Spašavanje čovjeka od strane Boga nije učinjeno neposrednim korištenjem metoda djelovanja Duha, niti upotrebom identiteta Duha, jer Duh Njegov čovjek ne može ni dotaknuti ni vidjeti, niti Mu se može približiti. Da je On čovjeka pokušao spasiti izravnim korištenjem perspektive Duha, čovjek ne bi bio u stanju primiti Njegovo spasenje. Da se Bog nije odjenuo vanjskim obličjem stvorenog čovjeka, čovjek ni na koji način ne bi mogao primiti ovo spasenje. Jer, apsolutno nema načina na koji bi Mu čovjek mogao prići, baš kao što se nitko nije mogao približiti Jahvinom oblaku. Samo postavši stvoreno ljudsko biće, to jest, samo stavivši Riječ Svoju u tijelo koje On treba postati, Bog može Svoju riječ osobno usaditi u sve one koji Ga slijede. Samo tada čovjek može osobno čuti i vidjeti Njegovu Riječ i čak zadobiti Njegovu Riječ i na taj način biti u potpunosti spašen. Da se Bog nije utjelovio, nitko od krvi i mesa ne bi mogao dobiti tako veliko spasenje, niti bi ijedna osoba bila spašena. Da je Duh Božji Svoje djelo činio izravno među ljudima, čitavo bi čovječanstvo palo kao pokošeno ili bi, nemajući načina da dođe u dodir s Bogom, bilo u cijelosti porobljeno od Sotone. Prvo utjelovljenje imalo je za cilj čovjeka otkupiti od grijeha, otkupiti ga posredstvom Isusovog tijela od krvi i mesa; On je, drugim riječima, čovjeka spasio s križa, ali se u čovjeku i dalje zadržala iskvarena narav sotonska. Drugo utjelovljenje ne treba više služiti kao žrtva za grijeh, već treba u potpunosti spasiti one koji su od grijeha otkupljeni. Ovo se djelo vrši da bi oni kojima su grijesi oprošteni mogli biti oslobođeni svojih grijeha i potpuno pročišćeni, te da bi postigli promjenu svoje naravi i tako utekli od mračnog utjecaja Sotone i vratili se pred Božje prijestolje. Jedino na taj način čovjek može biti u potpunosti posvećen. Po završetku Doba zakona i započinjanjem Doba milosti, Bog je započeo Svoje djelo spasenja, koje se nastavlja sve do posljednjih dana, tijekom kojih će On, sudeći ljudskoj rasi i grdeći ga zbog buntovništva, do kraja očistiti čovječanstvo. Tek će tada Bog dovršiti Svoje djelo spasenja i tek će tada ući u počinak. Bog se, dakle, tijekom tri faze Svojeg djela, samo dva puta utjelovio kako bi Svoje djelo među ljudima obavio osobno. To je zato što samo jedna od tri faze podrazumijeva usmjeravanje čovjeka u pogledu načina življenja, dok se preostale dvije sastoje od djela spasenja. Jedino postajući tijelo, Bog može živjeti kraj čovjeka, iskusiti patnju svijeta i živjeti u normalnom tijelu od krvi i mesa. Samo na taj način, On može ljude opskrbiti praktičnom Riječju koja im je, kao stvorenim bićima, potrebna. Čovjek prima potpuno spasenje od Boga upravo kroz Božje utjelovljenje, a ne izravno s neba, kao odgovor na svoje molitve. Čovjek je od krvi i mesa, ni na koji način ne može vidjeti Božji Duh, a kamoli se približiti Njegovu Duhu, tako da on može doći u dodir samo s utjelovljenim Bogom. Jedino na taj način može dokučiti cijelu Riječ i sve istine i biti u potpunosti spašen. Drugo će utjelovljenje biti dovoljno da odagna čovjekove grijehe i u potpunosti ga očisti. Tako će, sa drugim utjelovljenjem, cjelokupno Božje djelo u tijelu biti privedeno kraju, a značaj Božjeg utjelovljenja bit će potpun. Od tada će Božje djelo u tijelu biti u potpunosti dovršeno. Nakon ovog drugog utjelovljenja, On se neće po treći put utjeloviti radi Svojeg djela. Budući da će cjelokupno Njegovo upravljanje biti privedeno kraju, utjelovljenje u posljednjim danima zadobit će u cijelosti narod koji je On izabrao, a ljudski rod će u posljednjim danima biti klasificiran prema vrstama. Bog više neće vršiti djelo spasenja, niti će se vraćati u tijelo zarad obavljanja bilo kojeg drugog djela.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Otajstvo utjelovljenja (4).