Biblija je povijesni zapis Božjeg djela u Izraelu i opisuje mnoga proročanstva starih proroka, kao i neke Jahvine izjave u Njegovu djelu u to vrijeme. Stoga svi na tu knjigu gledaju kao na svetu (jer je Bog svet i velik). Naravno, sve je to učinak njihovih srca bogobojaznih prema Jahvi i njihovih srca koja obožavaju Boga. Ljudi se tako odnose prema toj knjizi samo zato što se stvorena bića toliko boje svojega Stvoritelja i obožavaju Ga, a ima čak i onih koji tu knjigu nazivaju nebeskom knjigom. U stvari, to je samo ljudski zapis. Jahve joj nije osobno dao ime niti je Jahve osobno upravljao njenim stvaranjem. Drugim riječima, autor te knjige nije Bog, već ljudi. Sveto pismo je samo naslov pun poštovanja koji joj je dao čovjek. O tom naslovu nisu odlučivali Jahve i Isus nakon međusobne rasprave; on nije ništa drugo nego ljudska zamisao. Jer tu knjigu nije napisao Jahve, a kamoli Isus. Naprotiv, to su izvješća koja su ispričali mnogi stari proroci, apostoli i vidjelice, koje su kasniji naraštaji sastavili u knjigu drevnih spisa, koja se ljudima čini posebno svetom, knjigu za koju vjeruju da sadrži mnoga nedokučiva i duboka otajstva koja čekaju da ih budući naraštaji odgonetnu. Kad je tako, ljudi su još skloniji vjerovati da je ta knjiga nebeska knjiga. Uz dodatak četiri Evanđelja i knjige Otkrivenja, stav ljudi prema njoj posebno se razlikuje od onog prema bilo kojoj drugoj knjizi, stoga se nitko ne usuđuje analizirati tu „nebesku knjigu” jer je previše „sveta”.

Zašto, čim pročitaju Bibliju, ljudi uspijevaju u njoj pronaći prikladan put primjene? Zašto uspijevaju zadobiti mnogo toga što im je bilo nerazumljivo? Danas analiziram Bibliju na ovaj način, ali to ne znači da je mrzim ili niječem vrijednost koju ona ima kao referenca. Objašnjavam ti i razjašnjavam sadržanu vrijednost i podrijetlo Biblije kako bih spriječio da ostaneš u neznanju. Jer ljudi imaju veoma mnogo viđenja Biblije, a većina njih je pogrešna; čitanje Biblije na ovaj način ne samo da ih sprečava da zadobiju ono što bi trebali, već, što je još važnije, ometa djelo koje namjeravam učiniti. To strahovito prekida djelo budućnosti i nudi samo zapreke, a ne prednosti. Dakle, ono čemu vas učim naprosto su bit i unutarnja priča Biblije. Ne tražim od tebe da ne čitaš Bibliju ili da ideš uokolo izjavljujući da je bezvrijedna, već samo da imaš ispravno znanje i pogled na Bibliju. Nemoj biti previše jednostran! Iako je Biblija povijesna knjiga koju su napisali ljudi, ona također opisuje mnoge principe po kojima su drevni sveci i proroci služili Bogu, kao i nedavna iskustva apostola u služenju Bogu – sve što su ti ljudi zaista vidjeli i znali i može poslužiti kao referenca ljudima ovog doba u težnji ka istinitom putu. Stoga, čitajući Bibliju, ljudi također mogu steći mnogo puteva života koji se ne mogu naći u drugim knjigama. Ti putevi su putevi života djela Duha Svetoga koje su proroci i apostoli iskusili u prošlim vremenima, a mnoge od tih riječi su dragocjene i mogu pružiti ono što je ljudima potrebno. Zato su svi voljni čitati Bibliju. Budući da je toliko toga skriveno u Bibliji, ljudi je vide drugačije nego bilo koje spise velikih duhovnih ličnosti. Biblija je zapis i zbirka iskustava i znanja ljudi koji su služili Jahvi i Isusu u starom i novom dobu, pa su kasnije generacije iz nje mogle steći mnogo prosvjetljenja, osvjetljenja i puteva za primjenu. Razlog zašto je Biblija uzvišenija od spisa bilo koje velike duhovne ličnosti je taj što svi njihovi spisi proizlaze iz Biblije, sva njihova iskustva potječu iz Biblije i svi oni tumače Bibliju. Stoga, iako ljudi mogu biti opskrbljeni iz knjiga neke velike duhovne ličnosti, i dalje obožavaju Bibliju jer se čini tako uzvišenom i dubokom! Iako Biblija objedinjuje neke knjige koje pružaju riječi života, kao što su Pavlove i Petrove poslanice, i premda se ljudi mogu opskrbiti i pronaći pomoć u tim knjigama, one su i dalje zastarjele, i dalje pripadaju starini, i bez obzira koliko su dobre, pogodne su samo za jedno razdoblje i nisu vječne. Jer se Božje djelo stalno razvija i ne može se jednostavno zaustaviti u vremenu Pavla i Petra ili zauvijek ostati u Dobu milosti, u kojem je Isus bio razapet. Dakle, te su knjige pogodne samo za Doba milosti, ali ne za Doba kraljevstva posljednjih dana. One mogu opskrbiti samo vjernike Doba milosti, ne i svece Doba kraljevstva, i bez obzira koliko su dobre, ipak su zastarjele. Isto je i s Jahvinim djelom stvaranja ili Njegovim djelom u Izraelu: bez obzira na to koliko je to djelo bilo veliko, ono će i dalje postati zastarjelo i doći će vrijeme kada će i ono proći. S Božjim djelom je isto: veliko je, ali će doći vrijeme kada će se završiti; ne može zauvijek ostati u djelu stvaranja ni u djelu raspeća. Bez obzira koliko je uvjerljivo djelo raspeća, bez obzira koliko je ono bilo djelotvorno u poražavanju Sotone, djelo je, na kraju krajeva, i dalje djelo, a doba su, na kraju krajeva, i dalje doba. Djelo ne može uvijek ostati na istom temelju niti doba mogu zauvijek ostati nepromijenjena jer je postojalo stvaranje i moraju postojati posljednji dani. To je neizbježno! Stoga su danas riječi života u Novom zavjetu – poslanice apostola i četiri Evanđelja – postale povijesne knjige, postale su stari almanasi, a kako stari almanasi mogu povesti ljude u novo doba? Bez obzira na to koliko ti almanasi mogu opskrbiti ljude životom, bez obzira na to koliko ljude mogu dovesti do križa, nisu li zastarjeli? Zar nisu lišeni vrijednosti? Zato kažem da ne trebaš slijepo vjerovati u ove almanahe. Oni su prestari, ne mogu te dovesti do novog djela i mogu te samo opteretiti. Ne samo da te ne mogu dovesti do novog djela i do novog ulaska, već te vode u stare vjerske crkve – a ako je tako, zar ne bi nazadovao u svojem vjerovanju u Boga?

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. U vezi s Biblijom (4).