Cjelokupno djelo Duha Svetoga obavlja se za dobrobit ljudi. U cijelosti je namijenjeno unapređivanju ljudi; u njemu nema ničeg što ljudima nije od koristi. Bez obzira je li istina duboka ili plitka i bez obzira na to kakvog su kova oni koji tu istinu prihvaćaju, sve što Duh Sveti čini, ljudima je od koristi. Međutim, djelo Duha Svetoga ne može se obaviti neposredno, već se mora izražavati kroz ljude koji s Njim surađuju. Jedino tako mogu se ostvariti rezultati djelovanja Duha Svetoga. Naravno, kad Duh Sveti djeluje neposredno, Njegovo se djelo nimalo ne razvodnjava; ali kad Duh Sveti djeluje kroz čovjeka, to djelo postaje veoma ukaljano i više nije prvobitno djelo Duha Svetoga. Budući da je tako, istina se mijenja u različitim stupnjevima. Sljedbenici ne primaju prvobitnu namjeru Duha Svetoga, već kombinaciju djela Duha Svetoga i čovjekova iskustva i znanja. Dio onoga što sljedbenici dobivaju, a što predstavlja djelo Duha Svetoga, jest ispravno, dok se čovjekovo iskustvo i znanje koje dobivaju razlikuju jer su i djelatnici različiti. Djelatnici koje Duh Sveti prosvjećuje i usmjerava stjecat će iskustva na temelju tog prosvjećenja i usmjeravanja. Ta iskustva u sebi sadrže kombinaciju čovjekova uma i iskustva, kao i biće ljudskog roda, nakon čega ljudi stječu znanja ili uvide koje bi trebali imati. To je način čovjekova praktičnog djelovanja nakon što iskusi istinu. Taj način praktičnog djelovanja nije uvijek isti jer ljudi različito doživljavaju stvari, a i same stvari koje doživljavaju međusobno su različite. Tako će jedno te isto prosvjećenje Duha Svetoga rezultirati različitim znanjem i praksom jer su i oni koji to prosvjećenje primaju međusobno različiti. Neki ljudi u svojem praktičnom djelovanju prave sitnije greške, neki krupnije, dok neki ne rade ništa drugo osim što griješe. To je zato što ljudi imaju različite sposobnosti razumijevanja, kao i različitu suštinsku kvalitetu. Neki ljudi poruku koju čuju shvate na jedan način, dok je drugi, kad čuju istinu, shvate na potpuno drugačiji način. Neki ljudi blago odstupaju, dok drugi uopće ne razumiju pravo značenje istine. Stoga će o čovjekovu razumijevanju ovisiti kako će on voditi druge; to je doista tako jer je čovjekovo djelo naprosto izraz njegovog bića. Ljudi koje predvode oni koji pravilno shvaćaju istinu i sami će ispravno razumjeti istinu. Čak i ako ima ljudi s greškama u razumijevanju, njih je vrlo malo i neće svi griješiti. Ako netko griješi u svojem shvaćanju istine, bez sumnje će i oni koji ga slijede griješiti, s tim što će oni griješiti u svakom smislu te riječi. Stupanj razumijevanja istine kod sljedbenika uvelike ovisi o djelatnicima. Naravno, istina koja dolazi od Boga je točna, nepogrešiva i apsolutno sigurna. Međutim, djelatnici nisu sasvim u pravu i ne može se reći da su potpuno pouzdani. Ako djelatnici imaju veoma praktičan način provedbe istine u djelo, onda će i sljedbenici imati način praktičnog djelovanja. Ako djelatnici nemaju načina primjenjivati istinu, već samo doktrinu, onda sljedbenici neće posjedovati stvarnost. Kvaliteta i priroda sljedbenika određeni su rođenjem i nemaju veze s djelatnicima, ali o djelatnicima ovisi u kojoj će mjeri sljedbenici razumjeti istinu i spoznati Boga (to vrijedi samo za neke ljude). Kakav god bio djelatnik, takvi će biti i sljedbenici koje on predvodi. Ono što djelatnik izražava jest, bez rezerve, njegovo vlastito biće. Zahtjevi koje postavlja onima koji ga slijede jesu ono što on sam želi ili može postići. Većina djelatnika zahtjeve svojim sljedbenicima temelji na onom što sami rade, iako postoji mnogo toga što njihovi sljedbenici uopće ne mogu postići – a ono što osoba ne može postići postaje prepreka njezinu ulasku.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Božje djelo i čovjekovo djelo.