Kristovom ljudskošću upravlja Njegovo božanstvo. Iako je u tijelu, Njegova ljudskost nije sasvim nalik ljudskosti čovjeka u tijelu. On ima Svoj jedinstveni karakter, kojim također upravlja Njegovo božanstvo. Njegovo je božanstvo bez ikakvih slabosti; slabost Kristova odnosi se na slabost Njegove ljudskosti. Ta slabost u izvjesnoj mjeri sputava Njegovo božanstvo, ali takva ograničenja postoje u određenom opsegu i vremenu i nisu bezgranična. Kada dođe vrijeme da se izvrši djelo Njegova božanstva, ono se izvršava bez obzira na Njegovu ljudskost. Ljudskost Kristovu potpuno usmjerava Njegovo božanstvo. S izuzetkom normalnog života Njegove ljudskosti, na sve ostale postupke Njegove ljudskosti utječe, djeluje i usmjerava ih Njegovo božanstvo. Iako Krist posjeduje ljudskost, to ne remeti djelo Njegova božanstva, a to je upravo stoga što ljudskost Kristovu usmjerava Njegovo božanstvo; iako Njegova ljudskost nije zrela u načinu na koji se ponaša s drugima, to ne utječe na normalno djelo Njegova božanstva. Kada kažem da Njegova ljudskost nije pokvarena, pod tim mislim da ljudskosti Kristovoj može izravno zapovijedati Njegovo božanstvo te da On posjeduje viši smisao nego običan čovjek. Njegova je ljudskost najpogodnija da je usmjerava božanstvo u Njegovu djelu; Njegova je ljudskost najsposobnija da izrazi djelo božanstva i najsposobnija da se pokori takvom djelu. Dok Bog djeluje u tijelu, On nikada ne gubi iz vida dužnost koju čovjek u tijelu mora ispuniti; On je u stanju iskrenim srcem obožavati Boga na nebu. On ima bit Božju, a Njegov je identitet od samoga Boga. Jedino što je On došao na zemlju i postao stvoreno biće s vanjskom ljušturom stvorenog bića i sada posjeduje ljudskost koju ranije nije imao. On je u stanju obožavati Boga na nebu; to je biće samoga Boga koje čovjek ne može oponašati. Njegov je identitet Sâm Bog. On obožava Boga sa stajališta tijela; stoga riječi „Krist obožava Boga na nebu” nisu pogrešne. Ono što On traži od čovjeka jest upravo Njegovo vlastito biće; i prije nego što od ljudi to zatraži, On je već postigao sve ono što traži od čovjeka. On drugima nikada ne bi postavljao zahtjeve kojih je Sâm pošteđen, jer sve to predstavlja Njegovo biće. Bez obzira na to kako obavlja Svoje djelo, On se ne bi ponašao na način kojim bi se oglušio o Boga. Bez obzira na to što traži od čovjeka, nijedan Njegov zahtjev ne premašuje ono što čovjek može postići. Sve što čini jest ono što čini volja Božja i zarad Njegova upravljanja. Kristovo je božanstvo iznad svih ljudi; stoga je On najviša vlast za sva stvorena bića. Ta je vlast Njegovo božanstvo, odnosno narav i biće samoga Boga koje određuje Njegov identitet. Prema tome, ma koliko da je normalna Njegova ljudskost, neosporno je da On ima identitet samoga Boga; bez obzira na točku gledišta s koje govori i ma kako iskazuje poslušnost prema volji Božjoj, ne može se reći da On nije Sâm Bog. Budalasti i neupućeni ljudi normalnu ljudskost Kristovu često smatraju manom. Bez obzira na to kako On izražava i otkriva biće Svojeg božanstva, čovjek nije u stanju priznati da je On Krist. I što više takav Krist pokazuje Svoju poslušnost i skrušenost, to Ga budalasti ljudi više olako shvaćaju. Ima čak i onih koji prema Njemu zauzimaju stav isključivanja i prezira, a ipak te „velikane” uzvišenih slika postavljaju na stol i obožavaju ih. Čovjekovo opiranje i neposlušnost prema Bogu potječu od činjenice da se bit utjelovljenog Boga pokorava volji Božjoj, kao i iz normalne ljudskosti Kristove; to je izvor čovjekova opiranja i neposlušnosti prema Bogu. Da Krist nije imao masku Svoje ljudskosti niti tražio volju Boga Oca iz perspektive stvorenog bića, već da je umjesto toga posjedovao izvanrednu ljudskost, među ljudima vjerojatno ne bi bilo neposlušnosti. Čovjek je uvijek spreman vjerovati u nevidljivog Boga na nebu zato što Bog na nebu nema nikakvu ljudskost niti posjeduje ijednu osobinu stvorenog bića. Stoga se čovjek prema Njemu uvijek odnosi s najvećim poštovanjem, dok prema Kristu ima prezriv stav.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Bit je Kristova u poslušnosti volji Oca nebeskog.