Mnogo je manje odstupanja u radu onih koji su prošli kroz podrezivanje, obračun, sud i grdnju, a izraz njihova djela mnogo je precizniji. Oni koji se oslanjaju na svoju prirodnost u radu čine prilično velike greške. Djelo neusavršenih ljudi izražava previše njihove prirodnosti, što predstavlja veliku prepreku djelovanju Duha Svetoga. Koliko god čovjek bio dobrog kova, svejedno mora biti podvrgnut podrezivanju, obračunu i sudu prije nego što bude mogao obaviti djelo Božjeg poziva. Ako čovjek nije bio podvrgnut takvom sudu, njegovo djelo, koliko god dobro obavljeno, ne može biti u skladu s načelima istine i uvijek je proizvod njegove prirodnosti i ljudske dobrote. Djelo onih koji su prošli kroz podrezivanje, obračun i sud mnogo je preciznije od djela onih koji nisu prošli kroz podrezivanje, obračun i sud. Oni koji nisu bili podvrgnuti sudu ne izražavaju ništa osim ljudskog tijela i misli, izmiješano s mnogo ljudske pameti i urođenog talenta. To nije precizan čovjekov izraz Božjeg djela. Sljedbenici takvih ljudi dovedeni su pred njih svojim urođenim kvalitetama. Budući da takve osobe izražavaju previše ljudskih uvida i iskustava koji su gotovo odvojeni od prvobitne Božje namjere i previše odstupaju od nje, njihovo djelo ljude ne može dovesti pred Boga, već ih, naprotiv, dovodi pred čovjeka. Stoga oni koji nisu bili podvrgnuti sudu i grdnji nisu ni kvalificirani obavljati djelo Božjeg poziva. Djelo kvalificiranog djelatnika ljude može izvesti na pravi put i omogućiti im da snažnije zakorače u istinu. Njegovo djelo ljude može dovesti pred Boga. Osim toga, djelo jednog takvog djelatnika može varirati od pojedinca do pojedinca i nije sputano pravilima te ljudima omogućava oslobađanje i slobodu, kao i sposobnost postupnog sazrijevanja u životu i dubljeg ulaska u istinu. Djelo nekvalificiranog djelatnika daleko je manje uspješno. Njegovo djelo je glupavo. On jedino može ljude uvesti u pravila, a ono što zahtijeva od ljudi ne varira od pojedinca do pojedinca; on ne djeluje u skladu sa stvarnim potrebama ljudi. U takvom tipu djela ima previše pravila i previše doktrina, stoga ono ljude ne može uvesti u stvarnost ni u normalnu praksu životnog rasta. Ono samo može naučiti ljude da se pridržavaju nekoliko bezvrijednih pravila. Takvo usmjeravanje ljude može samo odvesti na stranputicu. On te vodi tako da postaneš sličan njemu i može te dovesti u ono što on ima i jest. Da bi sljedbenici mogli razlučiti jesu li njihovi vođe kvalificirani, ključno je sagledati put kojim ih vode i rezultate njihova rada te vidjeti primaju li sljedbenici načela u skladu s istinom i dobivaju li načine praktičnog djelovanja koji su pogodni za njihovu preobrazbu. Trebao bi razlikovati različita djelovanja različitih tipova ljudi; ne bi trebao biti glupi sljedbenik. To je vrlo važno za pitanje čovjekova ulaska. Ako ne možeš razlikovati koja osoba u svojem vodstvu posjeduje put, a koja ne, lako ćeš biti prevaren. Sve to neposredno utječe na tvoj život. U djelu neusavršenih ljudi ima mnogo prirodnosti; ono je pomiješano s previše ljudske volje. Prirodnost je njihovo biće – ono s čim su oni rođeni. To nije život nakon obračuna ni stvarnost nakon preobrazbe. Kako takva osoba može podržati one koji tragaju za životom? Život koji čovjek izvorno ima jest njegova urođena inteligencija ili talent. Ta vrsta inteligencije ili talenta prilično je daleko od točnih Božjih zahtjeva prema čovjeku. Ako čovjek nije usavršen i ako njegova iskvarena narav nije podrezana niti se Bog s njom obračunao, postojat će širok jaz između onoga što čovjek izražava i istine; ono što on izražava bit će pomiješano s nejasnim stvarima, poput njegove mašte i jednostranog iskustva. Štoviše, kako god čovjek djelovao, ljudi će osjećati da u tome nema općeg cilja ni istine pogodne za ulazak svih ljudi. Većina onoga što se od ljudi traži izvan je njihovih mogućnosti, kao kad biste devu pokušali provući kroz ušicu igle. To je djelo ljudske volje. Čovjekova iskvarena narav, njegove misli i predodžbe prožimaju sve dijelove njegova tijela. Čovjek nema urođeni nagon da provodi istinu u djelo ni nagon izravnog razumijevanja istine. Ako se tomu doda čovjekova iskvarena narav – zar djelo ovako prirodne osobe neće praviti smetnje? Ali čovjek koji je usavršen ima iskustvo istine koju bi ljudi trebali razumjeti i poznaje njihove iskvarene naravi, stoga se nejasne i nestvarne stvari u njegovu djelu postepeno smanjuju, sve je manje ljudskih nečistoća, a njegovo djelo i služba sve se više približavaju standardima koje Bog zahtijeva. Na taj je način njegovo djelo zakoračilo u stvarnost istine i postalo realistično. Misli u čovjekovu umu naročito blokiraju djelo Duha Svetoga. Čovjek ima bogatu maštu i zdravu logiku, kao i dugogodišnje iskustvo u vođenju poslova. Ako se ti njegovi aspekti ne podvrgnu podrezivanju i korekciji, svi će predstavljati prepreke u radu. Stoga čovjekovo djelo, a posebno djelo nesavršenih ljudi, ne može dostići najveći stupanj točnosti.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Božje djelo i čovjekovo djelo.