Nije sve što se nalazi u Bibliji zapis riječi koje je osobno izgovorio Bog. Biblija naprosto bilježi prethodne dvije faze Božjeg djela, od kojih je jedan dio zapis o proročanstvima proroka, a drugi su iskustva i znanje koje su zapisali ljudi koje je Bog koristio tijekom vjekova. Ljudska iskustva ukaljana su ljudskim stavovima i znanjem, a to je nešto što je neizbježno. U mnogim biblijskim knjigama postoje ljudske predodžbe, ljudske predrasude i iskrivljena shvaćanja. Naravno, većina riječi posljedica su prosvjetljenja i osvjetljenja Duha Svetoga i one su točna shvaćanja – ali i dalje se ne može reći da su potpuno točni izrazi istine. Njihovi pogledi na određene stvari nisu ništa više nego znanje proizašlo iz osobnog iskustva, ili iz prosvjetljenja Duha Svetoga. Proročanstva proroka bila su upućena od Boga osobno: proročanstva koja su izrekli Izaija, Daniel, Ezra, Jeremija i Ezekiel došla su kao izravna uputa Duha Svetoga; ti su ljudi bili vidoviti, primili su Duh proročanstva i svi su bili proroci Starog zavjeta. U Doba zakona ti ljudi, koje je Jahve nadahnjivao, izrekli su mnoga proročanstva na koja ih je Jahve neposredno uputio. A zašto je Jahve radio u njima? Zato što je narod Izraelov bio izabrani narod Božji, a djelo proroka moralo se obaviti među njima; zato su proroci mogli primiti takva otkrivenja. U stvari, oni sami nisu razumjeli Božja otkrivenja koja su primali. Duh Sveti izgovarao je te riječi kroz njihova usta kako bi ljudi budućnosti mogli shvatiti te stvari i uvidjeti da su one zaista djelo Duha Božjeg, Duha Svetoga, i da nisu došle od čovjeka, i da im daju potvrdu o djelu Duha Svetoga. U Doba milosti Sâm Isus obavio je čitavo to djelo umjesto njih, tako da ljudi više nisu izricali proročanstva. Dakle, je li Isus bio prorok? Isus je, naravno, bio prorok, ali je također mogao obavljati djelo apostola – mogao je izricati proročanstva, propovijedati i učiti ljude diljem zemlje. Ipak, djelo koje je obavljao i identitet koji je predstavljao nisu bili isti. On je došao otkupiti cijeli ljudski rod, otkupiti čovjeka od grijeha; On je bio prorok i apostol, ali više od toga, On je bio Krist. Prorok može izricati proročanstva, ali se ne može reći da je takav prorok Krist. U to vrijeme Isus je izrekao mnoga proročanstva, stoga se može reći da je bio prorok, ali se ne može reći da nije bio Krist zato što je bio prorok. To je zato što je predstavljao Samog Boga u obavljanju jedne faze djela, a Njegov identitet bio je drugačiji od Izaijina: On je došao dovršiti djelo otkupljenja, a također je opskrbio čovjekov život i Duh Božji sišao je izravno na Njega. U Njegovu djelu nije bilo nadahnuća od Duha Božjeg niti Jahvinih uputa. Naprotiv, Duh je djelovao neposredno – što je dovoljan dokaz da Isus nije bio isto što i prorok. Djelo koje je On obavio bilo je djelo otkupljenja, a na drugo mjesto dolaze proročanstva. Bio je prorok, apostol, ali najviše od svega bio je Otkupitelj. Proroci su, međutim, mogli samo izgovarati proročanstva i nisu bili sposobni predstavljati Božji Duh u obavljanju bilo kojeg drugog djela. Budući da je Isus obavio mnoga djela koja čovjek nikada prije nije i obavio je djelo otkupljenja čovječanstva, On je samim tim bio drugačiji od Izaije i njemu sličnih.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. U vezi s Biblijom (3).