iskustvom i ne mogu predstavljati ono što ta osoba ima i jest. Te stvari mogu samo pokazati je li karakter te osobe dobar ili loš te je li njezina priroda dobra ili loša, ali se ne mogu poistovjetiti s tim ima li netko iskustva. Sposobnost izražavanja u govoru, vještina ili brzina govora, samo je stvar vježbe i ne može zamijeniti iskustvo. Kad govoriš o osobnim iskustvima, s drugima u zajedništvu razmjenjuješ ono što smatraš važnim i sve stvari koje nosiš u sebi. Moj govor predstavlja Moje biće, ali ono što govorim je izvan čovjekova dosega. To što kažem nije nešto što čovjek doživljava niti je nešto što čovjek može vidjeti; to također nije nešto što čovjek može dodirnuti, ali to je ono što Ja jesam. Neki ljudi prepoznaju samo to da Ja u zajedništvu dijelim ono što sam osobno iskusio, ali ne prepoznaju da je to neposredan izraz Duha. Naravno da sam iskusio ono o čemu govorim. Ja sam taj koji šest tisuća godina obavlja djelo upravljanja. Od početka stvaranja ljudskog roda pa do sada, sve sam iskusio; kako onda ne bih mogao razgovarati o tome? Kad je riječ o čovjekovoj prirodi, jasno sam je vidio; odavno sam je promotrio. Kako onda ne bih bio u stanju jasno govoriti o njoj? Budući da sam jasno vidio suštinu čovjeka, imam pravo grditi čovjeka i suditi mu jer sve čovjekovo potječe od Mene, ali ga je Sotona iskvario. Naravno, imam pravo i analizirati djelo koje sam obavio. Iako to djelo ne obavlja Moje tijelo, ono je neposredan izraz Duha i to je ono što Ja imam i što jesam. Stoga imam pravo to izraziti i obaviti djelo koje trebam obaviti. Ljudi govore ono što su iskusili. To je ono što su vidjeli, ono što njihovi umovi mogu shvatiti, a njihova čula osjetiti. O tome mogu razgovarati u zajedništvu. Riječi koje izgovara utjelovljeno tijelo Božje neposredan su izraz Duha i izražavaju djelo koje je obavio Duh, a tijelo ga nije ni vidjelo ni iskusilo; ali On ipak i dalje izražava Svoje biće jer bit tijela je Duh i On izražava djelo Duha. To je djelo koje je Duh već obavio, iako je to tijelu neshvatljivo. Nakon utjelovljenja On kroz izraz tijela ljudima omogućava spoznati Božje biće i vidjeti Božju narav i djelo koje je obavio. Čovjekovo djelo ljudima razjašnjava u što trebaju zakoračiti i što trebaju shvatiti; ono podrazumijeva vođenje ljudi prema razumijevanju i doživljavanju istine. Cilj čovjekova djela jest održavati ljude, dok Božje djelo čovječanstvu treba otvoriti nove puteve i nove epohe te ljudima otkriti ono što smrtnicima nije poznato i omogućiti im da spoznaju Njegovu narav. Božje djelo je predvoditi čitavo čovječanstvo.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Božje djelo i čovjekovo djelo.